
Suptilna i komercijalizovana varijanta "ciganisanja". Baš kao što je jedan narod iz razloga korektnosti preimenovan iz "Cigani" u "Romi", tako je i ova aktivnost, ulazeći u vode liberalnog kapitalizma, dobila eufemistički karakter. Primenljivo je i u politici.
"Ciganisanje"
Ulazi Ciganka u trolu sa detetom. Opali ga po dupetu da kmeči, pa počinje redom da savatava putnike.
-Joj, ćerko, daj mi neki dinar, dete gladno, daj mi za lekovi, da položiš sve ispite, da živiš sto godine...
(Misli: daj bre neku paru za cigare i kurtone, da ne moram da prodam ovu malu u belo roblje, pre nego što poskupi)
*
"Romisanje"
Političar se penje na binu da održi predizborni miting.
-Braćo Srbi, sestre Srpkinje, dajte mi vaš glas, da vam deca ne budu gladna, da imate za lekove, da možete sa diplomom da se zaposlite, da se produži životni vek i da se izborimo protiv bele kuge.
(Misli: dajte mi jebene glasove da meni bude lepo, a vama isto)
Kod većine Srbalja znači dočepati se nekih para,nije bitno kako,i ništa posle ne raditi.Termin nastao u doba turske okupacije,kada su se hajduci zimi skrivali kod jataka,a s proleća kad gora olista krećali u akciju,pljačku turski karavana i gradova pod turskom upravom,sve pod firmom borbe za slobodu.
Zima 1700 i neke,hajduk kod svog jataka sedi pored ognjišta tupi politiku,pije rakiju,puši na čibuk,jatak nervozan,hrane sve manje,deca gladna,zima se otegla....
Jatak:-Koliko će još ova zima,kad će da okopni sneg više......
Hajduk:-Da ti nisam dosadio,dobri moj Miloje...
J:-Ma,nisi pobratime,nego ja to 'nako,za sebe....
H:-Znam da sam ti na grbači,ali dok gora olista,kad stanem na zelenu granu,eto me pravo k tebi,sa darovima,biće pobro,biće...
J:-Eh,da samo da olista(u sebi se misli skini mi se s grbače,pa stani na šta oćeš,zabole me...)
H:-Prvi si mi na redu dok stanem na zelenu granu!
Kako tad tako i sad svako ima nekog ili je nekom na grbači,svako želi da stane na zelenu granu,makar i pukla pod njim.
Zna se da većina stanovnika Srbije ima pretke koji potiču iz današnje Dalmacije ili Crne Gore.Takodje se zna i da su u odredjenom trenutku nošeni urodjenom hrabrošću popili dve litre brlje i najebali se majke turcima ili kakvim drugim nevernicima.Pojedinci su ga trpali u šupak sultaniji lično,dok je Murat ljuštio ovna ispečenog na kocu sa kojeg je prethodno neko skinut.
Random 99% lik - Moji su ti iz okoline Ulcinja.Došao neki beg i oće da prca.Zajebo se,udario na moju čukunbabu Milevu.Moj ti čukundeda izvadi ledenicu,saspe mu medj rogove.Posle pobio celu četu Turaka.I onda morao da beži,tako smo završili u Kragujevcu,gde je uzgred budi rečeno nastavio da kolje namazane. 1 % nedokazano da postoji lik : Jeste,moji su ti davno došli iz Ulcinja.Udari neka glad,šta ćeš go kamen,moj čukundeda kilav bio,a žena i deca gladna.Čukunbaba se zagleda u nekog Turčina,imao hrane,a i kurac mu bio veći...Onda ovaj moj nesrećnik kad je video šta se sprema onesvesti ženu toljagom i prebace se do Šumadije.Tu je ona nastavila da se hefta a matori umro od sipnje.
Izraz koji na ubedljivo najoriginalniji način odslikava neku emotivno preosetljivu osobu. Dok on ili ona za sebe misle da su isuviše nežni i suptilni za ostatak sveta, time se naravno uzdižući kao savršenije biće, ostali se teškom mukom (ne) ustručavaju da im kažu da su zapravo : plačipičke, cave, pizde, itd. U današnjem svetu prepunom užasavajućih stvari i brutalnih scena, gde stvarno mož' da se desi da te neko zakolje na jebenoj ulici usred bela dana, razloga za plakanje ima i previše ali to usrane sentimentalce iz ove kategorije ne sprečava da plaču/kukaju/rone krodilske suze i zbog : Šefike koja se u prethodnoj epizodi nije udala za jebenog Musu Kesedžiju, zato što je komšija Dragan otišao u penziju a bio je dobar čovek(?!), zato što u centru više nema mesta za parkiranje a i grad više nije tako beo ( Beograd ; prim.prev. ), zato što je zalazak Sunca lep ali zašto ipak mora da umre jednog dana ( Sunce - prim.prev. ), poskupeli paradajz i patlidžan na pijaci - nemiri u prokletoj Kambodži, smanjuju se kišne šume, tope se polovi, ozonski omotač otiš'o u kurac - Novak izgubio gem na svoj servis...i slično.
