
Specifična vrsta smeha koja se javlja na časovima kada profesor ili učenik (češći slučaj) odvali neku glupost. Nekoliko učenika koji shvate komičnost situacije počnu naglo i sa maksimalnim intezitetom da se smeju, a zatim njihov primer slede i ostali iako često ne ukapiraju odmah o čemu se radi.
Matematičarka: Deco, gimnazija nije laka škola, vi ste to morali da znate kada ste je upisivali. Morate da učite, ako ste hteli da se švrćkate, što niste upisali zanat. Ali u gimnaziji se mnogo radi, i mnogo mora da se zna. Ja tu ništa ne mogu da vam pomognem, samo mogu da vam kažem nosite se.
Dve sekunde vlada tajac jer onima koji su zaista slušali šta je profka smarala treba vremena da ono što su upravo čuli stigne do kore velikog mozga, a i teško je poverovati da profesor može da odvali takvo nešto. A zatim sledi prava eksplozija:
HAHAHAHAHAHA
HIHIHIHIHIHIHIHI
HOHOHOHOHOHO
I oni koji nisu čuli o čemu se radi počinju da se smeju poneseni opštom atmosferom. Matematičarka pokušava da shvati šta se upravo desilo i da umiri razred i kad joj to uspe sledi pitanje nekog kog je smeh probudio:
- A šta je to bilo?
Zatim sledi još jedan talas smeha, ovaj put malo manjeg inteziteta.
A sve to zbog homonimnog značenja jednog glagola. Ah, ta divna idiosinkrazija!
Fin izraz za vađenje situacije kada se pretera sa bockanjem, podjebavanjem, kada počne da se poima pravo značenje prenesenog licemerja, pa bude neophodno da se malo zalomi i sarkastično provuku razna sranja kroz prizmu dvosmislenosti i sprdnje.
Oni lukaviji osim što se povade nakon obilnog pišanja po mučeniku, sumnju dotičnog i potrebu za objašnjavanjem šale, vešto iskoriste taman da bocnu još koji put i onako na kraju pobednički otresu kitu, ispadnu jako kul a žrtva bukvalista.
Aca: I tako... čudan je ovaj svet, ne znaš šta nosi dan a šta noć, evo kako je ova Mićina odjednom rešila da ode na studije u Italiju a on i dalje ovde s nama.
Mića: Samo da mi sredi papire pa idem i ja.
Aca: Stvarno? Nisam znao da ćeš da pališ.
Mića: Aha.
Aca: A je l' to komplet fax ili kao neko stručno usavršavanje?
Raja: Meni više liči na ''stručno usavršavanje'', s obzirom na talenat i laku ruku, hahaha!
Mića: Šta sereš bre ti?
Raja: Pa mislim ono, vešta je, ide joj od ruku!
Mića: E pazi šta pričaš!
Raja: Daj bre šta se čivtaš odmah, kažem samo figurativno, udarala mi injekcije pa znam. A ti odmah da gruneš na mene?
Mića: Izvini, malo sam nervozan u poslednje vreme.
Raja: Ma ništa burazeru, pa ne bih ja tebe nikada zajebao. Je l' se sećaš da sam ti prvi rekao kad te varala sa Dačom?
Tradicionalan običaj koji se održava neposredno nakon sahrane pokojnika, koji smo uspešno pretvorili u paganiju, skaradu, bogohuljenje..Naime, nekada u nedostatku automobila, rodbina je iz udaljenih mesta putovala i po nekoliko dana kako bi stigla na sahranu drage osobe. Shodno tome trebalo ih je nahraniti i lepo ugostiti (koliko je moguće) jer su putovali dugo, naporno i sigurno su gladni i žedni.
Danas medjutim, postoji verovanje da se za dušu pokojnika mora nešto pojesti, kako ova valda ne bi završila u paklu. Zato je linija koja graniči slave od daća postala jako tanka, i ogleda se u tome što se na slavi jedu supa i torta, a na daći čorba i štrudla..
Sve po redu! Kada posetioci daće ulaze u dvorište, prvo peru ruke u lavoru u koji je iz nekog razloga ubačen komad crepa (da pokojnik ne ode u pakao, ili ne daj Bože da se vrati kući).
E onda se čeka pop da očita očenaš, da gosti kažu neka mu je laka crna zemlja, i tu je kraj svakom razumu. Počinje se sa aperitivom za dušu (da ne ode u pakao) i o mora biti rakija. Onda kreću : bela čorba, sarma, pečenje pa štrudla (da pokojnik ne bi otišao u pakao), pa se dalje nastavlja sa dižestivima, obično alkoholnog porekla (da pokojnik..). Sve to vreme pokojnik neće biti spomenut ni po lepom ni po ružnom. Ako se neko i seti po koje anegdote iz života preminulog, ne uspeva da je kaže jer u besedu su uključene teme sa sahrane (sport, seoski radovi, lagani tračevi, vremenska prognoza, politika)..
