
Boriti se. U ringu, heksagonu, oktagonu, svejedno, dok god je po pravilima i pod ugovorom. Znači nema prst u oko, prst u dupe, udarac u prepone i Karleušine pesme.
- Biće nešto od ovog malog Džonsa, dobro je radio prošlog leta.
- A ja nisam? Metar džakova sam pren'o!
Ima vise podvrsta ove cudne sorte.
Uglavnom se jako trude da dobiju diplomu da bi sa njom ponosno sedeli kod kuce i da bi u svakoj raspravi koristili argument "Ja imam fakultet, ti ces da mi kazes?"
Zene ovo nekad koriste i kao argument na konkursu za udaju (vidi ne ce uda s golu picku), a nekad i odu da se skoluju, jer je veci izbor u velikom gradu.
Dalje, nekada se skoluju jer je IN imati diplomu, a valjda fakultet biraju prema boji doticnog papira da se slozi uz namestaj, na ovo se takodje svodi i njihov izbor literature koju ne citaju i obicno knjige kupuju na metar.
Vidjeni su na svim mestima sa intelektualnom elitom i nekako ih cesto presrecu na sajmovima knjiga gde pokazu svoje bajno znanje iz knjizevnosti (setimo se klipa i odgovora na pitanje "Ko je napisao -Anu Karenjinu-").
Ima i onih koji svoje diplome koriste da bi napredovali u razlicitim politickim strankama, tu je najbolje izabrati stranku gde ima najmanje obrazovanih, i odmah dobiti polozaj i divljenje mase, tako ubijes dve muve jednim udarcem- em si u omiljenoj pozi (na vrhu), em ti se dize (ego).
U fudbalskom žargonu to su oni fudbaleri, najčešće odbrambeni, koji nas uvijek nerviraju. To su oni čekaći, oni što vrebaju protivničkog igrača sa metar-dva udaljenosti i mlate nas po nervnom sistemu. Neodlučno gledaju, povlače se prema svom golu, bez da ozbiljnije zaprijete protivničkom igraču koji ima loptu i u podsvjesti imaju na umu čuvenu misao "valjda neće da me predribla, da napravi budalu od mene. ja ću lagano prema nazad, a ako i šutne valjda će ona moja budala od golmana da odbrani." I tako dok mi grizemo nokte i u sebi ključamo "napadni ga, napadni ga ... kretenu", on vreba.
Istovremeno, to su svi oni naši prijatelji, a siguran sam da svi imamo takvog, koji godinama posmatraju jednu istu žensku osobu i nemaju "međunožje" da joj priđu. Vrebaju je i nešto čekaju, da se poklope neke zvijezde, da proleti kometa kao božiji znak, da ona učini prvi korak, ali pazi da te ne predribla ... idu nam pravo na živce, jer stalno smaraju o njoj, a nikad ništa i vrijeme prolazi i na kraju ona umorna od čekanja i vrebanja nađe drugog ...
A: Hej gdje idemo većeras?
Vrebač: Idemo do Lava.
A: Koji ćemo q...c tamo. Nikad se ništa pametno ne dešava, osim što dolazi ona tvoja "vječna ljubav" koju vrebaš godinama.
Vrebač: Hajde ne rise, budi jaran. Većeras će se nešto desiti, predosječam
...
A: Klinac će se desiti. Gledali ste se 2 sata, išli mi oboje na živce i ništa. Ode riba kući, a ti i dalje čekaj.
Vrebač: Desiće se jednom, većeras se nije poklopilo.
A: Samo ti vrebaj, vrebaču moj. A svi znamo da od vrebača nema ***ača.
Subota uveče, sredina januara, napolju "snegić" od metar i po, ti ležiš u krevetu i pečeš se na "tijoj", a onda sve jačoj vatri. Drma te gripčina k'o zemljotres Kinu, boli te glva i svaka koščica. Za to vreme, "u tvoje malo selo", koje ne da nema "džez orkestar" (kako stara pesma kaže), nego u kome ne radi ni pozorište, a bioskopi pretvoreni u ultra-mega-giga-extra "fensi" diskoteke i klubove, gde izlaze ljudi (uslovno rečeno) otprilike duplo mlađi od tebe, puca se i bacaju bombe, što će reći ratna zona non-stop, a nastupaju sve koj' do mojega "bendovi" i "didžejevi", dolazi rok pank i sl. bend (ali sada ozbiljno), čiji dolazak i nastup čekaš oko milion godina, jer si jebeno bez prebijene pare kao večiti student, pa nemaš šanse da "skokneš" do BG-a ili NS-a i gledaš/slušaš svoj omiljeni bend. Da ti dosipa so na ranu, tvoj neki "dobar drug" te zove na mob. da ti "dočara deo atmosfere" - live. Gasiš mobilni, psuješ "drugaru" sve iz porodičnog stabla, uključujući kurajbera, surkunđela i ostale do belog orla, proklinješ dan kad si se rodio i mesec i godinu i ceo JMBG, al' ne vredi. Ostaješ prikovan za krevet, krčkaš se i gledaš na TV-u "prirodne lepote", u vidu Mela Gibsona, dugokosog, "naplavljenog" i na kraju, nabijenog na kolac ili nešto, sa sve kariranom suknjicom.
