
Električna sprava za rasturanje društva i porodice.
Učestalije svađe ko je koliko bio za kompom, ko će kad da sedne, tuče, otuđenje od društva, povlačenje u sebe.
Rešenje: Porodični izlet u prirodi sa sve nadom da ćete progovoriti sa ćaletom koji je prestao da priča sa tobom nakon što si ga zveknuo po glavudži jer je slučajno kliknuo na system32 desni klik i na delete, sa kevom jer je konstantno pričala da si obrisao njen omiljeni sajt dok si ti uporno pokušavao da joj objasniš da je to nemoguće. Nada da ćeš sresti devojku sa fejsbuka koja te je skinula sa prijatelja. Pri povratku sa izleta, nabaviti sonu kiselinu za komp. Nakon izvršenih operacija dobro očistiti i isprati sonu kiselinu i uraditi nivelaciju u sobi. Srećno.
mora da se radi o jednoj porodici u teskim vremenima...e sad, nije sve bas tako jednostavno...
porodica mora da sadrzi:
1. caleta - nadrkanog ruralnog lika, konstantno nervoznog zbog svoje finansijske unistenosti; zaposljen je u propaloj drzavnoj firmi, i ima direktora korumpiranog lopova (koji je, inace u emotivnoj vezi sa Snezanom Savic);
2. kevu - potpuna suprotnost caleta; kulturna, stalno opominje decu da povedu racuna o svom izrazavanju, vrlo verovatno prica latinski ili svira klavir; upropascava sve sto imalo lici na zajebanciju u toj porodici;
3. najstariji sin - priglupi, veciti student, sa gomilom ljubavnih problema; ne samo sto nije obdaren fizickom privlacnoscu, vec je i mentalno na nivou domara iz caletove propale firme; e, a onda ga usere neki veliki kesh i uleti u cupave kombinacije...
4. cerka - ona bi po scenariju trebalo da bude dobra riba, ali OBAVEZNO mora da je glumi glumica koja nikako nije dobra riba; ima ljubavne probleme i olako ulice u seme sa starijim muskarcima; ali ne, ona nije laka zenska! e da, mora da stalno pokusava da postane glumica, i to kroz celu seriju...
5. najmladji sin - priglupi klinac, jako los djak kog biju skolski mangupi, a on se beznadezno emotivno vezuje za dede iz komsiluka; ima neku drugaricu iz skole, koja se iz sazaljenja igra sa njim, a on se potajno nada da joj se svidja;
6. deda - znamo da dobre serije na nasim prostorima bez random dede nema; to je jednostavni must have! Deda mora da bude blago dementan, da slabo cuje i da stalno zapitkuje gluposti; da ide u wc na svakih 20 minuta i da maksimalno iritira okolinu, ali ga svi tolerisu jer ocekuju neke sitne pare od njega koje znace u vremenima oskudice.
Ime serije mora da asocira na bolju buducnost, da bude kao neki lajt motiv kome se tezi kroz finansijske nedace kroz celu seriju, iako se to ustvari nikad, ni u seriji, a ni stvarnom zivotu ne ostvari.
Eto, to su neke okosnice ili osnove za pravljenje domace serije... sad, zaposlite Sinisu Pavica da vam sve ovo uoblici u scenario, ako je jos medju zivima, kameru u ruke, i srecno !
Proces koji u našoj zemlji traje dugi niz godina, i ulazi u završnu fazu. Cilj procesa je da se na kraju ne razlikujemo uopšte od naše blisko-istočne sabraće, sa kojom smo počeli da se prisilno orodjujemo pre nešto više od 600 godina.
Istina, još uvek smo beličasti, krstimo se sa tri prsta i jedemo prasetinu, ali sličnosti je ipak mnogo, i sve ih je više..
- Svaki stranac koji dodje u Srbiju a nekada u životu je bio i u Turskoj, ubedjivaće te kako neodoljivo podsećamo na Turke : melos nam je dosta sličan (nije melos glupane, to je turbo-folk, ali objasni..), galamimo kad pričamo, bašte lokala su po ceo dan pune, dernjamo se kada gledamo fudbal, a tvrde i da izgledom donekle podsećamo na njih. Da, i pušimo ko Turci.
- Svako malo pa neko strada u eksploziji bombe koju su podmetnuli pod automobil. U Iraku i tamo dalje na bliskom istoku tako ubijaju premijere i ministre policije, dok su kod nas žrtve kriminalci i glumci, ali ni premijerima više nije sigurno..
- Jezik nam je prepun turcizama (šor, divan, firanga, pendžer, kaldrma)..Postoji anegdota da su jednog starca pitali da li ima turcizama u srpskom jeziku; odgovorio je kratko i jasno - JOK!
