Najbolji izraz pomoću kojeg možemo da nateramo nekog lika koji je odužio svoju priču da je skrati i pređe na poentu
-Znaš ti kad sam ja sa mojim ćaletom išao u šumu traktorom po drva, jedva smo izvukli živu glavu.
-A jel znaš ti kad je meni palo drvo na ursusa!
-Ne, nisi pričao.
-Moj brat od tetke, znaš ga ti onaj Nikola što je ujak onoj Tijani iz Lozovika što vozi golfa 3, išao on u grad, tamo u jedan novi kafić što se otvorio pre mesec dana, njega je otvorio onaj Stefan, znaš i njega... Tamo mu bile drugarice pa zove on i mene, dodjem ja tamo, popijemo po koje pivo, znaš da sam reko da ne pijem više al ajde da se pokažem pred njima... Dogovorimo nas dvojica da idemo sutra u šumu za drva... Odemo mi kuci tako oko 4 pola 5, kad oćeš ustajanje u 6 da idemo po drva, krenemo ti mi tako sa njegovim fergusonom i mojim ursusom... idem ja tako ursusom, a juče je moj brat sa njim radio...
-A bre barte skrati malo, ti ne znaš kad si pošo a kad došo, skrati malo, pređi na poentu nemam ceo dan, odužio si..
-Pa šta ja bar moje priče ne ponavljam po pet puta
-Ma ti tvoje priče ne možeš da zapamtiš
Davanje do znanja sagovorniku da niste razumjeli njegove stručne izraze i da bi bilo poželjno da to sve prevede.
-Vaš sin ima blaži oblik poremećaja ličnosti.
-A šta je to poremećaj ličnosti?
-Poremećaji ličnosti predstavljaju karakteristične i trajne obrasce ponašanja, mišljenja i osećanja koji prilično odudaraju od onog što je uobičajeno. Ove devijacije se obično javljaju u sferi volje, nagona i emocija. Poremećaji ličnosti označavaju stanja ili oblike ponašanja koji otkrivaju karakteristični životni stil pojedinca.
-Jel možete to prevesti? Ništa vas nisam razumijela. Šta je tačno sa mojim sinom.
-Vaš sin nije baš sasvim u vinklu.
Izraz kojim dotični prećutno ili naglas obaveštava javnost, rodbinu i prijatelje da odustaje od sebe, svog kurčevitog stava "Neće mene niko zajebavati", od svoje umetnosti, od svega što je stavljao na pijedestal sopstvenih vrednosti i prelazi linijom manjeg otpora svesno i dobrovoljno u mašinu.
U onu istu mašinu za mlevenje mesa koja od snažnog junca napravi ništa do par kila faširanog mesa, bezlične rumene mase koja se ni po čemu ne razlikuje od par drugih kila samlevenog.
Pošteno, nema palamuđevine kako se pogazilo sve u šta se verovalo pod izgovorom da se sistem ruši iznutra. Jednostavno bio si gladan i hladan a mora se i jesti i grejati.
- Kako je u Amerikama, kume?
- Oukej, oukej, dobra plata kume, ribam neke podove u bolnici, tamo i žena radi, svi smo na njenom sikjuritiju, ima veću platu.
- Pa kume, šta je reć'? Kuma počela da radi? Jesmo rekli da u poštenih Hercegovaca žene ne rade, da to nije za žene, a?
- Jebiga. Valja kume platit' račune.
- To si mog'o i ovde jeb'o se ti. Trebala ti Amerika da ti pamet otvara.
- Štaš... Teče vino crveno venama mojim.
- Još uvek sanjaj, kume.
Ko god da je smislio ovu spektakularnu frazu iz naslova mora da je bio vrhunski poznavalac ljudske prirode i ponašanja, genije psihologije koji je pronikao u tajne kako Čovekove svesti tako i njegove podsvesti.
I da – dabogda ga izjeo najgrđi rak koji je poznat savremenoj medicini. Ako već nije, tojest.