Uglavnom, bitno je da ima svega i da nikome ne manjka (valda i zato da bi gazda pokazao da kuća nije siromašna i da je domaćin čovek). Kada se dobar deo gostiju dovoljno napije, kreće glasniji razgovor, u nekim situacijama malo fali i da neko zapeva, a dogodi se i to da se napije i pop (poražavajuća istina) i tada i sam kreće da se smeje i priča lakrdije sa ostalim prisutnima. Pojedini zgadjeni gosti moraju da ćute kako ne bi napravili skandal i rasterali ljude kući (jesi normalan, ovo je dedina daća, oteraćeš ga u pakao..). Kada gosti krenu kući, sa njima ni slučajno ne smeš da se pozdravljaš ili da ih ne daj Bože ispratiš do kola, makar to bila i braća iz inostranstva koju nećeš videti naredne tri godine. To je strašan greh! Po verovanjima, njih će zadesiti nesreća, njivu, stoku i živinu pošast, ti ćeš uvrediti i samog Boga (familiju i da ne pominjem), a pokojnik zbog toga može otići u pakao..
- Kretenu jedan bezočni! Pa šta radiš!? Čorba nije bila dovoljno kisela! Štrudla je ispala tvrda! Pečenje se ohladilo! Tata zbog pritiska nije mogao ništa za dušu da popije! Još se ti pozdravljaš i pratiš, a nisi ništa za dušu dedi ni pojeo! Jao majko mila, svi ćemo otići u pakao! Oprosti nam Bože grešnima!
Sluze za izrazavanje osecanja prema drugoj osobi sa kojom chatujete. Glavna fora je da razmenu internet poljubaca odigrate mudro i na osnovu toga zakljucite sta osoba sa kojom chatujete zeli od vas. Iako vam ovo sve deluje slucajno,verujte da nije tako!
Primer 1.
Marko: E Milice odoh da spavam cujemo se sutra :**
Milica : lepo spavaj Marko,cujemo se :**
U ovom slucaju Milica je uzvratila N poljubaca i tako dala do znanja da nije laka i da cete morati vise da se potrudite ako biste nju da spetljate.
Primer2:
Borislav: E Jecka odoh da spavam cujemo se sutra :**
Jelena: Okic boro,cujemo se :*
U ovom slucaju Jelena uzvraca se N-1 poljubaca i time daje do znanja da je to napisala iz ciste kulture i da ne zeli nista sa doticnim Borislavom. Ako je broj poljubaca koji ste poslali - broj poljubaca koje ste dobili veci od 2,to znaci da je bolje da batalite chat sa doticnom osobom.
Primer3:
Aleksandar: E Bokice odoh da spavam pa se cujemo sutra :**
Bojana: Vazi aco,cujemo se,lepo spavaj :***
U ovom slucaju Bojana daje na znanje da zeli Aleksandra,sto je broj pusa koje ste dobili - broj pusa koje ste poslali veci,to znaci da se vise dopadate osobi sa kojom se dopisujete.
Primer4:
Miroslav: E Sladjo odoh da spavam cujemo se sutra :**
Sladjana: lepo pawaj,cujemo se sutraaa :********************** mwah wtp
U ovom slucaju limes od poljubaca koje ste dobili tezi beskonacnosti a u paketu sa W,mwah,wtp klinka sa kojom chatujete vam daje do znanja da zudi za vama i da silno zeli da je pozovete kod vas.
Zajebantski izraz za redaljku, grupnjak i svingerajštinu. U originalu predstavlja seoski sleng za grupni rad kada se preldžije ujedine da očas posla spiče neki posao, uz pesmu i vruću pragnjetinu.
Deder povedi one svoje rođake sa ciglane, ustrebaće mi večeras... Samo neka propisno zaperu telesine i pristojno se uljude.
Nije problem... Nego, da nije neka moba, il' nekog treba ispeglati, a?
Moba jeste, al' je kontekst malo drugojačiji, ako me razumeš. Pajsad, dolazi mi rodica iz Klagenfurta i dovodi neke tri Švabice... Ne d'o bog da nabasaju na klete hipsterčine i grdne emoščine, u zemlju bih propao - zar da mi se prađed Đorđa u grobu prevrće?! Zar je pokojni Đorđa, laka mu crna zemlja, zato Albaniju prelazio i tifus na Krfu preležao?! E, nemere! Tu su potrebne malo probranije lole, da ih udare k'o seljak krušku na vašaru. Pos'o je ipak patriotske prirode, u pitanju je lobiranje za glasove za Šengen lebgajeb'o, vidiš da je ona Merkelova ni tamo, ni 'vamo...
Završiti ispod pneumatika nekog motornog vozila. Zgažen, još samo jedan vozački trofej u nizu, još jedan dodatak sumornoj statistici kod Alvirovića u emisiji.
- Ženo, šta ovo kevće u dvorištu?
- Htedoh baš da ti napomenem... Našlo dete neko kučence, zapelo i dovelo ga kući. Nije valjda da se ljutiš?
- Ma ne, samo, znaš šta je bilo prošli put? Nismo mogli posle dete da smirimo nedelju dana, ne bih da opet kroz to prolazimo.
- Dobro, jeste, ali nema nikakvog ljubimca, a ovo kučence mu se baš dopalo, preslatko je, samo da ga vidiš. 'Ajde, nemoj da si mrgud!
- Uh, dobro, 'ajde. Da vidim nekako da ga vežemo ili mu sklepam neki boks da i ovaj ne omasti nečije točkove k'o siroti Roki, nek' mu je laka crna zemlja tamo iza poljskog WC-a...