- Muzika je posebna priča. Zadrigli seljani ( sejo kalač, bolji primer ne može) i plastificirane dromfulje već dosta dugo obradjuju bliskoistočne hitove, na žalost sa uspehom. Nema više turskih kupatila, ali zato splavovi sa džihad atmosferom niču na svakom koraku - vikend varijanta nafurani šabani sa pištoljima na stolovima, ponašanja i manira sličnih onima koje su imale Balije, i klinke dopičnjaka toliko kratkih da im sise kroz njih ispadaju, nakićenih bižuterijom poput nekadašnjih turskih kaduna, koje uvijaju rukama dok igraju kao trbušne plesačice. Bahata seljana, uz naravno upečatljiv i nezaobilazni prizvuk nadrkanog turskog sela, koji možeš čuti i od karleuše a od skoro i od beogradskog sindikata (ALAL VERA)!
- Prosečna srpska porodica - muž koji kolima divlja po putu i trubi kao i prosečan Turčin, žena koja kod kuće zdušno prati Šeherezadu, i sin koji iza ćoška puši opijate, u nedostatku nargile na improvizovanu kiblu.
Brz i relativno pouzdan psiho test ličnosti vozača.
Uglavnom je reč o osobama muškog pola koje se mogu razvrstati u sledeće 3 grupe:
1. od 18 do 23 god. - tek je počeo da vozi, neiživljen, buntovan, želi da skrene paznju na sebe, potajno se nada da će sto više pica navlažiti na izbor njegove jebačke muzike, o karijeri/faxu ne stiže da razmišlja, jer mu je pičetina preokupirala mozak.
2. od 23 do 28 god. - ove osobe se mogu svrstati u 2 kategorije:
a) retko pušta preglasnu muziku (za svoju dušu), prerastao je trip promeniću svet i počeo da menja sebe, radi ili je pri kraju školovanja.
b) redovno pušta preglasnu muziku - nije odmakao od stavke jedan, petar pan sindrom, attention whore.
3. od 28 pa nadalje - mali mi je, ali imam veliki zvučnik.
Provodadžija. Treći član, ali ne prosti držač sveće, već aktivni posrednik, asistent koji sugeriše, vešto diže atmosferu, dozirano doliva ulje i ubrzava određenu reakciju, ostvarivanje veze.
Palivatra, trol zadužen za nemir i kontinuirano odvijanje. Iz cele priče na kraju izlazi nepromenjen, najčešće bez ikakvog benefita osim onog duševnog zadovoljstva proisteklog konzumiranjem spletki i intriga.
... random čekaonica, neka tetka iz komšiluka...
- Je l' znaš ti sine moju unuku Veru?
- Kako ne znam, pa išli smo zajedno u osnovnoj. (Auuu...)
- Eto moja Vera sama, ne udaje se, a godine prolaze... Ti isto lep momak, obrazovan...
- Izvinite tetka Smiljana, izgleda da su me upravo prozvali.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Ha, gledaj ga! Opet će da zasere.
- Stvarno, već treću turu obrće a ništa ne pokušava.
- E idem da pomognem čoveku.
- Kako da mu pomogneš?
- Pa da provodadžišem malo.
- Čekaj, a ja?
- Pa izbleji tu okolo, brzo se vraćam!
...
- Pa je l' se onako provodadžiše?
- Brate morao sam da smaram malo drugaricu od ove, blokirala ih, taman da ostanu jedan na jedan... veruj mi to je najbolja pomoć.
- Ma šta mi reče!?
-----------------------------------------------------------------------------------------------
popio batine: E momci, eno ih ona dvojica što sam vam pričao.
pufer: Daj brate, mani se više toga, bilo šta bilo i kraj. A i znaš da si na uslovnoj.
katalizator: Šta da se mane bre? Idemo da im se najebemo keve!
Definicija pisana za takmičenje: ''Ja u školu idem i dobar sam đak''
Postoje dani, kad Bog svojim sadističkim porivima reši da baš tvoj život otera u kurac kako samo on to ume da odradi, ili jednostavno ukapiraš da ovo što je oko tebe i što čeka ispred tebe baš i nema nekog velikog smisla, ili jednostavno nešto probaš a ono neće pa neće. Tim danima poslovični ljudi izlaze iz svojih jazbina, namirišu dušu koja se raspada i kao lešinari koji i jesu, dolaze da se hrane tvojim ostacima.
Njihova životna misija je da učine da se ti bolje osećaš. To kažu. Stalno nasmejani, vedri i veseli prilaze ljudima i šire sreću. Tako izgleda. Ali inače, oni su tu da posisaju ono poslednje što osećaš, bilo to tuga, ljutnja ili kakva god beda, i da te ostave tako šupljeg da ležiš sa nekim polu-izveštačenim osmehom, dok oni idu srećni i siti.
Poslovilčan čovek kreće polagano, sa iskrenim interesovanjem i sažaljenjem. Ali, naravno, previše je on sreće posisao, i pojma nema o čemu se radi. Samim tim, pokušava nekako da da neki konkretan savet, ali pošto ne razume i ne želi da razume, svaki savet mu obaraš i praviš ga glupim. I taman kad pomisliš da si oterao lešinara, on vadi svoj arsenal:
-Znaš, pametniji ipak popušta.
