rezultati pretrage definicija za "miloš aligrudić"

Naivan ko iranski nuklearni program

Adams86 2013-02-01 14:48:52 +0000

Nešto poput vuka u jagnjećoj koži. Miran je i povučen, sve što čini, čini u ime prijateljstva. Nije agresivan, večito u nekoj defanzivi. Svima čini usluge i staje u zaštitu prijatelja. Dok se većina kune u njega i njegove namere, samo su retki sposobni da ga provale. Vešto zamaskira svoju podmuklost, a tamo gde on udari tu trava više ne raste.

- Jel si provalio što nam se Čeda uvukao šefici ispod kože? Šta li sad smera, da li sebi osigurava povišicu ili nekome smešta otkaz?
-Ko bre Čeda? Daj bre ne lupaj, pa Čeda ti je mukica živa, taj voli ceo svet... Verovatno traži bolje uslove za ceo kolektiv.
-Ne budi glup, poslednji put kad se "žrtvovao" za kolektiv, trojica su dobili otkaze, a jedan je i uhapšen, ma Čeda ti je naivan ko iranski nuklearni program...
________________________________________

- Jel si čuo što su se potukli Joca i Milos? Sad Čeda hoće da im pravi roštilj pomirenja...
-Čeda im pravi pomirenje? Znači rešio je da napravi pokolj medju njima...
-Ko? Čeda? Daj bre molim te pa ti znaš koliko je Čeda miroljubiv...
- Znam zato i pričam! Miroljubiv je ko iranski nuklearni program, pazi kad sutra vidiš naslov u novinama "TRAGEDIJA NA ROŠTILJU: prijatelj izbo prijatelja, dok ih je treći prijatelj mirio"...

0
19 : 3

lopatoterapija

Kec 2009-05-26 21:39:26 +0000

Domaci pronalazak u lecenju od zavisnosti!Evropa ce biti iznenadjena zbog tako efikasne a jeftine terapije!Lopatoterapija - cudo 21. veka!Patent treba zastititi(nase lopate se pokazuju kao najbolje za tu vrstu terapije,a verovatno nacin i doza primene imaju presudnu ulogu)pa zato smatram da sve to treba kao srpski brend zastititi i uz jaku medijsku reklamu siriti.

Ministar zdravlja ne sme da zucne o farmakomafiji,i mnogim drugim mahinacijama a spreman je da se malo bavi policijskim poslom.Gram heroina kosta 20 evra,heroin koji dobrim delom rastura policija,a od 2003. broj narkomana se povecao za 300%.Nisu batine u Crnoj Reci krivicno delo,batine su u odnosu na heroinsku krizu nista ako mogu da spasu zivot.Sto bi rekao Milos Obrenovic "Ako ste radi mene imati s vama i pred vama od sada za svagda u opštem poslu i rukovodca za narod i zavicaj i ako ste radi da svi nasi trudi budu napredni,a vi sad svi iz jednog ovdi grla pred ovim bozjim domom to izrecite i pred svetim oltarom zavet cinite,da vi na vase duse primate sve ono sto bi od ovog preduzetog posla moglo izaci nesrece i postradanja,pak i to da meni sad ovdi obecavate i odmah da mi date punu vlast i slobodnu volju da ja mogu zapovedati svakom vam i da mogu nakazati (kazniti) svakog koji me god ne bi sto hteo poslusati ili koji bi sto ukvario.“

11
26 : 2

Skretati sa teme

Тхе Проф 2013-10-10 12:19:14 +0000

Uobičajena i gotovo mahinalna retorika ljudske individue saterane u verbalni ćorsokak. Difolt tehnika izbegavanja neprijatnog, škakljivog i na bilo koji drugi način NEŽELJENOG pravca razgovora sa nasumičnom osobom/bama od prekoputa, verovatno sa transferogeno naivnom nadom da pomenuti/te na neki neki volšeban način to neće primetiti. Babe & žabe fazon, al' namerno.

Oni, razume se, nešto veštiji oratori, u stanju su da izvrdavaju sagovornicima zavidan period vremena, ali kako je nažalost forma razgovora između dva i više homo-sapiensa najčešće formulisana dinamikom pitanje-odgovor (gde je pitanje = pitanje na odgovor, a odgovor = odgovor na pitanje; prim. prev.), sasvim je neizbežno da u jednom trenutku više neće biti prostora za eskivažu. Jebiga.

Skretanje sa teme rendom subjekta kroz godine i iskustva:

Prolog

- Volim kako se smeješ, znaš...
- I ja volim kako se ti smeješ. Želela bih da zauvek ovako ostane...

9 meseci kasnije...

- Kmeeee, kmeee, kmeeeeeee!!!!!!!

...

1 god.,

- Sine, kaži "ma-ma"...
- M-mmamm...TA-TA!

5 god.,

- Ko je pros'o ovo mleko po mom radnom stolu, je li, bre?! MATIJAAA!!!
- E, tatice, tatice, znaš šta je danas rek'o debeli Joca vaspitačici...?

10 god.,

- 'Ajde ti meni, Matija, reci sve što znaš o Kraljevini Srbiji...
- Nisam učio o tome, učiteljice, jer je moj deda bio partizan!

14 god.,

- Knežević! 'Ajmo malo Kraljevinu Srbiju...
- Uh...Ovako: kraljevina Srbija je obuhvatala period od 1882. do 1918. godine...ali ništa od toga ne bi bilo da Miloš Obrenović nije oslobodio zemlju od Turaka. On je rođen u selu Gornja Dobrinja kod Požege i tamo i dan-danas stoji njegova rodna kuća, sada spomen-muzej. Muzej ima tri sobe i tavan...

20 god.,

- I, kolega? Jesmo spremni?
- Ovaj...Može drugo pitanje, profesore?

24 god.,

- Znači, nisi spavao sa njom kad smo ono bili razdvojeni?!
- Ma, daaaj, šta ti pada na pamet...Ae, vodim te na ručak negde...

30 god.,

- Dragi, reci dragička...
- Dragička...
- Trudna sam, imaćemo dete!
- Jebeš mi sve ako ono nije Linda Hamilton na kiosku! E, Linda!!!

22
62 : 3

Reprezentacija-rekreacija

Роки Билбао™ 2010-11-17 15:05:41 +0000

Moto clanova fudbalske reprezentacije Srbije.

Milos Krasic,sedi do prozora u busu,duboko zamisljen posmatra Djenovu:

"E nek ide u tri lepe sa ovim kvalifikacijama za EP.E moj Milose,da si lepo poslusao caleta,sedi u Juventusu,pa socijalno,zdravstveno,redovna plata...Sta i ja vise glumim koji ku*ac.Svaka tekma ista,trci Milose,driblaj Milose,pa je salji onim pajserima Pantelicu i Zigicu,oni bi i Crnu rupu promasili...Ma i sto se cudim onom indijancu Pantelicu,cim ona njegova kaze da uvek promasi pa joj zabije u bulju...Haha,kako sam genijalan,"indijancu" Pantelicu,cak i lici na onog...Kako bese onaj film,Vitenu,'bemli ga?Ala cu da ga je*em za to.Uf,nece valjda onaj sivonja Gatuzo da igra,samo mi fali da me povredi pa da ispadnem iz prve postave(Juve-a,naravno),posle mogu da se je*em!Mada...Moram da probam malo sa solo-prodorima,kazu da dolazi onaj skaut iz Barselone,mogao bih tamo da predjem na sljaku...Ma boli me racku,znam himnu,3 prsta na srce pa kako bude,kad je to ova drzava igrala fudbal,pa sad kao mi hocemo nesto da ur...HAHAHAHAAH,vidi ovog lika sto hoce da osmudi Stojketa bakljom!"

