Igrica koja je na neki nacin udarila temelje narednim TPS igrama slicnog tipa mada ni jedna do dana danasnjeg po meni nije skinula max-a sa trona Coop TPS igara najpribliznija bi bila La Noir. Max payne 1 je na mene ostavio najbolji utisak od svih igara ikada koje sam igrao nju stavljam na vrh iz vise razloga.
Pojavila se bez pompe napravila je haos imala je mracnu atmosferu pricu koja je i ranije vidjena ali ovde je dovedena do savrsenstva i uradjena do perfekcije.
Maksove filozofske recenice su mi davale poseban smek igri zbog Maksovog sarkazma i smisla za humor. Iako su mu i zena i dete bili ubijeni
Dalje Grafika za to vreme je bila strasna i efekti su bili na nivou.
Bila je ultra teska gotovo pakleno teska u nekim momentima ali to je davalo jos vecu vrednost ovom umetnickom delu.
Igru sam igrao medju prvima 2001 jos kad je izasla tada sam imao 7 godina i tada sam razumeo igru ali sada nakon tolko godina kada sam je ponovo presao potpuno sam razumeo sustinu igre ja je razumem ovako sad cu navesti primere recenica kojim bih ja zavrsio serijal u MAX PAYNU 4 ako ga ikad naprave PS Izvinjavam se sto sam duzio ali morao sam da podelim svoje mislenje o mojoj omiljenoj igri a vidim da su se dosadasnje definicije uglavnom sprdale a ova je ozbiljna. Mnogo je dugacak tekst ali ko voli ovaj serijal nek procita ako ima strpljenja.
Ove recenice sam smislio licno i one bi prestavljale kraj max-a u cetvrtom delu koji ne verujem da ce ikad izaci i ovo je samo deo mog teksta da ne davim vise.
Uvod Tipa na pocetku jos u Prologue misiji max da pocne sa pricom, That Was Days when i was strong and bloody crazy, the time when my life has a purpose to finish the job to rid off pain, i tako max se priseca prva dva dela zatim i treceg sada vec u sadasnjosti, i onda krene da prica opet.
Is seem like my job is complete my pain is gone and my life dont have a purpose anymore, this feeling is relaxing but this story has a giant bullet hole, my past is bugging me some part i cant remember i need a complete picture.
I onda krece da se kroz flashback da se priseca proslosti, vraca se na kraj drugog dela i obracuna sa Vladimirom. Pronalazi monu koja je ipak ziva ali jedva dise vodi je u bolnicu
Zatim krece ostak price....
I Zakljucak igre e sad na kraju igre bi se max vracao u sadasnjost kao vec mnogo mator mona je u medjuvremenu umrla od raka a Maksov sin je umro od predoziranja kokainom. Max zakljucuje igru a
i svoj zivot ovom recenicom,
Now all pieces of puzzle is completed my life was with a purpose, a purpose to
equal a things in life that was unfair a cruel, i completed my destiny but now
what is left for me noting just agony some people will be pleased and say he is
lucky to be alive but i am not, my pain will be over only when i see my family
again i was serve death to others now i MUST SERVE A COLD DISH TO MYSELF
Zatim se ubija beretom u glavu i napokon je slobodan, i ne oseca bol to je poenta cele igre.
Mislim da realno max zasluzuje takav kraj zato sto on od pocetka prvog dela u stvari zeli ne osvetu vec da umre ali je kasnije razmislio i odustao od toga, ali je u dubini duse znao da mu nema izlaza iz toga i da ce se secati svega dok ne umre, to je poenta svega zato se igra zove MAX PAYNE predstavlja coveka koji ne moze sebi da oprosti i koji nikad ne moze da zaboravi i da odagna bol, vec samo da ga potisne a tako samo sebe razara iznutra.
Marfijevsko pravilo po kome će telefon, bilo fiksni, bilo mobilni, da zvoni, pošto se do tada nijednom nije oglasio, zazvoniti baš za vreme ručka/večere.
Porodica za stolom. Iz spoljnjeg sveta niko ne misli na tebe, pa se posvećuješ familiji. Sedaš za sto, sa tobom su keva, ćale, sestra, baba i deda. Taman si ubacio kašiku u supu kad...
ZVRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR
-Pu, mater ti jebem, i familiju i širu i užu! Našao si kad ćeš da zvoniš!- unapred psuješ pozivača koji je ubo trenutak.
-E, ae se javi, molim te!- neko će sa stola.
-Dobro.-ustaješ -Ko je tu?
-Ja nisam! Reci da sam upravo izašla- prva će sestra.
-E, nisam ni ja! Smisli nešto, hoću da jedem!-keva će.
-E, reci da jedem!-ćale.
-Ko će mene da zove? Mene niko ne zove-baba.
-Mene nisu zvali još od raspada Jugoslavije-deda.
***
-Halo?
-Dobar dan. Ovde Milosav Đerić. Da li je to stan porodice Te-i-Te?
-Jeste?
-Ovde ratni drug tog-i-tog (kaže ime tvog dede). Da li je on tu?
-N...ije.-kažeš nesigurno-On je izašao da prošeta po kraju.
-Auuu... Gde ja ubodoh baš kada je izašao. A reci... Ti si njegov unuk?
-Jesam!
-E, pa , junačino, reci dedi da se seti svog ratnog druga i da me nazove. Evo ti, zapiši broj...
***
Neko: Ko je bio?
Ti: Ma neki Milosav Đerić. Dedin ratni drug!
Deda: Što mi ga nisi dao!?
Ti: Pa... jedemo. Rekao sam da nisi tu!
Deda: Pu, jebo ti pas mater!
***
Progledati kroz prste nekome, ili ignorisati sve potencijalno loše strane situacije u kojoj se nalazimo, ukoliko nam to donosi bar neku korist. Nema tu pamti pa vrati, već tante za kukuriku - brzo donošenje odluke uz obostranu korist.
- Sine, kad si došla sinoć?
- Pola jedan, cenim.
- A po kom to zapadno-tunguzijskom računanju vremena?
- Bila sam tiha, šta oćeš? Dobro, možda je bilo pet.
- Znaš da ti mamu muči bešika. A volim i da gledam kroz prozor u povratku. Otkad te kući dovode džipom?
- Kakav džip? Učinilo ti se. Zažmuri na jedno oko, oću reći iskuliraj, kevo, sanjala si nešto.
- Verujem da se ne sećaš, pile mamino, pošto te je bar četvoro održavalo u uspravnom položaju. M'rš u sobu, govedo alkoholičarsko i da si izašla odande kad nađeš nekoga da ga upropastiš, ali samo ako će da te vodi odavde, kakve sam sreće dovešćeš ga ovamo.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Kolega, žene imaju i muške hormone, to i osnovci znaju. Jeste Vi to uopšte pročitali?
- Je l' se računa sadržaj?
- Pa što ste onda dolazili uopšte?
- Zažmurite na jedno oko. Kako ste mogli koleginici pre mene da date šest? Pitala me je na ulazu koji predmet polažemo i, da, bila je ozbiljna.
- Pa ima sise.
- Pa imam i ja, krkam steroide svakog dana.
- Kolega, pobogu, postoje kriterijumi.
- Ali ona je sise dobila uz bilioniti kilogram gratis!
- Kolega, to što Vam je ćale ministar, meni ne znači ništa, kad ovde lupetate. Da bih vam dao šest morao bih da oslepim, a ne da zažmurim na jedno oko, da se tako duhovito izrazim. Ali, 'ajde, daću vam još jednu šansu: čega su steroidi derivati?
- ?
- Hm, ciklopentanoperhidrofenantren je osnova kojih jedinjenja?
- Ciklo šta? Aaaa, steroida!