-Kako bre da popustim čoveče, vidiš da me jebe u mozak??
-Da, ali ipak, znaš kako, velika drva brzo rastu, al začas padnu.
-Jeste, ali ne razumeš, najebao sam, džabe meni što će i on posle…
-Naravno, ali čovek se nada dok je duše u njemu.
-Ali kako da se nadam, gotovo je. Prošlo.
-Nije ništa strašno, gvožđe se ipak kuje dok je vruće.
-Molim?
-Jezik je ipak više glava poseko nego sablja.
-O čemu pričaš čoveče?
-Samo da znaš, ko god je drugome jamu iskopao, sam je u nju upao.
(Ludački osmeh, zbunjeni pogled i nedefinisano osećanje) - Jeste, valjda jeste.
-Eto, vidiš kako razgovor pomaže, odmah si se nasmejao. Ajde, budi mi dobar odo ja do Petrovića, izgleda mi nesrećno
Opravdanje za sebičnost. Posle izgovorene rečenice ne da nisi cicija i samoživi kreten već postaješ u sekundi domaćin, kućevan čovek. Pravi preldžija. Svakako ne možeš da se odrekneš nečega što ti je od životnog značaja, prioritet pa sve da ga Bog zapoveda i potražuje.
- De si bratori, ovo ono, a? Nema te ko gaća u pornićima?
- Zatvorio sam se nešto u kuću, jebeš ga, samo kućne varijante i to. Jel propuštam nešto?
- Ma ništa, sve po starom. Nego setio sam se tebe neku noć, samo ti i možeš da mi pomogneš?
- Kako, reci gde plamti?
- Brate da mi namestiš malu Milicu? Počela da mi se sviđa u zadnje vreme opasno? Šta kaže?
- Kažem da od tog posla nema ništa, sine što u kuću treba u Crkvu se ne daje ako me razumeš...
- Ne kapiram, koja Crkva, čoveče ne da namestiš popu već meni šta se gubiš?
- Debilu ja je jebem već mesecima, jel ti sad jasnije jebem te sakatog?
- Aaa, pa što ne kažeš odma, e jesi mangaš alal vera, jel mogu da ti ga popušim xe xe?
Postojala je u antička-helenska vremena, jedana reč “doxa” koju su često koristili Heraklit, Parmenid, Sokrat, Platon, Aristotel i ostali njima slični lezilebovići, a koja je imala slično značenje kao reč “mnenje” u našem jeziku. Označavala je puko mišljenje, nerezonsko verovanje u ono u šta SVI veruju, mišljenje koje je opšteprihvaćeno i dovedeno na nivo pravila. Navedeni lezilebovići su smatrali da takvo mišljenje mora biti prevaziđeno, kako bi se pojedinac otrgao od mišljenja mase, i počeo da misli svojom glavom, što je jedini put ka mudrosti i vlastitoj sreći. Eh, kako su lepe snove sanjali lezilebovići. Danas, masa sa svojim mišljenjem postavlja sva pravila i kreira svačiju sreću.
Keva: Zlato mamino, kad ces da se Ženiš?
Buntovnik: Neću da se ženim kevo, ne verujem u instituciju braka.
Keva: Kako da se ne ženiš zlato moje, pa svi normalni ljudi se žene.
B: Pa dobro, ja verovatno nisam normalan…
Ćalac: Majstore, kad se oženiš oću najmanje tri deteta da istreseš!
B: Ja neću da imam decu.
Ćalac: Šta bre nećeš majke ti ga blesave, pa svi imaju decu.
B: E pa dobro, neka imaju svi, ja neću da imam.
Rođa sa sela: Eto, zavrsio si fakultet, sad samo jos da se zaposlis i da zasučeš rukave i Bog da te vidi!
B: Dok god mogu da se šlepam neću da radim! (simptomi muškog sponzorstva – sponzoruše imaju svu moju naklonost – kraljice ste i samo šišajte ovčadiju)
Rođa: Kako bre neceš? Pa svi rade. Rad je stvorio čoveka!
B: Pre bih rekao da je stvorio tegleću marvu…
Komšija: Mladiću, a za koga ćete glasati ako nije tajna?
B: Nije tajna, neću da glasam.
Komša: Kako nećete? Pa svi danas glasaju!
B: Ako, neka glasaju. Nada umire poslednja, ali ja sam pesimista tako da je kod mene crkla ko davno pregaženo mače.
Drugar: Tebra, a je l’ ti ga puši?
B: Ona oće ali ja joj ne dam. Ne ložim se na to…
Drugar: Šta se bre ne ložiš, si normalan? Pa svi to vole!
B: E pa onda ću izgleda morati da ga ritualno odsečem i da ga zabijem u tu tvoju radoznalu gubicu koja se muva tamo gde joj nije mesto.