A: ...pa sam mislio, kume, da to druženje prebacimo za subotu, a...?
B: Može, kume, može. Pravo da ti kažem i nama tako više odgovara - imaćemo onda više vremena da se treznimo u nedelju, hehehe...
A: Ma, to, kume moj! Malo se opustimo, bacimo nešto na roštilj; pivo i lubenicu u reku da se 'lade u paru, ispričamo se, izogovaramo žene, one izogovaraju nas, hehehe...Šta kažeš ti, kumo...?
C: Ihhh, šta da kažem, kume...Dok svet oko nas nezaustavljivo propada vi bi da se zajebavate! Da pijete 'ladno pivo i žderete meso neke sirote svinje dok gladna deca u Džibutiju pate i 'oće da crknu! Strašno, c,c,c,c...
A: Daj, kumo, šta ti je? Radili smo, pobogu, kao životinje u poslednje vreme pa makar malo da se odmorimo kao ljudi...!
B: Ej, kume,...pusti nju i njenu priču. Ta, bre, plače i na vremensku prognozu! Verovatno je ri'nuo neki zabrađeni iz ove njene proklete serije što gleda svaki dan.Nego, ponesi ti i one štapove za pecanje...
Ovo se moze čuti jedino kada ciga pokušava da te smota na brzinu ,da mu daš neku kintu ili kupiš od njega neko kinesko,šareno sranje,koje bilo gde možes da nadjes jeftinije.Ova izjava uvek ide u kombinaciji sa pominjanjem dece iz samo njima poznatog razloga...
Zeleni Venac ,pola pet popodne i tolika gužva,da i ako novcanik staviš u gaće,velika je verovatnoća da ces ostati bez njega.Zajebao si se i zastao pored kutije na kojoj ciga prodaje neka plastična kineska govna i baterije...
"Bato, 'oćes da kupis nešto,evo vidi šta sve ima ,a jeftino"
"Ma,neću samo gledam"
"Ajde bato,moram i ja decu da na'ranim,nema se ,beda i sirotinja..."
"Hvala ,ali zaista mi nista ne treba"!
"Ajde bato, ljubim ti kurac,da mi deca ne budu gladna..."
"More....djavo te odneo,taj mi taj paket baterija na kojima pise Sonqshi,pa nek ide život"!
"'Fala bato, 'fala,živ bio sto godina i sreće uvek imao..."
...i tako dok ciga nastavlja da sere i da te hvali,izlaziš iz podzemnog prolaza i bacaš te baterije u prvu kantu,iz koje ce ih neko ciganče izvaditi čim malo zamakneš i spremiti za sledeću žrtvu!
Kožni tragovi životnih događaja. Plemenito tkivo zamenjeno grubim vezivom, koje je kao kandžama zadržalo u sebi priču. Uvek povod za pitanja drugih, uvek povod za oživljavanje sećanja, a ponekad i dobar način da nekog bolje upoznate. Gotovo da nema osobe koja nekada nekome nije pripovedala o poreklu svojih ožiljaka.
Leže njih dvoje tako, razvukli postorgazmične osmehe i nešto se kikoću, ćućore i bockaju.
- Ti baš imaš puno ožiljaka. Od čega ti je taj?
- Aaa, pa to kad sam operisao slepo crevo. Mislim, nisam ja sam operisao, iako bi' sam sebe verovatno manje zaklao nego ovi proslavljeni hirurzi, ali dobro... Da ti pričam. Ja kad sam bio mali, sam voleo da jedem kisele krastavčiće, a majka mi nije dala uvek. I ja sam tako odlazio u špajz i vršljao po onim teglama... I majka bane jednom, iznenadi me otpozadi, i ja progutam ceo krastavčić i zapuši mi se slepo crevo. Posle operacije je majka tražila da mi ga vrate... Ne, bre, slepo crevo, nego krastavčić, da ga uspešno pojedem ovaj put.
- Aaaa, od čega ti je ovaj ovde veliki, na leđima?
- A to mi je od kenda. Jedna pička me posle časa cepila motkom u leđa, onako kukavički, pička mu ćorava, samo je krv počela da šiklja. Ali, nije frka, posle je sačekao bata njega ispred kuće, i prebio ga kao mačku, 3 meseca je cuclao supu i srkao špagete na cevčicu.
- A ovaj na nozi?
- E, taj mi je najdraži! To sam ja, željno gradsko dete, u selu napao komšijinu trešnju kao gladna godina i otrsio je celu za sat vremena. Posle sam imao proliv dva dana.
- A imaš i ovde, kod oka. Taj baš izgleda gadno. Ko ti to napravio?