- Eto, vidite da nešto znate. Dršte ovaj indeks i recite ćaletu neku lepu reč za mene.
- Naravski.
Omnipotentan izraz višedimenzionalnih karakteristika koji se koristi kada upotreba odgovarajućeg glagola predstavlja umni napor. Legenda kaže dok je Vuk skupljao ideje za definicije po Hercegovini, na pitanje šta znači nagnati dobijao je šarenolike odgovore od krenuti, zapeti iz sve snage, uraditi, do "To je, kad brate Vuče, nagnaš" što je uticalo da Vuk prepizdi jer je mislio da ga troluju i zapalio kod Jerneja na pivo.
- Dobar dan dragi gledaoci, trenutno se nalazimo ispred jednog porodilišta kako bi smo se uverili da ovaj novi fenomen lažnog, odnosno moša porođaja ili kako lekari to stručno kažu, nije ti ništa porođaja zaista uzima maha. Sa nama je buduća majka, žrtva ovog neobičnog fenomena, pa Jelena šta se desilo?
- Pa kao i u ostalim slučajevima nagnali su trudovi, uhvatila ovog mog i otišli pravo u bolnicu. Tu su mi rekli da se porađam, ovaj moj debil se spustio dole da sve snima mobilnim i odjednom doktor reče, izlazi ruka.
- Znači i u vašem slučaju ruka?
- Tako je, izašla je ruka, uze onaj mobilni, pretplatio se na Baka Prasin kanal i vratio nazad kao kad Lunja uvuče špagetu.
- Jebote. Studio.- Hvala Marko, ovo je bio naš reporter a sa nama je danas doktorka, pa recite mi šta raditi posle ovoga, koje su mere, možda terapija?
- Strašno je ovo šta se dešava evo moj mali sedmo dva po ceo dan gleda te jutjubere što je veliki problem, lajkuje, prenkuje, haha jednom uzeo...
- Svaka čast nego šta učiniti doktorka, ipak, ovo je neobičan fenomen?
- Pa ja predlažem budućim mamama da nagnaju Safari duha, Anu Bučević dva puta na svaka tri sata da se lupkaju u čelo i zapuše nos dok izgovaraju "Ja to kužim i bitće bolje".
- Omvauko?
- Moraš i da se lupkaš.
Rečenica koja potvrđuje životno pravilo da, koliko god ti tvoja muka bila teška, znaj da tuđa uvek može biti teža.
- Uf pravo da ti kažem, mnogo mi prija kada se ovako nađemo posle šljake na piću, posebno kada imam ovakav dan.
- Što, je l' mnogo težak bio?
- Ma aj' što je težak bio, nego sam se danas i izblamirala na poslu, u zemlju sam htela da propadnem. Ladno mi je u sred prezentacije pukla štikla, pa sam sela na dupe pred svim onim ljudima. Bili su iz vlade, iz komore, ma jedno dvadeset ljudi.
- E moja ti, veruj mi, može to i gore.
- Teško da može gore od ovoga.
- Pa naravno da može, zato sam te i zvala na piće, da utopim u alkohol ovaj dan.
- Što bre, šta je bilo?
- Ma došli klijenti da kupe nekoliko automobila za svoju firmu. Muž, žena i poveli dete. Ja se tu polomi oko njih, a najviše da im animiram klinca. Znaš ono, preko deteta malo da steknem simpatije, lakše posao da zaključim. I sada sedi on pored mene, oni ispred, ja ga tu nudim bombonama, tepam mu, mazim ga po kosici i ne gledam u njega, fokusirana samo na njih dvoje i posao. I tu još na kraju ja ustajem da mu donesem čak i papir i bojice, da dete crta, da se ne dosađuje. Izašla ja iz kancelarije, uzela bojice, vraćam se, dajem klincu bojice i taman da ga štipnem za obraz, shvatim da ima brkove. Ladno, možeš zamisliti, nije bilo dete, nego gazda te firme je kepec, a ovo dvoje su mu direktori u firmi. Malo falilo otkaz da dobijem, ali spasilo me je to što se moj gazda, kako sam kaže, nije smejao toliko jedno godinu dana, pa me je ostavio na poslu, uz smanjenje plate par meseci.
- Au ovo moje je pičkin dim, sada vidim da stvarno može i gore.
Sinonim za preuveličavanje zasnovan na njihovoj objektivnosti. Podhitno bi stilskoj figuri hiperboli trebalo promeniti naziv u 'Kurir', imalo bi više smisla.
Srbin u Libiji se posekao dok je perorezom ljuštio pomorandžu.
'Kurir' prenosi: ''Libijci uhvatili izgladnelog Srbina dok je hteo da pojede pomorandžu i počeli živog da ga deru, u poslednjem trenutku ga spasao duh Cara Dušana koji je napadačima posekao glave.''Estradna zvezda viđena sa mužem u gradu.
'Alo!' prenosi: ''Izašla sa mužem u grad! Jeli su u restoranu i račun im je bijo 3400din na ovu skupoću! A posle otišli da se jebu!''. Ispod slike na naslovnoj piše komentar:"Keks,keks,keks ala će da padne seks."Rat na prostorima SFRJ.
'Vreme' veli: ''Srbi napali bivšu Jugoslaviju, svu decu koju su videli prvo su poklali pa ih jeli žive! Žene silovali a starcima uzimali penzije. Ričard Gir i Endi Mekdauel jedva žive glave izvukli da ih ne snađe ista sudbina. Narednik Džordž Kluni deaktivirao nuklearnu bombu koju su Srbi postavili u Diznilendu da pobiju decu i kasnije se goste dečijim mesom. Kluni kaže da ne bi uspeo da mu nije pomogla Nikol Kidman.''Neki Srbin bio na koncertu Ledi Gage. Ona je u jednom trenutku prešla pogledom preko njegovog reda!
'Pravda' kazuje:''SRBIN ZBARIO LEDI GAGU!!! Pevačica je tokom celog koncerta gledala Živorada Jovanovića koji je bio u 7890. redu, a kasnije ga pozvala u bekstejdž gde su se ludo prvodili do ranog jutra uz orkestar Bobana Markovića.'' Tu su neke budale odvaljene na slici i neka devojka koja samo po boji kose podseća na Ledi Gagu, a preko slike piše ''LEDI GAGA-SRPSKA SNAJKA!''
Osoba koja mora da istraje u svom mišljenju, ne samo kada se svi drugi sagovornici slože da nije u pravu, već i kada po svakoj definiciji to nema smisla. Naravno, teorije su tu da bi se rušile, ali za razliku od Galileja, Njutna i Ajnštajna, preganjanje sa ovom osobom se ne vodi na nekoj misaonoj ili naučnoh bazi, već uglavnom oko gluposti i- uglavnom sa ciljem trošenja svojih i- pre svega- tuđih živaca.
Mada je uglavnom reč o psihopatama, može se raditi i o drugim ljudima željnim privlačenja pažnje- nekada je to strategija za udvaranje, ali takav stav je uglavnom- odbojan.
A: Nešto tripujem, otkud onaj izraz "ko kiša oko Kragujevca?"
B: Nemam pojma brate, verovatno neke godine bile poplave oko Kragujevca, a u samom gradu nije pala kiša. Ko će ga znati...
C: Nije tačno. Ja znam šta je...
A i B: Šta?
C: U Kragujevcu, ispod onog spomenika u Šumaricama postoji jedna posebna naprava, sagrađena po Teslinim patentima još 1930. godine, koja ne da da pada kiša u Kragujevcu?
A: Ha? Odakle ti to.
C: Ma čitao sam negde. Poenta je, to uključuje neke posebne zrake i kiša zaobiđe grad.
B: Hajde, majke ti, u kojoj knjizi?
C: E... ma ne mogu da se setim, ali sam čitao pre nekih... ima 10 godina.