Nejednako tretiranje podređenih od strane nadređenog, ili od bilo koje vrste autoriteta u odnosu na one sa manjim autoritetom u datom trenutku.Uopšte različito rangiranje drugih osoba u situacijama koje bi zahtevale jednako rangiranje.
kontrola u GSP,jutros
Pisao je kaznu dvema devojkama uz prilično oštre komentare a metar ipo dalje je jednom džinu od oko 120kg i 1.90m visine na odgovor "nemam kartu,nemam ličnu kartu" rekao "ok" i produžio...
Zaglaviti tvorza.
- 'De je Lemi, nema ga dugo? Treba neki klabing da mi završi
- Pao Lemi pre metar dana, odrukao ga neko za onaj steš u Krnjači.
Talas pikantnog vazduha koji vas u prepunom autobusu zapahne iz nečije pazušne jame.
- Aman, čoveče, šta otvaraš taj prozor, zar ne vidiš da radi klima?!
- Dizvinite, cenjeni gospodine, al' rezite na leš vepra star metar dana a tu klima, bojim se, ne mož' ništa da pomogne...
Apsolutiv kvaliteta autobusa.
Da viš kakvim sam busom stigo juče... Ja ulazim - prozori metar i po, ogromna sjedišta... čak i dva plastična stola ugrađena, dušu dala za kartanje i jelo...
Klasa, a?
Ma, za ekskurziju je, matori... kolko je dobar.
Osobe koje cepaju drva, dok tebi cela kuća odzvanja. Osobe koje, kada se umore od cepanja drva, uzmu motornu testeru. Osobe koje viču u dvorištu, ređajući uz tvoju kuću ista ta drva koja će kasnije da cepaju. Osobe koje svaki dan prave roštilj i cepaju još drva jer nemaju dovoljno za potpalu. Osobe koje cepaju drva za sledeću zimu u slučaju da metar drva poskupi. Osobe koje će uvek izvesti neki eksperiment sa drvima, samo da sve odzvanja od lupanja sekirom. Osobe koje su, nekim slučajem, uvek kod kuće i čiji se glasovi ore tvojim dvorištem. Osobe koje, kada kose travu, pokose i tvoju, ako ih zamoliš. Osobe, koje su uvek tu da te pozovu na kafu. Osobe sa kojima ti uvek piješ kafu. Osobe koje te uvek oraspolože. Osobe koje, kada nisi kod kuće, čuvaju tvoju kuću od potencijalnih lopuža. Osobe od kojih ćeš kasnije pozajmljivati drva, svestan da će ponovo da ih cepaju, jer im je usfalilo baš toliko, koliko si ti uzeo pre neki dan. Ali osobe bez kojih se ne može. Komšije moje, živi bili i cepali drva još 100 godina!
Analogni pokazatelj smjera na džojpadu, namenjen za napredne igrače PES-a.
- Oćemo dva na dva u pare igrat?
- Jel igrate na križ ili na gljivu?
- Na križ.
- Onda može dečki i u metar vene da igramo.
Kratak ali slikovit opis veze između niskog momka i visoke devojke, kere i bandere.
- E čujem da se Vlada pomirio s Majom?
- Ma da, ali kaže Vlada da 'oće da raskine ovih dana. On metar i žilet a ona skoro dva metra, stalno je fazon trči gore ljubi, trči dole jebi. Ne može on toliko da se iscrpljuje.
Spomenik ljudske "ad infinitum" gluposti.
Pored raspevane Ciganke,koja se šeretski osmehuje,najčešći motiv na slikama- reprodukcijama koje su masovno punila stanove 80-tih godina prošlog veka barabar sa "kombinovanim" sobama.
Svi gobleni u gipsanim ramovima-bilo Vilerovi ili oni "za Vašu-praktična-žena-uradi -sama-razbibrigu" su odloženi u šifonjere, ustupivši mesto ovom spomeniku kičeraja, pred kojim bi mogli da se mole svi poklonici kiča celog sveta.
Uplakana deca u ritama, musava ili grčevito stežući ogrebana kolenca gledaju sa jeftinih kopija u još jeftinijim plastikanerskim ramovima iz predsoblja (čim gost uđe, da se vidi da se u toj kući daju pare za umetnos' ), iznad kreveta prekrivenih ćebadima sa motivima mačića sa klupčetom ili rajske ptice.
Neretko su se ove "slike" kupovale na metar, pa "kad je bal-nek' je na vodi"-uzme se po 3-4 komada, a Ciganka gratis.
Ono što je posebno uočljivo na tim zidnim užasima su bistre, ogromne dečije suze, koje lipte u potocima niz bucmaste dečije obraze.Što više suza- to se slika bolje prodavala.
Najava kraja masne i besplatne sreće, rasipnički trošene unapred.
