
Se često pokušava podvući u starogradsku ili sevdalinku ili izvornu muziku da joj se da neki smisao ali to su čiste gluposti.Još i prije Južnog Vjetra,postojali su razni sjeverni,zapadni i istočni vjetrovi ali nisu mogli doći do izražaja jer je trebalo imati muda,sposobnosti i pjevačkog znanja pa zapjevati na Radiju ili Televiziji Beograd.Dolaskom Južnog vjetra ovaj kvazimuzički žanr pali mase u staroj Jugoslaviji jer je imao dva čina..trrr...trrr...trrrr..trrrr EEEEEEEEEEEEEEEEEE...(ne bih dalje da opisujem trilere i sola)..pa su stadioni bili puni sa svevelikim pukom koji je bio sit,dobro obučen i zadovoljan.
Rambo Amadeus ga početkom krasnih devedesetih krsti u turban-folk(ako je ovo narodna ispade da svi narodi imaju veze sa turbanima)koji se pogrešno prevodi u turbo-folk .S obzirom da intelektualci,znalci i obrazovani ljudi u Miloševićevoj državi nisu vrijedili ni pišljivog boba(osim ako nisu bili u službi režimu) ovaj izraz je postao drugo ja tadašnje Srbije (a Boga mi i Crne Gore,Bosne i Hrvatske mada tajno u ove druge dvije svakako).Zaglupljujući refreni,ljubičaste kravate i sakoi,minići i plave perike su i dan danas ostali simbol šunda.Šund konačnu transformaciju dobiva u Grand Planeti sa Njenim Veličanstvom Lepom Brenom Prvom i Premijerom Sašom Popovićem koji se trude da njihova država pokrije svaki kvadrat bivše Jugoslavije.Oni pjevači koji nisu upali u ovaj cijenjeni krug se svim snagama bore da postanu podanici...
Trik koji običnu reklamu za čokoladicu/toalet papir instant pretvara u triler B produkcije. Verovatno izmišljen od strane nemačkih marketinških čarobnjaka, ovaj detalj će sigurno učiniti da se prodaja vašeg proizvoda najmanje utrostruči.
Ona prilazi sobi. Svetlo je prigušeno. Muzika se tiho čuje. Shvata da su vrata otvorena. Muzika je glasnija. Šunja se i polako ulazi. Soba je prazna i ona izlazi na terasu. On je naglo hvata oko struka i pruža joj Kinder Bueno. Krešendo i logo Kindera u krupnom planu.
Seljački izraz za turbofolk.
Prvobitno se koristio za pop (i ponekad kao sve što ne sadrži folk u nazivu), međutim usljed čestog spominjanja turbofolka u negativnom kontekstu, značenje se promijenilo. Danas "zabavnjake" možete vidjeti kako se pridružuju raznim FB grupama sa nazivima poput "Smrt turbofolku", "Svi mi koji neslušamo narodnjake" ("neslušamo" sam namjerno napisao sastavljeno ;)) i slično, ne shvatajući da je upravo to njihov omiljeni žanr.
Ova zabuna je izazvala da se na tapeti nađu malo ipak kulturniji narodnjaci (prvi mi na pamet pada Halid Bešlić), dok turbofolkeri slušaju svoju "muziku" pod krinkom zabavnjaka.
*X sluša Tomu Zdravkovića u blizini turbofolkera*
Turbofolker: Ooooooojjj, ko one seljakluke sluša...?
*kasnije*
Tip: Kakvu ti muziku slušaš?
Turbofolker: Najviše zabavnu. Ma slušam ja sve, samo mi nemoj narodnjaka.
Tip: A koga najviše voliš?
Turbofolker: Paaa Dadu, Šaku, Seku, Cecu, Daru...