A: Dobro, evo ne mrzi me da proguglam, ali ako ne nađem kupuješ nam pivo svima.
(Gugla: "Tesla+Šumarice+Kiša+oko+Kragujevca")
A: Brate, izašla mi je i "Fabrika duvana Sarajevo", ali ta tvoja glupost nije...
C: Eee... A biće da je to jedna od onih knjiga o Tesli.
B: Aj, ne seri i idi po pivo!
C: Ne dolazi u obzir! Ne mogu da verujem da niste čuli za te zabranjene knjige, gde su skriveni Teslini patenti. To su sve CIA i FBI oduzeli kad je on umro, ali sam čuo da se neki skrivaju u podrumu muzeja u Beogradu, a nešto je tako zakopano kao ta mašina sa zracima ispod spomenika.
A: Hajde ne tronjaj! Ne moraš da platiš pivo, samo prestani...
C: Jebite se obojica.
Ekranizacija najpoznatijeg SF serijala, prilagođena osobama sa "posebnim potrebama". Kao i original, odiše mistikom, napetim scenama i hroničnom nejebicom glavnog lika.
U nadi da će Robert Nemeček otkupiti prava prikazivanja, prikazujemo odlomke iz nekolicine najuzbudljivijih epizoda.
Serijal 1, epizoda "Tajna začmaranih krugova"
U dnevnim novinama, na naslovnoj strani, boldovan naslov "Misteriozni krugovi u žitnim poljima Nebraske. Društveni vanzemaljci ili samo stereotip?" Skali je racionalna i uvek u svemu traži naučno objašnjenje. Međutim, Molder je vetropir koji stalno tripuje o zelenim bićima i njegova mašta nema granica. Pale makinu i odlaze u Nebrasku. U klasjima pšenice pronalaze stravičan prizor. Gomila pijanih redneka voze kombajne u krug i pevaju četničke pesme. Imaju brade i kame u zubima. Skali se skida i penje na jedan od kombajna, Molder odlazi da traži male zelene...
Serijal 3, epizoda "Čileanski rudari kopaju duboko"
47. dan otkad su 33 rudara zarobljena u rudniku San Hoze. Svi sumnjaju da će doći trenutak kad će primarni ljudski nagon početi da deluje i kanibalizam je naizbežan. Skali i Molder odlaze na lice mesta. Čekrcima se spuštaju na 625 metara ispodzemne dubine i zatiču stravičan prizor. Rudari žive u izobilju, vataju vajrles, piče igrice, imaju dostavu pice i roštilja, kupaju se u mleku od divokoza sa Akonkagve. Molder misli da tu nisu čista posla i odlazi da pronađe izvor ovog "spuki" izobilja. Dejna nonšalantno skida bretelu sa levog ramena i prilazi zagorelim rudarima...
Serijal 7, epizoda "Katana je iz jaja izašla"
Serija misterioznih ubistava vlasnika picerija u Njujorku. Molder sumnja na drevne japanske ratnike u kooperaciji sa vanzemaljcima, dok proračunata Skali tripuje rat brokerskih kooperacija na tržištu kačkavalja i origana. Jednog nedeljnog poslepodneva, dok su se vraćali sa NFL tekme Džajentsa, u jednoj zabačenoj ulici pronalaze trag sveže mocarele. Hodajući za tragom upadaju u napušteni hangar. Zatiču bestijalan prizor. Armija nindža stopala, Rokstedi i Bebop se spremaju da zaskoče Ejpril o'Nil i Irmu koje su u negližeu. Krang i Sekač hamerfistuju Splintera, kornjače i celokupan upravni odbor Kanala 6. Molder odlazi da traži Bakster Stokmana, a Skali uzima jednu od kamera obeščašćenog snimatelja državne televizije, podešava lendskejp mod i prilazi gomili...
Suma sumarum, Molder opet nije trsio, ali je makar zadovoljio svoje porive u besomučnom traganju za nadrealnošću. Jebačina je tamo negde...
Sveska, gde osobe uglavnom zenskog pola pisu o svojim osecanjima, simpatijama i slicnim budalastinama i gde skoro svaki opisani svaki dan pocinje sa "Dragi dnevnice". E sad sto se sadrzaj dnevnika menjao iz godine u godinu to je vec kompleksno pitanje.
1900.
Dragi dnevnice, danas sam bila na casovima klavira, moj ucitelj gospodin Rajkovic, je tako fin. Imao je crni frak i lakovane cipele. Tako mu lepo stoji sat koji viri iz dzepa. A ispod sesira je imao frizuru sa puno ulja za kosu. Leptir masna mu je bajno izgledala uz sesir. Njegova kolonjska voda me je ocarala, ah tako lepo mirise. Ne mogu da ti opisem sta osecam prema njemu. Mislim da sam se zaljubila. Ali otac nikad nece dozvoliti nasu vezu, zato sto je on samo ucitelj klavira, i otac je rekao da ce me udati za onog gospodina Gavrilovica. On je tako odbojan, mrzim njegove zulufe i njegove prostacke manire. Ah, ne znam sta da radim, tako sam nesrecna. Gospodjica Karolina mi je kroz nekakav seretski osmeh rekla da je gospodinu Gavrilovicu ogromna ona stvar, jao ali ne znam kakve to veze ima ni sa cim. Jel to muskarcima sluzi samo za malu nuzdu, ili za nesto drugo? Sta da radim moj dragi dnevnice, mislim da cu okoncati zivot kao Ana Karenjina.1981.
Dragi dnevnice, danas mi je prisao jedan decko. Tako je sladak. Zove se Dejan. On je roker, ah ti rokeri, tako sam slaba na njih. Ima crne starke, pocepan dzins, i rokericu. Svira gitaru. Rekao mi je da ga je neki Tocak jednom video i rekao mu je da rastura. Ne znam sta da radim dnevnice, mama i tata nece da dozvole da se vidjam sa nekim rokerom, oni kazu za njih da su nepristojni, kosati banditi. Dejanu duga kosa super stoji. Veceras cu da se iskradem da se vidim sa njim i njegovim drugarima. Oni su tako kul. Piju pivo i puse cigare. Pravi buntovnici. Juce su otvorili vrata od lifta i pobegli. Kada bih ja imala hrabrost za tako nesto. Ne znam sta da radim, moja drugarica Mica kaze da oni samo iskoriscavaju devojke, i da ih odmah ostavljaju. Dnevnice, ja cu da se ubijem zbog nesrecne ljubavi kao Ana Karenjina2009.
Dragi dnevnice, jel znas onog Dzonija sto sam ti pricala pre neki dan? E pre neki dan sam se kresnula sa njegovim drugarom Stefanom. Onaj sto ima dobra kola, i sto mi kupio novi air max. On je kul lik, svud me vozi, sad sam glavna picka u skoli. Jednom kretenu sto me je pre drukao, je utokarom slomio zube. Do jaja. Juce ga nisam videla, reko je ide na basket sa drugarima, ali kad me cimne ja da ga cekam. Bio je nesto neraspolozen. Terao me da mu pusim kurac. Sta cu? Morala sam. Ali dobro, iskulirala sam ga i odmah sam izasla napolje. Tu sam upecala nekog celavog, on me je jebao na zadnjem sedistu njegovog dzipa. Ali jebiga moja drugarica Nina je radila test na trudnocu, terala je i mene. Izgleda da sam i ja trudna. Ne znam sta cu sad da radim.Ako nesto pametno ne smislim, bacicu se pod voz kao Ana Karenjina.
Gecvrcna - Izmišljen naziv dela na automobilu. U praksi, reč korištena za nerviranje prodavaca novih/polovnih delova, kao i za šišanje ovaca/gastrabajtera.
Primer 1.