3
36 : 8

Razvojni put srpske diplomatije- 3. deo (Obrenovići 1)

DustBGD89 2012-11-28 19:12:26 +0000

Dakle evo, posle prvog i drugog dela, naiđe i treći, kao što sam se već zavetovao, a i kao što je red.
U prošlom delu sam se zaustavio u trenutku kada su Srbi rešili da Prvi ustanak ipak okončaju oružjem, pošto su nas Rusi ispalili na pregovorima sa Turcima. Naravno, ustanak je okončan pogubno. I sad, nemojte zaboraviti da su ustanički lideri, najpre, i otpočeli sa vojevanjem da bi spasili svoje gilipterske glave, a slično su postupili i sada. Ukratko, sa izuzetkom nekolicine, pobegli su glavom bez obzira- neki u Austriju, neki u Rusiju, a neki u neku treću pizdu lepu materinu. Međutim, ovog puta, poenta će upravo biti na toj šaci jada koja je ostala, rizikujući glavu pred prilično nervoznim Sulejman pašom Skopljakom. Među njima se isticao jedan mladi vojvoda, koji će uskoro postati knez (iliti knjaz), a za koga je stvarno sramota što nema niti jednu poštenu defku, a da nema nekakve veze sa kiselom vodom, ili šprcerom.

Miloš Obrenović
Ono što je uradio Miloš Obrenović, tako je tipično za njega, a tako netipično za Srbe. Dočekao je tursku vojsku u Beogradu i predao se. S obzirom da su šanse da izvuče živu glavu u takvoj situaciji bile 90:10 u korist toga da je neće izvući, može se reći da je ovo bio znatno hrabriji potez, nego da je poput svog kuma Karađorđa i kompanije stao na skelu i zapalio put Beča. No, s obzirom da je bio slatkorečiv (neki bi rekli pizda), Turci su rešili da ga poštede. Naravno, uz izvesne uslove (da sme da napusti Beogradsku tvrđavu samo uz pašinu dozvolu, da guši sve mini-pobune koje bi narod organizovao i slično). No, jednom prilikom, Miloš je iskoristio pašino odsutstvo iz Beograda, izvukao se iz tvrđave koristeći smotanost turske administracije, pobegao u Takovo i pokrenuo Drugi srpski ustanak- za koji često umemo da zaboravimo koliko je značajan- naime, za razliku od Prvog, ovaj je uspeo, pa je, opet, znatno zaboravljeniji. Sad, Miloš nije bio neki vojskovođa- kada bi Turci nagomilali veliku vojsku u nekim mestima, imao bi običaj da se krije kod kuće, pa bi ga žena terala da se vrati u boj. Elem, posle svega tri bitke- na Ljubiću, Dublju i kod Požarevca- Turci su opkolili Srbiju kao i na kraju prvog ustanka. Ali, sada, za razliku od Karađorđa, ista ona pizda koja se predala Turcima i skrivala od bojeva, uradila je nešto nezamislivo. Otišao je kod turskog paše (koji mu je spremao kolac) i dogovorio- mir i autonomiju za Srbe. Ustanak je dakle, okončala diplomatija. Sada su Srbi dobili i svoju narodnu skupštinu, u kojoj su sedele viđene glave izabrane demokratskim putem- Miloš ih je izabrao većinom glasova u dogovoru sa svojom ženom i rođacima (e, sad, što je među prvim odlukama ove skupštine bilo i to da se Karađorđe, koji se vratio da pokrene Treći srpski ustanak, skrati za glavu, posebna je priča). Korak po korak, uz retko puškaranje, Miloš je dobio veću autonomiju, naslednu kneževsku titulu (naravno za sebe), hatišerif kojim se garantuje da se Turci neće mešati u unutrašnje stvari Srbije (naravno, ako im se plaća porez), nezavisnost crkve, pa čak i prvi ustav... Doduše, sam je bio protiv njega. Naime, iako je za druge Miloš bio veliki diplomata, samu Srbiju je tretirao kao svoju livadu, a Srbe kao svoje roblje. No, parlamentarizam je sve više jačao i ustavobranitelji, među kojima i neki Miloševi dojučerašnji prijatelji, uspeli su da ga skinu s vlasti i proteraju u izgnanstvo. Naravno, to im je upamtio, s obzirom da je odmah počeo da programira svoj povratak. Ali, to će pričekati punih 20ak godina.
Naime, Srbi, poneseni trendom jevropskog liberalizma, smenili su i njegovog sina sa vlasti, čim su nanjušili da i ovaj hoće da ih davi, a onda su izabrali Karađorđevog sina, koji je tek imao karakter kišne gliste. I onda dolazimo tu do sledeće scene- Srbi i demokratija (i to baš u kontekstu koji sam linkovao). Iako se poštovao ustav, iako se pazilo da se ne uvredi ni turski paša, ni Jevropa, zemlja je posle 30 godina napredovanja počela da stagnira. Konačno, ista ona skupština koja je oterala Miloša donosi odluku o suicidu iz zasede, tj. da se isti ovaj čovek (sada u godinama dostojnih Metuzalema) vrati na vlast i da mu se daju najšira ovlašćenja. E, sad, znate onaj osećaj kada vam se pruži prilika da se iživljavate nad nekim, bez izgleda da vam taj može uzvratiti. E, tako je Miloš uspeo da pobije svakoga ko mu je došao pod ruku, a za koga je procenio da mu je makar nekad rekao neko slovo iza leđa. To mu je verovatno bila i poslednja želja, jer je naredne godine otegao papke.