..............................
(ŠKRIIIIP!)
- Gospođo, jebemu mater, pa je l' vi imate običaj da pogledate na put pre nego siđete sa trotoara?
- Mog'o bi i ti malo da pripaziš, znaš?
- Znate, Vi ste ta koja može da omasti nečije točkove, pa bih Vam ipak preporučio da obratite pažnju. Treba posle neko da odgovara k'o za čoveka! A sada bih Vas kulturno zamolio da se gonite u pičku lepu materinu!
Asocijacija broj #1 međ' narodom srpskim na vest o nečijem prelasku u carstvo nebesko, bilo ono očekivano, iznenadno, preuranjeno ili, pak, s istorijom bolesti. Podrig podsvesnog i logika genetski-usađenog u našem čoveku, obzira bez na njegov pol, dob ili procenat Alpske Specijal u njegovom krvotoku.
Jer nekakva specijalna mešavina empatije i bola u kurcu izvire i iz ove, ničim izazvane, izjave saučešća dok titule tipa "nesrećnik", "jadnik" i "siroma(h)" najčešće slede iza iste na taj način nedvosmisleno upotpunjujuć' aluziju na ćivot kojim je narečeni pokojnik životario na parčencetu planete gde cveta limun žut. Ruže, pak, niko nije pominjao...
- 'Bardan, komšinice, je l' imaš jedan vanil-šećer na zajam? Pravim neku pitu, sve neki sastojci budibogsnama...
- Imam, Slavka, imam, 'ajde uđi, šta stojiš tu, bre...
- Neka, Dobrila, već sam nacakala rernu pa da požurim...Nego - jes' čula što je Rade Milkin otiš'o Bogu na istinu?
- Nisam znala...A kad? A voleo je i on da popije, nije da nije...
- Pa, jes' vala, zato je i umro...
- Ćuti, smirio se, jadnik, nek' mu je laka zemlja. Je l' od jetre na kraju?
- Jok, bre, nego pijan seo za kombajn i nekako požnj'o samog sebe. Sanduk mu u obliku kocke, k'o da je kuče, božemeprosti...
------------------------------------------------------------------------------------------
- Molim vas da u moje i u ime moje porodice primite najiskrenije saučešće za gubitak koji vas je pogodio...
- Hvala :šmrc!: hvala najlepše...Eto, otišla je u svojim najboljim godinama :šmrc!: nije joj još ni 80 bilo... :buhuhuhuhuhuhuuuu:
- Smirila se, sirotica, eto, Bog je tako hteo i...
- A otkud ste vi poznavali pokojnicu? :šmrc!:
- Ama, jok, deda, ja doš'o zbog daće, mojne se tripuješ...
Sposobnost odabranih ljudi da većinu priča koje imaju potencijal da budu zanimljive udave bespotrebnim proširivanjem. Javlja se u dva oblika:
1) Skretanje sa teme - Praktikuju uglavnom stariji ljudi koje retko ko sluša. Željni su pažnje pa će iskoristiti svaku priliku da ti uvale deo svoje životne priče ili su jednostavno previše senilni da bi upamtili šta su hteli da kažu. Kao i uvek, i ovde se tvoje dobročinstovo ne isplati, tako da će se ta dva minuta koja si rešio da odvojiš da bi ih saslušao mnogo odužiti.
2) Gomilanje poređenja - Karakteristično za vukajlijaše. Ono što je bilo jasno nakon dve sintagme razvlači se na desetak redova.
1) Bre, ova vaša gimnazija mnogo laka. Ranije si za dvojku morao da znaš kao sad za peticu. Još bili strogi profesori. Posebno onaj Sima iz istorije. Al je on znao i da nas nasmeje. A i sam je bio smešan sa onom jarećom bradicom. Ista brada kao što sad Marjan nosi. A taj Marjan, mamu mu jebem alkoholičarsku, obećao mi onaj dan da će da dođe da mi opravi prekidače, a seo u kafanu kod Bobana i zapio se. I to pazi, pije kod Bobana. Kod njega pivo 140 dinara, a u čaršiji 120. Poskupelo, a još ga razvodnjavaju. Sećam se kako je pre bilo dobro pivo. Posebno ono češko. (nastavlja se do kraja univerzuma)
2) Ona je kurva. Ona se jebe sa svima. Trpaju u nju kao Jevreji u banku. Razvaljuje se od kurca kao Kojot od gandže. Prima ga uvek i svuda. Razvaljena je kao stena. Pregažena kao trava na Gazimestanu 1389. Ulubnjena kao jugo posle 2 litra vinjaka. Popularna kod jebača kao Barsa kod kladioničara. Razrađena kao ukrajinska profesionalka. Nije jebo onaj ko nije pitao...
Vrijeme u koje prosječan srpski student shvati da sutra rano ujutru ima ispit koji mora položiti i za koji ima da uči dok se ne onesvjesti.
Inače, postoji savršeno dobro opavdanje za svako odlaganje početka učenja.
