Verovatno najveća legenda predsedničkih izbora u Srbiji. Po zanimanju fasader. Rodom sa Ohrida, po opredeljenju iz Malog Mokrog Luga. Imao je petlju da se kao dosta nepoznata ličnost pojavi kao nezavisni kandidat na prvim predsedničkim izborima 1990. godine, na kojima je zauzeo tek 26. mesto (pritom je Sloba bio prvi sa 65%). Vlasti su ga ranije optuživale da proizvodi i nelegalno prodaje (kako je sam rekao) "ćetke i metle", zbog čega je i hapšen, a što je uspeo da porekne tek pred sam početak izborne tišine.
No, ostao je upamćen i po tome što je uprkos ubedljivom porazu ispunio predizborno obećanje: kada je u okviru kampanje obilazio neku školu i saznao tom prilikom da učenici žele da dobiju bazen, obećao je da će im ispuniti želju. Posle izbora, kao građevincu mu nije bilo teško da to zaista i uradi, pa je ova škola zaista i dobila bazen.
1990. godine bilo je nezamislivo da neko njegovog kalibra postane predsednik. Međutim, imajući u vidu ko je sve u međuvremenu bio šef države, Šećeroski bi bio zlato.
I tako Vukajlija, leta gospodnjeg 2014, nekoliko meseci pre osmog rođendana, dobi prvu definiciju o ovom pioniru višepartijskog sistema.
Kada si nešto radio, a nisi ništa zaradio, a želiš da predstaviš kako to nije promašaj, kažeš: "Na pozitivnoj nuli sam."
Muja počeo da trguje jabukama, i pitaju ga po koliko nabavlja, a po koliko prodaje.
"Nabavljam po 50 din za kilo, a prodajem po 50 din za kilo."
"Pa Mujo, gde ti je tu zarada?"
"Eee, pa pojedem i ja poneku!"
Najcesce nastaje na osnovu ugovora o posluzi,narocito kada je predmet posluge CD.U takvim situacijama ne moze se racunati na savest poslugoprimca,a sam predmet cesto biva predat u podposlugu!Po pravilu,zahtev se nikad ne podnosi.
Poslugodavac:Aco treba mi moj menadzer,pao mi sistem pre neki dan.
Poslugoprimac:E brate ja sam to dao Dzoniju pre nedelju dana.
Poslugodavac:E Dzoni kaze Aca da ti je dao menadzera,treba mi hitno.
Trece lice:Jao matori dao sam burazeru iz Arilja,al' ne brini idem ja za par meseci tamo pa cu uzmem.
Osim za ukrašavanje, indirektno služi i za identifikaciju svatova.
Menadžer sale: Oprostite, a vi ste...
Nezvani gost: Mi smo. Mislim, mi smo s mladine strane.
MS: Žao mi je, gospodo, ali svi gosti su prijavljeni, kićanke su otišle, a vi kao što vidim nemate ruzmarin na reveru, tako da bih vas zamolio da napustite objekat.
NG: Ali ovo je neka gre...
MS: MURŠ BANDO POKVARENA!
-Brate, popio sam sinoć 20 dunja u klabani. E, brate, i prepičke neke sa medicine slavile diplomu sto od nas. Mnogo ekstra bilo, brate, trebao si da podješ s nama.
Popio si ti dvaes mojih kurca. Pošteno si popio za tri dobre loze, pola kila vode i ekstrat za tortu sa ukusom dunje. Niko normalan ne bi dao dunju ispod 15 evra. A ovaj ti prodaje čašicu za sto dinara, a znaš i sam da mora da zaradi bar duplo na nju. Pa sad ti izračunaj, da l' to moguće. To što ti miriše na dunju ne znači da je od dunje, jer prava dunja ne miriše na dunju nego na rakiju. Uostalom, boli me kurac pi' šta 'oćeš, samo mojne meni da se hvališ. Ja volim rakiju i rado je se sećam. Je l' vidiš ti moj jednjak? Normalno da ne vidiš kad ga nemam, to atrofiralo, to pogorelo. Vidiš kakva mi kičma? Pod šljivu se iskrivila, a ruke na kazan pogorele. Jebale te tvoje dvaes dunje i tebe i tvoju familiju i onog ko ti ih sipa.