I još more primera…
Pored nezaobilaznog baboubice Raskoljnikova, koji je takođe pišao uz povetarac, meni je uvek omiljeni književni lik bio Don madafakr Kihot od La Manče.. Mnogo sam voleo to što on poznaje prave vrednosti, koje su samo njegove i ničije više. Ebe se bre njemu šta ko misli. On je čovek zaljubljen. To je temelj originalnog karaktera. Decu treba o tome poducavati kroz čitavo školovanje.
Može se primjeniti u dva slučaja i to:
Kada si totalno isplanirao kako stvari treba da se dešavaju i kako je najbolje za tebe, al odjednom krene sve po zlu pa izgubiš i ono što si imao.
I kada upadneš u neizbjeznu frku sa lokalnim propalicama koje su žicale neke pare od tebe pa si ti eksplicitno odbio da im udovoljiš.
Primjer 1:
Dolaziš kući gladan ko mrmot, pitaš kevu...
- Gdje su ona jaja sto sam vidio u frizu jutros?
- Pa pojela sestra.
- E bem ti, a gdje je kobasica od juce?
- Tata jeo prije posla.
- Nemoj mi sad reci da je i baba pojela sve palačinke od sinoć.
- Nije baba, bila komšinica Nada jutros.
- Znači odnio djavo i tavu i jaja...
Primjer 2 (dešava se samo u Banjaluci):
- Ej druže može pitanje?
- Ma može...
- Slušaj, treba mi marka - dvije, evo baš smo ostali bez cigara...
- Ma čuj, nemam para, nemam ništa, idem kuci...
- Pa daj, nemoj zezati... Moraš imati nešto
...
- Druže nemoj da te pretresam sad i da nađem!
...
- Ma koga ti da pretresaš?
...
I sad dok oni kontaju šta će, ti se premišljaš i kontaš kako je đavo odnio i tavu i jaja.
Jedno od ljudskih prava oko čijeg se poštovanja uvek stvara najveća galama, da bi se na kraju utvrdilo da sloboda jednostavno nije stvorena za ljudski rod. Svaki izbor sa sobom nosi posledice, a kada su te posledice negativne u čovekovoj je naravi da kuka nad svojom tužnom sudbinom, pokazujući time još jednom da nije sposoban da podnese slobodu koja mu je data.
Po kom principu funkcioniše vera? Imaš slobodu da izabereš hoćeš li verovati u Boga ili ne. Prosto i jednostavno. Ukoliko si izabrao da veruješ, ići ćeš u raj ukoliko on postoji - ukoliko ne postoji dobićeš šupalj nos do očiju; sa druge strane ukoliko si izabrao da ne veruješ, kada umreš ili ćeš u pakao ili ćeš (iako mrtav) likovati jer si bio u pravu.
I kada dođe odsudni čas smrti, jedna od te dve strane će neizostavno biti zajebana što će dovesti do cviljenja iste - zašto nam niste rekli istinu i onda nas pustili da izaberemo? A svi zaboravljaju da se verovanje upravo zasniva na nepoznavanju potpune istine, jer bi to onda bilo znanje a ne verovanje i ceo koncept slobode bi bio narušen. Ali očigledno je da je čovekov mozak suviše ograničen da bi razumeo šta mu je dato.
Večiti derbi između dva krajnje neobična tima.
Fk Hamburger ili ti HSV je nemački fudbalski klub iz razumljivo grada Hamburga. Klub između ostalih trofeja u svojim vitrinama ima i titulu KEŠ ( Ligu šampiona ) i još jednom je igrao u finalu istog. Ima i šest (6) titula šampiona Bundeslige.
S' druge strane tu je Fk Pljeskavica iz sela Zloćudovo koje se nalazi u blizini Leskovca. Razumljivo država Srbija. U svojim vitrinama čuva trofeje sa raznih turnira, nekih i po svetskim okvirima. Turniri inače poznatiji kao Roštilljijada, Sabor trubača i slični.
I dok tako HSV svakog vikenda vodi borbe protiv raznih Bajerna i Dortmunda, a FKPlj vodi borbe protiv zalutalih lopti u kukuruze i po štalama, ova dva kluba vode svakodnevnu borbu za prevlast u tome ko je bolji. Tačnije ko je ukusniji, zdraviji, sočniji, lepši...
Nemački klub će isticati da je bolji jer se brže spremi kao i razne još lepe prideve će izneti na svoj račun. Narcisi.
Dok ce navijači i članovi FKPlj tvrditi naravno da je njihovo bolje. Prepirke i optužbe između ta dva tabora će trajati uvek.
Pre svega FKPlj su ponosni što za njih igra neko mnogo zdrav. Beli Luk je kapiten ekipe FKPlj i kao najzdraviji član donosi pobedu ekipi Pljeskavice. Prevagu još na stranu FKPlj donosi golman Prezla kao i njihova mlada nada, najbolji član tima - Čisto Meso. Tu se ne sme izostaviti i njegov brat od tetke Meka Lepinja(Zovu ga još i Sveži). Pljeskavčani će priznati da se u svetu više favorizuje i koristi Hamburger, ali će vas i uveriti da je to samo marketinški trik Nemaca. Međutim Pljeskavčani će se sasvim zadovoljiti i pobedama u domaćim okvirima, marketing je za njih samo ime prodavnice. "Marketing je jedino u čemu su bolji od nas" reći će vam ponosni meštanin Zloćudova, i dodaće "Naš mali Čisto Meso je mnogo bolji od njihovog Veštačkog Mesa". A Čisto Meso, Prezla, Lepinja, Luk i ostali Pljeskavčani nikada i neće otići daleko od rodne grude jer tu im je najlepše, a svojim stilom mogu da zadovolje ukuse svakoga.