Mihailo Obrenović
Zahvaljujući onom spomeniku u centru Beograda, koga zovu konj (pri čemu nije Mihailo konj), mnogi znaju podosta o ovom vladaru- čuli su da je pokupio neke ključeve od Turaka i da su ga koknuli u Topčideru (iako je zapravo reč o Košutnjaku). O čemu se zapravo radi?
Milošev mlađi sin je došao na vlast tako što ga je posrao golub. Naime, Milošev prvorođeni sin- Milan- bio je imenovan za kneza kada su mu taticu poslali u dijasporu, ali je posle nepunih mesec dana otišao kod Sv. Petra na konstultacije, i nije se vratio. Bilo kako bilo, Mihailo je seo na kneževski presto i pokušao da stegne kaiš poput Miloša. Bezuspešno. Uskoro je i sam kupio kartu za skelu i kočije do Beča. Dvadeset godina kasnije, kada se ispodešavalo sve o čemu sam pričao u prvom delu ove defke, Mihailo je mogao mirne glave da se uvali u presto- koji je doduše još uvek bio kneževski i drveni.
I Mihailo je, kao i ćale mu, preferirao diplomatiju, ali je umeo da koristi i silu. Primera radi, kada su Turci ranili (a ne ubili, kako je posle to preuveličano!) srpskog klinca kod Čukur česme, izbio je ustanak u samom Beogradu, pa je pašina vojska počela topovima da bombarduje grad (prvo od šurnaest bombardovanja najbombardovanije prestonice u Jevropi). Mihailo je sve iz Mačve, gde je bio na bleji sa Vukom Karadžićem, dovukao naoružanje i primirio Turke. No, narednih godina, sve se svelo na pregovore. Posle pola decenije, otputovao je u Istanbul i dogovorio: Turci će simbolično predati ključeve svih gradova u Srbiji Srbima, a potom spakovati kofere. U Srbiji najzad više nije bilo Turaka. Ali, ostao je jedan problem: Turci i Srbi su na različitim mestima zamišljali gde se završava Srbija, a gde počinje Turska (konkretno, Srpski bermudski trougao je još uvek bio pod Turcima). Osim toga, ni jedna zemlja nije priznala Srbiju kao nezavisnu državu, niti ju je crtala na mapama izvan Osmanskog carstva. "E, a ko će sada o tome da misli?", reče Mihailo, pripremajući se za slobodno popodne u Košutnjaku sa svojom ljubavnicom i prijateljima.
No o tome šta je bilo posle ovog izleta, u narednom delu.

13
40 : 9

Dići na noge

Тхе Проф 2013-06-25 19:10:19 +0000

Kategorija: višeznačni idiom
Podvrsta: hm, nisam baš siguran. Možda “humanitarni”, najposle “sportski”. Nije “seksualni”, to definitivno...
Upotrebna rasprostranjenost: za početak Srbija, za njom i ostatak plave planete
Značenje:
a) pomoći nekome da izađe iz finansijsko-poslovnog problema, uleteti kintom, dati kome novčanu injekciju, zalegnuti.
b) odnegovati nekoga tokom bolesti i pomoći mu da ozdravi
c) vrhunskim sportskim potezom oduševiti masu na tribinama i naterati istu da ustane sa svojih sedišta.
Definisao: 58690 ( kol'ko sam fer, 'nači, ne verujem!)
Način definisanja: Žargonaut stil
Da li me je blam načina definisanja: malo
Mesto definisanja: raspali internet centar u turskom delu grada, Berlin.
Lični komentar: Srdačan.

a)

– Šefe, traži te jedan glavonja...
- Ma, jesam ti rekao da takve nikada ne puštaš u kaf...Ooo, Veljo, ti si! Kako je, prijatelju, izvoli, sedi, popi piće...
- Alo, bre, majmune! Nisam ja ovde došao da pijem tvoje bućkuriše već da uzmem kintu koju sam ti zajmio! ‘De su pare, je li?!
- Slušaj, Veljo, ti znaš koliko sam ti ja zahvalan što si me podigao na noge i to, ali moraš još malo da sačekaš. Biznis se još razvija, stičem mušterije, ovo-ono, ma znaš već...
- Dobro, dobro, razumem...samo...Ako za maksimalno metar dana ne budem nazad dobio svoje pare, isto tako k’o što sam te digao na noge ima da te dignem i u vazduh, i to sve zajedno sa kafićem, ščuo?!?!

b)

– Brate, šta još radiš sa onom Svetlanom, keve ti?
- Ćuti, jebote, da nije bilo nje ’naš kad bih ozdravio od nejebice, xexexe...
- Digla te na noge, a?
- Taj neki rad...

c)

– ...dribla jednog, dribla drugog...izborio se za poziciju za šut....i KAKVA TROJKAAAA!!! Miloš Teodosić je podigao publiku na noge i Srbiju do najvišeg mesta na podiju...
- E, brate, što si Duško Korać, keve ti? Ae, bolje baci to sranje da se ispišem...

14
34 : 3

Popodnevni odmor

bukajlija 2010-02-01 00:56:41 +0000

Najogavniji odmor od svih odmora,najčešće kod dece.Praktikuju ga obično ljudi koji se sa posla vraćaju u tri sata,i naravno posle dobrog ručka žele da se odmore.Ali,čak i oni koji nemaju posao,koriste ovo kao izgovor da bi napakostili deci.Opšte poznato svima je da kada su bili klinci,popodnevni odmor trajao od pola dva do sedam,i da je igranje fudbala ispod komšijinih odmora zabranjen.Takodje je i zvnonjava fiksnog u tom vremenu bila zabranjena,tako da su klinci koji su ovo praktikovali obično bili izgrdjeni od strane očeva pozvane dece.

...fiksni zove u 3 sata...

-halo!!!
-halo,ovde miloš,markov drug,mogu li da ga dobijem?
-e ćeš da ti da je*em mater malo,pa ti si potpuno nevaspitan,el znaš ti da je popodnevni odmor sada!?
-znam,ali hitno je...
-hitno ku*ac,da ti vidim te tvoje bezobrazne roditelje koji te ovo naučili,da im očitam lekciju!
-ali gospodine ovo je stvarno jako hitno...
-nije hitnije od popodnevnog odmora,nemoj više da si zvao,zapamtio sam ti glas!

...u tom trenutku lopta udara u prozor...

-marko majmunčino što ne znaš da biraš drugove,el ti ostale petarde?
-jesu,al čuvam za srpsku...
-ma kakvo čuvanje,daj mi...(odlazi,baca petarde,loptu hvata kada je bila blizu prozora,buši je i baca kroz prozor...)
-sve ću ja vas streljati,zapamtio sam vam lice...
-ali tata zašto si tako ljut,od čega se odmaraš,kad ti radiš noćnu smenu?
-(u sebi)paaaa,i mene su zajebavali kada sam bio mali,red je da se odužim...
-a tata?
-zato što je popodnevni odmor,a on se praktikuje još od davnina,treba omladina da nauči da ga poštuje!

1
20 : 5

Mi smo samo sitan narod na ovom svetu belom...

jocko 2015-08-20 19:54:37 +0000

Poštovani predstavnici društva ''Ujedinjene Evrope'', ovim putem vam dostavljam kratak izveštaj o, sada već davnoj prošlosti mog naroda, iz tastature mog ''20 x pra dede'' (šta mi već dođe), starog gosp. S. Jockovića (tastatura - ah, kako egzotična reč). S obzirom da je dotični mi predak ostavio u zaveštanje prilično obiman tekst, a samo transkriptovanje iz izvesnog programa Word u Derilia me je koštalo čitavo bogatstvo, citiraću samo pojedine, za istoriju Srba značajne odlomke.