-A i za pičke sa medicine me mnogo zabole kurac, ovaj moj mrtvak što neće se više diže od rakije. Ni ovu moju ne mog' više da jebem, a da jurim te gibaničarke s vama i da pijem ta govna? Neka fala.
Izraz koji se koristi kada se naglašava kako je neki poslovni prostor na lošoj lokaciji i/ili ima užasno mali asortiman užasno loših proizvoda, ali zbog izuzetno atraktivnog izgleda ženske osobe koja tu radi uvek ima muških osoba koje tu dolaze da pazare.
(dijalog se odvija u neposrednoj blizini prodvanice o kojoj je reč)
Lik 1: Brate ne mogu da verujem kako je ovaj naš komšija kupio nova kola, a samo prodaje ona kineska sranja u ovoj nedođiji!
Lik 2: Jebiga, doveo onu kurvu da radi u prodavnici, a znaš kako naš narod kaže - pička sve proda.
Pojava koja je uočljiva danas, kad je ovaj sajt (piše gore) postao popularan i kad je svako čuo za njega.
Onda, taj neko utripuje da je ovde melem humoristike i šege.
Dalje, ovaj skepticizam se javlja kad taj isti sazna da TI imaš profil na Vukajliji.
Onda, em što se začudi što si ti takav tamo, em što te odmah optuži da si plagijator.
- Čekaj, TI imaš profil tamo?
- Ovaj, da...
- Auuuu, pa onda nas ti zavlačiš, ja mislio da si duhovit, a ono lik krade fore sa Vukajlije i prodaje ih nama. Od sad za nijednu tvoju dosetku ne verujem da je tvoja. Lažovčino!
- Koj ti je, popi pivo, slušaj: "Mesečevu kći", ovo-ono...
- Eto! Šta sam reko...
Vrsta kalendara u koja sluzi da vas podseti kad su radni ,a kad neradni dani,koji slave nekog odredjenog sveca i obelezavaju se crvenim slovom.Ako se malo bolje zagleda,videcete da se crvena slova ,pojavljuju veoma cesto i ko radi na te dane ,taj je gresan.....barem tako tvrde VELIKI vernici i jos veci neradnici.Ineresantan je podatatak da nasa crkva ima 15 najvecih praznika......ne dva ,ili tri,vec petnaest!Sreca te nam je drzava sekularna ,te nismo obavezni da se pridrzavamo crkvenog kalendara,inace da je suprotno,davno bi propali od lenjosti ,praznika , nerada....
Verujem da mnogi znaju cigu sto prodaje crkvene kalendare na Slaviji....
Ciga:"Crkveni kalendari...crkveni kalendari...dva za sto dinara"!
Ja:"Daj mi jedan,evo ti 50 dindzi"
Ciga:"Eeeee...ne moze....."!
(Sta ce covek,mislio je da cu da ga zajebem...)!
Oglas kojim ste veoma brzo i povoljno uspeli da prodate nešto, a zainteresovani kupci vas i 2 nedelje posle objave istoga zovu i raspituju se, šalju poruke i slično.
-Izvinite što kasno zovem, da li još prodajete onaj Yugo 45 za 250 eura?
-Ne gospodine, prodat je još pre 10 dana, hvala na poverenju...
-A da ne znate nekoga ko prodaje nešto slično...
-Znam, jedan takav mi je i uvalio isti za duplu više love!
Izraz koji je nedavno dobio novo značenje, odnosi se na nešto savršeno, odlično, mnogo dobro, do jaja itd.
Ciganka na Zelenjaku prodaje duge pamučne suknje raznih boja. Drugarica takvu hoće da kupi već duže vreme i prilazi da pita koliko je.
- Izvinite, koliko je ova suknja?
- Dve 'iljade, al mlogo dobar kvalitet, strašna suknja! Oš da probaš?!
- Ne, hvala. Samo gledam.
- Ma šta bre gledaš, ajde da probaš, mlogo lepo stoji! Samo navuči preko pantalone. Još možeš da uklopiš ščim oćeš, ide uz razne varijante. Opasno moderna suknja, ajde probaj, ljubi te sestra, znaš kako će ti stoji?! Ma perverzija!
Sudeći po Galijinoj pesmi, data sintagma označava najsiromašniju a najpotrebniju stereotipnu stvar bez koje se neki posao ne može početi.