Veoma promenljiva jedinica za dužinu. Pojavljuje se u dve forme.
Forma A : Mlada nada našeg fudbala trči i probija se, kakvo umeće, kakav dribling, 100% šansa iii šut! Tik iznad prečke!!! Sreća danas igra protiv našeg zlatnog dečaka! (sva sreća lopta nokautira tipa u ŽLjtom redu gornjeg dela Vemblija, mogla je srušiti neki avion)
Forma B : Ide taj i taj, e nećeš proći Vidića! Odlična intervencija! Lopta se ipak izmigoljila našem asu, jako je klizav i oštećen teren! Evo šanse za protivnika, lagana lopta za golmana... Oho,tik iznad prečke! Nešto se raduju? Ipak je to Gol!? Lopta se odbila o zakrivljen mali prst našeg golmana i pod dejstvom severozapadnog vetra prošla ispod udubljenja u prečki! Sreća danas igra protiv nas!
Kulturan način da nekome stavite do znanja da bi trebalo da pripazi na ponašanje dok se nalazi pod vašim krovom.
A: Ćale, ove pločice u kupatilu ništa ne valjaju, mora to da se menja.
B: Ajde ?
A: Jeste, a ne bi bilo loše ni tuš kabina nova da se uzme.
B: A može li se znati ko će to da plati?
A: Ajde ćale, svi znamo da si prod'o svoje akcije u firmi.
B: Šta ti znaš šta sam ja prodav'o.Slušaj 'vamo govedo jedno, godina ti je dvadeset i osam, a imaš samo pola fakulteta i trudnu ženu. Ova vrata na koja si uš'o imaju dve strane, a jedino što me sprečava da te izbacim kroz njih je nada da moje unuče neće povući na oca.
A: U redu je ćale, ne moraš odma da se nerviraš, ne valja ti za srce.
B: More marš!
Mala kućna galerija svakog pravog srpskog doma iliti ognjišta. Može biti i velika kućna galerija zavisno naravno od veličine istog. Na njemu su magneti iz Sokobanje, Mataruške banje, Banje Koviljače, Sutomora, Budve, Herceg Novog a ponekad se nađe i neki Pefkohori (ako-imaš-love-izvoli) i tako dalje i tako bliže ...(pre će biti bliže)...
To je vredno čuvana, mukotrpno i dugogodišnjim trudom stvarana (i uvek javno dostupna) arhiva sa naslovom “Znam šta ste radili prošlog leta“, te svaki zvani i nezvani gost može videti lepo izloženu hronologiju vaših (jadnih) putovanja. Eventualno imate sreće ako bakin milje sa vrha frižidera pada direktno na magnet sa natpisom „Pozdrav iz Trilepepi*kematerine“...
Međutim, to nije sve. Tu se priča o galeriji naivnog slikarstva iz Kovačice nikako ne završava. Ovakva vrsta izložbenog prostora pogodna je za razne vrste malverzacija (prednost je što tom prilikom niko ne mora da bude podmićen).
Ako ste u dobrim odnosima sa mlađanom rodbinom možete se nadati da će već nakon perioda septembar/oktobar na vašem frižideru osvanuti magnet sa :
-Kopaonika- ako imate sreće možda baš onaj sa statuom medveda
(poklon mlađeg brata od strica koji je 8. razred i koji ovako prisne odnose sa rodbinom održava zahvaljujući tome što njegov otac, a vaš stric, vama duguje pare ili uslugu ) ;
-ili magnet sa prizorom neodoljive Venecije
(poklon starijeg brata od strica koji je 2. razred Pravno-birotehničke škole Dimitrije Davidović i koji ovako prisne odnose s rodbinom održava jer se potajno nada da biste za krv svoje krvi mogli da zamolite svog druga iz vojske-Mišu Smrdu, koji je sad 4. zamenik pomoćnika vratara u cenjenom beogradskom bankarskom hramu, da povuče neke veze za svog starog druga.....Jer kome će nego „svom drugu do groba“ što ih spaja „hronična upala zgloba-suvenir na stražarske dane“) ;
-ili pak magnet iz malog ali predivnog francuskog gradića Konfolana
(poklon sestre od tetke koja ovako prisne odnose sa rodbinom održava jer voli da pokaže svojim najmilijima slike belog sveta koji je videla i obišla sa svojim kulturno umetničkim društvom).
Dakle ako ste u dobrim odnosima sa rodbinom možete se nadati rodnoj (elektro)magnetnoj sezoni i ......