Manifestacija totalno iskrivljenog sistema vrednosti u zemlji Srbiji. Paradoks nad paradoksima - dokaz da što manje mozga i više estetskih zahvata na sebi imaš, bolje prolaziš, kako u životu, tako i na našoj, God bless it, estradi. Predmet interesovanja sociologa, psihologa, istoričara, politologa, novinara, a ponajviše napaljenih tatinih sinova, tajkuna-krimosa i sitnih jajara koji tripuju da su tajkuni-krimosi. Ipak niko od gorepomenute stručne intelektualne elite nije do kraja uspeo da objasni kako je moguće da:
- bez talenta i bez muzičkog (i bilo kog drugog) obrazovanja postaneš "vrhunski pevač/muzičar/interpretator"
- dva dana u nedelji treseš guzovima i zaradiš sedamnaest plata univerzitetskog profesora
- gostuješ u svim mogućim i nemogućim misijama, emisijama, "talk-shovovima" (tako se to kaže!), nedeljnim popodnevima, jutarnjim i večernjim programima, pritom ponavljaš dve napamet naučene proste rečenice, i neprestano oduševljavaš idiotsku napaljenu masu: "jao jesi videla kako je kul, sva zrači, mislim ono vrh je..."
- niko ne zna kad grupa srednjoškolaca iz Srbije osvoji prvo mesto na svetskom matematičkom prvenstvu, ali zato 99,99% populacije zna tačan datum kad je Cecinom mlađem detetu izbio prvi zub.
- da ne spominjem da ta ista populacija od reči do reči zna tekst pesme tipa "Mahi mahi mahi mahi mahinlano", "Ej da sam muško samo jedan dan samo jedan dan samo jedan dan" i još mnooooooogo bisera iz te beskrajne riznice, ali to je već za definiciju folk-hitova
Navođenje primera ovde je sizifovski posao. Po ziljavosti, nekulturi, prostoti i primitivizmu meni najviše upadaju u oči Seka, Dara, Viki, Indira, Karleuša. Ako ne znate o čemu govorim, pogledajte samo jedan spot "u vrhunskoj produkciji" jedne od dotičnih. A mislim da znate o čemu govorim.
Krezava veštica mi glođe falus koji kao samosvesni entitet oboleo od lepre zviždi pesme Rada Lackovića... Sifiličan, raspao, iz njega curi zeleni ekskrement...Gleda me onako jednook i krvavo zaklan veštičijim smrdljivim desnima i kaže: DA IMA LJUBAVI LAKŠE SVE BILO BI, DA IMA LJU-BA-VI!
To nije tiho ispevan psalm veštice...ona ne postoji. To je zelena muzika iz moje frule...
Rokeri s Moravu su možda i najbolje odradili ovu temu sa njihovim urnebesnim "Radio Moravski plićak"-om, pa tu nema mnogo toga da se dodaje.
Ovi pozdravi su bili ranije ogledalo srpske ludosti, pameti, duhovitosti, gluposti, kurčenja, lečenja kompleksa, smaranja bližnjeg svog, odnosno zdravlja nacije uopšte, jer su jelte bili najdostupniji vid javnog iskazivanja bilo čijeg mišljenja.
Danas, ovu ulogu preuzima jeftin i lako dostupan internet, pa je zato apsolutno nejasno koja je uloga pozdrava.
Ipak, zaključak je sledeći: Internet se ne koristi svagda...pa tako neko ne može čuti bilo čije mišljenje bilo kad.
Zato, dok se i dalje: vozi po autoputevima i putevima; okopava bašta; cepaju drva; čami po zatvorima; ne radi na poslu; mesi hleb i slično, pozdravi na folk radio-stanicama će imati svrhu prenosa bilo čijeg mišljenja pekarima, taksistima, službenicima, putnicima, zatvorenicima, fizičkim radnicima i poljoprivrednicima.(*)
Plus što je i dalje prisutna slaba internet pokrivenost i slaba pokrivenost najmodernijim telefonima i drugim gedžetima.
Iz (*) sledi da su i pozdravi postali jači i prodorniji nego u vreme Rokera s Moravu, pa pored čestitanja praznika i rođenja deteta i sl (1), koji se i dan-danas drže, svoje mesto su našli i ovakvi pozdravi (2):
(1): a - Svome malome unuku Radoju, čestitamo prvi rođendan, koji se slavi u najbolju kafanu u grad "Terzijanu", nek nam živuje i čuva ono naše ogromno imanje, to mu želi baba Višnja, a pozdravu se pridružuju teta Ljilja, njojna ćerka Dunja i moj muž, a Radojetov deda Ananas koji radi u Ciriha.
b - Sami sebima čestitamo uvođenje telefona, 45-678 broj, samo se ne javljamo u prvo vreme jer smo zauzeti poslom u gigantu Krušik, a ne ko što neki mislu da se ne javljamo iz nedostatak znanja rukovanja s istim. Milan i Mašinka Đunić iz Prekulovo.