"Ma digni ruku,
ma digni obadve,
digni ruke od svega nemaš kartu ni do Prištineee!"
- Milanče otvorio novu piljaru kod ugla čika Perinog dvorišta.. Neverica..
- Ne kapiram šta će on da prodaje tu.. Vodu!? On bre nema para ni za kartu do Prištine a ne za...
Nezaobilazna institucija svake akademske ustanove u Srbiji, koja na hijerarhiji dotične stoji malo iznad dekana- pre svega jer ima više informacija od njega. Uglavnom je reč o čikici u šezdesetim ili sedamtesetim godinama, koji dane, ali i noći (da faks ne bi zasebno plaćao noćnog čuvara) provodi u portirnici pokraj ulaza. Nezaobilazna radna oprema su mu tranzistor star oko 30 godina ili crno-beli portabl TV, sveska za upisivanje pristiglih profesora i fascikla za lične karte i indekse. Neretko, uz saglasnost nastavnika, prodaje njihove skripte, a bez njihove saglasnosti- studentima teze i puškice.
Izuzetan je psiholog, zna sve bivše i sadašnje nastavnike i studente (ma koliko da ih ima; da ima Fejsbuk, imao bi ubedljivo najviše prijatelja), čitave delove gradiva iz nekih "zeznutih" predmeta, studenti ga neretko pitaju za savet kako da se postave kod kog nastavnika na ispitu. Sa profesorima je na "jebi si mater", i sa svima je na "ti", bilo da su asistenti ili dekani sa decenijskim stažom, neretko zajedno obitavaju po kafanama.
Student: Žikice, dobar dan!
Portir: O, zdravo, Nidžo, kako je?
Student: Da Vas pitam nešto, onako, među nama?
Portir: Reci!
Student: Imam ispit kod onog profesora Kneževića... Ne znam ga, ja sam tek ove godine prešao ovamo, pa mi recite... Kakav je on?
Portir: Auu... Pa sedeli smo mi jednom u kafani preko puta. Ovako je dobar čovek, troje dece, žena obrazovana i sve, ali... ovako da ti kažem, deluje malo kao davež. Hoće da postavi i deset potpitanja na jedno pitanje, misli student da neće živ da izađe. Ali uglavnom pita onu njegovu skriptu... Mislim, stari profesor Popović, kome je on bio asistent je bio tačan sa kriterijumom, mogao si sat po njemu da naviješ, napisao knjigu od 500 strana, a ovaj čekao da on ode u penziju, pa da mu ruši teorije svojim skriptama.
Student: Aha, hvala Žikice! Šesticu ste mi obezbedili!
Portir: Ništa, Nidžo. Nemoj da ti je upiše, ako znaš za više!
Polovan auto koji ste prodali jer je zreo za generalku
Par dana posle prodaje kupac zove prodavca
Kupac: - Pa ovaj auto sto si mi uvalio, trosi ulje ko lud!!!
Prodavac: - Jaaaooooj, ja zaboravio da ti kazem!
- Ali ti kad budes prodavao, nemoj da zaboravis da kazes da trosi ulje.
Paprika, krompir, kupus il koje god povrće il voće... Pitanje koje svaka srpska domaćica, pa i domaćin koji se tu mota zaludan mora da pita seljaka na pijaci, mada je seljaka sve manje a sve više nakupca. Ne može da se opiše besmislenost i iritantnost ove rečenice i upornost kojom nekako opstaje na srpskim pijacama. Pa majku mu šta očekuješ da ti ovaj kaže? Il to u stvari čovek laže sebe, oće samo da čuje jeste, dobra je, najbolja je u celom Pomoravlju. Dokaz da svi vole da budu prevareni. Reči, samo reči, reče Hamlet. Dokaz da je lako živeti u laži. Svima osim Valdi Georgijevu jer on ne može da živi u laži a ti ako oćeš papriku samo mi kaži.
- Jel ti dobra paprika?
- Ne valja ništa, beži odavde ženo božja, prodajem ubedljivo najgoru robu na pijaci, sramota me samoga sebe. Dobro, gori je jedino onaj dole, on prodaje otrovne pečurke. I da molim vas recite i vašim komšijama da prodajem najgoru robu. A da nećete možda dvaes kila?