- Bivša riba, kad sam joj predlagao trojku sa njenom najboljom drugaricom.
- Ajoooj! A šta ona nije bila raspoložena za te perverzije?
- Ma jok, nego je ona rekla da drugarica sigurno neće hteti, a ja se zaboravio pa joj rekao da smo drugarica i ja to već horizonatlno ugovorili... I tako...
Još jedan način grupisanja i kategorisanja ljudi na osnovu boje kose koju prirodno imaju, ili za koju su se opredelili. I koji je naravno, u 99% slučajeva sasvim pogrešan.
Mada će vam više o osobi reći ova druga kategorija, ali obe neće potvrditi ama baš ništa.
Pa su tako plavuše glupe, crnke strastvene, brinete najbolje za oženiti, riđe zajebane, crvenokose i roze su kurve itd...
A devojka sa vrišteće rozom kosom će vam indirektno reći samo jednu stvar: ''Volim rozu boju. Volim da budem primećena. I sasvim sigurno neću da se krešem sa tobom zato što misliš da sam laka riba, a ako na osnovu boje kose zaključuješ kakva je ko osoba, nećeš se ni kresnuti u ovoj deceniji.''
Događaj od prošlog utorka:
Sedim u internet sali, čitam vesti na sajtu ''Blic-a'', sala skoro prazna, što je samo po sebi čudo neviđeno.
Neki lik mi govori iza leđa: ''Jao, što ti je lepa kosa.''
Okrećem se, inače sam crvena (nije jarka, ali nije ni mahagoni, nešto između): ''Hvala.'' I opet se okrenem ka monitoru.
Lik seda do mene i nastavlja. ''Da, da. A i šiške su ti super...''
I budem ti ja tu fina, većinom ga ignorišem, lik se muči i posle 5 minuta brzometnog muvanja i Mercedesa koji je nonšalantno ubacio u razgovor objavljuje da ide nešto da popije i očekuje da i ja idem sa njim.
Ja se tu izvlačim, nisam od jutros jela i gladna sam, nisam još našla građu za seminarski, bla, bla, bla... Nisam zainteresovana u prevodu.
Na šta on glatko odgovara da kod njega u stanu ima u frižideru neku dimljenu piletinu i belo vino.
Ja mu kažem: ''Kakve to veze ima sa mnom?'' Ustajem i odlazim.
Na pola hodnika čujem zvuk besnog bacanja stolice na pod koji dolazi iz internet sale. Kezim se kao mačak iz ''Alise u Zemlji čuda''.
Taman kada je "SENZACIONALNO" dosadilo čak i autorima izopačenih tekstova u Bljucu - stigla je adekvatna zamena. U principu, ove reči služe da isprazno palamuđenje nepoznatog autora, čija su osećanja iz nekog trećeg razloga povređena, dobije ime koje ga pretvara u eliksir mudrosti i poziv na razmišljanje o sopstvenim delima i smislu života.
Međutim, posebnu dimenziju ovim rečima dao je Željko Mitrović, čiji ispadi nose ovaj naziv, za koje bi u paralelnom univerzumu pravde dobio svoje ćoše u rudniku, nakon zloupotrebe nacionalne frekvencije za reklamiranje svoje nepresušne vulgarnosti.
No u ovom svetu, uprkos činjenici da se i bubuljičavi osnovci maštovitije prozivaju, Željko nastavlja da piše "otvorena pisma" sa svakom promenom vremena.
Otvoreno pismo jedne gojazne osobe:
Dragi ljudi, dok nas gledate gadljivo zbog našeg viška kilograma, mislite li kako je nama?! Razmišljate li o tome da svaki put kad nekog nazovete "debelim" on možda nije debeo jer je to njegov izbor, već ima poremećaj metabolizma ili teške kosti?! Zapitajte se kako je nama, dok trpimo poglede sa visine kad obučemo prekratke šortseve jer znamo da biti različit nije sramota i kao vi i mi imamo pravo na to! O problemima sa kostima da ne pričam, sa kičmom...
- A, kako mi ide?
- Dobro je za sad, samo taj deo s kostima razvuci na 15 redova barem i pojačaj još malo patetiku, ima dokone babe da morališu do jutra. Sad otvaraj taj Velnes da nahranim salo, crkoh gladna.
-------------------------------------------------------------
- Gospodine Mitroviću, bivši radnik je dolazio da se žali da mu dugujete neke pare, preti da će vas tužiti!
- Hm! Šmokljan, orgijanje, vašljivac, manipulator, crvotočina, izbljuvak...
- Gospodine Mitroviću?!
- Ajde, šta bleneš, daj papir vamo, vidiš da inspiracija nadolazi! Vreme je za Otvoreno pismo! Opajdara, drznik, neandertalac...
Oblik nepoznate vanzemaljske inteligencije koji se formira u studentskim frižiderima. Obitava na hrani poslatoj od kuće koju nisi pojeo, jer si tada još uvek imao kinte za pljeskavicu.