I tako, kad sam htjela jutos rano da ustanem da učim, nije mi zvonio sat, nisam ja kriva što sam se uspavala, onda sam morala da odmorim malo od spavanja i valjam se još par sati po krevetu (pa zar da učim tako umorna?!), a morala sam i jesti, obezbjediti sebi energiju da mogu početi učiti, e onda nisam mogla da učim tako sita, mislim-krv iz mozga ode u želudac radi varenja hrane i učenje nije učinkovito, pa dok sam odmarala morala sam da se nakačim na sve moguće sajtove, pročitam sve definicije i odgledam sve postere na vukajliji, pročitam sve novine na netu, opet dođem na vukajliju, odem na fejs, provjerim mejl, e onda sam opet ogladnila, i opet ista priča, onda sam bila umorna od nerada, pa morala da odmorim par sati, čujem se sa društvom, malo ramišljam o svemu osim učenja, i onda... mi pade na pamet taj nesrećni ispit...
Hajde sad ću učiti, još samo da napišem defku na vukajliji...
Mislim, matematika je totalno laka, brzo ću ja to naučiti...
-Znaš li ti sine kad je ćaća igrao za FK Polaznik iz Vrbasa?
-Ćale, taj klub ne postoji.
-Ti znaš, balavče jedan! Hoćeš da čuješ priču ili ne?
-Naravno da hoću.
-Eh...
Bilo je to davne devedes' treće. Igrala se prva liga Vojvodine. Polaznik je tokom cele sezone bio u dnu tabele. Takva je bila situacija sve dok trener, ser Mihail, nije otkrio mladog talenta, khm... mene.
Igrao sam treću postavu, tačnije, bio zamena ukoliko se neko iz druge povredi. Na nečiju nesreću, a moju tada sreću, to se i dogodilo. Petar Janković slomio je nogu na utakmici protiv Radničkog iz Kruščića. Dobio sam priliku da pokažem šta umem. Zaigrao sam u prvoj postavi!
Sudija je svirao početak utakmice. Lopta mi je istog trenutka došla do nogu. Teren je bio toliko veliki da sam shvatio da je ovo zapravo jedna veoma laka igra. Poigravao sam se. Davao fantastične pasove, asistencije, a na toj tekmi pala je i petarda. Postigao sam pet fantastičnih golova. Tri solo prodora, jedan iz slobodnjaka i jedan glavom. Talenat je otkriven!
Ređale su se pobede. Moj tim je dostigao drugo mesto na tabeli. Ja postao novi Ćavi ekipe, dobio desetku i kapitensku traku. Ali sledi ono najslađe. Derbi!
Vojvodina nam je bežala bod, a bilo je to zadnje kolo u ligi. Svi smo bili uzbuđeni, a od mene se najviše očekivalo, što je, jelte, logično.
Počelo je! Njihovi igrači bili su tako brzi, eksplozivni, uigrani, a mi... mi smo bili još bolji na čelu sa mnom. U prvih deset minuta ništa se nije događalo, ali onda fantastičan špic iz, kako vi klinci kažete ''Voše'', zabio nam je golčinu sa trideset i kusur metara. Podržavao sam saigrače, govorio im kako to nije ništa, al' do poluvremena smo dobili još dva komada. Bilo je 3:0 za Vojvodinu.
U svlačionici trener nije imao šta da nam kaže, shvatio je da nismo na njihovom nivou, a ja sam baš mislio suprotno.
Počelo je drugo poluvreme, šutnuo sam ljutito loptu sa pola terena i pogodio prečku. Mnogi su se smejali, ne sluteći da je to zapravo bio tek početak pretnji.
U sedamdesetom minutu rezultat je bio isti. Kao da sam se samo ja trudio. Lopta je došla do mene, a u glavi mi je bilo ''Sada je tvoj trenutak'', i bio je! Sa lakoćom sam prešao tri igrača i fantastičnim lob-šutem savladao golmana. 3:1! Navijači su se digli na noge i sada je sve imalo smisla. Sledeći napad dosuđen je slobodnjak za FK Polaznik, ne moram ni da ti pričam da sam bio strelac tog gola. 3:2!
Stadion je goreo i čekalo se samo na gol izjednačenja. Bio je devedeseti minut, Vojvodina je igrala bunker, a sudija produžio samo 60 sekundi. Svi smo bili u napadu. Njihov golman ispucao je loptu do kraja šesnaesterca, a tamo je stajao čovek koji je bio najgora pretnja po njihov gol. Izvanrednim volejem sam zabio loptu međ' dve stative i odveo naš tim do produžetaka. Igralo se na zlatni gol.
Kada je počeo prvi produžetak išli smo samo na jedno, da što pre damo gol i odemo putem šampiona. Dao sam pas mom kumu Miloradu, on je przinom vetra proturio loptu do aut linije i ubacio u šesnaesterac, direktno meni na glavu. Dok je lopta bila u visu, razmišljao sam da li da postignem gol za pobedu ili da odložim Milenku. Opredelio sam se za drugo. Grudima sam spustio loptu Mićku, pravo na nogu, a on nas profesionalnim šutem odveo na prvo, šampionsko mesto. 3:4! Sve je bilo kao u bajci, a prase koje smo uveče jeli bilo je toliko slatko, valjda zbog pobede...
-Sine, ti to spavaš?!
Poći, uteći, nestati, umrijeti... Zavisno od konteksta
Djetinjstvo - škola - istorija
Profesor: Ajmooo... Broj 13. Ljubo Petrović Njegoš. Đe ga je Ljubo?