- zvvvvvrrrrrr.
- Prodavac se javlja na telefon.
- P: Halo?
- K: Jel´ vi prodajete delove za Golfa?
- P: Da. Šta vam treba?
- K: Jel´ imate gecvrcnu za Golfa 5, ?
- P: Nemam. Al´imam cipelu četre´s šest koju mogu za DŽ da ti nabijem u dupe.
.........................................................................................................Primer 2.
- Gastrabajter ulazi kod majstor Miće u servis sa mečkom starom 4-5 godina, tek izašla iz garancije.
- Majstor snima nemačke tablice na mercu i trlja ruke.
- G: Majstore jel´ može jedna zamena ulja i filtera i kol´ko to para?
- M: Može, može! Inače je 40e plus, materijal. Al´ a´e pošto si nova mušterija, za tebe zemljak 20e.
- G: Može. Idem ja na jedan mokaćino, evo ti broj telefona pa kad završiš javi.
- Posle nekog vremena zove Mića gastrabajtera.
- zvvvvrrrrrrrr
- M: ´Alo zemo Mića je.
- G: Majtore jel´gotovo?
- M: Ma kakvi. Dok sam ispuštao ulje vidim da ti je gecrvcna skoro pukla.
- G: Auuu... Pa jel´ opasno to? Kol´ko ce to zadovoljstvo da me košta?
- M: Pa na malim brzinama nije strašno. Al´ kad ideš preko 120km/h može lako da pukne i da ti otkaže volan i kočnice. Ne treba ništa za ruke, samo plati deo. To ti je 250e plus pdv.
- G: Auuu. Pa ja ga gore po autobanu ganjam preko 200km/h. Ajde majstore odradi ti to, pa kad završiš javi. Častiću te ja.
- Majstor zatvara radionicu za danas i odlazi na pivo sa ortacima.
Republika e Kosovës je miroljubiva država na jugu Evrope (čiji je sastavni deo), kroz istoriju ugnjetavana i osvajana od strane velikih naroda...
Njena istorija počinje u neolitu, osnivanjem (za to vreme napredne) civilizacije, poznate kao Vinça-Turdaş culture, Najnovija istraživanja na tu temu, pokazuju da je upravo ta kultura, postala kolevkom evropske civilizacije, i da su stanovnici iz naselja u dolini onoga što danas zovemo Rrafshi i Dukagjinit (Metohija), krenuli na jug, na letovanje... i osnovali ono što danas znamo, kao Antičku Grčku... Boreći napred se kroz istoriju Narod Republika e Kosovës, je prolazio kroz razne promene i mnoga teška vremena... Invaziju Slovenskih plemena u VI-om veku, dočekao je nespreman... Bila su to teška vremena za napaćeni narod tada već međunarodno priznate Republika e Kosovës... Miroljubiv narod, nenaviknut na borbu, bio je laka meta krvožednih okupatora, koji su sebe nazivali Srbima... Plač, lelek, i krici su odjekivali nekada pitomim dolinama Republika e Kosovës... Svaki trag predhodne slavne istorije naroda Republika e Kosovës, zauvek je uništen... Deo stanovništva je pobegao u nepristupačne vrleti Ilirije (Albanije), gde se stopio sa starosedeocima i stvorio moćnu Imperiju Republika e Shqipërisë... A ono malo stanovnika što je ostalo stopilo je se, sa osvajačkim Srbima, čije je ime, jezik, kulturu, običaje, pismo... preuzelo, ali zadržalo svoje shqptarskië koreni, nastavljajući da na teritoriji Republika e Kosovës, gradi novu civilizaciju, ne toliko naprednu kao staru, ali ipak, na vruncu svoje moći, najjaču u tada poznatom svetu, poznatu kao... Srpsko Carstvo!
Iz perioda srednjovekovne Republika e Kosovës danas imamo mnoge gradove, kao sedišta državnosti:Prishtinë, Mitrovicë, Gjakovë, Pejë, Shtërpcë, Prizren, Dardanë, Leposaviq, Lypjan, Zveçan, Obiliq... kao i neprocenjive spomenike kulture, zaštićene od strane UNESCO-a i UÇK... Važno je napomenuti da su potomci nekadašnjih Srba-osvajača (koji su se razvijali na severu), u više navrata, uništavanjem pokušavali da zatru sve tragove slavne istorije Albanskog naroda na tlu Republika e Kosovës... Neki od tuh spomenika, i danas uprkos teroru Srba, stoje i prkose svojom lepotom Srpskim ugnjetačima... dovoljno je pomenuti Graçanicë, Pejë Patrijarshyë, Deçanë, Malishevë... pa da se shvati da istorija Albanskih naroda, ne može da se izbriše ni jednom zločinačkom agresijom velikosrpskih osvajača...
Republika e Kosovës je krenula putem moderne svetske istorije, oslobođenjem od srpskih okupatora, u Kosovskom boju, kada je uz pomoć Turaka Osmanlija vojska nove Republika e Kosovës porazila desetostruko nadmoćniju vojsku srpskog imperatora i vlastodršca Cara Lazara... Međutim ni ovom pobedom snovi o ponovnom uspostavljanju Republika e Kosovës, nisu ispunjeni!
Predhodnim ratom iscrpljenu Republika e Kosovës, Osmanlijske vlasti su lako stavile pod svoje okrilje... ugnjetavajući i tlačeći pokoreni narod... Da bi sačuvao goli život, narod je masovno počeo da prelazi iz katoličanstva u islam... oni koji se nisu hteli pokoriti, u dva navrata su organizovali velike seobe stanovništva na sever... Nihovi potomci i danas se nalaze u ropstvu u državama čiji su osnivači bili... Repiblika e Vojvodinë, Republika e Shqip krainë, Republik e Shqiëpska...
Mnogo vekova zatim, oslabljenu i ostarelu Tursku imperiju, probuđeni Srbi počinju komadati i stvarati kvazi držve... posle osnivanja Kraljevine Srbije, pogled su skrenuli na nezaštićenu Republika e Kosovës... silovitom vojskom, uz pljačku i pokolj nesrpskog stanovništva, srpska vojska je izašla na Jonsko more, ostavljajući za sobom miris vatre i dima...
Srpski okupatori su uništili sve dokaze o postojanju slavne Albanske istorije na tlu Republika e Kosovës, sve tekovine kulture, pripisali su sebi... čime je otpočela masovna kolonizacija Kosovë srpskim življem. Narod je masovno stradao prilikom svetskih ratova, Shqiptarsky narod, boreći se na strani saveznika pretrpeo je stravičan teror od strane Srba, međutim ni naša južna braća nisu bila pošteđena... osvajačka srpska vojska je krenula put Albanije, osvajajući je metar po metar... Sam je Alah bio na našoj strani, desetkujući osvajače hladnoćom, glađu i bolešću... Srpski pohod na Albaniju 1916 završio se neuspehom, ali to nije bio kraj muka...
Usledili su novi napadi, osnažene srpske vojske, i Kosovë je opet potpala pod velikosrpsku hegemoniju...
1941-1945 donosi nagoveštaje svetle budućnosti... Boreći se na strani saveznika Shqiptarsky narod je uspeo da da stvori osnove buduće države iako pod velikim pritiskom fašističkih snaga Srbije goloruki narod je izvojevao mnogobrojne pobede, ali još nije sazrelo vreme da orlovi ponovo polete...
Kroz mračni period od 1945-1999 Shqiptarsky narod je ugnjetavan i mučen više nego ikad u svojoj istoriji... bez ikakvih prava, pod konstantnim napadima od strane većinskog srpskog življa narod je patio, sakupljao u sebi gnev, čekao... čekao...