03.08.2016. U Hrvatskoj besni rat. Svi oni nesrećnici koji su po forumima i raznim Vukajlijama smarali kako će migranti sa Bliskog istoka izjesti ovu bananicu od države su se zajebali. Izjeli su naše komšije. Kao što igrači stonog tenisa prebacuju loptice sa jedne na drugu stranu, tako su i Hrvati (takođe izumro narod, prim.aut.) pokušavali nama da uvale ''obojene''. Kako ovi nisu mogli preko Mađarske, gde je obrazovana naoružana civilna vojska, okrenuli su se na zapad, Hrvatsku. Optužuju nas, ali neće daleko dogurati jer novi Jasenovac je na pomolu, a pritisak Evrope je sve žešći.

22.09.2030. Napokon neko političko dešavanje vredno pomena! Velika ''Мајка Русија'' u koju su se mnogi kleli raspala se na Istočnu i Zapadnu! Lepo je neko pametan rekao, ''Historia magistra vitae est''. Samo što moćnici nisu ništa uspeli da nauče i opet se vrti ista ploča. Haha, Moskovski zid. Bar to da doživim, nisam se ni rodio kad su rušili onaj Berlinski...

02.11.2047. Situacija se relativno stabilizovala otkako se Evrposka Unija raspala prošle godine. Sećam se kako mi je otac još pre četres' i kusur godina pričao kakve će nam sve mogućnosti pružiti ulazak u Evropu. Matori, kladim se da bi te sada izjedao blam. Ali verovatno se toga ne bi ni sećao, i bilo bi ti drago što je evropskoj bagri došao kraj. Ti i majka ste nam sve pružili i bez tih ''Evropskih'' mogućnosti, bili ste za nas Svet. Zahvalan sam vam oboma. Voli te tvoj grešni sin. Počivaj u miru.

07.05.2057. 40% svetske populacije je stradalo. Od čega, pitate se? Prehlade. Ko bi rekao da nam tako nešto može doći glave. Poslednjih desetak godina nas Srba je sve manje, otuđujemo se, milimo svud po svetu. Nije nam lepo ovde. Sada još i prehlada. I nije važno što nam je pola najmilijih poumiralo u slinama, najbitnija vest je da je Novakov unuk živ i zdrav na Devičanskim ostrvima i lep na dedu...

10.06.2057. Najnoviji ''Statističar'' pokazuje da smo mi Srbi na par koraka do istrebljenja, ako se ne računaju emigranti... ''Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju...''

12.03.2065. Baš mi poslednji Srbin koji se zove Miloš danas u parku reče da je pročitao u ''Večernjoj Politici'' kako veće i mnogoljudnije Evropske sile pretenduju da uzmu pod svoje sve nas preostale, kao da smo ugnjilo voće na pijaci... Rumune, Mađare, Dance, Poljake... Nisam verovao da će se situacija u svetu ovako brzo odvijati, još za mog života.

11.12.2073. Karta Evrope više nikada neće izgledati isto. Gledao sam kako ruše Moskovski zid i kroje granice mnogih država. Pogledao sam smrti u lice kada su mi, ovako starom i u kolicima, pretili oružjem da napustim Srbiju. Sada sam Džon Smit 1275 i živim u Ragatzu u okolini Beča (veštačka tvorevina za izbeglice iz ''Ugroženih'' tj. maloljudnih zemalja, koja treba da stvori utisak da živimo normalno). Svakim danom mi je sve lošije a medicinske sestre nas sve ređe obilaze. Delim sobu sa Poljakom i Hrvatom. Pričamo ''naš'' jezik sva trojica i lepo nam je. Znam da ovo neće dugo trajati i bojim se da se kraj bliži. Ne samo moj, već Srbije i Srpstva. Nema te sloge koja nas sada može spasiti.

31.12.2073. U zvaničnom (prazničnom) saopštenju stoji da države: Bugarska, Mađarska, Srbija, Hrvatska, Poljska, Makedonija, Danska, Rumunija, kao i nezavisne italijanske i ruske državice više ne postoje. Osećam se kao poslednji Srbin na zemlji. Preumoran sam da bih pisao. Odjavljujem se. Ostajte mi zdravo.

Smatram da će ovi memoari u određenoj meri pomoći da se neki događaji više nikada ne zaborave ma koliko se davno dogodili, i da će skinuti koprenu sa očiju mnogih.

Kao što bi moj narod rekao:
Leta gospodnjeg, 173.85.9389.

Definicija pisana za takmičenje ''Bolje rob nego...''

2
18 : 2

Protestovanje protiv vlade, politike i stanja u državi

melkijades 2010-05-28 13:27:27 +0000

Narod nikada ne diže bunu kada dobro živi i kada je siguran - buni se onda kada shvati da su kola krenula nizbrdo, da se loše živi, da su institucije korumpirane i da za to neko mora da odgovara.
Pojedini narodi, poput Grka i Francuza, u milionskom broju izadju na ulice, zakoče sve u zemlji, polome i popale što se može, a često bude i stradalih. Možda nije najpametnije, ali jasno stave do znanja da sa njima nema zajebavanja, neke stvari neće proći i vlast je ta koja se menja, a narod ostaje.
U Srbiji sve to ide malo drugačije..

Tv prenos skupštine Srbije na drugom kanalu, usvojen zakon o plaćanju poreza na kućne ljubimce u visini od 1000 dinara na godišnjem nivou:

- Ekipa u kladionici : Jebem im mater fašističku, šta bre hoće više koji kurac? Uskoro ću plaćati porez na krečenje sobe u plavo, kakvu smo mi stoku doveli na vlast! Aj prebaci na prvi, počela je tekma..

- Lokalne pivopije ispred dragstora: Pa ovo nema u krstu sveta! Pa dokle više majku mu jebem, kakav harač još neće izmisliti, pa od čega ja da živim? Ljubinka, daj nam još četiri jelena i stavi na crtu, prekosutra će valda plata..Nego jeste li čuli da je Žigić u Birmingemu?

- Studenti prava u kantini: Vidiš ti ovo Miloše? Porez na kučiće i papagaje..Miloš - Ma boli me tuki, dam još ovih osam ispita i palim za Nemačku kod tetke, nek se podave svi ovde u govnima, jebo ih Krkobabić.

- Ćale: Dinkiću, pa znaš kad ću da ti platim porez na Tobija? Nikad! Nek dodje samo neko da mi traži - šta? Pa nije ovo ljubimac gospodo, ovo je lovački pas, ja ga držim da mi pomaže a ne da ga mazim..

- Vukajlija: Definicija o zakonu o plaćanju poreza na kućne ljubimce, rasprava u komentarima. Završila na četvrtoj strani, i svi se vratili četu, gledanju postera i čitanju viceva na forumu.

- MOTIKA i melkijades: Melk srolaj još jedan, šta džaba da se nerviramo.
- Ma u pravu si šamane, ko da nas dvojica možemo tu nešto da uradimo..

8
50 : 4

Underground kategorije rakije

melkijades 2010-10-23 08:46:58 +0000

Rakije obično razlikujemo po pitkosti, jačini i voću od kog su napravljene, i u zavisnosti od svega toga odredjujemo njihov kvalitet i dopadljivost. Medjutim, vremenom je došlo i do drugačije kategorizacije, u narodu jednako prihvaćene. Tako su danas poznate i sledeće vrste, mada nikada nisu etiketirane i javno priznate:

1. Prozorača : izuzetno nekvalitetna rakija. Pije se u krajnjoj nuždi i nedostatku drugog alkohola, i može da posluži za dezinfekciju povreda. Može i da se podvaljuje drugima, kako bismo uživali gledajući do sada nevidjene grimase na njihovim licima. Posledice - mučnina, glavobolja, mamurnuk i gorko kajanje.

