
Genije. Čovjek koji je zaslužan za mnoga opijanja, puno razbijenih čaša i još dosta toga.
Čovjek kojeg cijene mnogi, nevažno bili Srbi, Hrvati, Čečeni, Burkinofasinci, on je i dalje kralj. Atmosfera na njegovim koncertima je neprevaziđena.
Iako široke narodne mase u novije vrijeme osporavaju njegov kvalitet i ljude koji slušaju Sinana nazivaju raznim šabanima, seljacima ili šta ti ja znam još kojim imenima.
Nisu ni svjesni svoje nesvijesti da je Sinan i matera i otac muzičke scene.
Rijetki su oni primjeri koji se nisu napili bar jednom uz njegove pjesme.
Najpoznatiji njegovi hitovi su: "Ej otkad sam se rodio" , "Pijem na eks", "Nestoa je osmjeh sreće", "Miko druže moj", "Reci sve želje", "Sudbina me na put šalje", i još mnoge druge.
Covek sa velikim klempavim usima.
Lik 1:Eno ga Rale.
Lik 2:Koji je on kralj,vidi mu usi,kao u Damba.
Edip je bio sin jednog Grckog kralja,(ne secam se price najbolje),i pri njegovom rodjenju kralju se javila boginja Afrodita i rekla mu je da ce Edip kada odraste pociniti incest sa svojom majkom,kralj da bi to sprecio naredjuje vojnicima da se reshe Edipa ali poshto vojnici nisu mogli da ubiju dete oni odluchuju da ga ostave u prorchistu u Delhima,gde on odrasta,(i tako ide pricha...)dok ga u jednom momentu sudbina nepovede u taj grad gde je vladao njegov otac i sasvim sluchajno dok je bio u gradu Edipa je videla njegova majka,kraljica i njoj se on odmah svideo ona ga odvodi na dvor nemajuci pojma ko je on i na kraju oni pocinjavaju incest,i to je to.
Zbog modernizacije drushtva ova pricha je promenila svoj kontekst,i kao takvu ljudi je ne shvataju pa lupaju.
Četrnaesti vek. Balkan. Bogu iza tregera. Srbija. Zavađena nemogućnošću da izbere vodju varvarska družina Srba podelila se na više kvazi-državica. Najozloglašenija i najpoznatija po tiraniji bila je Moravska Srbija sa centrom u Kruševcu, inače jednoj klanici, crnoj rupi srednjovekovne Evrope .
Ova grupa primitivaca okupljena oko južne, zapadne i Velike Morave okomila se na miroljubivo, pleme Turaka Osmanlija koji su na Balkan došli iz mirodopskih razloga, usled nedostatka obradivog zemljišta i vode za piće. Muka živa ljude naterala.
Tako Turci sasvim miroljubivom politikom stigoše do reke Marice. Srbima je to jako smetalo jer su želeli etnički čist prostor koji je nekada posedovao najveći ratni zločinac u istoriji Srbije, Stefan Dušan, koga je varvarski narod prozvao Silni jer je, po predanju, silovao žene i na silu jeo decu do šest meseci starosti. Dvojica srpskih šovinista Kralj Vukašin i Despot Uglješa susreli su se na Marici sa Turcima 1371. godine gde iako brojno nadmoćni bivaju poraženi.Pobedila je želja i snaga za slobodom turskog naroda.Do 1389. nije bilo većih bojeva. Srbi su spremali plan kako da izvrše udar i etnički očiste prostor od Turaka.Planirana akcija Srba zvala se "Olujni Vidovdan". Lazar Hrebeljanović, novi tlačitelj, nekad službenik cara Dušana,planirao je da trećinu turskog stanovništva pobije, trećinu protera, a trećinu asimilira. Ovoj nelegitmnoj akciji koja nije u skladu sa srednjovekovnom Ženevskom konvencijom, prvo je trebala da predhodi jedna bitka koja bi slomila tursku vojsku. Izabrano je Kosovo. Vekovno ognjište Arbanasa, okupirano za vreme Dušana Decožderca.
I pored Muratovog insistiranja da se sve može rešiti na miran i demokratski način, dijalogom, Lazar je smatrao da je makljaža jedino moguće i prihvatljivo rešenje.