Random učenik: Uteka je profesore, tako mi čojstva i iskrenosti mojijeh.
Profesor: Pasa je a? Neka, neka... Sjeći ćemo se mi, biće još megdana... Do tad, da mi posječemo jednu tripoteznu jedinicu, u stilu Zoroa...
Zrelost - dnevni boravak - fudbalska utakmica
Osoba A:Alo Ljukaš aj mi donesi jedno pivo muka mi se ustajat...
Ljubo Ljukaš:......................
Osoba A: Đe pasa Ljubo, sad je tuna bio?
Osoba B: Poša je do prodavnice...
Starost - smrt - sahrana
Random govornik: Ljuuuuboooo !!! Kuku mene Ljukaš moooj dobriii! Sad si u zagrljaju anđela Ljuuboo! Presvijetli mučenjače, dušooo od čoeka Ljuubooo! Pozdravi mi đeda gore Ljuuboo, volio te mnogo obradovaće ti se kukavče crni! Pasa si moj dobri Ljubo, strva ti na ovom svijetu više nema! Neka ti je laka crna zemlja plemeniče!!!
I nakon kraja iza čovjeka ostane uspomena, uz par mudrih citata
Sjećam se ko da je juče bilo, kad mi pokojni Ljubo reče:
-Svako treba svojijem putem pasat...
Sportska fraza koja se upotrebljava kada je neka utakmica završena nerešenim rezultatom. U zavisnosti od jačine timova/pojedinaca koji su u tom meču učestvovali, podeljen plen može da odgovara i jednima i drugima, a ukoliko je jedna strana bila izraziti favorit pred samu utakmicu, onda ona svakako neće biti zadovoljna takvim razvojem događaja.
U žargonu se kaže da je nekad podela plena i najpravedniji ishod iz razloga što su obe strane dale svoj maksimum i bila bi šteta da jedna od njih mora da izgubi.
Roksanda Babić: Večeras je odigran madridski derbi koji će u mnogome odlučivati u borbi za titulu. Iz Madrida se javlja Igor Vujičin. Igore?
Igor Vujičin: Dobro veče, Roksanda. Da li se čujemo?
Roksanda Babić: Da, da. Čujemo se.
Igor Vujičin: Pa šta reći osim da je utakmica bila pravi praznik za sve fudbalske sladokusce. Poveli su gosti u ranoj fazi meča, da bi odgovor domaćih usledio do poluvremena sa dva gola. Gosti iz aristokratskog dela Madrida su više napadali u drugom delu što im se isplatilo u finišu utakmice koja je završena rezultatom 2:2. Gradski rivali su podelili plen a takav ishod više odgovara fudbalerima Reala koji su i dalje tri stepenika iznad Atletika. Roksanda?
Roksanda Babić: Hvala, Igore. To je bio Igor Vujčin, direktno iz španske prestonice. A sada vremenska prognoza. Katarina?
Od davnih vremena se u američkoj filmskoj produkciji forsira ravnodušnost junaka prema novcu. Time se stiče utisak da je glavni baja u filmu velikodušan, tolerantan, darežljiv i tako dalje. No, nikad se ne prikazuju scene koje slede nakon raspleta u kojima junak dolazi kući praznog džepa i posle par dana najverovatnije umire od gladi (ne važi za filmove sa nastavcima, u njima umre tek posle poslednjeg dela).
Glavni junak izlazi iz kuće i odlazi do trafike da kupi cigare. Prodavačici ostavlja bakšiš od 1,34 dolara. Korača do ivice puta, podiže ruku i zviždukom doziva taksi. Nakon vožnje daje taksisti novčanicu od 100 dolara uz reči 'Keep the change'. Sa stilom izlazi iz kola i u mračnom sokaku sreće klinca koji poseduje informacije koje su mu potrebne. Klinac traži 50 dolara za informacije, a junak mu ih laka srca daje uz reči 'Don't spend it on drugs!' kako bi kod publike ostavio utisak uzornog građanina. Iz tih informacija doznaje broj jedne prostitutke čije je znanje o njegovom slučaju ključno za dalji tok radnje. Nju odvodi u bar kako bi razbio led i doznao šta želi, i tom prilikom troši još 20 dolara na piće i eventualno partiju bilijara. Nakon polusatnog izvlačenja informacija stutka sa osmehom traži isplatu za date informacije i naš junak joj daje 100 dolara. Pri povratku kući svraća u diskont sa namerom da kupi pivo i lebac. Kasirki ostavlja bakšiš od 5,37 dolara uz šmekerski osmeh i rečenicu 'I'll call you'. Odlazi kući, ispija pivo i leže da spava.
Izuzetno glupa osoba, što bi stari svet rekao "bez grama mozga", kada shvati nekoliko stvari u kratkom vremenskom periodu.
- Šta je Siniši, nešto je mnogo snužden danas, nema ga da lupeta gluposti da mu se smejemo do besvesti?