2. Izuvača : ubica rakija. Služi za proveru budućeg zeta, a ispija se uz obilne količine vode. U slučaju preterivanja izaziva prženje i ozbiljne povrede unutrašnjih organa.

3. Fajt klab rakija : rakija koja potpada pod borilačke sportove. U slučaju preterivanja u konzumiranju iste, dolazi do agresije, konfliktnog ponašanja, samoblamiranja (boli te kurac) i vrlo verovatno do fizičkih obračuna i oštećenja tudje imovine. Treba je izbegavati.

4. Katatonka : zajebana rakija. Izaziva hiperaktivnost, napetost i paranoju. Na katatonku nije lako naleteti, ali kada vam se to desi, računajte na crne rupe, budjenje u miliciji, i iščudjavanje kada vam budu pričali kakva sranja ste pravili. Dodir sa ovim pićem ozbiljno pokreće pitanje ostavljanja alkohola.

5. Knjaz miloš : random rakija koja je, u nedostatku staklene flaše, završila u ambalaži od kisele vode. Izuzetno nezahvalna kada se iz grada vratite mučno pijani, i obradovavši se kiseloj vodi nategnete iz sve snage..

6. Ćutovača : od svih rakija, najmisterioznija. Nije sa sigurnošću zaključeno od čega je ispečena, ali o njoj kruže razne priče, od one da je sa drugog sveta, pa do one da je pravljena u oblasti 51. Dobila je ime po jednom čudnom čoveku koji je dolazio u Rakija bar i tražio samo nju (reč nije progovorio nikada - uperi prstom, popije par komada i ode.). Poslednji put kada smo ga videli popio je par komada, ustao, uzeo stolicu i iz čista mira demolirao čitavu kafanu. Ćuteći. Flaša i danas stoji na istoj polici. Još se nismo ohrabrili da je probamo.

6
67 : 9

SMS Poruke na TV-u

Pekki 2010-06-05 14:43:04 +0000

Fenomen koje su ranije praktikovale SVE moguće i nemoguće TV stanice, danas se može videti gotovo samo na muzičkim kablovskim televizijama, poput DMSAT-a ili Spectrum-a. Naravno, tu su uvek Reality Show emisije poput Farme ili VB.
Poruke ljudi konstantno šalju da bi pozdravili nekoga da naruče pesmu za koju čak ni režija nije sigurna da su i njihove dede ikad čuli u životu.
Naravno, služi i da gledaoci nađu srodnu dušu, a da neko zapiše broj i dušu im posle vadi.

Ne obracajte pažnju na namerne greške u SMS porukama, to je stil pisanja gledalaca.

DMSAT

- moze li pesma od radeta zulum kulakovica-kako sam je tresno
- NEMAMO TU PESMU MOZE NEKA DRUGA??? :DDDDDDD

- cestitam bivsem muzu na zenidbi ako moze pesma od brene-nekoj drugoj decu pravi
- MOZE,IDE,POZZZZZZ:))))))))

- SIN MISE OZENO AKO MOZ PESEM DANAS MAJKO ZENIS SOVG SINA!!!!!!!
- CESTITAMO, ALI NEMAMO :(((((((

- moze li neka da se javni zivim u njemacke hocem da se zenim

- nikola znam da si sad u reziji ostavio si peglu upaljenu ne pismeni covece
- NISAM JA MICA JE DOLAZILA JUTROS

Spectrum:

- mlad,zgodan,zivi u njemacke,trazi za dopisivanje 06*******

- trandza za udaju 06*******

- ozenjen sportista trazi razonodu 06******

- PIZDA LI TI MATERINA SAD CU DA PODNESEM ZAHTEV ZA RAZVOD!

Veliki Brat:

- manuele,naaaaaaybolji si,wowim te najwisxe na swetu,jubim te :*****

- CECA RAZNATOVIC DO POBEDE!

- smooooooooooooor :S

- veliki brat je veliko govno! trujete decu, majke vam ga spalim!

- aj ti nemoj da lupas najbolji su ukucani

- viki i kiki napolje!

- viki i kiki do pobede! :*

- jovana je konza

- i jeste koza

Farma

- drzi se tamo,sine,nedaj da te mnogo siluju.pozz tvoja mama

- poslednji pozdrav za mileta gundulica,neka mu je laka zemlja

- zveki,trazi jos turpija.milorad

- mama,moramo da otvorimo i fond za poboljsanje uslova u zatvoru.pozz,katarina

- milos bojanic do pobede!!!!!!!!

- ko glasa za ovog milosa bojanica retardiranog firci i maja do pobede

- UVEDITE CECU NA FARMU DA JOJ GLEDAM SISE!

- duso, znas da te volim vise od svega na svetu, oprosti mi molim te. tvoj buci

- buci vrati se onoj tvojoj debelonogoj,ne blamiraj me vise pizda ti materina

3
61 : 11

Klasična lepota

JUGOSLOVEN123 2015-01-19 15:49:51 +0000

Često možemo čuti kako neko nije klasično lep, već odiše nekom pozitivnom energijom. E pa to je mazanje očiju pičkopaćenika koji se nadaju da devojke neće primetiti kraste na izobličenom licu njihovom.

Postoje 3 vrste "neklasične lepote":

1. Ružan/na je, ali ja imam fetiš za bokserski nos.

2. Ružan/na je, ali mi je drug/drugarica, pa da malo iskrivim istinu.

3. Ružan/na je, ali je dobra osoba, a meni se bliži triespeta.

1.
- Ćao, mogu li da ti platim piće?
- Možeš, naravno, ali zašto, nisam ja na tvom nivou...?
- Pa znaš kako, ti nisi klasično lepa, ali odišeš nekom pozitivnom energijom, šta da ti kažem.
- Jao, hihi, pa hvala, a kako to misliš?
- Pa mislim da nisam kresnuo ništa pola godine, odvaljen sam ko Sergej Trifunović na snimanju emisije na Prvoj, a i imaš mnogo lepa stopala, šta da ti kažem.

2.
Ćomi: Au jebote kako je ružna ona tvoja...
Šomi: Koja moja bre? Maja? Pa ona mi je drugarica kretenčino. Nije klasično lepa, ali...
Ćomi: Ali šta? Ne bi je jebo ni da meša ko veš mašina sa ubačenom ciglom.

3.
Maja: Znaš kako mi se sviđa jedan dečko, ali plašim se da mu priđem...
Kaja: Koji dečko bre, šta se plašiš kuj moj? Imaš 39 godina crna Majo, bliži ti se četrdeseta, a ponašaš se kao tinejdžerka. Ko ti je taj?
Maja: Prijatelj prijatelja, Miloš. Nije klasično lep, ali...
Kaja: ?
Maja: Ali ima BMW x6, znaš kako bruji, k'o vibrator kad ga uključiš na MAX.
Kaja: Pa šta čekaš, ja bi i ciga jebala da ima iks šesticu.
Maja: Stvarno?
Kaja: Ma jok, čekala bi do četrdesete k'o ti. Ajde marš!