- Prvih nedelju dana se ponaša relativno normalno i nije agresivno.
- Druge nedelje se primećuju aktivnosti kada počinje da raste i širi se na ostale namirnice i počinju da mu rastu malje i čekinje.
- Treća je nedelja, to je već zauzelo jedan deo frižidera i pojelo sve namirnice, počinju da mu rastu pipci i otvorilo je oči. Frižider više ne otvaraš jer poslednji put kada si probao da to uradiš, stvor u frižideru je probao da ti odgrize ruku.
- Četvrte nedelje pipci već vire iz frižidera a ti ne možeš da spavaš od buke koje buđava karakondžula pravi, verovatno jer je gladna. Ne spavaš i od straha da te ne pojede na spavanju pa dežuraš sa gazdinim budakom. Ovo je znak da je vreme da pozoveš ortake i da izbacite frižider kroz prozor ili vatrogasce pa neka se jebu sa njim kako hoće, ko ih jebe ionako po ceo dan kartaju šaha i igraju karata. Možeš i da baciš molotovljev koktel na frižider, što će ga sigurno ubiti... A na isti način će tebe verovatno ubiti gazda jer si mu upalio kuću.
Porodica rođaka varvara. Najčešće iz nekog sela pored Čokešine. U knjizi za prirodu i društvo bi pisalo da se bave povrtarstvom i stočarstvom. Ali piša! Njihova mnogobrojna deca se bave prevrtarstvom po kućama dok oni to posmatraju kao ovce na livadi. Ladovina.
Dođu, pojedu, polome, popiju, polome, polome, izjebu te jako dobro u mozak, polome i odu. Protutnje. Opustoše. Iza njih ostane pepeo, pustoš i mnogo iskidanih nervnih završetaka. Otprilike kao da vam je došla ekskurzija trogodišnje GSP škole u dnevnu sobu.
- Ženo, evo ih moji rođaci iz Bačine!
- Jao divno! :mism se sad ste našli: Jesu li gladna deca?
- Jesmo!!
- Evo imate ovde... Aha, vidim da ste već pronašli fižider. I sve u njemu... I zamrzivač.
- Evo kafice! Rođo ima li posla?
- Ima, ima. Kopa se!
- A ta vam je ovo?
- Jako skupa kineska vaza. Molim te, ostavi je.
- Dobro. :ispušta na pod: Pljas!
- :nervni slom: Baš su vam fina deca. Predivna su.
- Ma žena to čuva. Ja samo bijem budakom ponekad.
- Što je lepa ova bela krpa!
- To je persijski tepih od najfinije vune. Poklon za...
- Evo sad sam sipao vino na njega da ne bude samo beo! I ne radi vam ono pored kompjutera.
- Štampač?! :guta lorazepam od 5mg:
- Da. Stavio sam sendvič u njega. Pojavio se dim. Lepo je ugrejalo sendvič, ali neće i drugi!
- Mužu! Dolazi vamo! Potpiši ovo!
- Ali...
- Potpisuj nanu li ti tvoju!
- Šta je ovo? Bra-ko-raz-vo-dni...
- Potpiši!
- Evo, evo. Šta ti je?
- Sad mi nije ništa. Dragi rođaci, dizvinete, noste se u tri lepe pizde materine! Idem na Novi Zeland da gajim kivije. Aj zdravo!
Svakako jedna od omiljenih manifestacija kod muškaraca koja se praktikuje još od pojave prvih TV prenosa na crno belim televizorima. Apsolutno je nebitno da li su pripadnici družine veliki ljubitelji sporta i zagriženi fanovi raznih timova, pivo, girice ili bilo šta slano i dobro zezanje je glavna poenta jednog ovakvog skupa.
U većini slučajeva je u pitanju fudbal. Pošto smo uskraćeni da nas pišljiva Jelen SuperLiga i razni medicinski fenomeni koji mlataru nogama u njoj počaste dobrom utakmicom, liga šampiona je ono pravo, a još ako je finale, pa to mu dođe prava fudbalska poslastica. Što se ostalih sportova i kikiriki kupova tiče, to je već manje bitno jer sem košarke, ko još gleda rukomet i odbojku ako nije svetsko ili evropsko prvenstvo u pitanju?
Veče opuštanja za jači pol, ali noćna mora za lepši. Još ako domaćin ima samo jedan TV u stanu, često ne izlazi na dobro. Treba izdržati dreku i baljezganje pripitih ljudi, što je ipak lakši deo. Teži deo sledi nakon odlaska balafurdije. Zadimljena soba, prosipano pivo po tek nameštenom stolnjaku, razne gricke po podu, masan daljinac (jer ko će da briše ruke od girica samo da bi prebacio kanal na poluvremenu) i nespuštena daska u toaletu su stvari od kojih se svakoj ženi diže kosa na glavi, a žena k'o žena, pedantnost joj drugo ime. Pošto partner, koji je nonšalantno poleteo u krevet i već počeo da seče drva, naravno namere nema da počisti svinjac, onda su ove spomenute ženkine muke poptuno shvatljive.