..... tada će sve biti spremno taman za svetog Nikolu...:) Napokon ćete moći s ponosom da otvorite svoju galeriju za širu publiku iliti rodbinu s kojom održavate odnose od Sv. Nikole do Sv. Nikole i zamolite strinu da vam pomogne da donesete sitne kolače iz kuhinje a zatim nonšalatno slučajno-namerno zakačite magnet sa prizorom romantičnog zalaska venecijanskog Sunca....“Ju, strina..što sam nešto šeprtlja ovih dana...Molim te podigni to samo da ja izvadim rozenke“
Naravoučenije:
broj dobrih rodbinskih odnosa direktno je proporcionalan broju dragocenih eksponata vaše male kućne galerije a obrnuto srazmeran broju vaših putovanja.
Mrak pred očima, bol u rebrima, ukočenost u nogama. Padam na bok. Leb ti jebem šta ovo 'vol'ko boli? Napipavam kvaku, otvaram vrata. Bela svetlost svuda oko mene, osećam se kao vampir dok rukama pokrivam oči. Napustio sam svoju jazbinu, i sada pred sobom vidim siluetu. Otvaram oči vidim poznato mi nešto. Hej, pa to je keva.
Ni umio se nisam, pravac kuhinja. Na stolu me čeka spremljen obrok, kajgana i šolja toplog mleka. Dok ispijam mleko, gledam datum na novinama. Raspust čoveče, jun mesec. Haos, pičke, ludilo, mojoj sreći nema kraja.
Uprkos planovima ceo dan sam proveo u krevetu, umoran k'o pseto. Neko zvoni, keva trči da otvori vrata.
Mile, Marko, Jovana, Jeca, ma pola razreda mi visi na gajbi sa sve nekim čokolada i sokovima. Ništa mi nije bilo jasno al' kultura je kultura. Sa svima sam se pozdravio i pokazao im da sednu. Svi me pitaju kako sam, da li me nešto boli. Pa kad ih već zanima rebra me povremeno zabole, a umoran sam ceo dan, oči ne mogu da otvorim. Kaže mi Mile da sam prekosinoć uzvik ,,Haos, pičke, ludilo" uleteo u lokalni kafić, i krenuo da muvam neke dve prepičke. Prvo su mi one lupile po šamar, pa su me njihovi momci izgazili, a još me ona gorila iz obezbeđenja ispendrečila. Redaljka brate, HAOS je bio. Nisam se ničega sećao, ali su mi dva naprsla rebra i masnice na oba oka bili dovoljna uspomena. Tokom raspusta PIČKE video nisam, ali sam po pički dobio. Jedino LUDILO ovog leta bilo je kod komšije Pera kome su navukli košulju i poslali ga u Lazu.
Nakon što su mi se rebra zalečila, pomag'o sam ćaletu na njivi. Što kaže stari moj : ,,Traktor da voziš, kockice da bacaš, drva bre da cepaš, pa neće da te ugaze ko pičku!" I tako bejaše. Drva za zimu su već spremna, sena i deteline ima za narednih par meseci, a i ja sam malo ojač'o. Na more nisam iš'o, jebiga nije se imalo para.
Septembar je mesec, raspust je proleteo, sve što je ostalo od njega su lekarski nalazi, par preldžijskih saveta od strane oca i nada da ću u ponovnom deulu sa profesorima proći što je bolje moguće.
"Definicija je napisana za takmičenje "Pačija škola."
Kraj puta, kraj sveta, totalna praznina. Sve nas čeka ništa, ali ne kao jedna velika kurčina već jednostavno dno bez igde ičega. Ako uzmemo u obzir da je ovde navedeno pisanije istinito, onda čemu trud? Zašto pokušavamo da budemo bolji ili gori kada će sve progutati mrak i zaborav? Upravo zato pada kamen sa srca mnogim probisvetima, alkoholičarima i sitnim benama koji su čini se odustali od života. Ali nisu, jednostavno su se prepustili toku stvari jer su uvereni da ćemo svi isto završiti bez obzira na integritet, autoritet i mentalitet. Bog je tu samo dečak sa farmom mrava. Ne bi bilo zanimljivo da je sve ovo istina zar ne? Zato ću vam ja, dragi prijatelji, ovde i sada opovrgnuti tu ogavnu i lenju teoriju.
"...I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje,
I ako imam svu vjeru da i gore premještam,
A ljubavi nemam, ništa sam.
I ako razdam sve imanje svoje,
I ako predam tijelo svoje da se sažeže,
A ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
Ljubav dugo trpi, blagotvorna je,
Ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje,
Ne razdražuje se, ne misli o zlu,
Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje,
Dok će proroštva nestati,
Jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo,
A kada dođe savršeno,
Onda će prestati što je djelimično..."
Pojava koja prati pojavljivanje političara na televiziji i reflektuje se u vidu dodavanja psovke uz ime određenog političara, obično onih koji su na najvišim državnim pozicijama.
* TV: Tadić u zvaničnoj poseti Mađarskoj...