9
23 : 9

Glad (neprehrambene vrste)

Тхе Проф 2014-12-08 20:05:23 +0000

Apoteoza ljudske želje. Metafora ultimativne žudnje za nečim iz nasumične oblasti života na planeti Zemlji, uz prstohvat jeftine patetike kao zvučnim začinom.

Jer Čovek može biti "gladan" ljubavi, uspeha, seksa, avantura, pornića sa dobrom pričom (jebem mu mater stvarno)...a da li će na kraju biti i sit, umnogome zavisi od apetita i kulinarskih sposobnosti da isti utoli, mu. Ako pitate Agilnog...ma, ne očekujte odgovor.

- Ništa, mama, vidimo se kasnije, idem da se vidim sa Mladenom...
- Čekaj, ćero, zar ne beše Miloš, Milan, Mihajlo, kako ono?
- Ma, oni su bili stari, ovaj je nooovi...Ah, mama, šta ću kad sam gladna ljubavi, hihihi...
- Pre bih rekla da si gladna nečeg drugog, sine, al' aj nema veze...

-------------------------------------------------------------------------

- Zdravo, ženo, šta ima da se jede, gladan sam k'o vuk!!
- Gladna sam i ja, Momire...al' nežnosti i pažnje! Kad si mi, na primer, poslednji put kupio neki poklon, a?! Ili barem buket ruža?!
- Moré, ljiljane ima da ti kupim...al' ZA GROB, ako mi momentalno ne budeš dala nešto da smirim čir, ščula?!?!
- Evo, evo, ne moraš odmah da urlaš, životinjo...:i pasta sa šunkom i pečurkama dobija preliv od Mr.Muscolo-a:

---------------------------------------------------------------------------

- Striče, šta misliš: 'oće krenuti sad Troickog posle ove pauze, ono, gladan je trofeja i to?
- Ma, pusti to, sinovac, nego - 'sti gladan pičke, bre? Imam jednu curu za tebe, dušu dala da skineš mrak s njom, hehe...
- Pa, ne znam baš, striko...
- 'Ajde, 'ajde, pa ja da čekam da se onaj tvoj blesavi otac a moj brat pobrine oko toga, ti bi verovatno i do penzije dogur'o, kenjac jedan...Alo, Grozdana, jes' ti? E, slušaj, treba mi tvoja stručna pomoć oko nečega, znaaaš, hehehe...

8
27 : 1

Procena štete

crnigrujan 2012-08-22 20:02:01 +0000

Prilika za uzvišene domete kreativnosti od strane oštećenog.

- Dobar dan časna starino.
- Dobar dan gospodo.
- Kažu u centrali da ste prijavili kako su vam ovce napali vukovi, došli smo da sastavimo zapisnik i načinimo procenu štete.
- Jesu, jebem li im, d'izvinete krv zvjerinju, pola stada mi poklaše krvnici. Kako ću sad zimu prezimiti ne znam, mogu samo leć' pa krepast' od gladi, ja...
- Pa koliko je to tačno "pola stada"?
- Eto, poklali su bar trie's komada. Tri'es ko nijednu a samo dva vuka bila, šta bi tek bilo da ih je više pitam ja vas, mi smo ovđe seljaci na milos' i nemilos'...
- Aha, dobro, piši Milivoje trideset. Možete li da nam pokažete leševe?
- Naravno, evo ovamo su. Srce mi se cepalo dok sam skupljao moje sirotice...
- Pa ovde imate samo dve zaklane ovce gospodine!
- Da! Ostalo su sve odnijeli sunce li im razbojničko, a ja stojim i gledam kako mi se imanje rasipa, juče sam bio gazda a sad siroma'...
- Kako to mislite, odneli?
- Niste nikad viđeli kako kurjak odvlači ovcu? Uvati je pod grlo, ev' ovako, pa je zametne na leđa i onda...
- Ma ajte molim vas, kako su dva vuka uspeli da odvuku trideset ovaca?
- Čekajte da završim, dok ih je jedan tako vukao i skupljao na gomilu drugi sede za moj motokultivator i...

3
19 : 1

šta ima novo?

Migza 2010-03-05 20:28:45 +0000

Omiljeno i izričito iritantno pitanje gastosa u dijaspori kad telefonira sa maticom Srbijom. Pitanje se nekad i proširuje sa "jel pita neko za mene?" iako dobro zna da su ga već i komšijski kerovi zaboravili. Jedino ga se možda još i rodbina seti ponekad, familija je uvek tu... da te izmuze za par evrića.

Žena: Treba nam mašina za pranje suđa, ne mogu više ovako.
Muž: Pa draga znaš da ne možemo da priuštimo pored kredita za auto tako nešto.
Žena: Ma baš me briga za tvoj kredit, auto i onako samo ti voziš dok ja po ceo dan kući moram da upropaštavam svoje ruke. Jel može auto da pere suđe, a, jel može? NE MOŽE! Nekad sam bila najlepša devojka u gradu, svi najbolji frajeri su se okretali zamnom, a ja ćurka se udam za tebe, šta mi je to trebalo u životu (počinje da plače krokodilskim suzama). Ako nećeš to da uradiš za mene idem kod moje mame, pa nađi nekoga drugog nek ti pere, čisti, kuva, pegla.
Muž: Dobro, dobro de, smiri se, nabaviću pare za mašinu, evo sad ću da nazovem strica Milivoja iz Nemačke.

Muž: Alo, čika Milivoje! Miloš ovde!
Milivoje: Pa gde si ti sinovac? Lepo što si se setio čike, bar neko da me nazove. Kako si ti meni? Šta ima novo, jel pita neko za mene?
Muž: Ma dobro smo, nema ništa novo, besparica ovde kod nas, al ne žalim se ja, dobro je samo da nije lošije hehe. Ma evo baš je Jela sad pitala za tebe, kaže "Kako li je tvoj stric, jel ga zdravlje služi?" pa ja reko da te zovnem da proverim (a uzgred da uzajmim neku kintu).

2
29 : 5

Lezilebović

Emi Lija 2012-02-02 22:10:11 +0000

Zanimanje. Osobina. Hobi.

- Je li ćero, a da te pitam, šta radi onaj tvoj narkoman kad ne visi ispred dragstora sa drugim narkomanima? Ima li on kakav poso, nešto?
- Tata, on se zove Miloš i nije narkoman. Umjetnik je. Nadrealista. Ne želi da bude vezan za neku kancelariju i gomilu papira. On je, kao i ja, slobodna duša koja...
- More, vezao bi ja vas oboje. O drvo. Lezilebović znači. Pa našo budalu. Neka ćero,neka. Samo mu spomeni, onako usput, da miraza nemaš.

- E, a kakav je onaj lik Marko? Mislim, čini se kao kul momak, onako na prvi pogled.
- Koji Marko? Šomijev drug? Bježi bre tamo. Momak je usporen totalno. Po čitav dan jede, spava i čeka da mu život padne s’ neba. Lezilebović pravi.