Elem i završivši taj uvek rado očekivani aspekt u mojim definicijama, vratio bih se, ako dozvolite, detaljnijoj analizi pomenutog izraza. Nema tu, ustvari, nešto previše detalja. Zapravo samo jedna prostoproširena govnurda od rečenice u kojoj se kriju svo zlo&nesreća koje nas praktično dnevno posećuju u našim domovima. U dnevnoj sobi - da budem sasvim precizan. I ako kojim slučajem niste rođeni kao retard ili posterdžija, do sada ste već sigurno i mogli da zaključite o čemu je reč. Da, ti prosečni autoru definicija što blejiš za tim lepljivim kompom – TELEVIZIJA je tačan odgovor! Jer, upravo je ona najveći bezobzirni eksploatator floskule iz naslova, tog zaraznog refrena komercijale, latentnog oružja za masovnu indoktrinaciju i, iznad svega, tog svojevrsnog pojačivača programskog ukusa koji će nas “naterati” da pogledamo i najočajniju emisiju, seriju, film, poverujemo i najdebilnijim marketinškim konstrukcijama ili, nedobog, ispratimo dvanaes’iljaditu reprizu nasumičnog od već poprilično transferogenog broja radioaktivnih domaćih kratkometražnih i dugometražnih ostvarenja koja je - između ostalih i već tradicionalno, napisao g-din skriboman - Siniša Pavić.
Mis’im...Je l’ ONI stvarno cene da ćemo MI da poverujemo da smo tražili da gledamo jebenog Šotru?! Ili “Porodično blago srećnih ljudi u boljem životu”?! Ili šou Ivana Ivanovića sa sve transferogenom pojavom benda Ane Štajdohar, kao i nje sâme?! Ili raspali “Bonux” u pakovanju od 12 i kusur tona?! Ili čips sa ukusom račića i sendvić sa pršutom i nori-algom u mrtvom MekDonaldsu?! Ili TOG čoveka na TOJ funkciji?! Da li ONI zaista misle da će tom kontra-psihologijom uspeti naše mozgove da pretvore u konformističku kašu koja misli da to nije, te na taj način kontrolisati naše želje, potrebe, snove?! Doduše, ona pršuta i alga bi do jaja išle zajedno...Saću se vratim...
Ne tako daleka budućnost bi otprilike mogla da izgleda ovako:
● Visok procenat nezaposlenosti – jer ste VI to tražili!
● Niske plate za one koji su zaposleni – jer ste VI to tražili!
● Bez standarda – jer ste VI to tražili!
● Bez Kosova – jer ste VI to tražili!
● U Kapitalizam – jer ste VI to tražili!
● Sa jakom inflacijom i slabom ekonomijom – jer ste VI to tražili!
● Sa nepismenim seljačinama ali visoko kvalifikovanim lopovima na vlasti – jer ste VI to tražili!
● Jebi nas, Svete – jer ste VI to tražil...
Ah, da, to je već sadašnjost...
Opaska ortaku da preterano sere.
- Ona je večernji oblak koji bludi nebom mojih snova! Ne! Ona čeznjama ljubavi moje daje boju i oblik! Ona je MOJA. Ne, ne! Ona obitava u mojim beskonačnim snovima! Njena su stopala ružičasto rumena od ognja mog čežnjivog srca! Ona žanje moje večernje pesme! Njene su usne gorko-slatke od ukusa vina mojih patnj...
- Brate, što si Duško Korać, jebote? Jes' ti to jeb'o ili ne?!
- Ovaj...ne...još...
- Zato ti i bulazniš tako, nesrećo zagorela. Nego, bolji što pre pređi sa priče na dela da je neko ne "požanje" pre tebe...
Prilikom dobijanja informacije iz prve ruke od strane ćaleta, može se desiti da se refleksno izmakneš i on te omaši.
Pošto je to počelo vrlo često da se događa, matorci su doneli odluku da izmisle novu frazu kao pokazatelja svoje sirove snage.
- Mali, čujem krknuo si dete onoj tvojoj?
- Jesam, ćale.
- I to u mojim kolima?
- Da.