- Ne pitaj ga ništa! Uzeo je novac od ćaleta, da bi zajmio Raši. Kad je krenuo da mu traži da vrati, shvatio da ga je Raša iskoristio da kupi vutru. Sad ne može nigde da ga nađe, a ćale mu visi nad glavom. Još ga je i Kristina otkačila, saznao je da je spavala sa pola fakulteta, dok joj je on finansirao krpice, telefone, izlaske i tako to. Na kraju mu je odbrusila da ga svi koriste, da mu se smejemo zato što je glup, a ne zato što mislimo da je duhovit. I razbio je laptop dok je igrao Slagalicu, bio je ubeđen da je Varšava glavni grad Ukrajine.
- Pa, brate mili, dobro je i skontao da ga je Raša samo zavlačio da može da se drogira, toliko je bio glup da nije video da svi normalni beže od Raše. A što se Kristine tiče, niko normalan ne bi hteo sa njom, jer svako zna koliko je laka ženska. A Varšava je posebna priča. Jadan dečko, mnogo je to za njegov pileći mozak. Njegov jadni neuron je u teškom šoku!
Na subjektivnom osećaju minus Sjenica čekam bus, međugradski zapravo, zapravo Beograd - Koceljeva via Obrenovac, u daljem tekstu - bus. A taj bus kasni. Ne, ne kasni već je pomeren za tričavih sat i po. Osim toga što sam prezadovoljan svojim outfitom koje čine kanađanke, farmerke i timberlend jakna, ne osećam preveliko zadovoljstvo. Ni ka socijalističkoj arhitekturi, koja me okružuje, ni ka belom govnetu koje je tako napredno srpsko da je rešilo da postane proliv. Najmanju naklonost osećam ka tim srećnim ljudima koje sa mnom čine populaciju ove stanice.
Brkati đed sa matijević kesom
Da ga nema trebalo bi ga izmisliti jer on...
- hehe 'Esu ovo ti kontrolori? - on priča. Ne znam zašto ali eto uvek se nađe brkati đed sa matijević kesom, u gumaćima i lukavom lijom oko kapuljače koji priča.
- Molim?
- Ovi, ovi s tim aparatima, to su kontrolori?
- Jesu, mislim...
- A vidi se da su kontrolori, na prvi pogled.
- To se rodi he he
- Ja se obično ne vozim gradskim prev... - aaaaAAAAaa evo je i spika "Ja sam inače bio dobar komunista i jebem dobro takođe, imam auto i tri sina, vidiš ove slike pored Slobine, to su mi pokojna žena, udario je bik, slomila kuk jadna nije puno bolovala al je posle deset godina umrla laka joj crna zemlja, i unuci. Imam ih četvoricu i još par ženskinja. Auto mi zatrpan snegom majku mu Božiju. A ja krenuo malo do mojih u Skelu, znaš gde je, naravno da znaš, vi mladi sve znate. Nema narod para pa se švercuje al' ja imam auto, nego mi zavejan snegom. - ...zom.
- Zaboravi gde si stao. Telefon, izweeny.
- U jes' 'ladno...
I dok vodim fiktivni telefonski razgovor izvaljujem matorog kako odmerava pičkicu pored. Perverznjak brkati - pleonazam.
Pičkica
Koja li je viiila rodi ko joj rujne kooose dade! Samo da izjavim za dnevnik - svaka čast! To je taj opurtunistički momenat otelotvoren u vidu štikli na minus teži obrnuto osam. A da je nosam, bih, rado. Zategla tetivu tako da praiskonski lovac u meni već se pipa oko pasa, traži nož da joj ga d'izvinete zabode. Jedino mi nije jasno šta ona čeka?
Lik što sve gleda u oči
Taman sam planirao da se latentno podesim u položaj u kom mogu da se pogledom nauživam kurvanjske zadnjice do dolaska busa kad osetih tu neprijatnost. Lik gleda u oči. Ima li išta više da je tabu od ovoga u našem društvu? Alo mršći retarde! Uzvratih mu "jebaću ti majku natenane" pogledom pre nego što je svoje svinjske okice sakrio nazad u zbunje svojih obrva, hehe čuj mene provirona, obrva.
Vojnik u A kompletu
Najmanja nepoznanica od svih. Možda ga se sećate iz dela književne umetnosti kao što su "Orlovi rano lete" ili "Pismo gospođe Vilme"? Da to je on - klasicxni stritz. O pa njemu se desilo svašta, dobro ne njemu ali zna ljude kojima se desilo svašta. Sve je on to proživeo na svojim leđima kao stub države, ma šta države - srBstva!
Hvala kurcu stigao je bus, da ne kenjam vishe
pozz
- Ajde rođo, digse! Zadnja stanica. Žiks može zadnja.
- hehe Žiks
- Molim?
- Ništa, ništa, prijatelju. - Ovi su priča za sebe...
Osobe koje se, po smrti neke poznate osobe, utrkuju ko će pre da napravi na fejsbuku RIP grupu pokojniku (uz komentare: "Jao... Ne mogu da verujem, jbt... 1256 fanova, bravo, super ste, šaljite invajtove, 'ajmo još") ili pak tuguju i plaču zbog smrti ljudi kojima nikad ni na 43214 km nisu prišli. Osobe bez života, često ribe koje žive u iluziji da su bliske prijateljice poznatih jer ih katkad sreću po zajebanim mestima Beograda.
