Oldschool osoba je osoba koja ima nekih, 40-50 godina. Može biti i muško i žensko. U jeku mladosti slušala je gramofonske ploče i išla na rok žurke, a u daljem životu pratila razvoj TV tehnologije kako su godine odmicale. Od crno-bele tehnologije, pa sve do LCD televizora.
I sada želi da živi u skladu sa vremenom, pa koristi i internet. Ima fejsbuk i posećuje ga samo jednom dnevno na sat vremena, u glavnom od 21h do 22h.
Uglavnom se prva javlja na chat-u i najčešće jednom rečju.
"Pozdrav (Vaše ime)", ili "Ćao (Vaše ime)"
Naime, takva osoba ne ume da putem interneta izrazi svoja osećanja, što današnjoj omladini veoma dobro ide za rukom. Svaka rečenica joj je prepuna ozbiljnosti, iako ona nije uvek ozbiljna. Ne koristi smajlije.
Dopisivanje sa njom nikad ne može obuhvatiti više od odgovora na pitanje "Šta ima?", jer oldschool osoba nije u stanju da putem interneta iznese svoje mišljenje o drugim dešavanjima koja su možda interesantna za razgovor.
Prilikom dopisivanja sa oldschool osobom strah te je da zbiješ šalu, jer te je strah da će ti odgovoriti sa: ok
Na pitanje: "Šta ima kod tebe?", ne odgovara kao i mi (eo brate, ili klasika... ili smor), već kuca barem 10 rečenica gde nabraja sve od ustajanja do leganja u krevet. Taj odgovor piše oko 15 minuta, dok ti gledaš u "... is writting a message" i refrešuješ window jer misliš da je fejs ubagovao. Taman kad' pomisliš da ti oldschool osoba neće ništa odgovoriti, na tvom ekranu izleće 10m teksta što te opet vraća u prvi plan dopisivanja i stavlja ti obavezu da to prokomentarišeš.
Najčešći naš odgovor na to je: ":D :D ekstra" - jer ne želiš ponovni proces.
Sve to traje neko vreme dok oldschool osoba ne nađe sledeću žrtvu kojoj će napisati: Ćao (njegovo ime) i sačekati da je ona pita: "Šta ima kod tebe?"
Tada ne koristi Copy-Paste, nego opet kuca sve. Taj krug ponovi oko 3,4 puta za veče i onda ide da spava.
Kada uživo sretneš oldschool osobu, uvek će ti pomenuti kako ste se dopisivali na internetu.
Strina: cao dule
ja: Ehe, ćao strina! Otkud ti? Neki novi momenti :D ?
Strina: eto
.........
prolazi 6 minuta
Strina: sta radis
ja: Evo slušam muziku, ništa posebno. Ti?
.........
Strina is writting...
Strina is writting...
Strina is writting...
Strina is writting...
posle 15 minuta
Strina is writting...
*ja*ŠTA JE OVO VIŠE KOJI K**C I FEJS I SVE ! MAJKU TI %&#"$" ! I DRŽAVU I INTERNET !!!!!
kad odjednom iskače:
Strina: ustala jutros, isla u wc,pa do sisla do prodavnice..............sasa mi bolestan,pa da mu kupim voce. pa onda ******** + 10 redova ************ ******** + 10 redova ******************** + 10 redova ******************** + 10 redova ************ i sad malo dosla da vidim sta ima ovde.
ja: Ekstra :D Baš ti je ispunjen dan, svaka čast.
Strina: da
.........
posle 10 min
Strina: laku noc (ostaje online još 12 minuta jer je ugasila komp na dugme i onda nestaje)
Laku noć ti kaže iako je 22:00, a ti ćeš biti budan do trenutka kada strina ustane, ode u wc, siđe do prodavnice......
Materijal od kog se pravi zaštita za električne uređaje i ostale predmete sklone lakom fizičkom oštećivanju.
Stiropor je materijal od koga se groze svi kojima škripanje veoma smeta. Na sam pomen počinju da se blago tresu, a ako na tren pomisle na zvuk koji on pravi u dodiru sa školskom tablom ili bilo kojom drugom glatkom površinom, u trenutku im se koža naježi i trnci im prolaze telom. A tek kada zvuk čuju... uuuh, tad se osećaju kao da su ih zarobili Vijetkongovci.