Kao opravdanje za svoje zločine Srbi su izvršili strahovit i zverski pokolj više od dve trećine sopstvenog stanovništva na Kosovë... optuživši Shqptarsku manjinu za to... ''osveta'' srba je bila strahovita...
Sa svetlima eksplozije granata nad Beogradom, palo je svetlo na Shqiptarsky budućnost... USA i EU uzimaju napaćeni narod pod svoje okrilje, a Srpski okupatori svesni svojih zločina, od stida begaju na sever, u Srbiju... ostavljajući Kosovë onima, čije sa pravom jeste...
17-og februara 2008. osvanuo je novi dan za Republika e Kosovës, i nova stranica u istoriji evropskih naroda, ispisana krvlju oslobodilaca slavne UÇK.
S' obzirom da je Republika e Kosovës međunarodno priznata država svaka aktivnost srbije u pogledu ponovne okupacije je nerealna i neosnovana... Istorija je na našoj strani, međunarodno pravo je na našoj strani, svet je na našoj strani...
Jer Kosovë je naše!!! Shqiprasko je bilo, jest' i biće...
Kosovë je srce Albanije...
Ili bar tako piše u udžbenicima istorije na Kosovu i Metohiji...
Lik srednjih godina ili stariji covek, kojeg stalno vidjamo ispred Maksi diskonta ili drugog maloprodajnog objekta.
ON pije pivo ili vinjak, dere se na okolne pijance (inace drugove iz mladosti koji ga se plase jer ih je tukao kad je bio fizicki nadmocan), dobacije zenama koje nisu u pratnji muskaraca i mrsti se u izlog prodavnice.
Lokalni siledzija sedi sa drugarima, lokalnim pijancima, ispred kioska "S.T.R. DUGA".
Lucidno ispija svoje pivo, omalovazava prisutne drugare. Oni ga gledaju kao Boga i smeju se njegovim "smesnim" doskocicama. Povremeno dobaci kojoj zeni, ili isproziva dete od 12 godina , jer mu se nije svideo nacin na koji ga je dete pogledalo.
Staje neki namunjeni dzip.
Zatim iz kola izlazi prelepa devojka.
Sise, dupe, faca, koza, klima , kuka - riba nema manu.Lokalni siledzija uvidi da je sama izasla, te joj dobacuje:
"Ohohoho! Gde si pile!! Kupio ti jebac dzipa, da nadomesti lose jebanje, a?! Dodji kod cika Miroslava da te malo protrese!"
Devojka ga zabezeknuto pogleda. Medjutim eto iznenadjenja.
Kola nisu bila prazna.
U njima je, iako ga nije siledzija video, sedeo decko doticne devojke.
Momak izlazi iz kola.
Momak? Grmalj od dva metra. Kiklop.Kiklop: "Alo matori , sta to pricas bre, oces sad da te polupam?
Siledzija : "Sta , nisam te dobro cuo...Nista ja nisam rekao, ja sam samo..."Ne stize da zavrsi recenicu nas lokalni siledzija,a Kiklop ga vec podize sa zemlje, okrece i ponizavajuce sutira u dupe.
Psuje ga jos nekoliko puta, a zatim sa devojkom ulazi u kola i odlazi.
Kada je video da su se kola udaljila, ovaj ustaje i dobacuje:
"Ma sta je bilo, nemoj da ti ja..." - primecuje da mu se drugari tiho smeju.
Sutira prvog koji mu je u blizini.
Odlazi kuci.
Prebija zenu jer ga nije sacekala spremljena vecera cim je usao u kucu.
Pije pivo i odlazi da spava.I tako svaki dan:)
Krenuo Tulumbac sinoć u grad da se nadje sa Fernandom. Nešto se smorio na Vuki, nema više ni novih Cigana na you JuTjubu, psovački monopol u igraonici preuzeli ponovo "oni ludaci sto puše Malboro", pa je konačno pristao na Fernandovo svakodnevno ubedjivanje da odu malo do diskoteke i ,,vataju neke pičke za sise,,.'Ajde nisam bio dugo. Da malo 'vatamo neke picke za sise. Ne zvuči loše...Ajd..Na Vuki opet kriza inspiracije, sve isti likovi...,,
Dogovore se da se nadju na Slaviji, taj deo grada Fernando najbolje poznaje. Picnuo se Tulum, šuljka, jebozovna aroma, brijanje, sve po protokolu pravih monopolista nad sexy ribama ove hemisfere. Izadje iz stana tiho, na prstima, da ga ne saleti neki ortak, pa onda mora i njega da vodi. Taman kad se uhvati za...lift, naravno, kad ono – medjutim. Vrata ni da maknu. U, koji baksuz!Fernando ne čeka, Fernando radi. Iz mraka izlete poznati lik, jedan od boljih psovača iz igraonice, koji ume čak i da sastavi inventar za Kentaura, a i provereno je jebao ćerku Zidanu.
,,Šta radis, Tulume?,,
,,Evo ništa. Istovaram neki ugalj...,,
,,Haha. Treba pomoć,vidim...,,
Udruženim snagama otvore lift i Tulum uskače unutra. Dok se vrata za njim zatvaraju čuje poznate reči: ,,Ej, brate, svrši jednom i za mene...,, Samo se nasmeje svom odrazu u ogledalu i nastavi put ka Fernandu, Slaviji, diskoteci, pičkama i sisama...
Na Slaviju je stigao pre vremena. Uf, baš sam poranio, ali kakva je ono frka...Po kružnom toku trči student sa tri knjige u nekoj providnoj kesici. Za njim, sva zapenila i obnevidela, juri oklembešena sisurda, u mrežastim čarapama, a jedna joj se veštačka trepavica zalepila za obraz, kao neki dlakavi dedež.
,,Džimi, brate, ovamo, Džimi!,, Džimi se malo okrene, tek da ne zastane u trku, ali ipak prepozna poznatog lika sa Vuke. No, sisurda se ne predaje, izašla je u večernji lov na studente. Već pruža desnicu ruku ka ramenu čemernog studenta, kad se odnekuda začu poznata pesma sa grčkih muzičkih prostora ,,Είμαι πολύ αφελής ,aaa, ime polu afelis, aaa..,,Artemido, boginjo lova, kćeri Zevsova, pomagaj!,, Artemida otvara vrata svoga četvorotočkaša namenjenog isključivo za lov na retke zverčice ovoga grada, u doba prelaska iz papuča u čizme. Tulum i Džimi upadaju unutra, a Arte utiša muziku kako bi mogla da sagleda njihov problem i da im pomogne ili da ih banuje i završi sa njima jednom za svagda.
,,Kuda, vas dvojica?,,
,,Malo blejimo po Slaviji, ovaj beži od sisurde i tako, ništa, onako...Ti?,,
,,Ma, ništa, mentalna promaja.. Nego, dokle idete?,,
,,Mene izbaci ovde“, kaže Džimi i već izleće iz auta, osvrćući se oko sebe...;,Ćao, vidimo se na Vuki!,,
,,I mene izbaci ovde, treba da se nadjem sa nekim likom.“
,,S kojim likom? Znam li ga? ,,
,,Ma, jok! Neki lokalac čisti. Ništa vredno pomena.“
,,Ok, onda svrši jednom i za mene...Ma, zezam seee...Znam da te to nervira...samo se čuvaj butikača i to je to...Ćaooo,,
,,Ćao...,,
I taman kada je mislio da je sve konačno u redu iza ugla izlete sisurda i ustremi se na njega. Beži, Tulumeeeeee....
Negde kod ,,Agore,, u trku nalete na Liju. ,,Beži, brate, juri me sisurda!,,
,,Koja sisurda?..