Lazar je u zemlju Arbanasa došao sa ne tako velikom vojskom varvara jer se nadao da će odneti pobedu zbog opremeljenosti svoje vojske, zahvaljujući eksploataciji Albanaca u rudnicima Novo Brdo, Brskovo i Srebrenica.Dobitnik nobelove nagrade za ljudska prava, pozvao je svoj narod da ustane na oružje i brani svoje vekovno ognjište od srpskih agresora i šovinista.Svi su se odazvali. Stari, mladi, gladni, žedni, pederi, bolesni. Murata je na kurvinski s' ledja ubio plaćenik inače, Albanac Miloi Kobilji. Poznate su zadnje reči velikog turskog diplomate "Umirem za demokratiju". Lazar je poginuo kada je bežeći pao s' konja uvidevši duhovnu snagu, snagu za slobodom i demokratijom turskog naroda. Srbi su kasnije formirali i despotovinu sa centrom u tad već pristojnom gradu Smederevu. Međutim, Despot Stefan Lazarević nastavlja sa autoritarnim režimom te Turci u ime demokratije preuzimaju upravu nad Srbijom sredinom petnaestog veka.
Svetli Amerikanac, tamne književne opsesije. Bestseler pisac, a kvalitetan. Jako voli svoj Mejn. Promoviše dobre američke vrednosti kada je u pitanju stil života. Uglavnom su snimali loše filmove po njegovim delima kojih ima o-ho-hoo, osim Isijavanja, Mizeri, Zelene milje. Horor je strah od prošlosti, kao što je SF strah od budućnosti. King dobro izlazi na kraj sa tim strahovima racionalizujući ih u svojim gotovo ujednačeno kvalitetnim delima koja idu u dve linije mejnstrim (dokaz da se itekako dobro može živeti od pisanja) i subverzivno-intimni serijali Talismana i Mračne kule (samo za ludake!).pati od teškog poremećaja vida koji vodi u slepilo. izborio se sa zavisnošću od gotovo svega od čega se može biti zavisan kada su hemikalije u pitanju. i dalje piše kao lud. sa dve reči Steva Kralj!
(Prethodni delovi: 1, 2, 3, 4, 5)
Iako mi je neka ideja bila da se ovaj serijal nastavlja sa razmacima od po 2 dana, rekoh sebi, "Prašino, nemoj da ubijaš inspiraciju dok je imaš". Unapred se izvinjavam onima koji vole krateže, a iako sam planirao da ovo bude najduži, verovatno će biti jedan od najkraćih tekstova uopšte.
Elem, u prošlom delu stigoh do trenutka kada je Srbija napokon počela da liči na nekakvu državu. Kralj Petar, u svojim šezdesetim, počeo je da oseća kako nije dorastao državničkim dužnostima, pa je rešio da njegov sin postane princ regent- što će reći, on bi sam ostao kralj, ali bi njegov sin obavljao sve njegove funkcije. Petrov stariji sin, Đorđe, bio je malo čvrknut u glavu, i mada se istoričari ne slažu u kojoj meri, bilo je jasno da on ne može pri čistoj svesti i zdravoj pameti biti kralj. Stoga je Petar odlučio da ga na tronu nasledi njegov mlađi sin, Aleksandar, koji je potom imenovan i za princa regenta. Aleksandar je bio pametan dečko, ali je odmah počeo da pokazuje određene diktatorske osobine- za razliku od njegovog oca koji je svu vlast dao narodu, Aleksandar je ipak više bio za čvrstu ruku. No, to je u početku bilo korisno, jer je jedino takav lider mogao da reši neke stare probleme.
Baš kao što je područje drevne Palestine veoma malo, ali ima mnogo naroda koji bi želeli da je osvoje, tako i na Balkanu postoji područje, opšte svedeno pod naziv Makedonija. Na njega su pre 100 godina polagali pravo Srbi, Bugari i Grci (nije to ništa, danas na dotičnu pravo polažu Bugari, Grci, Albanci i oni što tvrde da su drevni Makedonci, jedino Srbima ništa ne daju). Problem je bio u tome, što je šapu na ovoj zemlji još uvek držala Turska. Stoga, ove tri nacije su rešile da ko braća govno podele Makedoniju, ali i da oslobode od Turaka ceo Balkan do Istanbula. Posle 20 i nešto godina, Srbi su počeli da se pripremaju za svoj omiljeni hobi- rat!