- Draga, vidi spremio sam ručak, mora da si gladna. Znam ja, naporno ti radiš.
- Kojim povodom?
- Zar mi treba povod da bih svojoj voljenoj verenici spremio ručak?!
- Šta si zasr'o?
- Ništa, samo ti jedi.
- Divan je ručak, hvala ti.
- Nema na čemu. Nego, znaš...večeras je finale lige šampiona i...
- Nećete valjda!
- Pa hoćemo.
- Zar opet ovde? Samo da znaš, upravo mi je preseo ručak! Zašto nekad ne gledate kod nekog drugog, a? Šta ja da radim?
- Pa imaš internet, slušaj muziku, stavi taman neki film da se skida, mislim da je izaš'o dvd rip...
- Zajebi film!
- Idi kod Nene, ionako te zove već nedelju dana da časti za džukca iz Nemačke.
- Boli me pička za usranog džukca, znaš!
- Slušaj ti da ja tebi kažem nešto! Svakog četvrtka ja ovde moram da gledam "Sve za ljubav", a ti ne možeš jedno veče da izdržiš. Izbacivanje iz "Velikog brata" i ono kukanje sa tvojim prijateljicama kad je ispao onaj pešovan Nemeš sam morao da istrpim. Misliš da je meni bilo lako, a?
- To je bilo i prošlo.
- I ovo će da prođe i zato ne pravi frku. Evo pristaću da okrečimo sobu u žuto.
- Držim te za reč.
Biti u nezavidnoj situaciji u kojoj imamo mogućnost izbora, ali takvog da šta god izabrali ne valja. Najeb je neminovan, ide nizbrdo, i samo može da se gleda da se što manje izgubi kad već mora. Birati manje zlo u toj paklenoj dilemi.
- Jebote, izgledaš k'o da si pao pod voz! Modar si od glave do pete, vučeš nogu k'o her Flik iz Gestapoa, gips... Šta bi?
- Upao ja u šemu kod one Mice.
- One što joj je muž karatista?! Ne, ti definitivno nemaš mozga.
- Sve fino išlo dok se onaj njen nije iznenada pojavio. Nemam gde, brzo na prozor, a ona samo stigla da mi smuva odeću pod krevet. Ali nema terase, mi bili na spratu i ja se na rukama držim za sims i visim onako k'o od majke rođen. Razmišljam o opcijama koje imam. Znam da sam visoko, ali spustim pogled da vidim ima li šanse da preživim pad.
- Uh, sunce ti!
- Možda i bih, ali prozor je tačno iznad boksa sa njihovim rotvajlerom. A ja se malo zadržao, ona nije stigla da ga nahrani. Gleda ona gladna džukela pravo u moju kobaju i oblizuje se. Ne valja, ali moram brzo da odlučim šta ću jer me ruke već bole.
- I šta si na kraju uradio?
- Rešim ja da smanjim gubitke, uzverem se nazad u sobu i kažem onom njenom "Dobar dan, ja sam švaler", on me lepo pokrši od batina, odradimo i taj red i to je to.
Odsustvo normi ponašanja i samokontrole. Neprijatna osoba za sresti na ulici, a kamoli za neko druženje.
U susretu sa nebaždarenom osobom, nebitno kog pola, prelazak na drugu stranu ulice nikad nije pogrešan potez.
-Matori pomeri se! Ja izlazim na sledeću stanicu!
-Polako curo... Kao prvo, ćaća ti je mator, a kao drugo, kaže se ''na sledećoj stanici''
-Ti će me učiš? Pogledaj se na čega ličiš? Prljav si ko njasvi! Mis'im žasu... I mojne se kačiš samnom. Svi moji ortaci kažu da sam nebaždarena, znaš? Ako uopšte znaš seljaku šta to znači?
-Ja sam puderušo jedna inžinjer, i znam šta to znači. A radim šta ima, jer su deca gladna kući. I vraćam se posle 12 sati šljake i jebačine sa šefovima. Ajd me zaobiđi, leba ti.
-Ša ti meni puderušo? Oćeš da sad izvadim suzavac?
-Tamo gde ja radim suzavac je kao dezodorans, a ti ako misliš da si nebaždarena, pokazaću ti ja šta znači nemati kantar u rukama. Ako te sad drknem, podaviću ljude u autobusu tvojim puderom. Evo ti stanice, i mršći napolje!
I povedi ovog tvog derpea što ti glumi dečka!
Lucidna osoba koja u odgovarajućem trenutku ume savršeno da spusti pokondirenu tikvu na nivo kome realno pripada.
