
Građevinski sleng. Ovo izgovaraju majstori neposredno pre početka radova, jer ne ide raditi prazne mešine, a valja se i odmoriti posle dobrog jela.
- Zdravo živo majstori, hoćemo li da počnemo sa radovima ?
- Prazan džak ne stoji gospodine.
- Izvin'te majstori, ja skroz zaboravio, ženo daj rakiju, meze, i pečenje za majstore.
:Nakon dva sata, pojedene prasetine i popijenih hektolitara piva:
- Pa majstori, hoćemo li da počnemo, svi namireni, napojeni, redno bi bilo.
- Pun se džak ne savija gospodine.
- More diž' se Konfučije pizda ti materina, za tri dana da ste završili ovo, ješ'čuo!!!
Valja, kažu, popiti gazirano posle jela da razbije to. Uz vješto birane riječi i dobar tajming naslova, predstavlja suptilan način za dobijanje same poslastice prije čina razbijanja. Ako se nema, pa se nije ni jelo, pitanje. Iza čega da se popije?
- Kume, čime ću te počastiti? Može rakija, pivo?
- Može vala, dobra moja kumo. Ali iza čega ću je?
- Kaži odmah majkumu, sad ću ja malo meze, nisi ti svako.
- Pozlatile ti se.
---
- A za sve naše simpatizere i vjerne pratioce obezbijedili smo i osvježenje. Da se i vi malo osladite.
- Iza čega, druže, iza čega?
- Dobro, dobro, biće. Evo daće vam Janko tri sendviča, pa podijelite.
---
- Mi smo sve platili i dogovorili, ti stavi kondom i čekaj da te Izabela počasti svojim sokovima.
- Iza čega?
Mitska osoba koja je glavni akter u svim lovačkim pričama. Član je familije dežurnog lažova u ekipi. Isti je prošao kroz sve moguće situacije, to jest nema toga što on nije doživio.
Jedan iz ekipe: "Idem vam ja tako kroz šumu, kad odjednom ispred mene vuk… U trenutku se zaledim, i ni makac. Čim sam malo došao sebi, štura prijatelji moji, koliko su me god noge nosile. Uh kad se sjetim, jedva živu glavu izvukoh…"
Onaj s rođakom: "Ha, nije to ništa! Moj rođak kad je bio u vojsci, na straži jedne noći čuje šuška nešto… On na drum, kad ono medvjed. Ne dade se zbuniti, nego podiže kalaš bato i čitav rafal satrese u njega! Kad je zvijer pala, on za noge i u kasarnu s njim. Valjao im je sedam dana dobre meze…"
Svi, vidno iznervirani: "Aj’ mrš!!!"
Za razliku od standardnih, ovi afrodizijaci služe da bi se oni mrzovoljni, zadrti gospoda i gospodje u prezrelim godinama zadovoljavali tudjom mukom jer imaju na to pravo sa svojih 150godina- po pravu prvenstva bitisanja na planeti.
* penzija ( proveravati svaki, svaki drug dan dal je legla-za svaki slučaj praviti gužvu)
* prazna sedišta u gsp-u plus doživotna markica-pa što da se izbegava špic, lepše je svadjati se oko otvaranja prozora, promaje i prostora!
*meze na parastosu
*lekarska kontrola zbog takmičenja u disciplini 'kome više nešto fali'
*glasanje' - za OVE jer je Živorad( mamicu mu njegovu ima veću ostavu!) sa 3.sprata za ONE!
*zvanje policije jer je tu negde u istom gradu žurka a oni bi da spavaju sa upaljenim slušnim aparatom ili komšija iznad prečesto ide noću u wc!
Aldumaš (čast za prijetelje posle kupovine) koji se oteo kontroli pa su sami troškovi manifestacije prevazišli iznos kupljenog dobra. Sve to zbog muzike i alkohola.
Jutro posle, u lokalnoj kafani:
Gazda, evo ja došao da platim ceh od sinoć.