(2): a - Trećoj smeni pekare "Otrov" želimo srećan rad. Mire, Pera, Žile, Žvaka, Sisa i Odgoj, i nek Mica malo odmori, duša naša, pesmom: "Recite mu da ga volim"!
b - Drž se Kizo, brate, izdrži, svi smo uz tebe, Coa, Bora, Aksentije, Bunar, Mala, Kurva i Doktor Nauke, kao i ceo kraj...pesmom: "Izađi na pet minuta"!
c - Pozdrav za veselu ekipu koja sadi krompir i kopa jarak od teča Ace i gluvog Inoćentija Prepodobnog, pesmom: "Kec, kec, keceljica"! Držte se Aco, Mićo, Pero, Kazane, Šomi i Pajglo. Slađana čeka.
d - Za mog dragog Mikija koji trenutno vozi šleper od Preševa do Horgoša, njegova ljuba najvernija Danijela šalje pozdrav pesmom: "Obraše se vinogradi!"
Nenapadna strana muzika laganog karaktera, koja ima za cilj da kupce opusti, kako bi ovi u miru odlučili da li da kupe jogurt subotičke, šabačke ili novosadske mlekare. Često možemo čuti neku stvar na koju zaboravimo i koje se rado setimo, nešto od Dido, REM-a, U2 ili Stinga.
Postojala je ideja da se povremeno ubaci nešto od Prodigy-a, Metalike ili rejdža (tvrdi se da bi to podiglo nivo prodaje), ali ideja je odbačena iz bezbednosnih razloga, kako sukobi na kasi u vezi sa tim ko je na redu ne bi eskalirali u fizičke obračune.
Muzika je nastala veoma davno, još u starom kamenom dobu, ali do dan danas se razvija i nastavlja da se mijenja, kako se mijenja muzika, tako i njena svrha i namjena. Od dana kada se koristila za privlačenje i komunikaciju, pa do danas kada se koristi za statuse, mnogo toga se promijenilo.
Staro doba – Muzika je bila lupanje u razne predmete i ispuštanje krika. Korištena je da bi čovjek privukao suprotan pol, da bi komunicirao sa drugim ljudima, i da bi oponašao zvukove iz prirode.
-(lupajući motkom o kamen) TUP TUP TUP aaaaaaaaaa TUP aaaa TUP aaaaaaaa TUP-
*Prevod* O, kako si lijepa, ka’ gorska vila, vlažna ka’ boca Nikšićkog piva.
Srednji vijek – Pojavljuje se crkvena muzika, i sam naziv govori koja joj je svrha.
-Znaju ljudi koji su u to doba išli u crkvu-
*Prevod* Slabo ko zna.
’Malo kasnije’ – Pojava klasične muzike koja je pravo uživanje za sve slušaoce, osim za one koji dolaze kasnije. Koristi se za uživanje, čemu uostalom i služi muzika.
-Kompozicija koja je stvorena za kompaniju NOKIA koju svi znaju-
*Prevod* Takođe slabo ko zna, ali taj mali broj je za poštovanje.
*Znaju pravi uživaoci muzike do dan danas
Doba Drugog Svjetskog rata – Partizanske pjesme koje su vesele i govore o tome kako oni marširaju.
-Po šumama i gorama naše zemlje ponosne, idu čete partizana, slavu borbe pronose-
* Znaju naše babe i djedovi i vjerovatno im se pojavi kez na licu kad ovo čuju. Popularnost nula prekrižana.
Doba nakon Drugog Svjetskog rata – Izvorna narodna muzika koju znaju odlično naši roditelji, pjesme uz koje su išli na igranke, uz koje su se zaljubljivali. Pjesme koje se katkad i danas mogu čuti, i veoma mali broj ljudi zna čak po neku pjesmu iz tog doba, ostali misle da je to sranje.
-Šetajući pored Ljubovića zaljubi se cura u mladića, zaljubit’ se nije mala šala, ona mu je ljubav obećala-
* Danas ovoga nema, rijetko gdje se čuje na nekoj svadbi i to je sve.