Linija 600 i nešto se pokvarila, iz motora kulja crni dim. Putnici na sred autoputa izlaze i kreću ka najbližoj stanici. Pošto je subota veče u pitanju mahom su to maksimalno skockane klinkice u štiklicama, minjacima i otvorenim dekolteima iz Dobaje, Ugraje i ostalih atara u okolini Beograda. Da nesreća bude gora, napolju pljušti neka odvratna kišetina, a na otvorenom drumu briše košava. Klinkice cvokoću, gacaju kroz blato u svojim Šimi Šu oriđinale sa istoka 12-icama uz zaustavnu traku, maskara se razmazuje, a vetrina lomi kišobrane i zadiže ono malo suknje ispod pojasa. Pokisla i smrznuta masa stiže do kilometar i po udaljene stanice na kojoj naravno nema zaštitnih pečurki i čeka novi bus kao gladna godina. Uz stanicu staje jedan oronuli, rđom najeden, svetlo-šerpa-plavi ponos istočnonemačke autoindustrije, a koje bi pa druge boje bio jedan trabant. Mladić unutra otvara prozor, baca pogled ka unesrećenim nalickanim tinejdžerkama sa tračkom nade u očima, smeška se zadovoljno nad postojećim trenutkom kosmičke pravde:
- Šta je ribeee, a sad vam je dobar trabant!!! -
~ Vrrrruuummmmm...ring..din din din ding.... šljaaas! ~
Ustajao i neuredan, totalno zapušten. Osoba koja nema ogledalo, u očima drugih ljudi ona izgleda kao da ekstremno vežba probadanje. Oronulog izgleda kao pred smrt, sa ratno zločinačkom bradom i masnom kosom, dugačkim noktima i pogledom velikog iskušenika. Hodajuće štrašilo, koje možemo slobodno da uporedimo sa kvalitetom železničkih klozeta, kao što su u Odžacima, Prigrevici, Karavukovu, Sonti i sličnim mestima gde je i Bog rek'o: "Laku noć."
- Je l' znaš ti da se Mića zidar stopom vraćao iz Crne Gore kad je radio sa onom fantomskom građevinskom firmom zgrade po primorju?
- Ozbiljno?
- Zajebali ga, kaže da mu je odma bilo sumljivo al' šta će, žena, deca, stara majka, treba ta gladna usta nahraniti. Bacili ih u neku kolibu, ni kupatilo nisu imali.
- Strašno.
- Kaže da se skoro mesec dana nije okupao a na primorju bio. Radili su k'o konji, od jutra do sutra. On bio smršao, propo k'o železnički klozet. Vidi on plate nema, zajeb, spakuje se jedan dan, malo se opr'o u moru, vezao onu njegovu dugačku kosu u rep, još pusti neku bradu k'o četnik pripravnik. Krene da stopira a sav u crnini, k'o na sahranu da je krenuo, to je jedino imao čisto. Stopirao on tako, stopirao i polako šetao, sunce neko upržilo a niko da stane. Još neku motku uzeo da može lakše da se kreće uzbrdo. Kad u jednom trenutku stade neki lik. Ovaj uđe u auto i nije prošlo mnogo kad ga priupita vozač: "Izvinte, jeste Vi iskušenik?" A ovaj se okrene prema njemu i onako umoran i sjeban mu odgovori: "Prijatelju moj, i te kakav..."
Rečenica koja nam govori o tome koliko su se ljudi otuđili, udaljili jedni od drugih, i povrh svega, koliko smo izgubili razumevanje za druge ljude i njihove probleme. A možda su ljudi uvek bili takvi.
Kraljica među predrasudama, ilustracija izvođenja zaključaka na osnovu svega nekoliko činjenica koje o nekome "znamo". Kod osobe kojoj je upućena, često izazove erupciju besa.
"Ma kome je lako, pi*ka ti materina, ti si se naš'o da mi pričaš!" Nekad kažem, nekad samo pomislim.
Obično se javlja u oblicima:
"Lako je tebi, ti...
...radiš, primaš platu, nisi udata, sve potrošiš na sebe!" (A ti vraćaš 2 kredita, plaćaš pola kirije, vučeš na grbači bolesnog roditelja i mlađeg brata koji se školuje)
...živiš u inostranstvu!" (Gde radiš kao perač prozora u hotelu 12 sati dnevno, u 23. godini imaš proširene vene i išijas, svi te gledaju kao je*enog dođoša, građanina 66. reda, i tako rmbačiš cele godine da bi došao da vidiš familiju i da ti neko kaže da je tebi lako)
...si završila fakultet!" (Gladna i žedna, gola i bosa, 5 godina slušala nadrkanu gazdaricu koja ti je zadnje pare izvlačila, dan-noć visila po hodniku fakulteta gde su te handrili u zdrav mozak za neki usrani komad papira, s kojim sad dan-noć visiš na birou, Čekajući Godoa)
...si mlad i zdrav, možeš sve!" (ove dve reči najčešće idu jedna uz drugu, mada ne znam gde to piše da mladost obavezno podrazumeva i zdravlje?! Elem, dok završiš fax, nađeš šljaku, dođeš do stana, ako ikad dođeš, osnuješ porodicu, više niti si mlad niti zdrav. Preostaje ti jedino da nađeš slušaoca pa da mu sereš isto ovo)
I još bezbroj slučajeva gde je ljudima lako... I tako...