Najave ujedinjenja
Postojala su dva ključna koncepta balkanskih integracija, početkom 20. veka. Prva je bila veoma interesantna i predlagala je formiranje Balkanske federacije, u koju bi ušle Srbija, Crna Gora, Rumunija, Bugarska i Grčka, uz mogućnost širenja na Bosnu i Hrvatsku ako to dozvoli istorija. E, sad, kad su velike sile čule za to, nimalo im se nije svidela ideja o supersili na Balkanu. Zato je prednost počeo da dobija jedan drugi koncept.
Ideja jugoslovenstva nije nastala preko noći, kako danas neki vole da veruju. Pojavila se u izvesnim masonskim krugovima još sredinom 19. veka, a do prvih decenija 20. već je uveliko uzela maha. I u samoj Srbiji nastale su organizacije, poput "Ujedinjenja ili smrti" (rođene iz oficirskih krugova koji su pobili Obrenoviće), na koje ću se vratiti u narednom delu.
Iako su Francuzi, Rusi i Englezi bili spremni da prihvate ovo rešenje- neke zemlje nisu: pre svega Austrijanci, jer je Jugoslavija podrazumevala da se njima samima oduzmu Hrvatska, Slovenija, Bosna i Vojvodina. No o tome kasnije.
Balkanski ratovi
U Srbiji su na mogućnost konačnog oslobodilačkog rata gledali sa simpatijama. Uostalom, već 20 godina se radilo na profesionalizaciji vojske, bilo je krajnje vreme da se i dobije neki rat. Srbija, Grčka, Bugarska i neizbežna Crna Gora su sklopile savez, koji je podrazumevao da ukoliko je jedna od njih napadnuta, to bude tretirano kao napad na sve njih. Sve je bilo tu: sila, volja, saveznici, razlog... ali ne i povod!. Za to su rešili da se postaraju upravo Crnogorci. Kao spornu granicu, ocenili su onu na Skadarskom jezeru. Brže-bolje, izazvan je baš tu incident, posle koga su Crnogorci zahtevali da Turci napuste dotično jezero. Turci su odbili. Izbio je Prvi balkanski rat.
U "odbranu" Crne Gore ušle su preostale tri zemlje: Grčka je Skadarsko jezero branila osvajajući Solun u Egejskoj Makedoniji. Srpska vojska je napredovala kroz Kosovo, potom upala u Staru Srbiju (vardarsku Makedoniju, odnosno, današnju Makedoniju), i bitkama kod Kumanova i Bitolja proterala Turke. Slične rezultate su postigli i Bugari. Srpska i crnogorska vojska su se spojile u delovima Metohije i u Sandžaku. Potom je, simbolično, pobodena srpska zastava u Jadransko more.
Kao i obično na kraju svakog rata, bilo je posla i za diplomate. Pregovore su organizovali Britanci. Kao Amerikanci danas, ispali su arogantna govna, jer su sasvim neplanirano stvorili još jednu državu na Balkanu- Albaniju. Nerado, sve pobednice u ratu su morale da je priznaju, iako su Srbi, Crnogorci i Grci već imali ideju kako da je podele.
Jedna zemlja je odbila da potpiše sporazum- Bugarska. Drage komšije su smatrale kako je srpska taraba ušla duboko u njihovu teritoriju. Tako je izbio Drugi balkanski rat.
Bugarska je napala Srbiju, kojoj su se pridružile Crna Gora, Grčka, a potom, nova članica saveza- Rumunija i- najvećim balkanskim obrtom sudbine- Turska. Za razliku od onog idiotskog rata, koji je vodio Milan Obrenović skoro 30 godina ranije, sada su Bugari bili ti koji su morali od usranih gaća da prave bele zastave.
Nova runda pregovora je organizovana u Bukureštu, a tu su Bugari faktički samo potpisali ono što i drugi godinu dana ranije u Londonu. Novi raspored snaga na Balkanu, međutim, nije se svideo jednoj državi. Pogađate o kome je reč.