1990. godina pa na dalje – Popularne su pjesme Cece, Halida Bešlića, Tome Zdravkovića, slabi popularnost izvorne narodne muzike.
-O gde si, Jelena, da mi srce smiriš, da u ovoj noći malo dušom da’nem, neko prokletstvo, sudbina, šta li je, moram da lutam, ne mogu da stanem... -
* Kafanske pjesme, koje su kao stvorene za opijanje u kafanama, i koje znaju da dirnu u dušu, čak i stare momke (kako oni sebe nazivaju) i automatski se pojavi žeđ.
Tmurna godina – Pojava Grand Show-a, nastajanje novih zvijezda, pojavljuju se samozvani pjevači i to masovno, moja baba za malo da postane jedna od njih ali nije bila dobra pička, pa nije narod glasao, osim ja i par komšija. (Nisam ni ja, glasao sam za neku dobru ribu koja je bila na audiciji) Sve više i više pjesama, sve smornije i smornije...
-Pola dva svi su u ekstazi, samo ja u depresivnoj fazi, kažu mi, mačko glavu gore, sa drugim biće ti bolje-
*Prevod* Ko ga jebe, drugarice mi rekle da će sad jedan da dođe da me tresne.
*Muzika koja se dobro plaća, sve više se nameće narodu, narod je sve više traži i naravno da dolazi do njenog razvoja. Pretežno služi za zabave jer ima ono DUM DUM, nebitan je kvalitet i tekst, mada je tekst podoban za fejsbuk statuse.
2010. godina – Muzika je zaboravljena, sve otišlo u kurac, Grand Show nas sjeb’o, ne znamo šta prije da slušamo, gdje god se okreneš neke gaćice, ženskaroši, bunde od nerca, džipovi, džukele... Takozvana muzika se koristi isto za slavlja, tekstovi su nebitni, kvalitet isto tako, koriste se isto za statuse na fejsbuku, za citate glupih djevojčica koje pokušavaju da odgovore momku, da nije dovoljno dobar za njih, ali uglavnom ispadnu glupe....
Buducnost muzike – Nedavno se pročulo da se Grand raspada i to je bio tračak nade, međutim neće grom u koprive. Muzika će se i dalje razvijati po istom planu kom pribjegavaju i najveći svjetski bendovi i umjetnici – Muzika = Narod = Pare = još iste muzike.
Na svu sreću postoji i par drugih opcija i mogućnosti za izbjegavanje ovog sranja, jer uvijek postoji muzika koja je kvalitetna.
Uporedo sa tmurnom godinom sve popularnije bivaju četničke pjesme koje su isto tako popularne na slavljima, demonstracijama i svim ostalim zbivanjima gdje treba pokazati da je neko velikosrbin.
-Od topole, od topole, pa do Ravne gore, sve su straže, sve su straže đenerala Draže-
Preduslov za dobar film.
1: Ovo je garant neko sranje od filma...
2: Otkud znaš? Tek počinje.
1: Vidim po slovima, i muzika je sranje.
U prevodu: Mnogo smaraš.
Opšte je poznato da se muzika iz emisije "Slagalica" nije promenila od 1256 godine.
Glasnik loših vijesti. Kad počne na TV-u, znaš da je neka tragedija i prije nego emituju vijesti...
- Uključi nam TV da vidimo šta ima
(ukljč) - Uh, ozbiljna muzika! Garant neka frka bila!
Narodna muzika je ona vrsta muzike koja ima korene u proslosti i smatra se da ju narod smislio i oblikovao.
Srbija ima prilicno bogatu narodnu muziku,koja je nastajala pod uticajima razlicitih kultura i naroda koji su boravili na nasim prostorima kroz vekove.
Kvalitet te vrste muzike,nisam dovoljno strucan da ocenjujem,ali nesto sto je prezivelo vekove i geneacije,sigurno,da nije lose.
Toliko o teoriji,jer u praksi je vec drugacije.Narodnom muzikom se u 20 veku zove sve ono sto je namenjeno najsirem sloju stanovnistva i pravljena je tako da je razume i lucki radnik i profesor univerziteta.Tu se javlja problem,zato sto se na taj nacin mora praviti kompromis koji utice na pad kvaliteta.