Jede slasno. Briše. Mažnjava.
- Istina je, veruj mi, jedini sam ja u to vreme Petru obarao ruku...
- Brate, molim te... jedeš bre govna kao baba ratluk!
Muda.
Blic
Tužan jubilej, za razliku od košarkaša, fudbaleri Srbije još jednom pokazali nedostatak pobedničkog mentaliteta.
Index
Moka Slavnić piše o mentalitetu Hrvatske momčadi: Hrvati nemaju muda!
Klasična zajebantska fora za osobu koja se trudi da prkosi mogućnostima svog internet protoka zarad malo zabave na nekom od online servera. Fazon koji predstavlja podsmeh učesniku koji ne uspeva da se priključi igrici, već na zabavu ostalih, pravi promaju ulazeći i napuštajući server.
Vrlo opasna šala koja neretko dovodi do toga da od ruke već izludelog (ne)igrača, strada i sam šporet, makar bio i nov novcat Smederevac.
Toma Nikolić, od kada je počeo da nosi skupa odela.
Vuk dlaku menja...... (copy Alkaloid comentar)
Синтагма настала у маниру некада популарне дечје игре "Покварени телефони" (или Gluvi telefoni), с тим што овде нису у питању деца, него нека матора коњина/кобила која се вероватно представља као "угледни истраживачки новинар", а читаво умеће истраживачког новинарства јој се своди на то да уме да покупи текст са интернета, изведе copy/paste и пропусти текст на енглеском кроз неки преводилачки програм (такође са интернета). Потпише, објави у новинама, добије хонорар, и тако до новог текста.
Наравно, подразумева се и непознавање сопственог језика и оног са кога "преводи".
Тако је "tax haven" постало "порески рај". Није крив наш генијалац што "haven" (прибежиште, уточиште) много личи на "heaven" (рај, небеса). Криве су животне околности и животна околина, недорасла да прати његову генијалност. Поцркајте обични смртници што сте гулили клупу учећи стране језике, геније је то обавио уз "Цепелине".
Ono sto ce vas za razliku od Tome File, sigurno osloboditi zatvora.
jeste copy-paste, ali morao sam.
Nedefinisana osoba. S njom čas toplo, čas hladno.
Persona non grata čije ponašanje može biti prilično burno i neočekivano. Tren joj treba da eksplodira. Kao što promenljiva X u matematici u jednom zadatku označava broj 142, a u nekom drugom broj -18, tako se nikad ne zna ni s ovom osobom kakvog je danas ponašanja, a kakvog će biti sutra. Ma koje sutra, ono iz minute u minutu menja raspoloženje. Ovo ponašanje je u većini slučajeva karakteristično za žene, posebno u onom periodu, al' se u skorije vreme sve više i na muški pol odnosi.
:Bravo Miliću, dobra postavka, al' ti rešenje zadatka nije tačno.
:Odma' ću da ispravim!
(Posle minut)
:Evo rešio sam nastavnice!
:More, šta si ti rešio, tornjaj se na mesto, sve i da si Ajnštajn, ne vredi ti postavka ako je rešenje budalaština. Makni mi se s očiju!
:Imate vi sličnosti s ovom jednačinom!
-------------------------------------------------
:Peroviću, želim da ti kažem da si od danas unapređen u zamenika direktora, mlad si, al' i odgovoran!
:Nemate pojma koliko sam vam zahvalan, odužiću vam se jednom.
:Oduži mi se tako što ćeš popuniti one formulare koje si mi obećao da ćeš danas...
:Naravno, nisam mogao ranije zbog fiskalnih obrazaca!
(A posle 5 minuta)
:Direktore, samo da vas pitam kako da popunim adresu, je l' treba da pišem vašu adresu il' adresu firme?
:Pa da li si normalan čovek!? Koga boli uvo gde ja živim. Oćeš ti cement da uvoziš u moj stan il' ovde u firmu aj mi reci? Napolje!
:A da vi promenite malo uloške?