..Perverzna babetina što juri studente...,,
,,Pa, ja sam svršeni....,,
,,Svršio ti ili ne, dok joj objasniš ko si ima da te brankuje, ko Ladjara...“
,,Begaj, nabutam joj rogove kroz guzicu...,,
Kada im se već činilo da nemaju snage i da će ih sisurina stići, otvoriše se vrata jedinog elitnog restorana u gradu, jedna ruka se promoli napolje, i uvuče ih unutra.
,,Kuvajlija, gospodine i brate! Hvala ti ko gospodinu i bratu!,,
Kuvajlija im natoči po jednog orošenog jelenka i polako počeše da dolaze sebi.
,,Jao, brate, Lijo, pa ja tek sad vidim da ti trčiš sa povezom preko očiju i bos. Koja tebe muka stigla?!,,
,,Ma, krenuo da se nadjem sa Inso i Elennom, pa da me lakše prepoznaju...“
„A, u patikama ceo dan i taj rad...“ Haha!
,,Šta sve čovek ne radi zbog žena!,,
,,Nego, samo ti je Inso ovde. Elenna već odmaglila. Eno pije kafu sa Ladjarom. Spasila ga zicer brankovanja, pa je on iz zahvalnosti pozvao na kafu, koju on inače u ovo doba pije sa Djavolicom...Vuka je čudo, moj Lijo....Drži se ti Inso, pa ona je, bre, u stanju da ti u dahu izrecituje ,,The History of One Tough Motherfucker“, a neće te smarati ni sa Eliotom, to ti ja garantujem. Nego, nešto se mislim, koji bi ti bio lik u latino seriji...“
„Fernando, naravno!“
,,E, nemoj se vredjamo, nemoj se prozivamo...“
,,Neko me zvao...“ Iz polutame izroni u svom svom sjaju, niko drugi nego Fernando, car, šmeker, frajer, apsolutni kralj u muvanju u dalj.
,,Gde si, tebraaaa....“ Izljubiše se svi.
Baš je dobar, ovoga bi i ja jeb... Pomisli Kuvajlija, ali ne reče ništa. Naučio je da mudro ćuti kad treba i samo beleži pluseve u tefterče.
U kafanu upadoše Inso, Edit, Gospodža, Djavolica, Artemida....Van sebe od straha...
,,Šta vam je, sestre?“ Uglas ih upitaše Tulum i Lija.
,,Ma, juri nas manijak obučen u avatar Homo Serbijusa, ali bez listića....“
,,Šta se sekirate, to je samo jedan obični normalni manijak...“
,,A,dobro je, a mi mislile...Nema veze, trčanje je zdravlje, što bi rekao Gvozden, a možda i nije Govozden, možda je Jelen TU...Ma, sve mi se smutilo..Mentalna promajaaa...“
Otvoriše se vrata kafane i u već zadimljen prostor ušeta Kurd. Onda je legenda nastavila da se piše sama...
Situacija u kojoj se nesto veoma cudno desava.
- Halo?
- E, Mare, brate, ne verujem, sad sa posla idem, i znas sta vidim, na terenu Riki i Cane sa ekipom, eej, nisu u kladionici a jutros izasla nova lista, cak je sa njima i Papke, gledam, oci me peku, pa on ne igra vov, brate, a na krivini u parku sedi Lela sa Natom, sve okruzene nekom decurlijom igraju se sa njima, katastrofa, ladno nisu otisle na Obilica da sevaju helankama pred petlicima partizana..
- A to ti je.. - CEKAJ!
- Znas onu tresnju sto smo brstili kao klinci, covece, puna klinaca, vidi, bacaju devojcicama grane da se one ne penju, covecee, kao nekad...
- Ma bre to je.. - EJ!
- Skupila se deca na livadi pored mene, igraju fudbal, vidi koliko ih je, nisam ni znao, uglavnom su zabodeni u komp! Evo je debela Maja, VOZI ROLERE, ajoj, ja mislio da je umrla uz fejs! Vidi i moji sede ispred kuce piju kafu, sta je ovo majko moja, pa oni igraju karte napolju, 20 godina ih nisam video da bleje zajedno ispred kuce.. Cao kevo, zdravo cale, e stizem i ja na jednu odoh da soram.. Maree, kakvo ludilo covece, kakav umor ma sve me proslo ajmo negde, bilo gde!
- Ma covece, to ti je.. - Sacekaj! Ej cale, crkla sijalica u kupatilu, cujes!? Sta? Nema struje?
- E, to htedoh da ti kazem...
- Au, sine, pomislio sam na trenutak da je narod ponovo normalan.. Pi, jebem ti zivot.
OVO JE KRATKA BIOGRAFIJA I OPIS GRUPE LJUDI KOJI SU NEKADA BITISALI NA PROSTORU KOJI SE ZVA' -Titograd.
Što je ovo sa današnjom đecom? Mi kad smo u njine godine bili, oćasmo se fino javit’ komšijama, profesorima i ostalima… Viđ’ nji’ danas? Sve pečatno! Ka’ da su starali… „Dobar dan“ ne umiju nazvat’ na ulaz… A mi? Ajde ja'an… Ne daj bože da nas je profesor iz Gimnazije vidio na ulicu posle dese’ sati, odma’ bi nas iz škole išćera’… Mada ni jedna kafana nije radila posle dese’ ura… Jedino ona na „autobusku“, đe se ronci kupljahu! Mada mi tamo nijesmo dosađivali. Izađemo na „štraftu“ da šetamo uveče. Gledamo đevojke i „zaustavljamo“ ih. Svačije se mjesto na „korzo“ znavalo. Svi su nas znali u grad. I dan danas znam ko se s kim zabavlja’ u to pero. Ni da’ ti ga Bog da „zaustaviš“ nečiju đevojku… Odma „na fer“. Tad nije bilo ovija, nečesovih noževa i pištolja, no kad se išlo „na fer“ skidali smo satove i prstenje da ko slučajno ne posječe nekoga… E, moja đeco, drugo je to vrijeme bilo…Kunem ti se da si moga’ na klupu zaspat’ da ti niko ništa ne učini. Eto toliko ti je sigurno vrijeme bilo. Ne daj Bože da se danas razboliš u Sloveniju… A tad? Moga’ si da se liječiš za „Dž“ đeg goj si htio u staru Jugoslaviju. Da vam ne pominjem kakve su nam plate bile. Od plate si moga’ kupit šporet i frižider i da ti pretekne da živiš ka’ grof. Oćasmo u Italiju dva puta godišnje odit’ da se oblačimo. A sa pasošem si moga’ đe goj si htio… Voljka te Italija, voljka te Rusija. Svuđe smo išli. Šćaše pokojni Ljalje po tri put godišnje ić’ u Poljsku kod jedne njegove pičke. Ovo ka’ što vi danas pijete kafu po ulici Slobode, mi smo odili u Dubrovnik. Aj ti pođi danas u Dubrovnik na kafu? Jesi li uopšte kad bio u Dubrovnik? Ma ništa vi ne znate!A da tek znate kakve su vam babe bile gospođe… Ja gledam ove današnje đevojke. To ne valja, „one rabote“. Ove vaše babe su bile žene „mimo“… „Mimo“! Kad ti velim. A ovo danas… Golog pupka i guzice, te nabada’u ovudijen… To ne valja ništa. Ima li ta mala brata, oca, majke… Da joj reknu: „Obuči se dijete, obraz ni okide!“ . Ni da’ ti ga Bog da je koja od moija drugarica izašla gole guzice na džadu. Jad bi je naša’ od braće i stričeva. Da ti ne pričam za tetovaže… To su samo gurbetke i kurve imale. A danas, medicinska sestra ima tetovažu! Zamisli to? Bruka đeco moja!Reka bi vam pokojni Goro… Eh, kakva je to „peča“ bila. Oćaše se sa desetericom pobit’ „bara-bar“. Kako je jednom u „hotel“ Crnu Goru razbuca dvojicu iz Maslina. A on, gradsko dijete… Sin prvoborca… Gospoče! Ali fitilj? Kratak… Ne mogasmo mu ništa. Viđi kako pogibe… Na najgluplji mogući način… Povuče ga ona kurva za gatnjik u aljine, teke on, brže bolje, razbuči dimije i načinje joj dijete… Posle ga je ostavila… On se propi… Uđe ljan u auto i pogibe. Što ti je sudbina? Čudo! Jedne rede, ja i on na bilijar u „Klub privrednika“, popismo po jedno po’ gajbe piva i pobismo se između sebe… Kran ne nije moga’ razdvojit kako smo se pojakali. Posle, onako pjani, kod njega doma odosmo, da popijemo po koju, te mu ona majka, fina žena, poče činjet’ dževap oko nas… Nikad nijesam vidio ljepše lencune i tavaje no u Gorovu kuću. Jedne prilike, ojdosmo ja i Dudo da pitamo ajtar za kuma Gljigovom babom… Popismo po koju, teke ti mi, ne budi lijeni i ostadosmo da je dvorimo do sa’rane… Baba bijaše stara, pa i nije bila neka žalos’. Popljanismo se ka’ guzice… Ašek se učinje tun. Kako smo mi bili jedna zdrava generacija… A viđ’ vas? Mobilni i matare… Muč’ tamo!“ Mora da vam je bilo dobro kad ste imali po dva’es godina! Priznajem! Ali ima li smisla da se pljuje po onima koji danas imaju onoliko godina koliko ste vi imali u neko srećnije vrijeme? Jesu li vas razumjeli oni što su imali po dva’es godina za vrijeme rata? Pretpostavljam da nisu! Nema veze… Možda je ovima koji sad slave punoljetstvo po parkovima, upravo tako zbog toga što ste se vi oblačili dva puta godišnje u Italiju… Može li bit’?