- Pa šta sad da ti radim? Pola tarabe sam polomio o tvoja leđa, svakojaka džumara mi se uvlači u dvorište. Šipke od radijatora više ne mogu da koristim, nećemo imat' čime da se grejemo. Ništa, preostaje mi šamar. 'Odi vamo i namontiraj se. Pazi, ako te omašim ubiće te promaja, zato bi ti bolje bilo da me pustiš da te odalamim ljudski i da završimo s ovim.
Igrati makaranu u trenutku kad se traži nešto po svim džepovima, nešto što bi trebalo da je kod tebe, a ne znaš tačno gde je.
- Gospodine, molim vas. Ako nemate celokupnu dokumentaciju, ne zadržavajte red. Piše na šalteru lepo šta treba posedovati.
- Da, gospođo, vidim. Ali gde ženo Božija da iskopam izvod iz matične knjige rođenih svih mojim umrlih šest kolena unazad sa strinine strane i kako da uzmem njihov bris, aman! Da li ste vi poludeli!?
- Onda morate imati bar jednu ličnu kartu njihovu.
.
.
.
- Šta to radite, je l to makarena?
- Tražim, tražim, imam negde sigurno!
Fetiš za određene osobe, iz neobjašnjivih razloga.
Bakica ( Odaje tajni recept): I tako, pravila sam uštipke sa šipak džem, a danas mi dolazi unuka sa nekim drugaricama ima da im pravim palačinke, ali one MOJE, sa tri jaja malo vode brašna, 2 kašike šećera u zames, ulja tri kapi, da se ne lepi za tiganj, tajni sastojak malo soli, i margarin ovaj, dobro jutro..
Nadrkani kretenoid ( biznismen): Zvrrrr.. Alo! Đe si ti mrčo? Šta kažeš, 100 kila, a? Pazi, da tu robu doneseš tu i tu, kako smo se i dogovorili, nemoj da te sanjam! Ako nešto zajebeš ima da te ubijem sa onim mojim pištoljom, magnumom 357 dobro CZ isti kurac, u svakom slučaju to ću ja da prodajem lično, da milion dinara, to jes evra, jeste, oću, bemveom dolazim, a možda i poršeom, videću... Aj mrčo moj! Ljepotice ( kasirka), šta mi radiš ti?
Radnik: Zdravo, kako ste vi? Aj probajte ovu karticu... Neće, aj ovu... Ajoj. A na ovoj bi trebalo da ima 500 din.. Neće, a.. CCcc.. Plata nije legla jebi ga, kako bre oni misle da narod živi sa 20 iljada, bre radim ko konj tu i tu, a plate nema li ga nema, em kasni... Aj evo imam nekih 1000 din, zadnje u novčaniku, i to čuvam za ne daj bože... Jojj zemljo Srbijo...
Osnovac: Teto dajte mi cigare. Ti pušiš?! Pssst, eno mi ga tata, ne sme da zna! Ok ( teta namiguje).
Klinac: Dajte mi za voliko para krem bananica! Marko sine šta su ti rekli da kupiš? Pa hleb i mleko, ali ja ću im reći da je nestalo, a vi mi dajte krem bananice. Evo ti hleb, i pet bananica, a ti reci da je mleko nestalo. Fala vam komšinka.
Krajnji stepen prisnosti i ljubavi prema istom.
-Ej jebote, što ne pokupiš onu, znaš da te već dva vikenda zaredom smara.
-Da li si normalan, pa ne stavljam ja svog Boška svugdje druškane!
-Kakav Boško, šta pričaš dilejo jedna, idi jebi kad ti je bog dao!
-Ništa to, hoću kad ostarim da mi Boško bude zahvalan što ga nisam trpao u sve i svašta. Nekad mu je ljepše u mojim rukama.
-Jebeš mi sve ako si ti normalan!
Nepopustljiv i neumoljiv čovek, ogrezao u vrtlogu svojih shvatanja i uverenja. Često veoma zatucan, tvrdoglavo nesvestan okruženja, bez želje da se promeni. Štono kažu, jarac u horoskopu iliti tvrd orah.
- Dovedi Tukija na žurku, nisam ga video godinama. K'o da je u zemlju prop'o!