Narodnjake ,niti volim,niti slusam,a cesto i zalim one nesrecne duse ,koje ne znaju za nista bolje od "grand" produkcije
Reči koje čujete posle dugotrajnog iščekivanja, kad ste već počeli da gubite nadu da će se to što čekate ikad desiti.
- Konačno sam dobila!
- Ah, draga, te reči su muzika za moje uši...
Lik sa kompjuterom koji izgleda kao klavijature pokušava da peva nešto uz spremljenu muzičku pozadinu.
Šta je tu živo,nemam pojma.
Izvinite ali meni ona mrtva muzika sa CD-a ili Harda zvuči mnogo življe.
Ekipa plaćenika zaduženih za štimung na drinkerskim manifestacijama.
Zadimljena kafana. Mesni odbornici se šibaju kao u vesternu, a lokalni entuzijasti guraju karirani stolnjak liku u usta nakon što je sebi motorcanglama iščupao dva zuba radi spajanja duševnog i fizičkog bola. U opštoj ludnici gazda sugeriše:
-Muzika! Sviraj brže i glasnije!
Žanr narodne muzike, koji je karakterističan za šire područje zapadne granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, tačnije, potez Prijedor-Drvar-Knin. Ova muzika je uglavnom namijenjena stanovnicima ovog područja koji su igrom sudbine (ratni vihor ili klasično "trbuhom za kruhom") bili prinudjeni da napuste svoje rodne krajeve, te im je samo preostalo da se kroz pjesmu prisjećaju savršenog života u davno napuštenim krajevima. Ansambl se uglavnom sastoji od jednog pjevača, koji ima ulogu vođe i 3-4 "medvjeda" čija je glavna uloga da već otpjevani dio teksta ponove što glasnije, i to na takav način da se prosječnom slušaocu, nenaviknutog uha, automatski diže kosa na glavi. Naravno, i ime benda mora biti zvučno, u skladu sa muzikom koju izvode, tipa: Sinovi Manjače, Zmijanjsko krdo, Preldžije, Grmečki baritoni, Basovi Like i slično...Tekstovi uglavnom opisuju daleki i nikad neprežaljeni zavičaj, ljubavničke i boemske osobine stanovnika navedenih krajeva, te pokušaj prilagodjavanja novoj sredini i pokušaj očuvanja narodnih običaja u istoj.
- "Zavičaj je moje blago, u Krajini sve mi drago, nađem lijeka svojoj muci kada krenem Banjaluci."
- "Lupaj Mile za kafanskim stolom, lupaj brate, sve je pod kontrolom."
- "Nije Jovo po notama svir'o, al je žensko u praksi studir'o, zbog curica i tebe kafano, Jovo školu napustio rano."
- "Vjetar duva tarabu, obori, ko da staru majku razgovori? Ja zatvaram, ja zatvaram kafane po Beču, aoj moja kućo na Grmeču."
Zajebantski način da nekome ko vas na poslu smara raznim pitanjima i "pitanjcima", a vi se ne možete skoncentrisati na ono što je zaista vaš posao, date do znanja da se isključujete iz daljnje komunikacije, jer imate neodložnih obaveza... Stavljate slušalice na uši, puštate plejlistu, i krećete na posao. Jer jedino sa zvučnom izolacijom ponekad možete na miru nešto i da uradite.
- E brate, odoh... nemoj više... isključujem se... i uostalom - neće se muzika sama slušati!
Pomćna lekovita sredstva kod erektilne disfunkcije.
Najpre muzika svira i organ staje mirno uspravno. Potom se testisi stave u džezvu a selotejpom ili kakvim kanapom organ se pričvrsti za dršku džezve. Deda kaže da pali.
Nema muzike već neko vreme. Ili se pravi lista pesama, ili je neko nešto zajeb'o oko kompjutera. Uglavnom se ova rečenica može čuti tamo gde uopšte i nema uživo muzike.
(Random kućna žurka)
- Ljudi dosta je. A i fajront je izgleda, tako da odo' da probam da stignem do kuće.
- Gde ćeš bre? Pa sad će da postavljaju, vidiš da i muzika večera.
- Neka neka, kupiću nešto usput. Aj zdra'o.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.