- Jel ti dobra ova plava pilula?
- Najbolja.
Kupovina muzike preko neta je nešto što sve više postaje besmisleno.
Pošto ljudi, u glavnom, stvari preko neta pokušavaju prvenstveno da nađu besplatno na nekom piratskom sajtu, pa samim tim i pesme nabavljuju besplatno.
Ali, naravno, zakon kaže da je nelegalno koristiti piratske sajtove za nabavljanje muzike ili bilo koje druge stvarčice preko neta.
Međutim, u svakom zakonu se nađe rupa, a u ovom je rupa ogromna. Postoji (skoro) legalan način da se nabave pesme preko interneta besplatno i to bez da se osećate krivim zbog "krađe".
Naime, sve potiče od YouTube-a gde se nalaze sve naše omiljene pesme na mnogo načina (originalni, remix-i, snimci s koncerta...). A postoje i sajtovi za skidanje tih video klipova kao što su www.savevid.com ili www.keepvid.com preko kojih se snimci skidaju ili u flv ili u mp4 formatu.
Ali u kom god formatu da skineš video, možeš da ga konvertuješ u audio mp3 format sa npr. total video converter programom.
Nakon konvertovanja, imate istu onu pesmu gde se na nekim sajtovima prodaje.
I, sad, da li ima smisla da sajtovi koji prodaju muziku idalje nastave sa radom?
Lik1: Što sam nabavio pesmu. Platio sam 1.50$, ali je vredelo.
Lik2: Ti si kupio pesmu? E, n00b-u nijedan, ja sam mogao istu tu pesmu da ti nabavim besplatno.
Đeljanin muž. Otac Avatara i Džedaja.
Rođen je u maloj faveli u blizini Šabca ali ubrzo su ga roditelji poslali kod strica u Beograd da bi ispunio svoj potencijal, jer je bio veoma inteligentan i maštovit dečak.
Stric ga upisuje u školu gde upoznaje ljubav svog života Bicu i zajedno sa njom nekoliko puta pada razrede da bi uvek bili zajedno, ali sudbina ih razdvaja kada Bicu njen otac prodaje Đangu, sitnoj jajari i šištavcu koji je živeo u Italiji gde je imao četu klinaca koji prose i džepare za njega.
Enver je tada, skrhan bolom otišao da leči tugu kod Plavog mosta, gde sreće Đeljanu, za koju tada nije znao Bicina rođena sestra, nego ga je samo užasno podsetila na nju, pa je odlučio da je izvuče iz začaranog kruga droge i prostitucije, odveo je u svoju favelu preko puta pumpe na Bežanijskoj Kosi i oženio je.
Ubrzo su stigla i deca ali Enver nikada nije zaboravio na Bicu i kada je jednom u povratku sa posla svratio kod Bice, dok je Đango bio u Italiji, usledila je vatrena noć iz koje se izrodilo još jedno dete, Pejdžer, za koje niko ne zna da je Enverovo.
Posle određenog vremena Enver shvata da u sakupljanju sekundarnih sirovina nema budućnosti pa preko nekih veza i poznanstva sa Draganom Kojićem Kebom, ulazi u političke vode gde počinje da se bori za prava Cigana i uspeva uz pomoć raznih diplomata iz EU da proturi inicijativu da se od sada Cigani nazivaju Romulanci.
Naravno, iako je u javnosti morao da forsira sliku dobrog porodičnog čoveka, zbog toga što je prepoznat kao lider Romulanaca, Enver je u potaji patio za Bicom i Pejdžerom i maštao da jednog dana kroz političko angažovanje uspe da zaradi za garniseru u kojoj bi živeli dugo i srećno.
Kabinet predsednika Srbije.
Boris Tadić: Razumem gospodine Joris. Odmah ćemo videti sa našim ljudima da se ta parada organizuje. Znam da ne možemo u Evropsku Uniju bez toga. Naravno, mi smo zemlja koja iznad svega poštuje ljudska prava. Da, da, dobro gospodine Joris. Znate koliko vas poštujemo ovde. Pa čak nam se i imena rimuju Boris i Joris hehehe.....ne gospodine, znam da nije smešno. Doviđenja gospodine Joris. Iviceeeee, dolazi ovamo.