U redu, sedi prvo. Ovako, do ponoći je bilo sve u redu a potom se nakupilo još drušva, pa se sve otelo kontroli. Imali ste 12 puta meze, 350 ćevapa, 11 gajbi piva, 9 kartona vina, 5 litara pelinkovca i kad dodamo tome dug za muziku, probušeni zvučni koji je tvoj kum šutnuo nogom, išupani umivaonik u toaletu, razbijeni portal to je sve cirka 2.458 eura.
Au, gazda pa ja Dačiju Logan sa sve klimom platio 2.3oo
Pitanje koje dva iskusnija ispijača rakije postavljaju sebi međusobno dok gledaju utakmicu.
Igra se utakmica lige prvaka. Meze je na stolu i naravno rakija.
-Ništa ovi današnji igrači nisu. Ovaj Messi pokušava nešto k'o Maradona, al' nema hljeba od njega.
-Đe je 'no Maradona igr'o?
-Hoće l' bit da je u Milanu?
-Jest, jest. Meni nešto Napoli u glavi. Dobro si, u Milanu je on igrao sa Gulitom, Rajkardom i onim žutim...kako se ono on zvao?
-Kuman.
-Eh, on. Kuman. Joj on je bio igračina.
-Eh, to su vremena bila.
-Znaš Petar Borota? Golman Partizana. Nosio kačket na golu. Odbrani Zvezdi penal i onda s loptom u ruci uđe u go po kačket. Cigani mu skandiraju: "Borota majmune", on se uhvati za prečku, oguli bananu i jede dok napad traje.
-Znaš ti šta je Chelsea tad bio? Sedamdesete. Žicom okružili teren da degeni ne uskaču. Struja u žici jer degeni uskaču. Gumena odijela preko struje i uskaču. Chelsea. Sedamdesete. Druga liga, prvo mjesto, zadnja utakmica. Ako izgube ne ulaze u prvu ligu.
U tom trenutku ulazi unuk u sobu.
-Vidi ti našeg fudbalera.
-On? Ma on fudbal samo na onom kompjuteru igra. Samo nešto snima na njega, ganja, kaže to je fudbal. Video igrač. Diže l' se sistem, a?
Izraz kojim se neke nestandardne aktivnosti i abnormalni obrasci ponašanja dovode u vezu sa toliko zastupljenim pozdravom, te predstavljaju u prenesenom značenju, potencirajući učestalost kao bezazlenost, tepanje i dvosmislenost... umanjujući pritom samu težinu izgovorenih reči.
- Šta oćeš sad opet?
- Sine samo sam htela da vidim... da li možda nedostaje meze ili piće?
- Sve ima, aj m'rš!
...
- Brate ej... Koj' ti je? Kako bre to pričaš sa kevom?
- E druže ne cimaj se, te psovke i to... nama je to kao dobar dan, nema tu nikakvog zla!
- Aaaaha... jest ono malo čudno, ali ako već vi tako komunicirate... dobro, vaša stvar!
- Hahaha, ma opušteno tebra, videćeš i nju posle kad se narolja!
- Heh! (kurtoazni smešak)
- A tek kad mi vidiš burazera, pa kad ćale dođe s posla! Nemo' se uzbuđuješ!
- :Gulp: Ok.
Optimalno vreme prisebnosti za pogrešan korak protivnika. Fora Panjenka. Šmekersko kuliranje do pogodnog trenutka a onda: It's morphin time!
- E jebem mu mater, da l' ćeš jednom da skočiš?! Lik metar i žilet već treći put cepa preko tebe?!
- Pa skačem treneru ali jbg, šuta sa zadrškom.
----------------------------------------------------------------------------------------------
- Ma nema šanse, ne daje, kaže to je za goste.
- Aha. Ok, ništa. Znaš kako, sad će oni ubrzo... Samo mala zadrška na početku dok ne krenu da meze i onda idemo u izelić mod.
----------------------------------------------------------------------------------------------
- Pazi debila... ladno se opet vrzma oko ove ''moje''. E sad ću...
- Ma polako tebra, lik je blento a i nakon što je smori, tvoja spika će biti efikasnija.
Ekspresno odrađena sahrana uticajne ličnosti.
-E, otkud ti ovuda?
-Ma evo me sa groblja, bio sam na sahrani pukovnika Milenkovića.
-Čekaj, sad je 15:02, zar nije sahrana u tri?