Godinu dana, Srbija je bila tek nešto manja od Dušanovog carstva. Naravno, ekonomiji je bilo potrebno izvesno vreme da se oporavi, a novim teritorijama da se integrišu u državu. No, sve je bilo na pljuvometar da odleti u paramparčad. Beograd, glavni grad, bio je rekom udaljen od Austro-Ugarske, koja je počela da gomila trupe na Drini, Savi i Dunavu. Razlog je bio jasan: Srbija je morala ili da nestane, ili da se smanji, jer je za svega 30 godina dostigla gotovo polovinu one veličine, koju je Austro-Ugarska postigla za nekoliko vekova, a pretila je da nastavi da se širi- i to baš na njihove teritorije. Čekao se samo povod. A on je, u p(P)rincipu, uskoro stigao. No o naredne, nadasve uzbudljive 4 godine, u narednom delu.
Po narodnom predanju Sveti Sava imao je tendenciju da se prerušava u prosjake i da kažnjava sve ljude koji se pokažu nedovoljno vrednim, nedovoljno dobrim za njega, ili pak ako odbiju da mu daju da jede. Toliko se izdrkavao da je imao običaj da proklinje, pretvara u pse, prasiće, magarce i slično, ali opet, sa druge strane, poznato je da je bio lako podmitljiv, te ako bi mu se udelilo malo hleba i sira, on bi bio zadovoljan i ostavljao tu porodicu na miru, odmah prelazeći na sledeću, sve u cilju ispoljavanja gneva božijeg.
primeri su narodne pripovetke:
- Sveti Sava, Ciganin i čobanin (večno je prokleo cigane na siromaštvo i nemaštinu zato što jedan ciganin nije hteo da mu da da jede, a posle je čobane "blagosiljao" večnim životom na livadi, zato što su bili dovoljno dobri da mu daju malo da jede)
- Sveti Sava i žena tkalja (neka žene imala tri draga kamena da joj svetle dok tka, ali je S.S. došao, probušio joj krov da se smrzava i da joj ulaze razne životinje unutra, i uzeo drago kamenje)
- Ne valja ležeći jesti (pretvorio čobana u psa, zato što je jeo i ležao, iz čista mira. narod kaže da su tako nastali psi)
- Sveti Sava i tica kos (bahanališe po šumi, kos voleo da diže glavu gore pa je S.S. rešio da ga natera da je spusti tako što je pozvao mraz i sneg u šumu, ubio kosu ženu mrazom, i onda kada je konačno uspeo da skroz sjebe kosa, kao, sažalio se i ukinuo sneg, i sada je kao sve u redu)
- Sveti Sava i slijepac(slepac muči ženu, tera je da traži krave po šumi, da radi ovo, radi ono, a on sve vreme divani sa S.S.-om i pije, a onda kada S.S. reši da ide kaže ženi da spakuje malo hrane da ima na putu te se to S.S.-u jako dopalo pa je rešio da mu vrati vid)
- Sveti Sava uči ljude(Sveti Sava se ponaša prema ljudima kao da su svi debili. Ide po nekim umobolničkim kućama gde ih uči da prvo zakolju vola pa da ga nose na tavan, i još neke druge careve koji su bili na drogama pa volovima unosili svetlost u kuću, e njih je naučio da naprave prozore. I onda je uzeo da priča kako je produhovio narod)
- Sveti Sava i kaluđeri (pretovrio kaluđere u magarce zato što su brinuli za njega)
- Sveti Sava blagoslovio pčelu(Đavo rekao da S.S. pojede govno od pčele, a S.S. je to govno pretvorio u med i rekao da to govno treba svi ljudi da jedu)
- Sveti Sava u prosjacima(prosjak dao S.S.-u neke crve a on ih pretvorio u zlato, a da mu ih prosjak nije dao pretvorio bi ga u džinovskog crva iz Dune-a)
- Sveti Sava i neradne žene(citat:"Bila je jedna zena mnogo lenja, pa je pomalo radila, a pomalo spavala" kako je samo smela da spava... dovoljno je)
- Sveti Savo prokleo čoveka(bacao raznu mladunčad u vazduh preko crkve i kad je uzeo bebu, majka nije dala da padne pa se zato Sava naljutio i prokleo ljude da tek sa godinu dana prohodaju. Onaj mladunac koji ne padne na noge je proklet)
Sveti Sava i vuk (kada vuk nije hteo da prestane da kolje ovce, Sveti Sava rekao da ga umlate. Koji je on majstor metodike...)
itd. itd.