- Vidi ovog Tadića, kvarcovani peder nam predstavlja državu u svetu!
* TV: Jeremić izjavio da rezoluciji 1244 garantuje bezbednost na Kosovu...
- Ako ova budala od ministra zna šta je rezolucija, ubi me!
* TV: Šutanovac se na Kipru sastao sa kiparskim ministrom odbrane Papakostasom...
- Gle ga ovaj Suštanovac pizda li mu materina, otišao tamo da se sunča!
* TV: Cvetković poručuje da je Srbija izašla iz ekonomske krize...
- Ako ovaj kretenski premijer kaže da smo izašli iz krize, onda smo u još većim govnima!
* Mlađan Dinkić rekao da se nada da će MMF odobrit kredit od sto miliona evra za obnovu mosta Gazele.
- On će da uzima kredit, nema veće lopuže od Dinkića, gradi sebi vile od državnih para!
Fraza upućena ortaku, sagovorniku ili, pak, bilo kom muškom licu koji se nekim slučajem našao kao akter ili statista u nekoj životnoj situaciji. Takvoj osobi lična karta je jedini dokaz da se rodio kao muško. Uglavnom je ta osoba veoma infantilna, mlitava, dosadna, nezanimljiva, visoka metar i po, sa 90 kila, čibuljava po nosu i sa mlečnim brkovima , iako je vršnjak, a možda i stariji. Čovek koji liči na sve, samo ne na muško. Sredstvo je za utehu kad ti se hegemonska muškost nađe u klinču, jer uvek može gore - on je dokaz.
Stanoje, šta činiš? Ne videh te od srednje škole...
- Evo, brate, idemo kod Joce da igramo Dotu, dolaze neki retardi iz tehničke, ubićemo ih k'o pičke! A posle kod Virusa idemo na Diablo, znači dve pobede se očekuju!
Viđaš se s nekim iz srednje?
- Jok, retardi! Zvali me prošle nedelje na neko okupljanje, majmuni, a nisu znali da dolaze likovi iz Šapca za Modern Vorfer! To da propustim... ma, pre bih crk'o!
Izlaziš negde, jebeš štogod?
- Ti meni "jebeš štogod"? 'Alo, ja sam među pet najboljih igrača u tri glavne igre u Beogradu! Znaš li ti šta je to?! A tebi za informaciju, na regionalnom u Kanteru, dolaze ribe iz "Tesle" i bodre svoje likove, čak su se sa najboljima pojebale, pa ti vidi!
Alal vera, brate, sad mi je lakše! Zbog tebe se baš osećam muževnije!
Nedelja, 11. septembar 2011. U 21:00.
Nova epizoda Insajdera – (Ne)moć Kaizena.
Naša hrabra istraživačka novinarka Brankica Stanković ulazi u mračne hodnike Vukajlije gde će pokušati da odgonetne neka od najbitnijih pitanja. Ko je Kaizen? Zašto se svi boje moderatora i da li su oni stvarno Kaizenova policija koja guši slobodarski duh ovog sajta, surovo se obračunavajući sa neistomišljenicima? Da li se na Vukajliji stvarno planira državni prevrat i ko je Gorila? Da li je to jedini borac za pravdu na sajtu ili je samo ucenjivač koji hoće Kaizenu da uzme pare?
Ko su Gorilini Svedoci? Da li sile mraka planiraju Kaizenov atentat? Da li je istina ono što tvrde Kaizenovi protivnici da je on zajedno sa Moderatorima uhapsio Caru, jednog od lidera destruktivne struje Kaizenovih protivnika i drži ga u svom privatnom zatvoru u Donjim Pičkovcima ili je Cara ustvari Gorila? Da li je kult Radeta Lackovića samo još jedna u nizu sekti koje su nastale na Vukajliji ili religija koja će na kraju ujediniti svet i šta o tome misli Srpska Pravoslavna Crkva?
Saznajte u emisiji Insajder – (Ne)moć Kaizena.
Brankica Stanković: Kada se saznalo da ću raditi ovu emisiju meni je odmah prećeno i to još više nego kada sam radila emisiju o navijačima. Morali su da mi dodele duplo obezbeđenje. Tamo se dešavaju strašne stvari.
Kaizen: Ucenjen sam od strane Gorile i znam da ima svoje ljude na sajtu koji mu pomažu. Istraga je u toku i mora da se utvrdi ko je umešan pored njega u celu ovu priču.
Ivica Dačić: Napad na Vukajliju je napad na državu i to ćemo zajedno sa Kaizenom sprečiti, a krivce ćemo osuditi na velike zatvorske kazne. Gorila je kriminalac i anti-državni element.
Kizo: Vukajlija je sajt koji finansira Vatikan i Papa, Kaizen je Hrvat, a Gorila Šejpšifter. Novak Đoković je takođe Hrvat jer Srbi su dečki koji ne znaju igrat tenisa.