Sorta ljudi koji se ne ustručavaju da nezavidne situacije u kojima su se našli podele sa svetom. U publici uvek imaju one koji se groze i prevrću očima na njihove reči, pitajući se kako ih nije sramota da javno pričaju o svojim blamovima, i one koji pri svakom susretu sa dotičnim dobijaju upalu trbušnjaka. Pripovedač samo deluje kao da ga ovakve reakcije ne dotiču, iako se, u stvari, njima hrani.
(Publika: pet devojaka i dva tipa)
P: „... I odemo ti mi tako na svirku, smeste nas u hotelsku sobu, a mi ti bacimo one stvari i oderemo se od alkohola. Posle ne znam šta je bilo... uglavnom, budim se ja na podu, Miki me cima, i viče: „Ustaj konju, kako da sviramo bez bubnjara, pizda ti materina razvaljena! Diž’ se!“ Ja ustajem, kad ono – vidim da sam u petom krugu pakla: sve sam živo ispovraćao, i pod, i krevete, i kupatilo... Šta je, Milice, nije ti dobro?... kažem ti, napravio sam sataraš na sve strane...“
Milica: „Jao, prekini!“
Ostali: „Ahahahhahaha! I?“
P: „I nekako se odvučem na binu, sednem za bubnjeve i odsviram najgoru partiju u životu. Falširam, čudim se, falširam, pitam se: „Ko ovo iskače, mamicu mu?“, falširam, ovi iz publike me gađaju, ništa mi nije jasno... odvuku me u sobu, ja se srušim na krevet, kad vidim nešto čudno u onom satarašu... nešto okruglo... ja u’vatim palicu za bubnjeve, čuknem, kad ono nesvareni krompir – čitav!“
Milica: „Fuuuuuuuuuuuuuj!“
P: „Šta je, Milice, opet si gladna?“
Ostali: „Ahahahahahhaahahaha!! I?“
P: „I ništa. U tom trenutku rekoh sebi: „Čoveče, moraš pod hitno da počneš da žvaćeš!“ Pa šta je sad, Milice? Idi jedi, ne može čovek od tebe ni avanturu da ispriča...“
Sastav iz francuskog jezika napisan 1965 godine u Parizu je obisao svet.. preVise je mocan, a sada je aktuelan i kod nas...
OPISITE JEDNU PTICU I JEDNU ZIVOTINJU
Ptica o kojoj cu da pisem je sova. Sova uopste ne moze da vidi preko dana, a nocu je
slepa kao slepi mis. ja ne znam bas mnogo o sovi pa cu zato da predem na zivotinju
koju cu sam da izaberem. To je krava. Krava je sisar. Ona ima sest strana: Levu,
desnu, gornju i donju. Na zadnjoj strani ima jedan rep na cijem kraju visi jedna
cetka. njime ona rasteruje muve da ne bi upale u mleko. Glava je na prednjoj strani
da bi rogovi imali gde da rastu, a i da bi negde mogla biti usta. Rogovi su zato da
bi njima bola, a
usta da bi mukala. Ispod krave visi mleko. Kako to krava daje mleko nisam do sada
uspeo da shvatim, ali ga ona stvara sve vise i vise. Krava ima veoma fino culo
mirisa, svako moze da je namirise izdaleka.
Iz toga razloga postoji svez vazduh u polju. Muska krava se zove vo. On nije sisar.
Krava ne jede
mnogo, ali ono sto pojede jede dva puta tako da joj je to dovoljno. Kada je gladna
ona muce, a kada nista ne govori to je zato sto je unutra puna trave.
Jedini pouzdan način da u današnje vreme dospeš na televiziju.
Voditeljka: Na koji način Vi doprinosite očuvanju životne sredine?
Mazohistična tetkica: Pa znate, kada sam se udala za mog bivšeg muža mislila sam da sam konačno pronašla svog omega mužjaka, mada ga nisam videla pre svadbe. Znate, babo mi je sredio udaju. Kada smo se prvi put osamili, on je izvadio nekakav kostim i bič. Šta ja znam, dvajesprvi vek je, a čula sam da neki tako vole, pa rekoh- ma nek ide život. Ali onda (suza u oku)...onda... on, znate, obukao je taj ženski kostim i privezao me za krevet. Počeo je da mi govori ružne stvari i šamara me. Tako je bilo neko vreme, dok nisam zatrudnela. Tada mi je (puca joj glas, počinje da čepla)...t-tada mi je ukinuo burek i ćevape! Sećam se da sam svako veče išla gladna u krevet. A onda smo dobili sina i bičevanje se vratilo. Kada je sin malo porastao, terao ga je da mu drži ventilator za jaja dok me bičuje. Jednom su mu se jaja uplela u ventilator, i on je pobesneo, pretukao nas oboje i izbacio nas napolje. Tada sam...