Sleng koji opisuje situaciju u kojoj dvije zaraćene strane ne zbore jedna sa drugom, i da je svaki vid komunikacije obustavljen do daljnjeg.
D: Jebem ti Manćinija da ti jebem, opet Tevez ne igra! A imam ga za kapitena na fantaziju!
Z: Eh, ja znam da su u nezboru metar dana, meni je Dzeko kapiten. Ha!
Šifra za duboki dekolte.
-Mare šest sati, levo od tebe.
-Ko, šta, gde?!
-Sifoni pored tebe, da li si ćorav!
-Šta bre?
-Riba sa ogromnim sisama stoji na metar od tebe, jebem te glupa!
-U jeeee koji razdeljak!
Radnja koja se veoma često dešava jer komentatori pokušavaju da ispadnu pametni.
Utakmica Ipswich - Swansea
.....U kadru je Roj Kin. Njega ne treba veoma mnogo predstavljati.
Živa legenda "Mančester Junajteda", centarfor irske reprezentacije, sa preko 300 utakmica u premijer ligi, visok je metar i osamdeset, ima crnu kosu, utorkom ide u bioskop.....
Osoba koja doveze udaljenu rodbinu, koja nema svoj auto ili im je auto u kvaru. Vama naravno neće javiti da dovode vozača. Vi naravno nećete ostaviti čoveka celu svadbu da čeka u kolima.
Izgleda kao česki limar izgoreo na jadranskom suncu. Samo sto je crvenilo lice nastalo iritacijom kože koja nije naviknuta na brijanje. Obavezno nosi maksare, nove farmerke, izlizani duks i nikada ne skida koznu jaknu. Ruke mu krase, tamne naocare, mobilni telefon i kljucevi od auta.
Prvih sat vremena svadbe je mnogo fini, samo sedi i smeska se. Jedno metar iza porodice koju je dovezao, i on čestita svadbu od svega srca domaćinu koji preko posebnog organa prima čestitku.
Kako svadba odmiče, nemirni duh vozača shvata da ga ovde niko nepoznaje i da može da pravi budalu od sebe. Pošto složi prvi bokalčić vinjaka uz supu pridružuje se kumu i kumi za mladenačkim stolom, a u zreloj fazi svadbe drži muziku bar jedno sat vremena.
Za kraj svadbe ljubi domaćina i kumi ga da mu dođe u njegovu sledeću svadbu. Njega onesvešćenog i auto će kući odvoze ljudi koje je on trebao da odveze kući.
Napustiti ustaljene norme, krenuti od nule, tražiti odgovore, pa opet doći na početak. Doći na isto, ali ovaj put znati znanje i razumeti, a ne ponavljati k'o papagaj ono što je servirano, jer se tako valja. Steći pamet, a pritom ne biti ziceraš.
Poštovani magistre, nadam se da nećete moju opservaciju klasifikovati kao diskreditujuću, ali dao bih sebi slobodu da konstatujem da se malo "slobodnije ponašate" za jednog intelektualca...
Jaro moj, sad će čova tebi da objasni neke stvari. Krenuvši da učim škole i sa idejom da postanem neko i nešto bio sam odbacio prave vrednosti, misleći sve više da sam uhvatio Boga za levo jaje kako sam vremenom gomilao diplome na zidu. E, onda sam obrnuo krug, jer sam skapirao neke stvari i shvatio da je formalizovanje i ukalupljivanje znanja, manje-više, go kurac. Ne čini, druže moj, pametnog čoveka ukrućeni stav k'o da imaš kolac u leđima, cvidže od dva cola, pravilna konstrukcija zadnjeg sloga "ao" u glagolskom pridevu radnom, niti metar knjiga na vidnom mestu u kući - nego kliker i muda da se pogleda istini u oči.
Pobogu, da li Vi svojim marginalizovanim izrazom implicirate da egzistencij....
Aj' ne seri, 'leba ti! Skuvaj mi prvo crnu kafu i ponesi čašicu domaće, pa da ti natenane objasim ono što si me otojč pitao za potencijalna polja zasnovana na hiperboličkim funkcijama dinamike fluida... I neka bude jaka i sa tri kockice šećera!
Jedini tradicionalno uspešan način da se utvrdi tačna međa u Srbiji . Kad geometar shvati da je suvišan i pobegne glavom bez obzira, počinje SIKIRANJE - nekom majka, a nekom maćeha ...
Komšija što pomeri kamen međak i postavi stubove od ograde metar ipo u moje dvorište ?
* ne boj se komšija tu je prava međa, samo se ti opusti da te ne ubije sikiranje ...
Pojam koji se koristi kada se misli na heroin ili na iglu.
Takodje pojam koji se odnosi na fix, srpicanje ili se povezuje sa ovisnoscu od neke vrste droge ili opijata.
-Jeli tebra, jel'se ti jos ?
-Sta jos?
-Pa jel'se jos - Spricenzi ?
-Jok tebra, cist sam vec metar dana?!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.