Sutra ovako, juče onako, pa prekosutra sve opet ispočetka.
Vrdalama je ortak u kog ne smeš da se pouzdaš ni dva posto. Prodaće te kad ti najviše treba, biće tu kad ti ne treba ni za kurac. Nije on go kurac od čoveka, ali je tako nekako nakrvio nasađen, pa da ga jebeš.
-I eto... dvadeset puta se čujem sa njim, zovem ga od utorka, a on opet nije došao. I šta sad? Igramo čet'ri na pet, a? Ma, jeb'o mi pas mater i kad sam ga zvao...
-A, čekaj... je l' me ložiš da si se stvarno mislio da će on sigurno doći na termin? Brate, on ti je kao zlatna ribica... pamti najviše tri sekunde i onda radi kako mu dune...
-A, jebaću mu mamu kad ga vidim...... par sati kasnije...
-Eee, ćaoos... nema te da se javiš, keru jedan! Rekao si da ćeš me zvati, a ne javljaš je... da ti se nisam smučila?
-Uuu, pa 'de si ti? E, u jurnjavi sam po ceo dan, baš sam planirao da te okrenem sutra, ako me razumeš... 'de ćeš sad?
-Ma, izašla da prošetam Flafija... hoćeš posle do mene da ti pokažem što sam odradila tet na donjim leđima, hehe...
-Ozbiljno?! Pa, pazi, to su neki novi momenti... ono, može...
...sa trećeg sprata, dve zgrade levo: Ahahahahaha, rođeeeeniiii!!! Je l' to ona kurva što si prič'o da dobro puši? Oderi je od kurca, rođeeeniiii!!! Ahahahahaha!!
-Je l' ti ono neki ortak što se dere sa prozora? Meni se čini da tebi priča...
-Maaaa... narkoman neki, jebeš ga! Išao sa mnom u srednju, teraj ga u kurac...
-Ne bih baš rekla da sam ti pušila u srednjoj... 'ajde čibe, paore...-Šiiiikiiii!!!
-Eee, matoreeeee?!
-Saću se popnem gore do tebe da ti dislociram vilicu na pupak!!!
-Ahhahahaha, matoreeee, nemo' si mi besan zbog fudbala, jebeš fudbal, imam novi teken, dođi se lešimoooo!!!
Ono kad se iskradeš iz kuće,sve lako prođe kad kreneš, al’ se zajebes kad se vracas.Tad proradi adrenalin,srce lupa kao bubanj na karnevalu. Nekad te matorci uhvate, nekad ne. Nekom je život keva,nekom maćeha!
Popodne. Subota. Društvo zove u provod.Jebi ga. Imam kaznu. Sve jedno, uz njihovo moljenje da izađem i da se napijam sa njima do neke granice(ili bez granica),pristajem!
Plan ide ovako. Da se iskradem kroz prozor, izađem ne primećeno, a tako se i vratim!
21h je,matorci misle da sam otišla da spavam još u 20h zbog sutrašnjeg testa.I proveravali su me par puta.Dal' spavam.Pravila sam se. Oni su krenuli u krevet, rano ležu.
Kroz prozor dnevne sobe sam izašla. A i prozor spavaće sobe baš mora da gleda na dvorište i kapiju. Uz malo sreće proći ću neopaženo. Iiii.. uspela sam. Jes,Jes,Jes,Jes.. Ispred su me već svi čekali i pitali se što mi je trebalo toliko dugo da izadjem iz kuće. Neću da im objašnjavam. Duga priča. Provod-super. Malo sam popila. Dovoljno da mi bude lepo. E sad najteži deo. Vratiti se kući tj. u svoju sobu, krevet i ujutro izbeći susret sa roditeljima. Osetiće alkohol. Moliće mi da dunem, e tad sam zejebala stvar!
Ulazim u dnevnu,zatvaram prozor, lagano da se ne čuje snažan zvuk drveta u drvo. Kao klin o klin. Onda skidam štikle da se ne čuje tup i jak kleptaj o laminat. Polako i lelujavim pokretima dolazim do vrata hodnika. Uf, videla sam wc. Moram do njega. Upišaću se. Laganim pokretom ruke palim svetlo wc-a,spuštam dasku smireno iako mi drhte ruke od hladnoće. A napolju uopšte nije hladno. Dobro malo. Aaaah. Olakšanje. Ne osećam se ovako baš svaki put kad obavim nuždu. Mora da je zbog toga što sam 'a little drunk' (malo pijana) ..
Tiho otvaram orman i sakrivam cipele. Ako ih keva vidi,odma' će provaliti. A laminat skripi,sranje. Baš nadje da škripi kad mi to najmanje treba…
Oblačim pidzamu i skidam šminku,ni ne vidim dobro u mraku, iako je već svanulo. Valjda ce se sve skinuti.
Tmuran će biti dan, a i neverujem da ću ga ugledati. Verovatno ću ga prespavati. Ležem,pokrivam se i čujem korake. A neeee.. "Daj bože da je ćale,daj bože da je ćale...-Vrištim u sebi i molim boga. Ne, posle ovog što sam uradila, mora da je keva. I jeste,brzo zatvaram oči, crvene i nabrekle od dima u diskoteci, i pravim se da spavam. Usporavajući disanje i čineći ga glasnijim, da izgleda kao da sam u dubokom snu. Keva otvara vrata i ulazi u sobu. Gledajuci u mene, da li spavam. Meni se diže adrenalin ko pritisak mojoj babi kad nije popila lekove.
Ona zapaža otvoren prozor na kip i zatvara ga misleći da spavam. Meni se otvaraju oči. Ona me vidi.
Glumim pospavanost. Mislim da me je provalila. “Pa sunce,sto ne spavas,imaš još 1 i po sat dok ti se budilnik ne alarmira?” “Jao mama,košmar…grozno se osećam..” “Ma ne brini,to je samo san. Nego,što imas sminku na licu?” E fak, već počinje da sumnja, a dobro mi je išlo. “Ma mora da je ostala od juče.”