Zyclon: Prvo moram samo da pomenem da sam primetio česte greške u izgovoru Brankice Stanković kao i svih njenih gostiju i mislim da je to apsolutno neprihvatljivo, pošto televizija koja je veoma popularna treba da promoviše pravopis i ispravnost govora a ne da podjaruje nepismenost naroda, koje je i ovako na jako visokom nivou. Dalje, smatram da je potpuno neprihvatljivo praviti emisiju na nekim polunagađanjima a predstavljati ta nagađanja i polunagađanja kao neke dokaze jer dokaz treba da bude nešto čvrsto i opipljivo a ne spekulacije, pošto je takođe poznat sindrom u našem narodu “Što je bilo na TV-u, to mora da je istina”, i služiti se tim verovanjem naroda je krajnje podmuklo i veoma neprincipijelno. To je sve što imam da kažem.
StefanKostić: O meni kruže razne priče na sajtu, kako se trtim da postanem moderator i želim odmah da kažem da to nije istina i nije istina da sam ja drukao grupu koja je pokušala da svrgne moderatore da bi im se ušlihtao i postao Mod. I po stoti put ponavljam i podvlačim, NE ZNAM GDE JE KULEN!!!!
Black Hole (Moderator): Kostiću ajde idi grli sekvoju ili još bolje, što bi rek’o Jogurt, onako iz duše, idi mešaj malter.
Johnny Kurajber: Ja nemam pojma šta se dešava, ja sam samo došao da vidim da li mi je bejbe tu i želim samo da napomenem NAPRED PARTIZAN. Ovaj, Brankice nisam ja navijač, ja gledam iz fotelje i to. Nemam pojma o nikakvim izlozima, incidentima i tako to. Nek’ uđe u zapisnik.
Ella Kurajberka: Ej srećak tu sam.
Johnny Kurajber: Dušo bež’mo na PVT, evo sa’će hapse.
Roki Bilbao: Ja sam išao ulicom, a dan je bio siv i kišovit, kao i moje misli. Tada se ispred mene pojavio Rade Lacković, dotako me prstom po čelu i nebo se razvedrilo, a moje misli su postale najzad jasne i sve sam video. Obećao sam mu da ću širiti NJegovu reč i tako postah prvi Apostol Radetov, jer On će ujediniti svet i neće više biti rata i gladi a vladaće samo pesma.
Patrijarh Irinej: Ta nova vera je jako opasna i apelujem na ministra Dačića da joj stane na put jer je moguće da baš odatle potiču grešne misli ljudi koji obitavaju na Vukajliji. Glavne krivce pohapsiti a zalutalo stado ćemo mi vratiti pod svoj okrilje.
Dankan Ferguson: OOOO POŠTAREEE, HOĆE DA TE ZABRANEEEE, DA BI STRAJA BIO PRVIIIIIII, HAPSE SVE S VUKAJLIJEEEEE.
SMarko: A đe ja znam šta se događa, ja znam samo da sam lijep i za ostalo me baš briga.
Električar: Mene ako neko iznervira, ja samo uzmem kalaš i najebem mu se mile mame jer ja sam Krajišnik i nije istina da ne znamo gde ćemo na prelo.
Samhain: Mene moderatori non-stop hapse jer tvrdim da je Sinanova muzika lek za ranjeno srce, ali ja uvek izađem sa mardelja i nastavim isto. Ne može mi niko ništaaaa, jači sam od sudbineeee, ne čekaj, to je Tarmi Rićmi, ma i on je dobar, mogu samo da mi pušeeee, oni što me ne voleeeeee.....
Buttinacookiejar: Alo bre decxko Brankice, zašto to radiš? Zašto praviš tako glupe emisije decxko? Opameti se više.
Boris Tadić: Ja se unapred izvinjavam svima koji će ovo gledati, jer ne znam da li će tu biti nečeg za izvinjavanje, pa da to uradim odmah.
I još mnogo toga, u emisiji Insajder – (Ne)moć Kaizena. Večeras u 21:00 samo na B92.
Sindrom "Lažne države Kosovo"
- Danas je predsednik Demokratske Stranke Srbije posetio grad Bor i izjavio:
- Mi ćemo sve učiniti kako bismo otklonili tešku industriju iz grada Bora.. Dok predsednik Tadić potpomaže pravljenje lažne države Kosovo.
- Košutnica je danas otvorio poljoprivredni sajam u Novom Sadu rečima:
- Ovo je jedan od najznačajnijih sajmova u Srbiji, i nadamo se da će iduće godine biti još značajniji i posećeniji, dok se Vuk Jeremić nada da će njegove diplomatske posete afričkim državama sprečiti njihovo priznavanje lažne države Kosovo.
- Sinoć je Košutnica dao izjavu o mogućoj saradnji Velje Ilića i Tomislava Nikolića:
- Velja je, inače bio izdajnik, kako u prošlojvladi tako i sada.. Ali ja nećunikad priznati lažnu državu Kosovo!
- Koštunica je juče posetio manastir Žiču i izjavio da je Kosovo..
- DOKLE BRE VIŠE!?
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.