Ivica Dačić: Ej Šefe, šta se događa jel opet zemljotres u Kraljevu, da spremim pare da ih operemo?
Boris Tadić: Ne Ivice, samo na pare misliš. Zvao je Joris van der Faare, specijalni izaslanik zamenika zamenikovog sekretara za pitanja nacionalnih manjina na teritoriji Balkana i tražio je od nas kao bitan uslov za članstvo u Evropskoj Uniji, da organizujemo Paradu Romulanaca kako bi svetu pokazali našu tolreantnost prema manjinama.
Ivica Dačić: Paradu čega?
Boris Tadić: Paradu Romulanaca. To ti je novi politički korektan izraz za kalafonce, propisan od strane Evropske Unije.
Ivica Dačić: Šefe a da oni nas malo ne zajebavaju. Zahtevi su im sve čudniji i čudniji.
Boris Tadić: Sram te bilo, tako da pričaš za naše prijatelje koji krvare za demokratiju. Odmah pozovi Kebu neka nađe neku žrtvu da predvodi paradu i spremi pandure ako dođu huligani da prekinu paradu, jer oni uvek hoće nešto da prekinu.
Ivica Dačić: Razumem Šefe. Odmah se bacam na organizaciju.
Boris Tadić: I pitaj ga gde peva. hoću Žuću i Šutketa da vodim na živu muziku.
5 minuta kasnije u nekom džiberskom kafiću.
Dragan Kojiće Keba: Razumem. Naravno gospon Daćke. Sve ćemo organizovati. Evo i Đej je tu. Naravno. Evo odmah se bacamo na to. Pevam u Ševeningenu večeras. Dođite. Ostav'ćemo vam separe. Doviđenja gospon Daćke i ništa ne brinite. Odmah to rešavamo.
Đejka imamo problem.
Džej: Kakav problem Kebo? Nije valjda ona tvoja ćerka opet abortirala?
Dragan Kojić Keba PU! Jezik pregriz'o, nije to. Zvao me Daćke. Moramo da organizujemo neku paradu nas Cigana, isto k'o oni gejovi il' nas 'apsi.
Džej: Pa šta je problem? Organizovaćemo kada ne budemo imali neki nastup.
Dragan Kojić Keba Nema problema! Nema problema! Au bre Đejka pa jes' ti lud? Pa hoćeš da nas samelju oni skinseri i huligani. Moramo da nađemo žrtveno jagnje. Samo ne znam koga.
Džej: A što ne zoveš muža od one što je non stop spavaš kada god ideš da sipaš benzin na pumpi kod njene favele? Onog što voli naućnu fantastiku.
Dragan Kojić Keba Enver. Bravo Đejka pametan si ti. Njemu ćemo da uvalimo pušku.
5 minuta kasnije favela pored pumpe na Bežanijskoj Kosi.
Enver: OOOO Kebo. Da. Da. Parada Romulanaca. Bio bih počastvoavan. Svakako. Pa to je ostvarenje mog sna. Hvala gospon Kebo. Neću vas razočarati.
Kad neko "završi" privatni fax za 3 mjeseca i zaposli se na neku visoku poziciju(preko partije, navravno).
A: Desi brate, šta ima? Nismo se vidjeli pola godine..
B: Ma evo, radim kao menadzer za stočni razvoj, u opštini..
A: Ček, ček, šta? Pa ti si do pre pola godine radio kao pomoćni bagerista u CG!
B: Ma ja, brate dosadilo mi više, pa sam odlucio da upišem fax..
A: Jeli, jeli..i kako napreduje?
B: Evo, jos 2 rate do kraja..
Oćna riba. Ona koja se daje bespoštedno i bez femkanja. Nikad se ne nudi, ali ko traži, ona daje. U zavisnosti od starosne dobi, može biti sestra-Daša, tetka-Daša ili ekstemniji slučaj, baba-Daša. Verovatno da je izraz nastao ukrštanjem i skraćivanjem reči ''daje'' i ''izdašno''.