-Ma napravili sprdačinu od sahrane, čovek će da se prevrće u grobu narednih 20 godina k'o na ražnju. Istovremeno pop čitao molitvu, otac njegov držao govor, babe naricale pored groba, vojnici savijali zastavu i ispaljivali plotune, a komšinice postavljale sto za daće. Ono u mimohodu izjaviš saučešće, pokupiš rakiju i meze, sagneš glavu da te ne oprlji ćorak, prekrstiš se, baciš ružu na grob i otprate te do kapije.
Tiho pevušenje naših političara kada navuku nekog stranog bogatuna da investira u našu zemlju.
- Izvolite, sedite gospodo Belgijanci. Rakija, meze?
- Ne, hvala. Došli smo da sklopimo posao. Spremni smo da uložimo 100 miliona u izgradnju bolnice, 50 za izgradnju vrića i još 40 za izgradnju sportskih terena.
- Pa to je divno. :naivno se smeška:
- Znači bolnica će biti gotova do 2013?
-Biće!
- 3 vrtića do kraja 2012?
-Biće! Biće!
- I sportski tereni do kraja ove godine?
- Biće! Biće! Kako neće.
- Onda smo se dogovorili!
- Jesmo! :sebi u bradu: Nova jahtica, bugati... U Dunav bolje da ste pare bacili...
- Šta to pevate?
- Ma jedna narodna pesma kojom mi ovde u vladi proslavljamo svaku uspešno dogovorenu investiciju.
U po mandata, petočlani sastanak stranačkog tridesetočlanog tijela. Po pravilu, dolazi predsjednik mjesnog odbora, vjerni sluga i još trojica što misle da će biti ića i pića pošto su zadnji put bili pred izbore.
- Otvaram sastanak. Predlažem sljedeći dnevni red:
1. Spriječavanje osipanja članstva koji zbog posla prelaze u druge partije
2. Srbija se saginjati neće
3. Razno
Da pređemo na rad po tačkama. Otvaram raspravu po prvoj tački.
- Mislim izvin'te jel ima išta da se popije? Barem neko pivo!
- Nema, ovo je jedan konstruktivan sastanak.
- A jel ima neke meze!?
- Nema!
- Ima utakmica u pola sedam, odosmo mi.
Vjerni sluga - Auuu kakvi ste ljudi?!
- Doćemo pred izbore,na naš glas mo'š sigurno da računaš pošto najbolje plaćate pred izbore.
...kako treba, ali to i nisam morao da dopišem, je l' da?
Elem, difolt srpskog gostroprimstva, subprovinijencije ispraćanje gostiju/onanisanje na svoj lik i delo, koji nedvosmisleno dokazuje hipotezu koliki smo mi Srbi uber-kompleksaši i iz kojih se zapravo pobuda toliko trudimo prilikom kada nekoga gostimo u ataru sopstvenog nam habitata.
Jer, čak je i vrapcima u njujorškom "Central Parku" opšte poznato da boravak u kući jednog pripadnika nebeskog naroda, kakve god on prirode i pozadine bio, pod sobom podrazumeva kraljevski tretman i to u samoj esenciji značenja istog. Srpski domaćin i domaćica će se, naime, potruditi da se u toku trajanja vaše posete na njihovoj adresi ne samo osetite kao kod svoje kuće, već da se osetite i kao kod tuđe, što je, reala - a kako nam to i nezavisna istraživanja saopštavaju - i najzastupljenija tajna želja svih nas. Šta? Vaša vizita je neplaniranog karaktera? Ništa ne brinite. Dok se vi još budete raskomoćivali uz od strane domaćice svetlosno izneto meze&rakiju, vaš srdačni houst će u takođe svetlosnom roku odnekud izroditi prase il' jagnje i izneti ga pred vas uz skromno podrignutu floskulu "izvin'te ako se o'ladilo...". Šta? Ipak je u pitanju 2 dan star poziv na večeru i druženje? Očekujte nešto slično Slavi, samo bez prašnjave ikone Svetog Luke, sada misteriozno nestale iz područja trpezarije.
