
Opšte je poznato da devojka, jednom kad se opeče, ne veruje apsolutno nijednom muškarcu više. To je daleko više izraženo ako je dotična nekad naletela na nekog napasnika, ili pak, započela nešto sa nekim za koga se ispostavilo kasnije da je nasilnik u pravom smislu te reči.
Prema tome, opreza nikad dosta, što doprinosi povećanju mera preventive kao i čitavog aksesoara 'oružja' koje devojka ima pri sebi. (To je mnogo više od improvizovanog suzavca koji ima u torbici, koju će, uzgred baciti čim se smesti za sto)
Dakle,
-Pri polasku na određenu destinaciju glava je okrenuta 45 stepeni ulevo/udesno, kako bi perifernim vidom primetila potencijalnog napadača, a pritom i hoda koracima od sedam milja.
-Na jačoj ruci ima 2-3 prstena, ne radi mode ili čega već, nego zato što je svesna činjenice da pesnica sigurno mnogo jače boli potpomognuta pomenutim, XXl veličine.
-Kosu je (svak' će pomisliti, slučajno) podigla sa ogoromnom šnalom na principu štipaljke, sa zašiljenim (i hmmmm, opasnim) vrhom. Za svaki slučaj.
-Automatski odbija bilo kog dečka koji joj se obrati iz kakve god namere bilo.
-Uvek je sa čergom drugarica oko sebe, i pogleda li je neko, uzvraća sa mrkim 'odjebi od mene' pogledom.
-Pri povratku kući, u stisnutoj pesnici ima i pride, između kažiprsta i srednjeg prsta ključ, pa priđe li joj neko zabošće ga gde stigne, pa će onda lako pobeći.
Eto, i mnogi momci na kraju steknu pogrešan ''vidi napucane krave'' utisak. A devojka je samo oprezna.
Himna svih Beograđana nastanjenih u prestonicu u poslednjih 50-ak godina.
Uz ovu pesmu proradi seljački instinkt i poželjno je udariti se flašom o glavu
da se podsetite porekla. Suze su neizostavne pri svakom interpretiranju pomenute pesme a ruke u vazduhu ne treba ni pominjati.
Ovaj izraz kači i deo studenata na studiranju u BG-u.
definise se najprostijom formulom:
ako je torba (kofer, ranac) predvidjen za x kg, u njega ce stati x + 5 kilograma
moja mama
Način da uz dobru ekipu učiniš nešto od dana i sa minimumom para. Ako već nemate nameru da ovog dana uradite nešto korisno za sebe i svoj život, možete bar da se potrudite da počne što lepše, da ga provedeš napolju, radiš nešto što nisi sto godina, vidiš nekog koga nisi dugo, uveče prozujiš, nešto popiješ, ko zna možda nešto i zabodeš.
Ustaneš pre dva, zoveš nekoga na kafu, okupite se za basket ili mali fudbal po ovom lepom danu, ili jednostavno odete do reke, Kališa, djave - zavisi gde živiš. Ako imate kola i goriva, para za neko pivo, možete da se vozate, otpadnete negde gde je dobar pogled, nadjete neki zanimljiv dogadjaj gde ima riba a džabaka je upad..
Ne zvuči naročito? Pobegao si od monitora, crnih vesti, depresije zatvorenog prostora, misli kako ne znaš šta će biti u životu, da li će ikada biti bolje..Možda si ubio dan, ali ubio si ga makar sa nekim koga voliš. Ko zna, možda se osetiš i pomalo srećnim.
Običaj ljombera iz prigradskih beogradskih naselja da izvuku pramenove kad se otkinu sa maminog i tatinog lanca.
Riječi kojima prosječan Beograđanin jasno stavlja do znanja šta misli o ostatku Srbije.
... zove se Beograd
Pokušaj kauboja da se opravda pred damom nakon što je prdn'o.
-Hey John, something stinks...
-This town stinks baby,let's get outa here.
Kad oćeš da kupiš ribice, pa ne nosiš pare, nego ideš samo da vidiš ponudu.
Serija koju rado (citaj i krijuci) gledaju i muskarci. Shvataju je i razumeju u potpunosti devojke u tridesetim. Gledajuci prvi serijal (u svojoj dvadeset i kojoj) nisam je bas razumela, ali sada... (u tridesetoj!) ooooo da, svakodnevnica devojaka koje jos uvek zele da budu cele u svakom smislu. Bar se u jednoj svaka od nas pomalo nazire (ako ne u dve). Cista istina. Nadanja, strahova, zelja, potreba...
Отишо сам да јебем курве.
И сад опет свога вранца јашем...
Savestan radnik protivgradne sluzbe.
је управо онај град/село у којем пјева, иако најчешће не зна у ком граду/селу пјева... И управо ту је најбоља публика коју дотични пјевач/ица највише воли...
Пјеваљка: Добро вече Милићи
Публика: Уаааааааа
Менаџер (прилази и шапће): Нису ово Милићи, ово је Власеница
Пјеваљка: Добро вече Власеницо, како је моја омиљена публика, пуно вас волим
Публика клица: Јеееееееееееееее
Песма која је ишла на радију Боинга 767, 11.септембра 2001.
Ретки тренутак када особа има потребу да се среди, боље него за риболов.
- Опа Драгана! Јел' се то код Петровића полаже?
- Да бре. Како знаш?
- Па бре не видех те тако лепо сређену ни у град кад излазиш.
Himna svih studenata Beogradskog univerziteta iz unutrašnjosti.
Адекватна песма пред полазак на разбијање геј параде.
Izlazak koji uglavnom nema ni jednu drugu temu, osim prepričavanja anegdota iz školskih dana i to obavezno onih koje već svi znaju i smiju im se unaprijed!
Zene koje nikako ne bi trebalo zeniti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.