Ona nije fuksa, drolja, šoder, rava ili udaraljka. Ona jednostavno ima potrebu da se daje, pogotovo ako je situacija takva, da je njena ribica zlatna i jedina. U situacijama kao što su momačke večeri ili ispraćaji u vojsku, Daša je obavezna zvanica. Ako sve solucije propadnu, ona je ta koja spašava situaciju i uzima stvar u svoje ruke i svi budu na kraju zadovoljni... Muškarci je zbog njene diskretnosti cene onako ortački, a žene ne zaziru od nje puno, jer se ne odlikuje preteranom inteliegencijom, niti je sklona spletkarenju.
-Brate koji si ti papak! Sve ćeš ti da organizuješ, i go-go igračice i striptizete i lokal da rezervišeš i sve u kurac ode jer sam se na tebe oslonijo.
Blejimo bre ovde ko na gej paradi i ločemo vops iz krmače, a ja sutra palim u bračne vode suva kurca i mokrih opanaka...
-A jebi ga batice, nije do mene. Ispalio me onaj varajić Cane-šatro-neki-kurčevi-menadžer. On kao sve rešava, a još sam mu i avans dao...
Nego, imam rešenje, ovaaaaj...
-Ajde više, izvadi pucval iz usta i pričaj! Koga? Šta? Kako? Pričaj jebote!
-Da zovnemo tetka-Dašu?
-Dašu? Ni na kraj pameti mi nije pala. Imaš broj?
-Naravski. Biće tu za po čuke, garant. A mi ćemo da palimo do grada da ti oslobodimo gajbu. Kad završiš, znaš gde ćeš nas naći?
-Ako me i Daša izradi, znam. Tebe ću jebati!
Poprište odvala i smehotresnih misli od strane (polu)analfabetizovanog čoveka koji ovim putem želi da poruči kako prodaje ili, pak, kupuje određeno dobro. Sastavljeno u stilu Tominog engleskog, Gagićevog prodora ili pevanja Goge Sekulić, ovi oglasi odišu nekom jebenom iskrenošću i dobrotom koju je teško zamisliti. Kao da nikad ni ne možeš posumnjati kako je autor tog teksta neki drlov koji deci buši balone i babama lomi muškatle. Nekako to mučenje prilikom pisanja, poput rukopisa prvaka koji tek štampanu ćirilicu pokušava da savlada, daje jednu kompaktnu iluziju koju je teško razbiti.
Nijedan oglas nije kompjuterski "svaren", već predstavlja manualni pečat domaćina, glave kuće i ponositog čoveka koji svojim humorističkim pristupom pokušava da uvali vepra za priplod mortus pijanom beraču malina ispred seoske prodavnice koja, naravno, u svom sklopu ima i poljoprivrednu apoteku. Upravo na njenom staklu, pored plakate da lokalni fudbalski klub igra utakmicu 12. kola opštinske lige u nedelju, u 11 sati, stoje i izlepljeni oglasi.
● Prodajem mašinu za čerupanje pilića. Gratis kornet jaja i kokoška gološijanka. Mile Predonjin
● ķũþüjeM ǰǟɌca zĀ priþÏÖd. ZnãM dÍMĀ Āçà ÖbRadÖv al baKsûz neće DÂ mÌ pRÖdĀ jebem gà Üsta.
● Prodajem polovnu lavlju kandžu za Yuga. Telefon: 065/458-xx-xx
● Продајем крмачу убојницу. Повољно. Жика Рашин
● Kupio bih tašti džojstik, ne moš više digra PES preko tastature.
● Menjam svoju ženu od 44 godine za dve po 22. Bole Jagodarev
● Повољно орезујем винограде, калемим, цепам дрва и правим мушку децу.
● Poklanjam kučice marke džukela, od oca Cukija i majke Lelice. Nemam više sredstava, jedu kao tornado jebo im pas mater.
Izraz za opis krajnje neinvetivnih jedinki koje u zavisnosti od okruženja pokušavaju da prodaju fore koje su negde drugde čuli. Može da se koristi i za predmete za koje se tvrdi da imaju poreklo sa pedigreom.
-'Si videla što je Ana kupila torbu, original Prada?!
-Jeste, original iz Rumunije, daj molim te, kupila od uličnih prodavaca u Veneciji za 15 evra i to su je odrali.
-Kako je originalan ovaj Miša, uvek ima nove fore.
-Originalan k'o rumunske patike, sigurno redovno gleda Kursadžije i prodaje njihove fore koje su pak oni ukrali iz Seksi humora i sličnih humorističnih novina.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.