
Čuj šali se? Umire od smeha!
Kad dođe do plaćanja, taj se pre laćenja za buđelar uhvati prosipanja svih fora i fazona koje je čuo za života, ali onako glasno, zabavljački, "drama queen style", da ceo enterijer lokalnih pijandura zakoluta očima u pravcu generatora buke u njihovoj oazi mira.
- 'Ajde Miro, šta si stala tu k'o da si snela jaje! Platiću ja, neću ti pobeć' pre nego što te otpratim kući!
- Iju, kol'ko? Pa šta smo jeli za ove pare majku mu?!
- Slušaj Slavko, da se dogovorimo, ti ostani i pravi se da ću ja da se vratim, a onda polako kreni za mnom. (Slavko - prazna stolica)
- Čujem da gazdina žena voli lepo da se svlači, pa mi nije žao da mu ostavim pare!
- Eto, sve mi iz džepa uzeste, sad opet moram da lažem ženu da sam sve pare dao švalerki.
Dokaz izgladnelosti, ništa u usta nismo stavili više od jednog dana, masnu krpu bi pojeli, toliko smo mršavi da nam se pupak za kičmu zalepio.
- Čist primer deca u africi, mršavi koščasti.
Odgovor mog kuma na pitanje "Kume, šta ćeš popiti?".
I ne, nije se šalio...
svakodnevna pojava medju ljudima
1: de si brate sta ima,kad stizes na pes??
2:evo nema nista,idem samo da uzmem pljuge pa dolazim
1: e kupi i meni,dacu ti pare!!
Ono što pomisli svaki otac kada se suoči sa posledicama neprimerenog ponašanja ženskog ploda slabina svojih. Sa jedne strane olakšanje što će je konačno skinuti sa grbače, sa druge strepnja da li će se pred drugima pokazati kao smerno čeljade ili opajdara kao majka joj.
- Udaćeš se ćero, jebo sam ti majku...
Grub način da nekome kome ste učinili uslugu iznudite novac.
A: E, hvala ti puno što si mi sredio ono!
B: Za hvala nema ništa da se kupi.
A: (zbunjeno vadi dva crvendaća)
Totalna džiberska fora koja se upućuje liku koji prdne.
Srpski humor, bez ikakve homoseksualne konotacije.
Kakav Zvonimir, uf...jebem te u instrument, trubač, da znaš!
Pomisao nakon punjenja 18 godina i realnog sagledavanja stvari.
Još uvek živiš s' ćaletom i kevom, keva ti i dalje sprema klopu i pita te dvadeset puta dnevno "Je l' si gladan sine?", ćale te i dalje finansira ali sada ti zbog tih osamnaest, osamnaest puta više nabija na nos tu činjenicu,počinje da te sve češće zove "konju", deda ti stalno priča kako je on u osamnaestoj već godinu dana bio u jugoslovenskoj ratnoj mornarici i kako je u to vreme tvoja baba bila već u blagoslovenom stanju, imaš ličnu pa možeš u Mozzart kladionici da uplatiš tiket za 50 kinti,možeš da se oženiš?!, da glasaš, mada ne vidim svrhu, da pri ulasku na sajt na kome piše "I am 18" klikneš "ok" bez laganja, podigneš besplatne akcije i s' njima kupiš pola gajbe piva, polažeš za kola ali u većini slučajeva voziš pod nadzorom šefa kuće-ćaleta jednom nedeljno naravno, pretiš u prazno istom da ćeš otići od kuće zato što ti i pored činjenice da imaš VELIKIH 18 i dalje određuje gde ćeš da ideš i kad ćeš da se vratiš, na šta dobijaš samo njegovo "Ma puca mi kurac"!
Izraz koji se koristi po selima od Požarevca do Velikog Gradišta. Koristi se u situacijama kada našem sagovorniku zavidimo na nečemu.
A: Jao, brate, gde si kupio makserice(ljakserice)? Mnogo su lude, 'oću i ja tak'e!
B: Bate, poslednji par sam kupio u Najk šopu u Donjem Brijanju!
A: Jao, kosti ti jebem, de baš poslednji par uze!?
U ovo naše doba, česta vremenska odrednica za trajanje ljubavi.
- Slušaj, Miko, danima već lupam glavu i izgleda da nam ne ide. Možda je vreme da svako od nas krene svojim putem, ne znam.
- Kako hoćeš, odo' ja u kafanu na po jednu sa ortacima.
- U kafanu?
- Da, legla plata i to sa nekim zaostacima, pa da se častim.
- Aha. Dobro, ne moraš toliko da si tužan pa da tugu utapaš u alkoholu, moguće je da sam i ja malo prenaglila, izvini. Da izađemo sada nas dvoje lepo da to proslavimo, usput da pogledam ja neke izloge...
Moto koji propagira pokušaj življenja i uživanja u svakom trenutku u životu, ma koliko da je teško, i da nam ne ide baš onako kako smo želeli i zamislili.
- Vladimire, mogli smo do grada - daj one pare za račune!
- Daj nemoj isključiće nam i struju, telefon i kablovsku su nam već isekli, znaš onda kad smo se zapili pre dve nedelje u teletu, potrošili sve pare, ma znaš - kad si se popeo na fontanu..
- Eeee a jeste bilo dobro..
- Jeste..
- Daj pare!
1. izraz koji nije toliko pogrdan i koji ne odrazava neprijateljski stav psovača prema psovanom, vec eto tako čisto da se malo psuje...
2. ponekad se upotrebi kao upozorenje da će neko da nadrlja u sledećih desetak sekundi...
ti si nas'o da mi das minus! more jebem li ti sisu u pičku
Za vaše roditelje svako iole lepo žensko, koje prestupi kućni prag.