Voditeljka: Ali ovo je emisija o ekologiji!
Baba iz pozadine: Ćuder, da čujemo šta bi na kraju.
Svi znamo kao je nekada davno u jednoj zemlji, gde danas vozovi idu brže nego nadrogirani maloletni motociklista polupraznim bulevarom u susret sudbini, narod ustao na kuku i motiku jer 'leba nije bilo, a ni kolača, kako je od toga ispalo veliko sranje, kako su se odigrala masovna narodna okupljanja na trgovima sa sve grickanjem semenki i navijanjem, dok aristokratija i narodni neprijatelji redom ostaju kraći za glavu, što je s obzirom na ondašnju prosečnu visinu Francuza od 1,60 cm zaista kratko.
Neki čak znaju i da je veliko sranje ispadalo u starome Rimu ako bi isporuke žita sa Sicilije, severne Afrike ili Egipta zakasnile koji mesec, pa masa ne bi imala šta da žvaće kad se svrti kući iz koloseuma. Ovo je, naravno, svojevremeno omogućilo Antoniju da jebe Avgusta na distancu, ko Kleopatru na luksuznom krstarenu Nilom. Kad je Antonije preterao s time, a sa malim Oktavjanom nije bilo zajebavati se, umro je od gadnog slučaja sopstvenog mača u abdomenu, a tad medicina i nije bila baš na nekom visokom nivou. Slično je bilo i u Carigradu, dok ga još Muje nisu prekrstile u Istanbul. Hronična nestačica žita mogla je da dovede do lečenja Vizantiskog cara od očinjeg vida od strane pučanstva.Jedan car, koji je bio dovoljno pametan da posluša ženu, poslao je plaćeničku gardu da leči mase od konzumacije kiseonika, pa je posle stigo i da podigne najveću crkvu u hrušćanskom svetu, samo da bi je kasnije oni turski ugursuzi pretvorili u džamiju. Turci generalno sve upropaste, ko što vidite, jebo im pas mater. Osim za jedenje. Tu kapa dole, koj li bi kurac jeli da nam nisu oni, ne znam ni sam.
I da ne tupim više, princip je i budali jasan. Kad nema leba, a ni igre baš nisu nešto, neko ima da najebe gore na vrhu ili dole u blatu.
E sad, do danas su se stvari malo promenile. Igre su postale složenije i zabavnije, pekari su provalili pecivo, pa sad tu mlate pare, a 'lebac više i nije neka eksluziva, nije ovo Užice '41.
Međutim, ''Narod nema leba da jede'' je i dalje poklič kojim baba na pijaci, ko na kavom rimskom forumu, stavlja do znanja kolko je dogorelo do nokata. Ironije je u tome, dragi moji, što su realno stvari baš obrnute. Jebena sirotinja nema baš ništa drugo sem tog leba. Zato i neretko meri po sto kila. Ne zajebavam se. Mislite da Perhanova baba, što će da stvi Bicu i sestru joj Djeljanu u školi od sutra meri isključivo na stočnoj vagi od Cezar salate?
Sad, naravno, znam da je izraz više figurativan u današnje vreme. Osim za one kojima je univerzum u ravnoteži kada je leba 5 dinara, zejtin i mleko još tolko skupa, Šešelj u skupštini, a Tito/Draža i Sloba na nebu.
Ipak, zarad preciznosti, predlažem da poklič sledeće revolucije, ili bar izražavanje nezadovoljstva bude: ''Imamo samo leba!'' ili ''Dajte nam s 'leba!'', možda čak i ekstremistički i pomalo drčno-nezahvalan ''Jebo vas 'leba, oću roštilj!''. Jer jebi ga, apetiti su porasli, vremena se promenila i ni primarne ljudske potrebe više nisu tako primarne, ništa loše, točak istorije se ne može vraćati unazad.
A ako si neki šupak koji će da blagoglagolji kako gladna deca Afrike nemaju ni koru buđavog leba, učini čovečanstvu uslugu, samozapakuj se i samopošalji se sa sve par kila krtole, paškanata i šargarepe za neku centralnoafričku republiku gde se još praktikuje kanibalizam i namiri ih bar za koji dan. Biće od tebe valjan paprikaš, kad već ne može čovek.
-Narod gladan, nema 'leba da jede.
-Narod ima hleba da jede, govnaru, fali sve ostalo. Ima 'leba, al' nema s 'leba.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.