Ali...svakom treba potvrda kvaliteta, dovoljno glasno priznanje za prikazan rad&trud i ako ste mislili da je vaše već učestalo komplimentiranje na račun ića, pića i ćerkinog Bahovog preludijuma (odsviranog u intermecu između pečenja i doboš-torte; prim. prev.) dovoljno za orgazam vaših ljubezno-galantnih domaćina - prevarili ste se k'o Čeda Jovanović kada je mislio da će da pređe cenzus na poslednjim izborima. Sve u svemu, tada na scenu stupa tradicionalna rečenica iz naslova koja, upakovana uz oval jagnjetine a la zausput i 4 ogromna parčeta dobošice, odlazećim gostima daje idealan šlagvort da još jednom otklone svaku sumnju oko eventualnih "ekcesa" koji su se bili mogli dogoditi tokom dotične "skromne večere sa prijateljima" i tako producentima iste pruže još od pre njihovog dolaska u kuću tako žarko priželjkivani svrš ponosa.
Mislim, šta može da bude, majku mu jebem stvarno.
- Joooj, kumo, nemoj toliko torte, k'o Boga te molim, deca su mi večeras pojela šećera za godinu dana!
- 'Ajde, 'ajde, kumo, pa videla sam ja kako im se dopalo...Recept sam ti stavila u tašnu, da znaš, hihihi...
- E, pa, kume, šta da ti kažem...Hvala vam što ste bili i izvinite ako nešto nije bilo...
- Ma, šta nije bilo, kumaro, sve je bilo savršeno! Kumo, dođi i tebe da izljubim... :mwa, mwa, mwa:
- Pa, eto, trudimo se, hehehe...:Aaaaaaaaaaa...:
- Doduše, rakiju bi, kume, trebalo da poboljšaš, nije ni prineti onoj mojoj, hehe...
- Ako ti kažeš, kume...:Pu, crk'o dabogda, prekide mi vrhunac!:
Izraz sa juga Srbije, može se čuti po svadbama, slavama, sahranama i drugim bitnijim okupljanjima prijatelja i rodbine. Termin se odnosi na zdravicu u vidu čaše od decilitar (u zavisnosti od regiona može biti veća, teško manja) punu meke rakije, koju "pušta" domaćin u znak dobrodošlice svim gostima. Prvo zdravi najboljem gostu, i kada je celu popije, on prosleđuje dalje, dok se ne završi krug. Posle toga kreće drugi, treći... Ako se desi da neko od gostiju posustane, ili padne ispod stola pijan, sprovode ga u sobče( specijalna soba za trežnjenje), a ako se pak to desi domaćinu, gosti ga uvijaju u ćilim ili čergu i iznose u dvorište gde ga ostavljaju da "malo odmori". Još jedna bitna stvar je da - što više velikih, to manji krug.
Prva velika obično ide uz meze, i pije se za "dobrodošli".
Druga velika se pije za "na koliko si noge došo" ili za "ljubav", opet zavisi od regiona.
Treća se pije za "Svetu Trojicu".
Četvrta za "Četiri Stupe".
Peta za "Svetu Petku".
A kad se popije i peta i šesta, onda su razlozi i nazivi Velikih mnogobrojni i razlikuju se od kuće do kuće, tj. više nije ni bitno za šta se pije.
Kvalitet Velike (meke rakije u vidu zdravice) se ocenjuje ujutru, rasolom, brufenima, jogurtom... Što manje "pomagala" da vam bude bolje, bolja je rakija.
Vršiti invaziju na privatni prostor određene individue i petljati se u poslove u kojima datom subjektu nije mesto.
- Jao pajvančino, pa što tako režeš drva ravno! Jao pa je li te taj otac kljakavi naučio išta da valja?!
- Mikajilo, ne bi ti naškodila mala insuficijencija fekalne tvari, da znaš.
- Aman, reži to nakoso, nije zalud da se tako i meze reže! Daj ovamo tu motorku, saću da ti pokažem...
- Ajde molim te učini mi uslugu i pređi preko plota, pa da ti onda iz prve ruke pokažem kako se cepaju balvani! Ajde baš, taman si mi se na kurac popeo!
- A pa nemo' se odma' ljutiš...
- Moj si suverenitet našao da rušiš, u tom pederskom odelu...