:Šta!? Kretenu, dobijaš šut kartu, ne treba mi dripac od dvadeset pet godina, ima i boljih od tebe za zamenika. Slobodno pokupi stvari i možeš da listaš oglase!
Za razliku od drvne ili metalne industrije gde je obrada nezaobilazna faza proizvodnje, u muzičkoj industriji je obrada krajnje nepopularna i uglavnom neželjena faza među iole normalnim poklonicima muzike, ali zadnjih godina izgleda jedini pravac nemaštovitih izvođača. Više se niko ne seća kad se pojavila neka originalna stvar, samo iskaču hiljadite verzije Elvisovih hitova, Bitlsa itd, a kao nus pojava pojavljuju se čak i 'tribute' bendovi koji se afirmišu i reklamiraju upravo time što nemaju nijednu svoju pesmu.
Gde god se okreneš, svud neki copy/paste...
Начин да цијеле Вуканалије прочитам без да научим ћирилицу јер сам лијен...
Copy/paste gornji tekst
Pripovedačka vremenska odrednica asocirana bivstvovanjem heroja toga doba.
- Čika Žika igrao fudbal?! Da me jebeš, nisam znao.
- Kako ne? Leva polutka, brz, okretan, dribler štogod... ali jbg, igrao baš u eri Džaje, pa se nije mnogo pročulo...
- Da.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Je l' sviraš i dalje?
- Ma jok burazeru. Prođe zlatna era Cukića, ne isplati se više!
- Hehehe.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Da Edi nije vozio u eri Šumahera, bio bi broj jedan, pazi šta ti kažem!
- Koji bre Edi?
U potpunosti zavisiti od nečega, biti opterećen, poročan.
Online sam... znači postojim.
Šta je čovek ako ne mnoštvo slika u vremenskom razdoblju od njegova rođenja do smrti. Svaka slika predstavlja neko trenutno stanje, kako unutrašnje tako i spoljašnje. Ova logika se može primeniti i na celu naciju, kao na primer trenutno stanje u državi koje je dosta alarmantno...
Nama zapravo nije važna budućnost ili prošlost, već mi kroz tren osećanja koje nas prožima gledamo gde je počela sreća ili bol i gde će se završiti, ali ono što je fakat jeste da je taj osećaj tu.
- Trenutno sam u stanju raspada, ne zovi me, ne pitaj ništa samo mi kupi Marlboro i briši kući...
U davna vremena kada su knjige bile retkost, a štamparije nisu bile izmišljene postojala su mesta gde su se knjige prepisivale. Jedno od tih mesta je bilo i Resavska škola u manastiru Manasiji.
I dan danas postoje sledbenici Resavske škole i zovu se loši đaci. Oni ako ne prepišu pismeni zadatak skoro pod obavezno dobiju keca.
I u drugim sferama života se Resavska škola održala.Naročito na internetu. Po forumima na neku temu se mogu naći potpuno isti odgovori do u slovo. Takvi sledbenici Resavske škole se sada nazivaju učenici copy-paste škole.
Ekscentrični i nadasve poseban komšija prijatelj ili poznanik. U suštini, veoma zanimljiva ličnost čiju pojavu okolina različito interpretira. Iako veoma pametan, duhovit tip, većina misli da je, zbog specifičnog glasa à la Tomo Zorić i psihotične pojave, potpuni sociopata. Šta god on priča, pomisliš da je latentni manijak i bomba koja će svaki tren da eksplodira. Pored suštinske normalnosti koju poseduje kao ličnost, uvek ga prati veo mračne ličnosti, koji dolazi do izražaja u svakodnevnoj interakciji sa običnim ljudima. Ipak, kad malo bolje upoznaš lika, vidiš kolika je to faca, car, lord.
Dobar dan, komšija!
- Ovaj... dobar dan!
Šta radiš? Šta si se preplašio tako k'o da si đavola video?
- Ma, nije, nego... ono, malo se zamislih...
Da, da, 'oće to. Nego, dobra ti ta majica, je l' to "Bad Religion"?
- Aha...
Do jaja su, ja sam ih gotivio dok sam bio mlađi. Dok sam bio u fazonu taslačio sam uz njih, ali, jebi ga, sad sam mator, malo sam suptilniji, ako me razumeš, buihihi.