- K'o da jeste. Čami kući, pali pljuge lančano, pretvorio se u glistu... Neki šire glasine da je umro. A sve to zbog igrica, ne skida se sa njih...
- Da se bar sa ženske neke ne skida, pa i da mu oprostimo. Aj' ga pozovi još jednom, leba ti...
- Ma kak'i, tvrdokoran je on k'o ova skorela fleka na mojim preponama...
Jedna od najiritantnijih pojava u ona vremena kada je najčešći način za snimanje pesama bio da staviš praznu kasetu (uglavnom marke TDK) i čekaš da naleti neka tebi dobra pesma i da je snimiš tako što istovremeno pritisneš dugmad plej i rekord.
I sve teče po planu dok u datom momentu degerenisana radio stanica ne ubaci neki degenerisani džingl ili reklamu i usere ti čitav trud. Ako ipak odlučiš da sačuvaš tu pesmu gorepomenuta reklama će ti se urezati u pamćenje i na kraju ćeš istripovati da je ona ustvari deo pesme.
Radio: Ova noć ko živo mastilo....
Lik1: Joooj vino crveno, liče dva pritiskaj dugmad za snimanje.
Lik2:skače sa kauča: Toooo čekam ih čitav dan.
Radio: Majka joj se ne nada, drugove sam svoje poveo.
Likovi: Oj oj oj teče vino crveno venama mojima.
Radio: Život mi ne treba da živim bez te žene... Kada krečite, krečite ali stvarno. Makspol nije fol... venama mojim, svaka me čaša ljubi kao usne njene...
Likovi: Jebem vam mamu raspalu pa u sred refrena nadjoste reklamu.
Akt milosrdja (zarad obrazovanja)
profesor prica li prica li prica li prica..
''tisina!''
svi ucute na cela 2 min.
profesor opet prica li prica li.. (sam za sebe)
''ma tisina tamo dole!''
svi ucute opet na 2 min.
profesoru do*urcilo..
'' 'alo!slusaj ovamo!uslov za prisustvovanje mojim predavanjima je potpuna,apsolutna tisina!ako necete da cutite izvrsicemo jednu..bolonjsku eutanaziju zarad visih ciljeva!za one koji hoce da slusaju je l'..e tako..''
Hudini je onaj učenik u školi koji dolazi samo na određene časove u toku dana, dok svoj raspored časova mijenja sedmično, na primjer ako je jedne sedmice petkom išao na matematiku neće ići sledeće i obrnuto.
Učenik 1: Ljudi gdje je Pero, treba mi nešto?
Učenik 2: Pa znaš da ga danas nema na hemiji.
Učenik 1: Pa bio je maloprije tu.
Učenik 2: Ma on ti je k'o Hudini, sad ga ima, sad ga nema.
Profesor: Petroviću ti mi ovdje dođeš k'o neki Hudini, malo te ima, pa te nema na mojim časovima, moraću ti pričati sa razrednikom.
Zavaravati nekoga pričom,pokušati mu prodati muda a da on misli da su to bubrezi.
Selektor Srbije(na konferenciji za štampu): Odigrali smo taktički sjajnu utakmicu imali smo šanse koje nažalost nismo iskoristili,ali ova utakmica nam daje za pravo da se nadamo da će se realizacija našeg napada popraviti i još jednom bih čestitao mojim igračima na sjajno odigranoj utakmici!
Ja (slušam i ne vjerujem):Pa kome više prodaješ muda pod bubrege,prije će na kurcu nokat nići nego što će te vi dati gol !!!!!!!!
Reč koja je ušla u srpski rečnik i pravopis tek početkom trećeg milenijuma ili početkom 21. veka. Pre toga niko nije čuo za tu reč. U rečnik ju je uvela današnja mladež koja koristi svaku priliku da kaže tu reč svojim roditeljima. To je dakle uvela današnja neverovatno drska omladina koja se ponekad usprotivi roditeljima ili nekom sličnom. Pre se niko nikada, ali ni u kakvom slučaju nije usprotivio svojim roditeljima, ma ne daj Bože. Zato i ta reč nije bila potrebna do danas . Danas ima široku primenu i koristi se skoro svaki dan . Na reč ~Neću~ roditelji samo što ne dobiju pritisak 300 sa 200 jer oni tu reč svojim starima nikada , ali nikada nisu rekli , ma ni pomislili. Možda je njima značenje te reči nepoznato pa zato dižu toliku galamu. To je i dalje misterija.