Najveci stepen gradacije za domaćina u Srba.
Milosav: Bio sam juce kod Stanimira da se pogodimo za onaj abrikter.
Živorad: Jeste se pogodili?
Milosav: Ja velim deder taj cinkular, dam ti 50 evradi, on pristane.
Živorad: Nije mnogo 50 evrova za naku stvar.
Milosav: Ja kad krete Stanimir da mi pokazuje svoje imanje, 2 traktora ferdze, vazda priključaka za nji', 12 bikova, 4 junice, 7 krava muzulja, 2 'ektara zemlje u placu...
Živorad: Auu bem ti kamenje
Milosav: Ćut da čuješ kad u kuću uđosmo, pa snava pristavu kafu, pa ratluk, pa meze, svakakvih djakonija...
Živorad: Jes domaćin Stanimir svaka mu čast.
Milosav: Čuš domaćin, domaćurda!
Hoću, vrlo rado, ne moraš ni da pitaš! Ali kad si već bio kulturan da me pitaš, i ja ću biti kulturan i gledaću da ne ispadnem drčna idiotčina kojoj je zinula guzica. Pravim se Englez.
- Kume, može li još jedna čašica uz to meze?
- Vidi, kume, ne bih se ljutio.
- Važi, sad ću, samo da nam donesem one čaše od 0,2 što sam drpio iz kafane. Prave one kafanske, za kompletan ugođaj.
.................................
- Je li, osećam li ja da me to nešto tvrdo žulja dole?
- Jes’, ženo, pomeriću se malo da ti ne smetam.
- Ne mogu da verujem, ti bi opet! I to posle onog maratona od sinoć!
- Nemoj tako, pa nisam ja baš tolika stoka dušu na nos da ti isteram. Ovo je samo refleksna radnja, jutro je pa zato. Mada, ako si već raspoložena, ja se ne bih ljutio...
Bila je to nedelja, leto, upekla žega, temperatura dostigla 323,15 kelvina. Godina je bila čini mi se osamdes' i neka. Krenuo s ocem u lov, kao što inače radim svake nedelje. Dok je ćale gore oštrio sekire, mačete, skakavce i mnoge druge vrste hladnog oružja, ja sišo u štalu da osedlam konja za put. Obično to sve završimo za po sata, al ovog puta trajalo je mnogo duže jer smo čekali majku da spremi doručak. Kad je jelo napokon bilo gotovo i sva četiri kazana riblje čorbe, od po 70 kila svaki, bivahu pojedena, krenusmo mi polako u šumu: ja na konju a ćale upro onu mečku njegovu od 200 konja, što ulovismo prošle nedelje gore u šumi onoj prema Sarlahu. Put je, kao i obično, trajao dosta dugo. Nego nije prošlo ni dva sata mi već osetili glad! Krenuše stomačine da grme kao Beograd 99'. Šta ćemo sad, mi sišli s vozila da tražimo hranu. Nedaleko od puta kojim smo išli, spazimo mi neke velike tragove, pa ja mislim da su bili dvadesetak inča svaki. Prateći te tragove za manje od po sata došli smo do velikog obora od 2 hektara, punom mamuta. Ja uzo mačetu, ćale uzo mačetu i skočili mi na jednog. Ja zabo mačetu u oko da ne može zver da vidi, a ćale se popeo na glavu i šiba mačetom po lobanji kao lud. Dok si reko piksla zver beše ubivena i beživotno pade na zemlju. Zakačismo je mi za ćaletovu mečku i cepamo, da se odvojimo od krda dok ostali ne primete da im fali jedan. Pogledam ja na svoj sunčev sat kad vidim već 5 sati i predložio ćaletu da se ulogorimo. Stadosmo, rasporismo zver i odvojismo meso od kože, od kože i drveta napravismo šator zavidnih dimenzija, a meso ostavismo da se peče na vatri. Dok smo čekali da meso bude gotovo, nahvatali neke sitne ptičice za meze, nahvatali insekte i guje ljute za ražnjić i omlatili po 2 litre domaće dunje, ljute kao taština duša. I tako provedosmo naš lovački dan, obedovajući pečeno mamutsko meso, ispijajući domaću dunju i pričajući stare lovačke dogodovštine...