- Vala, dao bih desno plućno krilo da živim kao ovaj naš komšija, makar dva dana. Evo ga svako malo obilazi svijet, vozi onakva kola, ima onakvu ribu. Pu jebem ti život nepravedni!
- A to bi ti znači? Da putuješ po svijetu, da vozikaš džipove i djevojke, da ti se dive ovakvi nesrećnici ka ti? E ne može! Nego da si uhvatio tu knjigu prije nego što ja uhvatim onu toljagu! Kakvi smo, da smo, lezilebovići vala nismo! Mrš u sobu!

0
13 : 5

Baron

Стевџа 2020-06-22 04:34:41 +0000

Znam da je bilo već definisano...u principu jako velik lažov koga baš briga šta priča, bitno je da laže...zašto mi je ovo poznato...

Dva ortaka se sretnu u školi

Aaa dje si Stevane sivi tiću znaš kako ide dalje neću da te kanalim pred ovim trebama hahaha
Ooooo gde si Janko...ime ti je dovoljna kazna ne mogu da ti stajem na muku više, biću milostiv ovog puta. Nego vide li ti negde onog barona Miloša?
Jaooo ne spominji ga ima da krene opet da laže nešto jako apsurdno bukvalno ću se usrati a nove lone sam kupio, nije baš fora da ih odma danas zamažem hahahah
A da realno i to što kažeš...baš nema ni meru ni granicu...jaoo

U tom trenutku nailazi Miloš i sve ide u kurac

Oooo gdee ste drugari moji dobri..na šta ličite to sinovi kao da ste ne daj bože glasali za Vučića...vidite mene kako sam samo jak i snažan, podseti me Stevo koliko beše ti radiš sklekova u seriji?

-100 buraz

Eee moj ti sine balavi, pazi sad..juče ja radim trening i neka energija me uhvatila i radim ti ja sklekove i nikako da se umorim... dodjem do 100 ma nisam ni osetio..i ja odma na 200 pa na 300.. bez pauze sve....i negde na 500 sklekova tebra iskoči zmija ispred mene i to ni manje ni više nego crna mamba..
A ti znaš kakav sam ja...ne prekidam trening nikad...te ti ja uzmem iz desne čarape onu frulu za kroćenje zmija koju mi je ćale doneo sa poslovnog puta iz Indije...

- buraz, ćale ti je domar...

Da, pa?

-ma ništa, zaboravi...nastavi ti, šta bi sa zmijom sunce ti?

Ma ništa nastavim sklekove na levoj ruci a desnom opalio malo užičko malo moravac i ukrotim ti ja zmiju..ali to nije sve...sećaš se da sam kupio od one ciganke kurs magije, čarobnjaštva i obnavljanja ozonskog omotača kroz molitvu za 750€

-uu da buraz pričao si mi...da nije malo mnogo?

Ma jok buraz dobio sam vaučer -50% na sledeću kupovinu, sliku Vučića iz studentskih dana, njen onlyfans account i 600 grama najfinijeg bakra osveštenog u Ostrogu... realno smešna cena za ovaj bogovski dil.
Ee ja ti prizovem onog Irvinga sa onog sveta i on ti uhvati tu zmiju i odnese je brate tamo kod sebe kući da imaju deca sa čim da se igraju.

Janko se usro..niz nogavicu mu sve ide
Stevanu se otvorilo treće oko i 17 čakri te je doživeo orgazam i kontakt sa izgubljenim gradom Atlantida

A Miloš je našao sledeću žrtvu...

0
5 : 18

Pretproleće

caplin 2014-02-18 07:35:43 +0000

Poslednja polovina februara. Period dualne prirode: po trajanju, to je proces, po intenzitetu, to je impuls.

Kada pretproleće dune u rog, svaki Eduard Sam koji drži do svog štapa i cilindra otpočne svoju borbu protiv sata, gravitacije, moderne filozofije, starih religija, pravilne ishrane, gradskog prevoza, preuskih ivičnjaka, pretesnih cipela, telefonskih razgovora, sparivanja boja...

U ovakvo delikatnom periodu, ljudi često (Nisam završio! ...nošenja kišobrana, kafe sa šećerom, potpisivanja pisama, brojanja novčanica, rasipanja reči, lažnih obećanja, izdavanja računa, dobrobita zajednice, plaćanja poreza, nacionalnog identiteta, Rui Lopeza, četrnaestog februara kao zakazanog termina seče ruža, poimanja surovosti realnosti, mirenja sa socijalnim istinama, iskazivanja političkih opredeljenja i uopšte posedovanja istih, prljavih stakala, plačnih nimbostratusa, unapred odredjenih destinacija ma i najkraćih putovanja)
...
(.)
...upadaju samom sebi u reč.

Osobe se dele na one koje ne vole novembar i na one koje mrze februar (i na sve one ostale koje sve to ne zanima, dobro, prihvatam, ali dajmo malo širine). Pred novembrom čak i sat šteluje kazaljke da lakše izadje na kraj sa njim. Leto je daleko iza, a novo nije na vidiku. Samo zima koja dolazi, i misli kao "Samo da se preživi, pregrmi, prebrodi, da se stigne do proleća, pa ćemo se prebrojavati. I, mili, vidi nemoj da si sam zimi. Nije to za zajebanciju." Uporedo sa tom pomisli, ljudima koji ne vole novembar javi se san o proleću, koji postaje sve življi kako vreme odmiče.

Osobe koje mrze februar (tačnije, njegovu poslednju polovinu) su redje, ili se to samo tako čini. One ravnodušno pregaze novembar. Njih ni zima ne pogadja previše. Zima je tmurna i hladna pa se manje zamera kad su i ljudi takvi. Oni imaju lek za zimu, ali ta februarska pomisao na proleće koje će neminovno doći, i to veoma brzo, unese nemir u njihove uske vene.

Pretproleće širi pore na još uvek promrzloj koži. Kao kostobolja pred oluju, pretprolećna ludost najavljuje ničim zasluženo novo proleće. Javlja se kod onih koji nikad nisu preboleli prihvatanje uslova korištenja slobode. Pretproleće podseti svog vesnika da je on jednog davnog proleća srce nosio na dlanu, a sada ga čuva u džepu. Sada vodi poslove, pravi planove, prelazi ulicu na pešačkom prelazu. Našao je svoju sreću. Ustvari, dve. Ček, tri. Da, tri brbljive sreće. Ali za to je morao da plati ćutanjem.

Pretprolećni sindrom se lako uoči, ali mu se ne pridaje veliki značaj. To je samo blago samoregulativno ludilo: tiha depresija i tinjajuća anksioznost. Iz daljine uopšte ne izgleda kao godišnji trzaj ribe na udici, koju, nesvesnu svoje pozicije, neka duga nit neumitno vuče ka suvom.