Pored toga reč NEĆU je i jedna od 4 glagola koji se pišu zajedno sa rečcom ne, ali to sad nije bitno.
Tata: Sine da se vratiš kući do 10 sati .
Sin: Ma neću. Svi ostaju do 11 pa čak i pola 12 , a ja do 10. Neću.
Tata: Kako ti to meni neću. Joj nešto me probode u grudima. Pa ja nikada mojim roditeljima nisam rekao neću. Jao nije mi dobro . Ženo daj vodu i šećer. Uhhhh. Dobro , aj ostani do 11 ali da nikad više nisam čuo neću jel jasno ?!
Sin : Ma važi ćale...
Izraz koji definiše sposobnost ljudi da pričaju mnogo a da zapravo ne kažu ništa. Reči im nemaju težinu i šta god da izuste jedini efekat je tupljenje zuba. Duži kontakt sa ovakvim ljudima nas tera da usavršimo tehniku da nam ''na jedno uđe a na drugo izađe''.
- Dragi, razmišljala sam nešto, za rođendan bi mogao da mi kupiš plac na mesecu, kad ima Viktorija što da nemam i ja!?
- Koliko si ti zaludna majko Božija kad smišljaš tako nešto, pričajte usta da niste pusta samo...
- Pa šta, šta je ona bolja od mene? I koji je problem sa mojim ustima?
- Nema problema, mogla bi da staviš nešto u njih, ćutala bi i ja bih bio zadovoljan u svakom smislu te reči...
- Svinjo!
- Hihihihi.
Predvideti opasnost i kukavički se povući sa mesta dešavanja.
- Šta je bilo sinoć sa Urketom, jesi li mu se odužio za batine?
- Nisam, osetio gusto kada je video Gigu i Kizu za mojim separeom, pa je zbrisao. Ali, kako kažu ljudi: "Osveta se služi hladna".
-----------------------------------------------------------------------------
- Ćiro, pa igraj svoju poziciju, šta ćeš desno?!? Osmicu čuvaj, čuješ li me?!? ĆIRO!!! Kakav je ovo baletan, majko moja? Oseti gusto čim vidi da neko malo oštrije ukliza, pa beži po terenu k'o pičić. Delegat, izmena!
Najobičniji, medicinski flaster ako se upotrebi na odgovarajući način.
Ona: Dragi, odlučila sam da ostavim pušenje. To će poštedeti naš budžet, a onda bismo mogli da poradimo i na potomstvu.
On: Pa to su divne vesti! Kad počinješ?
Ona: Pa o tome sam htela da porazgovaramo... Ima na Top Shopu neki flaster, koji zalepiš na ruku, i veoma brzo ostaviš cigarete...
On: Aha, znam, video sam na reklami... Košta samo 18.990! A imaju i u apoteci oni od 200 kinti, pa ako ti ga zalepim na usta, ne samo da ćemo uštedeti na cigaretama, nego i na mojim živcima!
Glavni razlog zbog koga vam se čika Paja od prekoputa sklanja sa puta kad idete u susret njemu jer misli da je vaš stan leglo mafijaških obračuna, paranormalnih aktivnosti ili da ste mentalno poremećeni.
-Kanter Strajk:
Jebem vam mater, sa mojim klanom ste našli da se kačite...
Ratatatatatatatatata, buuum, rrrrrrrrrr
Haha, ala sam vam nabušio glavčine botare, ajmo nova runda...
Buuuuum, haha trojicu sam vas rokn'o bombom...
-Ailien vs. predator:
:neartikulisani zvuk ailiena: ratatatatatatatata, rrrrrrrn
Neće bre mene vanzemaljac ovde da jebe, pička mu materina
Eve ti još majmune vanzemaljski, ratatatatata
Gle ala mu pršti krv, hahahaha
GTA:
A meni ćeš da kradeš kola, lopovčino... jedi bazuku! buuuuum
Sad ću rokam iz ove zgrade prolaznike haha
dum, dum, dum, ratatatata, baaaam... u jebote kako se slupaše kola haha, saću im siđem dole sa mitraljezom...