Definicija napisana za takmičenje Lovačke priče.
Komentar na nečije zinuto dupe i prevelike ambicije.
-Znaš već duže vreme razmišljam da tražim broj od one tvoje sestre, pa kad si već tu...
-Brate imaš devojku, švalerku i sad oćeš i moju sestru da heftaš? Šta je, malo mačku teleća glava?! Kako sam čuo ne možeš ni ovo sad da obaviš kako treba.
-Ma propaganda brate, lažu.
-Sikter more, nemoj sad da te ugradim u ovaj prilaz mesto armature!
*
-Kume ono meze je bilo dobro u pičku materinu, dizvine gospoađa.
-Ma id u kurac, šta joj se izvinjavaš, nisi joj oca ubio.
-Ahahahaha pa jes, nisam al nikad ne se zna.
-Ahahahaha...
-Ahahahaha...
-Nego jel ti ostalo još one sarme od prekjuče?
-More marš tamo, već nedelju dana mi sediš ovde ko Turčin, sve mi izede po kući. Moraću decu da prodam da se prehranim jebem li ti sunce!
Jedan od pičkastijih pokušaja da se izvučeš iz govana, i igraš na kartu sirotinje i teškog ćivota. Uglavnom izaziva kontraefekat.
:ding-dong:
-Dobar dan, kako mogu da ve pomognem?
-Poštovanje gospodine, mi smo iz EPSa. Došli smo po nalogu da vam isečemo struju.
-Pa 'de će vam duša? Pa troje dece imam, jedva ih 'ranim a vi dolazite da mi sečete struju.
-Gospodine, to nema nikakve veze sa nama, mi smo ovde po NALOGU, možete da se žalite, ali sada moramo da sečemo.
-Dragiceee, odider ovamo.
-Šta je, štas dereš?
-Došli ljudi da nam seku struju, pa da doneseš khm, khm meze.
-Kukuu majko mila. Evo saću.
-Meni je sad stvarno dosta, Vule seci!
(vadi pušku)
-U moju avliju neš da sečeš ništa! Ščuo?!
-Pa dobro, možemo da razmislimo o reprogramu, nije problem.
-Tako te volim. xexe
Izrečena je velika i teška uvreda koja se ne može drugačije sprati osim krvlju. Ali ipak onaj ko ovo izgovara bi da izbegne robiju, te onome ko je izgovorio što ne treba daje to ovako na znanje, usput mu diskretno nabacujući da ima jako malo vremena da odatle zbriše, taman koliko da domaćica skokne do artiljerije, uzme džebanu i donese domaćinu. Možeš probati to vreme da iskoristiš da se nekako povadiš i povučeš reč, ali već zalaziš u rizičnu zonu jer će domaćin ispasti pizda ako ne uspeš, a puška je stigla i moraće pretnju da ispuni. A sebi skraćuješ udaljenost od domaćina čime mu olakšavaš nišanjenje. I naravno, ne vraćaj se više tu jednom kad odeš pod tim okolnostima.
Domaćinski sleng.
- O, komšija, otkud ti? Izvol'te, uđite.
- Hvala, komšija. Vidi, ozbiljna stvar je u pitanju. Znaš da nam se deca, kako bi oni danas rekli, gotive?
- Pa, nisam znao...
- E, jutros ustanem ja rano i zateknem onoga moga kako se spakovao i 'oće da pobegne od kuće. Pritisnem ga ja i on mi kaže da će da budemo dede.
- Ženo, daj pušku!
- Kak'u pušku? Znaš da to nemamo u kuću, čak ni pištolj.
- Jaooo, to se tako kaže, ženo... Id' u kurac, sad zbog tebe moram u moje godine da silazim u šupu po sikirče, penjem se uz sve one stepenice...
- Stani, komšija, koji ti je? Obojica smo časni ljudi, ne može to tako. Neće on nigde, vezao sam mu ruke za radijator, a noge za kadu i doš'o da ugovorimo svadbu.
- A, to! Ženo, donesi onda rakiju, slatko, vodu i spremi neko meze za prijatelja. I ne boj se, neće ti dete daleko da se uda.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.