Srpska LadyGaga: Tragedija...Malo sam znala Filipa , Kseniju iz medija, ali dovoljno da ni u bunilu ne pomislim da je sposoban mrava da zgazi ne da ubije bilo koga , ponajmanje devojku...Iza ove tuzne price mora da stoji neki nezdravo jak motiv , nikako ljubomora, jer ta veza jeste bila jako stresna i nebrojano puta prekidana...Jadne te majke cija su ovo djeca u svakom slucaju :(
Marina Piksi Markovic: SMRADINO KAKO SI MOGAO DA JE UBIJES!!!!
Ivana Teofanovic Popovic: jedini krivac je ovaj na slici sto uopste neznam sta trazi tu neka stave samo njenu sliku jos niko nije razumeo da je on ubijo napravi te grupu samo za njega i samo sa kseniju RIP
Славко Рус: Ljubav iz strasti, zlocin iz strasti... ja mislim da ne treba suditi sada o tome.
Nema ni nje, ni njega.
Neka im je laka crna zemlja i sve najbolje o njima. Zalost, tuga i tragedija.
Ovo mu nekako dodje kao prica o Romeu i Juliji iz Srbije. Ipak, cinjenica ostaje da su se ludo voleli. Valjda su konacno smireni gore na neb...u.
PS
Ovaj strasan dogadjaj treba da bude poucan za sve i niko, nikada ne treba da ga sledi.
Srecniji put se uvek da naci... za obe strane. Samo treba vremena i snage. I MIR U SRCU.
Zaostavština prošlog vremena. U moru prohujalih doba, tiranija, ratova, događaja koji su potresli ovo parče zemlje u proteklih stotinak godina, postoje osobe koje se poput krpelja vežu za period koji ih je definisao, i ostaju u njemu. Svojim odlučnim odbijanjem da ide napred, da uradi nešto, makar da prekine da kuka, koči ostatak sveta da ide napred. Ako je prestar, neka daje moralnu podršku, umesto da bombarduje sa klupice. Uzeće onaj kratki period kada mu je bilo dobro, i čuvaće ga u svojoj glavi, pritom ne jebavši ni pet posto neizbežnu činjenicu da je neko tada pišao krv kroz bubrege. Konačno svedočanstvo o ljudskoj jednakosti. Svi su isti, bez predrasuda i favorizovanja.
rani SFRJ relikt - "Jebe se vama deco što smo mi ginuli po gudurama među švabama, ustašama i četnicima, jebe se vama što smo vam zemlju izgradili, sve ste vi to raspičkali, da nas sada Tito vidi! Znaš li ti kako smo mi živeli? Mogao su u Makarskoj da..." i tako.
Četnik relikt - "Pas im mater komunjarsku jebao. Vidiš li ti šta su nam ostavili? Sjebaše nas crveni za sve pare. Rasparčali nas kao sirotinja gibanicu. Znali smo mi četresprve šta će da se desi, znali smo, i zato smo se borili, da ti kažem..."
Slobin relikt - "Oca im jebem žutog. Pa vidiš li ti kako su nam zemlju razjebali? Privatizovali sve što je u zemlji valjalo. I eto, vidiš na šta liči zemlja sad? Izvinjavamo se ustašama, ej! Ej! A hleb šeset dinara, majku im jebem!"
Potencijalni budući relikt - "Taman kad smo krenuli napred, malo kada smo se otisli od patosa, govna se digla, zinulo im dupe za vlast, i zalegli. Unazadili su nas za pedeset godina. Rekao je Zoki još davno... Ne znam šta sad, ali je bilo nešto pametno, neka mu je laka crna zemlja..."
Ovo ni u kom slučaju nisu svi relikti. Ima ih raznih vrsta, ali su svi fundamentalno isti.
Jedinica merenja kvaliteta torte. Štvo više jaja torta je bogatija.
Jaja su, ujedno, i kec u rukavu kod nadmetanja domaćica.
Dakle nebitno dal u torti ima turskog keksa, milke s lešnicima, celim, svežih jagoda, ceo voćni kup, džabe sve to ako nema JAJA.
(za moderne domaćice definicija dvosmislena)
Goga: Jaoj kakvu sam tortu napravila, prste da poližeš
Žica: Jooj, ništa lepše od torte uz kaficu. A koju si pravila?
Goga: Ma jedna mnogo laka, samo umutiš puding, dodash voće po želji, nema kore samo natopljeni keks ili piškote. Deca već smazala pola, kažu: Mama ovu od sad uvek da praviš!
Žica: A kolko jaja idu?
Goga: Ma nema jaja, kakva jaja.. ovo brzinska torta, oduševićeš se!
Žica: Aaaa ja ne volim takvu, a ni ovi moji ne jedu te proste. Torta bre treba da bude bogata, s minimum 16 jaja, kakva je torta bez jaja bre Žico?
Goga: Ma proobaj, pa ako ti se ne dopadne ne morš da je jedeš.
(Žica proba tortu. Mljacka. Prevrće po ustima ko da jede hrskavicu a ne šlag. Posle prvog zalogaja)
Žica: Gogili, šećer ti se nije lepo rastopio, osećam ga pod zubima, a ove banane pocrnele nisi ih valjda samo ubacila u puding? A i puding ti ima grudvice malo, znači nikako u toplo mleko, moraš u hladno da ga sipaš. A i tačno fale jaja. Bar deset komada.