Još bolje je da nabavite mikrofon i Denon D-M37, pa čik da vam neko dođe da traži pare za čišćenje zgrade...
Spokojni pogled svetlucavih očiju prelazio je preko obasjane rečne površine a nakon što je upio potrebnu količinu lepote njenih prozirnih valova, nastavio je dalje preko trske koja se nalazila na drugoj obali i četinarske šume koja se prostirala daleko u nedogled. U toj šumi, kaže legenda, postojao je "čudesni Orfej" koji je milinom svoga glasa hranio trske nedaleko od šume, a one su preko rečnog ogledala slale nežnost u centar pogleda posmatrača. Taj estetski čin trajao bi dok poslednji plam Sunca ne iščezne u sutonu dana. I tako svaki dan, iznova i iznova...
Vreme prolazi pokraj nas, odlazi i poslednji voz koji spaja sadašnjost sa nama samima a u vagonu za put bez povratka spakovana su naša dva kofera pitanja: Da li da sanjamo život? Ili da živimo san?
Nekako, kao kroz maglu, ostale su u meni urezane priče iz prošlosti da postoji nekakav svirač na liri koji je slao akorde nežnosti visoko do zvezda a one su sjale poput dijamanta u znak zahvalnosti za njegov gest. Dok je pevao, jata ptica bi kružila iznad njegove glave i osluškivala melodijsku harmoniju Orfejevih glasnih žica. Reka zaustavlja svoj tok, da tako nepomična čuje samo delić njegove pesme a stene su podrhtavale od erupcije koja je pretila da preplavi rečno korito. Drveće mu je prilazilo da ga zaštiti od sunčeve svetlosti, formirajući krošnju iznad njegove glave dok su sve životinje pritrčavale i skupljale pokraj panja na kome je sedeo. Njegova muzika je prkosila vetrovima; sprečavala je oluje štetne po ljude ali je pravila tornada koja su nosila fregmente zvukova širom planete i pretakala ih u dugine boje. Jarko, zeleno, crveno i plavo, svileno, belo, svetlucavo i ljubičasto. Svaka pomisao; svaki izgovoreni stih: svaka tercina i katren.
Sve se to upilo na jedan list, onaj koji ne bledi vec zauvek ostaje, da poput nokta stalno izrasta i nikad ne umire. Život je, zapravo, jedan val koji nema granica, koji beskonačno nosi uspomene i stvara iste. On formira reku čuda a ta reka se nigde ne uliva. Ona ima samo izvor, uvek ga je i imala, ima čar, ima dušu. Slagao bih u nameri da umem opisati tu reku onako do detalja, opisivao sam je i pre ali uvek slažem. A da me neki čovek, nije važno da li ima dvadeset ili osamdeset, pita koliko ima takvih reka u životu svakog od nas, rekao bih kako postoji onoliko njih koliko misliš da ih ima. Možda bi moj odgovor bio: jedna. Tačno? Lažem? Nikada neću saznati, ali zaista mislim da postoji jedna takva reka; jedan Orfej. On će uvek svirati i pevati, nikada neće prestati i kao takav zauvek doprinositi nečemu lepom što je vredno svakog poštovanja. A muzika i glas koji topi stene svakako jeste nešto prelepo, poput miksa estetike i lepote.
U daljini, na granici horizonta sa nebeskom linijom, primećivao se narandžasti spektar boja koji je polako činio čitavo nebo uspavanim. Poslednje iskre sunčeve vatre vetar je nosio do površine reke pored koje sam provodio svako predvečerje slušajući pesmu iz pravca šume četinara. Kako je nebo postajalo sve više tamnije, tako se i ona stišavala. Pogledom sam pokupio svu draž rečnih kapljica koja se reflektovala prema mojim svetlucavim očima.
I poslednji plam sunca iščezao je u sutonu dana.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.