Moglo je da bude I gore. Da me je uhvatila dok sam ulazila sa sve stiklama u rukama I komplet šminkom na licu kroz prozor u dnevnoj sobi. Imala sam srece više od Srećka u onom glupom filmu (izvinjavam se, možda je nekom film do jaja, al’ po meni sucks!) Keva je izašla a nije ni posumljala. Jednom da mi nešto uspe u životu.(Izvinjavam se zbog nekih pravopisnih grešaka. Ako ih ima, a ima ih sigurno. Treba sve ovo sam napisati, imajte to na umu, nemojte biti toliko negativni!)
Ono kad nešto što smo očekivali, prelazi u manje od toga.
1: Dobrostojeća porodica: stariji sin vozi prosečna kola, mlađi čeka da napuni 18, pa da ih preuzme, a starijem se kupuju nova, bolja. Međutim, dok je mlađi napunio 18, finansijska situacija je takva, da će starijem ostati kola, a mlađem se kupiti lošija ili ni jedna.
2: Na žurci si na'vatao vrhunsku cušiku, znajući da ćeš je odvesti gajbi i kontaš da će ti se posrećiti...malo sutra - dobila je mecu a i "nije takva devojka" i baš je izašla iz duge ve... "Ma jebeš sve, daj makar sisu!" (skačeš na nju kao pseto u teranju i 'vataš ih oberučke).
3: Razvalio si se mesec dana od učenja, postao asocijalni kreten, ugojio se 12 kila i ostavila te je devojka jer "i njoj treba pažnja" da bi dobio tu jednu ocenu iz ko-zna-kog predmeta, jer ti treba za dom.
- Dobro, kolega, nije loše...svakako bolje nego prethodna 3 puta...
(lice ti se ozarilo - konačno matorci više nemaju za šta da te smaraju, ideš u dom, karaćeš bre sve redom (!) i...)
-ali... Moraću opet da Vam dam 7, jer ipak nije dovoljno. Morali ste da naučite to-to-i-to...
(a inace, "to-to-i-to" je veličine: "*pre upotrebe pročitajte uputstvo. Za informacije o indikacijama, merama opreza i neželjenih efekata, obratite se svom lekaru ili farmaceutu" TEKSTA! Ma sve ti bre jebem, bre, drkošu matori! Spremaš se da mu skrckaš sinuse glavom o katedru, ali smiruješ sebe i govoriš kako ćeš to uraditi ako ne dobiješ tu usranu ocenu u oktobru 2! Nakon detaljne i krvave scene u glavi, napokon si se smirio i vraćaš se u realnost. Kiseo osmeh i odsečno odgovaraš)
-Poništiću opet ocenu. Dovidjenja.
Neopisivo zajebati stvar. Učiniti nešto nepopravljivim, da ga ni Isus Hrist iz mrtvih ne može vratiti. Preostaje samo sjediti i nadati se najboljem.
Primjer1:
Osoba1: Brate, šta bi, jesi dao uslov, ne izgledaš baš najzdravije..
Osoba2: Ma, sve je bilo super, krenuo prije 10ak dana da učim i smuvam se sa onom malom što je ganjam već 2 mjeseca, a ona neka posesivna, sunce ti.. Po cijeli dan smo bili zajedno! I odlučim ti ja da probam da varam na ispitu, kad već nisam naučio, reko' valjda me jednom u životu sreća posluži! Iskopiram knjigu u najmanjem formatu, napišem gomilu puškica, sjednem u posljednju klupu, reko', nema šanse da me skonta.. I sve je išlo glatko, kad negdje na pola ispita ispade mi knjižica na pod, jebiga.. Ču' to ovaj asistent što je bio na par metara od mene, i tako ti prođe moj ispit.
Osoba1: Au, strašno..
Osoba2: Da, brate.. Sve otišlo u erlać. A i raskinuo sam sa kurvom.Primjer2:
Ženska osoba1: Pa gdje si ti, ženo, nema te sto godina?
Ženska osoba2: Evo me, malo izašla iz kuće, napokon, gdje si ti, šta ima?
Ženska osoba1: Ma evo, učim, pa pravim pauzu, stegli ovi ispiti, nema se vremena ni za šta.. Šta ima kod tebe, nešto si se udebljala, ne viđam te u gradu, na faksu..
Ženska osoba2: Ček, pa zar ti ne znaš?
Ženska osoba1: Šta pričaš, ne razumijem?
Ženska osoba2: E moja ti.. Sjećaš se onog izroda što sam bila s njim prošle godine? Raskinemo mi krajem prošle godine, meni kasnilo mjesec-dva, al' nisam pridavala neku pažnju, jer mi se dešavalo i prije, poslije 2 mjeseca odem kod doktora, kad..trudna. A za abortus kasno. I porodim se prije par mjeseci..
Ženska osoba1: 'Ladno.. Pa gdje je on, zna li?
Ženska osoba2: Ma zna, al' boli ga.. Šta da ti kažem, sve je otišlo u erlać, nek mi je Bog na pomoći..
Mudrost starih majstora. Prekini šta god da radiš i minimizuj štetu, bruku i gubitak vremena jer posao neće izaći na dobro.
-I BAŠ voditeljku si nam sredio?
-BAŠ voditeljku jebote šta se čudiš pa svi znaju da se sve te sa TV-a karaju za kintu.
-Nije valjda ona "Utisaka puna gl00va"?
-To je B92 bre, one su androidi, nemaju pičku. Ovo je jedna manja, lokalna televizija.
-Jao, ne valjda onu debelu sa "Palme"?
-"Palma" je odavno prešla granice lokalnog. U stvari ta televizija više nije u funkciji, ali voditeljka je voditeljka ne može sad neko da joj uzme titulu. Samo se ti opusti bre, šega, zajebancija, ima da je razbijemo!
-I koji kurac idemo zajedno uopšte? Nekako mi to bezveze...
-ALO bre ona je nifomanka, i petorica su malo da je zadovolje, kažu da izaziva Maju Volk na fuckoff, al ova ne sme. Sa jednim neće ni da počinje, to je kao kad bi ti popio jedno malo pivo.
-Dobro, al nema svršavanja po sisama! Ja mnogo volim da joj posle grickam sise.
-To je zato što te nije dojila majka nego tata hehehe.
-E oćeš da te malo ja...
-Ćuti bre stigli smo.
-ZVRRRR-
-(KHRRR, Kaslj, Kaslj, PU!)-
-ova ima tuberkulozu jebote- SKLJOC-
-Ajde jebači upadajte!
-Hm dobardan, ovo je za vas...
-Šta ste mi ovo doneli, čokoladu od dvesta grama i parfem buvljačar? Ajde skidajte se.
-Ovaj mi...
-Ajde skidaj se da vidim ko će da se vozi u prvoj ko u drugoj klasi, pa odo da napravim plan dok se okupam i sredim. SKIDAJ SE BRE, GACE skidaj ne kosulju jebo te deka! Hmmmm... Jel znate vi onu priču kad je devojka rekla "TO kurac?!?" Sad mi nešto pade na pamet. Vas dvojica niste ni za ekonomsku klasu, al ajd nema veze. Odo ja da se sredim, ako me nema malo duže to je zato što su bile ove slave pa dok uspostavim prohodnost, ne bih da vam se neka semenka zabije u kitu. Vas dvojica probajte da podignete to malo sirotinje, popušite malo jedan drugom dok ja ne dodjem!
-Je li bre kretenu,pa šta sad da radimo?
-Pa rekla je da malko popušimo...
-Puši ga ti tati svome idiote!
-Pa šta ćemo?
-Pakuj alat jebeš zanat, beži dok još nije izašla!