- Da, da, to nekad bio fazon. Sad su svi nešto kao fensi i u sentiš fazonu. Nego, hoćeš da sečem lagano ili da bude laka i brza smrt?
A?! Nemojte, komšija, molim vas, neću nikome reći da smo pričali!
- Buihihi, zajebavam se, komšija, koji ti đavo!
Idi, bre, jeb'o te, koji si Kris Voken!
Ono što se pojavljuje u snovima našijem.
Ima je poprilično i na javi, ali ni upola nije tako frustrirajuće zanimljiva. Takoreći jedvaiščekivajuća, s' obzirom da najavljuje skori završetak noćne more, ali i vlažnog sna i ostalih prijatnih besvesnih iskustava.
Ovo je ono.
Ono što se ne može definisati, antimaterija sa kojom se samo bezumno ambiciozni, lucidno-perfidni tragači za konačnom istinom o celokupnom smislu postojanja svega i onoga izvan toga mogu bar na tren uhvatiti u koštac, znajući unapred da su progutani u besmislu naizgled smislenog.
Ali ono je tu...
- Sestro... pomaže Bog.
- Bog ti pomog'o, oče Lavrentije. Zašto si zamišljen toliko?
- Ti znaš da u našemu namastiru i dalje nema klime. Znaš također da spavamo nagi, ali čedni i neiskušeni...
- Tako bi bar trebalo biti, prepodobni.
- Ali, vidiš, s' vremena na vreme, dođe tako sanak... lijep, čist i mirisan. U njemu đevojka duge, guste, crne kose, obučena u prozirne haljine...
I doziva. Bijelim, nježnim rukama doziva i mami u svoja njedra, jedra i bujna, dok pramenovi džbunja viredu kroz prozirnu svilu tamo....dole...u đavolskim dubinana vrtloga nepodobnoga..... i..... uh...
- Recite, oče, kako ja mogu da vam pomognem?
- Nikako. Samo me zanima kako se, kad god to snijevam, pojavi otac Simon sa gaćama spuštenim do članaka i viče da hoće da buši krofne za u nedelju? A najviše me zanima kako to da ja svaki put znam da će se to desiti u pola mojega sna?
- Oče Lavrentije, Bog sve vidi i zna. Da li stižu lojane svijeće u četvrtak, to mene zanima?
- Uvijek sam hteo pitati šta radite sutijem svijećama?
Osoba koja sve zna, sve vidi, sve cuje, muskog ili zenskog roda, uvek spremno odgovara na pitanja iz svih mogucih oblasti na forumima. Odgovori su uglavnom beskrajno lupetanje, filozofiranje i nemaju poentu i svrhu postojanja.
U stvarnosti najcesce osoba koja je procitala 2 knjige u zivotu, fore vadi iz naftalina, nije videla sunce od rodjenja (sto zbog kompleksa debljine, sto zbog izrazenih akni), nego provodi zivot na kompjuteru, trazeci svog idealnog partnera na raznim online-dating sajtovima.
Kada saznam ko je to zapravo na jednom forumu, ima da odem do njega i da ga izmlatim posteno (znam da nije damski i inace nisam nasilna, ali ovaj pametnjakovic to zasluzuje).
On je šarmantan poput Hemfrija Bogarta, zajebaniji od Brusa Lija i Čaka Norisa zajedno, gradjen kao Švarci, a obdaren poput Džoni Vada i jednako promiskuitetan, poželjan je u svim krugovima i vidjen na svakom većem online dogadjaju, apsolutni nekrunisani kralj interneta.
U stvarnosti je gradjen kao osmogodišnji dečak zaostao u razvoju, hrabar poput poljskog zeca koji potajno zavidi azijatima na veličini pišice, poslednji i jedini izlazak u životu mu je bila matura i vrhunac njegovog šarma je kada napravi trol facu.
internet progonitelj: " Ćao šta radiš? Hajde svrati kod mene na kafu? ;) "
žrtva: " Svratiću sa dečkom, voleo bi da te upozna."
internet progonitelj: " Jel?:) Šta pije da znam da se spremim? :))"
žrtva: " Tvoju krv."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.