Goga u sebi (a dobri su ti oni kolači koje kupuješ u poslastičarnici za slavu a domaća torta ti ne valja): Pa moguće, moguće... da znam za drugi put!
Od pamtiveka traje usavršavanje muških metoda za ubeđivanje ženki da ih puste unutra. Od udaranja močugom i uvlačenja u pećinu, do pisanja poezije, grafita, SMS poruka i e-mailova. Ipak je živa reč ostala neprikosnovena kad se već dođe do samih vrata raja.
-Ajde draga daj mi samo malo.
-Joj, pa neeeznam, mislim, nisam sigurna da je to u redu. Pa nismo ni pola godine u vezi.
-Što ne bi bilo u redu? Sasvim je prirodno da dvoje koji se vole spavaju.
-Ali ja nisam sigurna da ti mene voliš
-Obožavam te, a voleću te još više posle...
-Eto vidiš kakav si, samo na TO misliš
-To je zato što te volim!
-I ako ti sad dam mislićeš da sam laka riba
-Šta ti pada na pamet? Misliću da si najbolja devojka na svetu. Ajde daj vojniku!
-Kakvom vojniku?
-Ma to je šala, da se malo opustiš
-Kako da se opustim kad samo navaljuješ? Treba da pustiš da ide polako, svojim tokom...
-Ide polako već pola godine, ne mogu više da čekam. Nije to sapun da se potroši, a nema ni brojčanik. Neka druga bi mi dosad dala 100 puta!
-Koja druga?
-Ma bilo koja, ne bitno.... Daj bre, samo malo ću... Eto da ga prislonim, samo malo po plićaku
-Obećavaš?
-Časna reč!
Kreće posle maženja i petinga da gura vršnjaka u baklavicu. Polako i plitko, kako je i obećao...
Baklavica postaje mazalica, a draga dublje i brže diše.
-Jel dobro? Da ga vadim?
-Neka nemoj još...
-Pa reko sam da ću samo malo i po plićaku. Ne želim da te povredim.
-Ajd još samo malo... i malo dublje
Kreće jače i dublje heftanje
-Jesi sigurna za ovo? (he-he-he) Mislim, obećao sam ti da ću po plić...
-JEBO TE VIŠE PLIĆAK! ORI ME MALJAVI! TOOOO!
Fenomen koje su ranije praktikovale SVE moguće i nemoguće TV stanice, danas se može videti gotovo samo na muzičkim kablovskim televizijama, poput DMSAT-a ili Spectrum-a. Naravno, tu su uvek Reality Show emisije poput Farme ili VB.
Poruke ljudi konstantno šalju da bi pozdravili nekoga da naruče pesmu za koju čak ni režija nije sigurna da su i njihove dede ikad čuli u životu.
Naravno, služi i da gledaoci nađu srodnu dušu, a da neko zapiše broj i dušu im posle vadi.
Ne obracajte pažnju na namerne greške u SMS porukama, to je stil pisanja gledalaca.
DMSAT
- moze li pesma od radeta zulum kulakovica-kako sam je tresno
- NEMAMO TU PESMU MOZE NEKA DRUGA??? :DDDDDDD
- cestitam bivsem muzu na zenidbi ako moze pesma od brene-nekoj drugoj decu pravi
- MOZE,IDE,POZZZZZZ:))))))))
- SIN MISE OZENO AKO MOZ PESEM DANAS MAJKO ZENIS SOVG SINA!!!!!!!
- CESTITAMO, ALI NEMAMO :(((((((
- moze li neka da se javni zivim u njemacke hocem da se zenim
- nikola znam da si sad u reziji ostavio si peglu upaljenu ne pismeni covece
- NISAM JA MICA JE DOLAZILA JUTROS
Spectrum:
- mlad,zgodan,zivi u njemacke,trazi za dopisivanje 06*******
- trandza za udaju 06*******
- ozenjen sportista trazi razonodu 06******
- PIZDA LI TI MATERINA SAD CU DA PODNESEM ZAHTEV ZA RAZVOD!
Veliki Brat:
- manuele,naaaaaaybolji si,wowim te najwisxe na swetu,jubim te :*****
- CECA RAZNATOVIC DO POBEDE!
- smooooooooooooor :S
- veliki brat je veliko govno! trujete decu, majke vam ga spalim!
- aj ti nemoj da lupas najbolji su ukucani
- viki i kiki napolje!
- viki i kiki do pobede! :*
- jovana je konza
- i jeste koza
Farma
- drzi se tamo,sine,nedaj da te mnogo siluju.pozz tvoja mama
- poslednji pozdrav za mileta gundulica,neka mu je laka zemlja
- zveki,trazi jos turpija.milorad
- mama,moramo da otvorimo i fond za poboljsanje uslova u zatvoru.pozz,katarina
- milos bojanic do pobede!!!!!!!!
- ko glasa za ovog milosa bojanica retardiranog firci i maja do pobede
- UVEDITE CECU NA FARMU DA JOJ GLEDAM SISE!
- duso, znas da te volim vise od svega na svetu, oprosti mi molim te. tvoj buci
- buci vrati se onoj tvojoj debelonogoj,ne blamiraj me vise pizda ti materina
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.