Dok sam prelazio ulicu, pažnju mi je privukao čovek se zaboravio pred semaforom. Trubili su krvoloci iza njega, kao da je on tu nešto kriv. Tek neki minut pre toga, radnica u apoteci je ustala sa radnog mesta i zvanično objavila da je kasa zatvorena. Zaključala je radnju i otišla, poklonivši mi pre toga lek protiv kašlja po koji me je supruga poslala. Nju zatičem ispred zgrade na biciklu. Nije na poslu jer je bolesna, ali zaštno nije ni u krevetu. Draga? Kaže da joj ne smetam sad, šalje mi poljubac. Taj ožiljak na kolenu je iz vremena bežanja iz škole sa dečakom koji se zvao Miloš, ili Milko, ne sećam se tačno, uvek je tu priču prekidala na pola i menjala detalje. Verovatno zaboravlja. Svakako, uplela joj se bila noga u lanac ili tako nešto... Gore u stanu, deda sedi u fotelji i gleda Zvezdu. Nikad veću suzu nisam video. Deda? A da mi pričaš opet ono kad ste išli u London? Ćuti deda... Tetak u kupatilu prebacuje razdeljak u levu stranu. Ovo već ne sluti na dobro.
- Tečo, opet ti? Pa šta tetki da kažem čoveče?
- Kaži šta hoćeš. Idem i tačka.
- A šta ćeš kad te nesudjena bude pitala znaš li koliko je prošlo?
- Šta koliko je prošlo, neka je prošlo. Znam koliko je prošlo. Deset proleća je prošlo. Da, u prolećima brojim. Ko ti to? Muž, a? Već muž? A šta si govorila onda, šta? Ček, šta sam ja govorio? Jesam, neka sam, ništa ne bih ni promenio. Sve i dalje mislim. To je jedino što sam ikad rekao a za čim ne žalim, iako me sad boli kao cela šuplja gornja vilica. Neka je prošlo! Znam da je prošlo... Znam jer za mene nije. Kad te proleće mimoidje, ništa ni ne teče. To je ništa, tih deset godina. To je deset puta nula. Ovo je moje mesto, jedino ovde mogu da budem i ja se ne mičem odavde. Ne, ne znam kako se to zove u psihijatriji. Znam koliko je prošlo! Eto tako ću da joj kažem.
- I tvoja je?
- Već je ona moja, neznalice! I ja to ne zovem tako.
- Nego kako zoveš?
- ...
- I ti ćutiš, a?
- ...
- A da mi učiniš nešto?
- Idem.
- Dobro, ideš, ali da odložiš to za par dana, za mart recimo, kad otopli još malo, dodje pravo proleće, a? Nije mart daleko. Čekao si deset god... proleća, možeš još deset dana? Čisto da staneš na loptu i da uradiš kako valja.
- Misliš?
- Sto posto, videćeš. A i deda se napio, moramo da ga odnesemo u krevet. Eno ga u fotelji, opet sanja kako potpisuje za Zvezdu umesto da ide u Nemačku..

26
121 : 32

Hitna pomoć u Srbiji

Adams86 2013-01-31 13:57:54 +0000

To su oni beli kombiji, sa rotacijom koji viču tinu ninu, koji ti non stop presecaju put u gradu i hoće da te gaze na pešačkom. A sa druge strane kad god ti trebaju, dolaze "hitno" za 45 minuta do sat.

-Halo? Hitna pomoć?
-DOBILI STE HITNU POMOĆ BEOGRAD MOLIMO VAS SAČEKAJTE...
-Pu jebem ti automat!
-DOBILI STE HITNU POMOĆ BEOGRAD, MOLIMO VAS SAČEKAJTE...
-DOBILI STE HITNU POMOĆ BEOGRAD, MOLIMO VAS SAČEKAJTE...

Nakon 15 minuta javlja se fini ali iritantni ženski glas:

-Hitna pomoć, izvolite...
-Molim vas brzo hitno je, pošaljite kola u Sremsku 14, krvari čovek,molim vas hitno je...
-Polako gospodine samo bez panike, kako je je vaše ime?
-Miloš Lazić, molim vas požurite
-Kako je ime pacijenta?
-Dajte ljudi jel ste normalni čovek krvari, jel možete da pošaljete kola već jednom...
-Pa gospodine recite mi ime pacijenta, ne možemo bez toga?
-Mario Jovanović jel dolazite sada?
-Koliko je Mario star?
- Auuuuu jbt... 37 godina
- A šta ste mu vi?
- Ja sam mu jebeni drugar, jel ste vi normalni?!
- Gospodine molim vas smirite se i budite kulturni, recite mi šta se tačno dogodilo?
- Dajte bre ljudi umreće mi čovek na rukama, puko je prozor ubolo ga staklo u stomak, molim vas požurite izgubio je svest!
- Samo se smirite gospodine stižemo. Recite mi samo jel ovo vaš broj sa koga zovete?
- Jeste moj je broj, jebo vas broj jel stižete!?
- Kako ste rekli adresa?
-Jebena Sremska 14! MARIO?! MARIO?! Jebem vam mater da vam jebem mater, čovek je umro...
- Gospodine nema potrebe za psovanjem, ako je pacijent preminuo onda mi nemamo ništa sa time, to nije naša nadležnost pozovite 2562-384, to vam je JKP Pogrebne usluge, tražite službu za prijavu smrti... Dovidjenja, želim vam prijatan dan.

22
38 : 5

Nazvat' ćemo vas...

nazorp 2011-07-05 02:53:33 +0000

"Dajte mi broj telefona i ime,razmotrićemo i nazvaćemo vas" je rečenica koju dobijete svaki put kad ne dobijete ono što ste tražili - posao!

Ulazim rastresen sav u kuhinju privatne firme u kojoj se crnči od jutra do sutra,dok mi čistačica,pogrbljena starija žena govori da je javila direkoru da ga čekam.

Čekajući tako,okruglih 40 minuta razmišljam o tome kako je to već 5-i posao gde predajem molbu,kako sam jedva nakuckao za bus do te firme i nazad,znoj se sljeva i dok forsiranjem priče čistačica me ispituje "odakle sam,šta sam,što sam i ako sam,zašto sam?",i uz skromna i jednostavna odgovaranja na pitanja molim se da sve prodje u najboljem redu... da napokon dobijem bilo kakav POSAO!

Nakon 40 minuta,dolazi sjedi,stariji gospodin koji mi pruža ruku i govori da se zove Miloš.Kruži oko stola,sjeda sa moje ljeve strane,spušta neke papire na stol i pita me : "Šta si završio?"... odgovaram "Elektro - tehničar računara"... on me gleda i postavlja drugo pitanje "Razumiješ se u struju!?!" (nakuplja se mala doza bjesa u meni) i taman da mu kažem da "razumijem da je opasna i da se sa njom ne igra",prekida me zvono njegovog telefona! Ne bih to bilo ništa čudno da to nije bio 2 Pac - Changes i da on nije razgovarao 15 min...

Nakon 15 min razgovora,budi me rečenicom "Dobro Aleksandre,kažeš da se razumiješ u struju,dajte mi broj telefona i ime,razmotrićemo i nazvaćemo vas,eto.... toliko"!!!

0
8 : 4
<%

Rekli o sajtu

U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti

Mokoš · 11. Maj 2011.