Keva: Je l' sine je l' nam ovo snajka? Ova što ode?
Sin: Ne kevo, to mi je drugarica.
Ćale: Ona mi nešto raščupana izađe iz tvoje sobe sinko...(kez)
Keva: Hihi....
Sin: Jeste ćale snajka! Trudna je i dreši kesu u nedelju svadba.
Ćale: Polako. Ako je neka sirotinja beži. Od gole ljubavi se ne živi!
Вечито лагање самог себе и тешење просечног српског становника. Док нас Шваба, Амер и Енглез целог живота пенетрирају методом анално, ми очајнички причамо себи бајке о великом Српству и тако бежимо од сурове истине. Срби су најстарији народ! Небески народ! Бог чува србе! На тацни сервиране пароле које народна маса не размишљајући упија. Ако ова теорија икако може бити тачна, свеједно је неупотребљива јер у времену у коме живимо ствари су мало друкчије у пракси.
Немац и после руског разарања Берлина обнавља све
својим вредним РУКАМА (да, да, рукама, у уста га јебем) док ми кукамо клечећи раширених шака пружених ка небу, чекајући да нам неко баци комад бајатог хлеба да га господски поједемо ВИЉУШКОМ! Е па, не мож' то тако, мора се ићи даље, било па прошло, отвори очи, сагледај реалност и учини је бољом Србине!
Једноставно, јадно и бедно позивање на измишљену историју које никоме није донело добро. Употребљавају га неспособне плачипичке, да се тако непристојно изразим.
(пренос утакмице Швабија-Србија)
Коментатор: Иде Пантела, празан гол, да ли ће тај децхко омашити? И гоооол, један нула, Марко Пантелић је постигао погодак за репрезентацију Србије! Публика неверуе, Жонпи кома!
Србин патриота: Хахахаха, јеби Швабе бре! Ево вам га на! Ви ћете нас да јебете! Де ћеш несрећо једна на небески народ?! Па док смо ми у Србији виљушком - боц, ви рукама, у уста вас јебем!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Шта било то, чујем смувао ти шунтави Рајко рибу?
- Ма ја ионако хтео да шутнем ту курветину. Чуј Рајко! Док сам ја увелико харао овим градом, он је срао у гаће и јео пачија говна!
- Да, да, ми у Србији виљушком - боц, а Шваба рукама, у уста га јебем... Само се ти теши. Уместо што кукаш, гледај да нађеш неки нов комад, овако је и Рајко по коме упорно пљујеш већи јебач од тебе!
Nije ona jeftina. Ona je morala.
Ovo je isključivi primer kako teški socijalni problemi ruralne sredine mogu da nateraju čoveka na koitus a na kraju sve se svede na sprdnju, a onoga ko je jebao mnogi gledaju sa dubokim poštovanjem jer je uspeo da dostigne mitsku visinu dobijanja pičke za najminimalniji iznos, a poneko će ga možda pogledati i kao nečoveka, ali to ostavljamo čitaocima i slušaocima.
Primer je istinit.
Severna Srbija, rane sedamdesete godine prošloga veka.
Ciganka imala 2 deteta, jad i beda, siromaštvo udarilo po selu, deca željna svega.
A lik radi u zadruzi.
Deca kad god prođu mole mamu da probaju žvake, nikad ih nisu "jeli".
A mama para nema.
Lik im daje žvake iz magacina, deca srećna, samo što ne plaču, ljube ruke liku.
Prolazi par dana, lik kaže ciganki "Imaš ti neki dug ovamo".
Ciganka: "Kakav dug?"
Lik: "Pa šta ti misliš, da su one žvake bile džabe?"
Ciganka: "Pa ja nemam da ti platim, kako ćemo?"
Lik: "Pa ništa onda, moraš da odradiš, ajde pozadi na brašno".
Ciganka: "Pa ajde, šta ću."
Stara fora koju su stariji upotrebljavali. Ova fora nije nimalo interesantna ni smešna.
-Ee desi veliki mogu li da igram fuce?
-Možeš
-Ok, hvala.
-Ajde šta čekaš uhvati se za uši pa igraj.
Тренутак када се индивидуа у потпуности разочара у живот и изгуби сву наду да ће оно боље сутра доћи прекосутра. Спознаја да је свет сјебан до максимума и да не постоји довољно јака брља да залечи ране јуначке или потпомогне стање препарираности које неки називају и мртвачком укоченошћу.
- Куме, знаш за ону глумицу што је глумила у Инсепшну?
- Она, Џуно... Елен Пејџ?
- Аха, баш та.
- Шта са њом?
- Знаш да је лезбача?
- Стварно? Па, добро, нисам ја гадљив на лезбаче, само да не личе на источнонемачке бацачице кладива, хаха.
- Е, па променила је пол и сада се зове Елиот Пејџ.
- Шта јој... овај - шта му је то требало?
- Ко ће га знати, куме.
- Пу, куме, полуде овај свет.
- Полуде, полуде. Е, а јес' чудо за сценаристе Матрикса, браћу Вишовски?
- Шта са њима?
- Па, сада више нису браћа него сестре - обојица променише пол.
- Пу, све ти јебем! Који мој сад то?
- 'Де знам, куме... А, јес' чуо ти...?
- Куме, умрећеш будеш ли наставио да говориш.
Vrhovno stanje bola u kurcu. Nirvana. Sudbina kleta. Ironija.
Ne mogu da verujem. Ne mogu da verujem. Jebem ti život. Jebem ti život.
----------
Jao ostao sam bez pljuga! Jebem ti život kad moram da silazim do prodavnice.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.