Pretvaraju govna u pare.
Ekipa za pražnjenje septičkih jama, Željko Mitrović, političari, naša estrada...
Koristi se u više situacija. Kada želimo da neko začepi gubicu i prestane da parla, ili kada nečija priča zvuči toliko neverovatno da moramo naglas da se iščuđujemo.
- I kralj skine gaće na sred centra i počne da viče: ''Moj je mali pa šta''.
- Nemoj pričati...
Dok su njegovi vršnjaci kovali podle planove koji između ostalog uključuju bježanje sa zadnja dva, on je bježao od murije sa dva grama vutre u čarapi. Korak po korak, odnosno gram po gram, on zakorači na put po kom gazi poseban milje ljudi! Nekrunisani kralj kokaina za nas obične smrtnike, sirotinju reklo bi se. Za nas koji nemamo uvid u to s kim on dijeli tu krunu. Smrzava se i on na minusu kad čeka svog dilera ko mladenci slatku. Ima i on nekog kome ne smije spustiti slušalicu, nekog u čije đonove gleda ako posmatramo hijerarhijski stub - osobu koju palacka jezikom po tom čmaru. I on pati. Ali, on to radi sa stilom. Dame i gospodo, Darko Šarić. Darko, preuzmi mikrofon.
13. 02. 2013. god.
Jebem ti i Veneciju, i njene smrdljive golubove, i trgove i slavonski hrast, pa šta je ovo? Umjesto da ko čovjek izađem na balkon, zapalim cigaretu i šmekam turistkinje kako defiluju Trgom svetog Marka, ja slušam cirkular. Pa pobjegao sam sa ušljivog Balkana da me to ne bi budilo, kad eto, dnevniče moj, i ovdje toga ima.
Možda je samo do mog mamurluka? Pogađaš, opet sam bio sa Megan Foks. Nisam, zajebi nju, naletjeh nedavno na čet na Vukajliji, baš ona mala Milica objavi fotografiju na kojoj se jasno vide ti, ti, ti nokti na prstima kod Megi, pa jebote, kao da sumpornom kiselinom pere ruke. Fuj! Tek tad to primjetih, ni najkvalitetnija koka me ne diže nakon toga. Elem, zapio sam se sa svojima, odemo na multi štap. Smori bilijar dva na dva, a i gdje neće smoriti kad Horheu trebam objašnjavati da se ne kaže mocarela nego MA-RTI-NELA, bruka me seljačina pred gospodom, zamisli, EJ, zamisli, kaže ti on meni: ''Odradi falš.'' Prokleta malograđanština!
Sutra krećem put Crne Gore, put krša kog ne viđah otkad sam kao mali na Lovćenu svečano zapalio svoju prvu plantažu, pustio suzu i zaputio se ka bijelom svijetu. Bijelom, ironije li sudbine. Sjećaš se, pričao sam ti o Crnoj Gori. Moja majka, šta više da ti pričam. A i realno, posao mi tamo sjajno ide. Ljudi na pozicijama su super za saradnju, imali su tračak pohlepe u sebi ali i to se dalo izbiti - pokazao sam im svoj bazen sa piranama. Malo su se crvenili, drhtali poput trijeznog crnca usred Moskve, oblivali se vlastitim znojem, i od tad moji računi decimalu ne promjeniše.
Završim sa poslićima dole i eto me nazad u Južnu Afriku, idem domu svome da vidim šta mi djeca rade. Mali me ne sluša ni ič, po cijeli dan ležinja u krevetu. Za nekog ko ne jebe, previše vremena provodi u krevetu. Dnevniče, da sam na njegovom mjestu, pa imao bi iglice za pikado, kalendar na zidu desno od kreveta, na zidu sa prednje strane bi imao kartu svijeta. Bacim iglicu, opa, Bogota, može. Sredio bi ćale sve, ali kakav, taj će uskoro tražiti i jednog Meksikanca da mu kapke podiže.
Odoh sada, čeka me helikopter, trebam stići na drugo poluvrijeme Real - Mančester. Ćao.
Početak refrena fantomske numere koja se pripisuje Azri.
- bal karneval, karneval, karneboj
- šta, bre, pevaš to?
- brate, to je Azra
- hahahahaahhaa, kaže "Balkane moj", kralju..
Izraz kojeg upućujemo osobama koje su u potpunosti zamenile vodu rakijom. Što bi se reklo alergični su na vodu.
Josif Tatić, Petar Božović, Pavle Vujisić, Petar Kralj…
Izuzetno žgoljav čovek, nema pas za šta da ga ujede.
Steva: Tabita, srećo moja, jesi čula da se Kralj oženio onom Suzanom?
Tabita: Pa kad je glupa. Kad je već htela vreću kostiju da leži na njoj, bolje da je uzela plastičnu kesu i napunila pilećim kostima od ručka.
-------------------------------
Steva: Tabita, srećo moja, jesi čula da se Kralj oženio onom Suzanom?
Tabita: Ma đe je nju našao, pored mene vake zgodne, ona ti je ništa do vreća kostiju!
Steva: Znam, Tabi dušo, što bi rekli ljudi: "Bolje da žulja nego da ljulja"!
Nepoznavanje Engleskog Jezika Pojedinih Vukajlijasa VOL 1.
Michael Jackson - nedavno preminuli kralj popa
Michael JACSON - brat po majci Bila KlinGtona
Pitanje čiji odgovor krije koliko ste kul bili u vrtiću.
A: Brate, koja si bio kornjača?
B: Leonardo naravno. Bio sam glavni baja.
C: Haha, što sereš. Bio si onaj tunjavi kamerman, a jednom smo ti dali da budeš Kralj pacova.
A: ...
Muškobanjasta cura koja će pre poleteti na fudbal nego u šoping. Ona nije puki želja-me-čini-igračem lik. Ona je pro. Daje golove, sramoteći golmana, dribla defanzivu, i ne plaši se da zagine na terenu.
Jovajna: Alo, Angmar, 'oćemo igrati malo stonu fudbalicu, a?
Veštac kralj od Angmara: Nema poente, nikad me nijedan brat nije uspeo pobediti.
Jovajna: Ja... Nisam... Brat!
Nedokučiivi fenomen. Ako zanemarimo činjenicu da kako ko dođe na vlast konstantno ruši ono što se protivi njegovoj ideologiji, menja ulice i čupa zeleno rastinje, sve (spomen) biste i statue u Srbiji se mogu svrstati u tri kategorije:
1. Velikani među velikanima - Vuk Karadžic, Dositej Obradović, Tesla, čika Jova Zmaj, Pančić, Pupin, Pašić, Milanković, kralj Petar, knez Lazar itd + stranci ...
2. Ideološki/komunistički: Titu, Leki, Djidi, Miši, Loli, Djuri, Peri, palim borcima, narodnim herojima, dedovi pokolenjima i ponosni unuci dedovima...
3. Lokalni - Vezani za to mesto ili određenu ustanovu, ne toliko poznati.
Sve ostalo odnosno svi ostali su nebitni, jer malo ljudi za te ličnosti zna. Odnosno, primenjuje se princip - Što narod ne zna to ga ne boli.
Država Srbija nikada nije bila zemlja razvijene demokratije. Kada su drugoj polovini XIX veka formirane prve stranke, formirana je i politička mržnja, borba za vlast vodila se na život i smrt i padale su glave. Ubijen je Vožd, ubijen je jedan knez, ubijeni su i kralj i kraljica. Mi nikako ne možemo da se snađemo u ovom svetu zato što smo preskočili čitav jedan društveni poredak - feudalizam. U Srbiji zato nikada nije stvorena hijerarhija i zato ovde niko nikoga ne poštuje, čak ni zakone. U Srbiji nisu nikada došli ni humanizam i renesansa. Kad jedan narod zaobiđu veliki istorijski događaji, koji su menjali svet, i nacija koja je nastala iz toga naroda razlikuje se od drugih nacija u Evropi, koje su sve ovo doživele.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.