
Srpska verzija dobre stare engleske izreke: "nije moja šoljica čaja".
(eng. - not my cup of tea)
Izraz koristiš kada želiš pristojno, a opet po srpski, da kažeš kako ti nešto:
ne odgovara,
nije po volji,
ili kako nešto jednostavno radije ne bi radio.
Marun: Pajo, šta misliš o onoj maloj Višnji? Slatka je, zar ne?
Pajaga: Jeste slatka, ali ipak nije moja voćka rakije.
Način da nekome staviš do znanja da to nešto što on arči, lomi, ZLOupotrebljava, koristi nije u njegovom ličnom vlasništvu.
- Vraćaj mi moju biciklu, već sat vremena ne silažiš sa nje, nije ti to dedovina!
- Samo još jedan krug!
==========================================================
- 'Alo, Šabane, silazi više sa te kurave, dva sata je prošlo od kad ste ušli u sobu!
- Evo, još pet minuta!
- Nije ti to dedovina, jebote...i mi smo dali kintu.
========================================================
- Šta si se navadio, od kad sam ti dala, svaki put hoceš samo u Rč?
- Pa, kad volim to, ljubavi...
- Nije ti to dedovina, znaš...ne mogu da sedim normalno, kretenu jedan.
Opsesivno-kompulzivna karakterisitika svih roditelja da uvek porede nase ocene sa onim maksimalnim koje mozemo imati. I to tako opusteno, kao da je biti dr mr dipl ing sasvim normalno...
Keva: "Sta si dobio iz onog kolokvijuma u utorak?"
Ja: "Dobio 9 mama! xD" (u delirijumu od srece)
Keva: "Pa dobro...u odnosu na 10...nije lose! -.- "
Ja: "A u odnosu na 6!?!"
Keva: "Ti ucis za sebe, ne za mene..."
Recenica koju smo mnogo puta koristili da okoncamo neku vezu i kojom drugoj osobi stavljamo do znanja da stvarno nije do njega/nje vec do nas jer mi ne zelimo da spustamo sebe na taj nivo...
Rečenica koju čujemo sat vremena nakon zatvaranja birališta iz izbornih štabova svih stranaka.
radikali:"Mi smo zadovolji izbornim rezultatima".
socijalisti:"Kako stvari stoje,mi smo zadovoljni izbornim rezultatima"
demokrate:"Evo mi već slavimo izbornu pobedu,zadovoljni smo izbornim rezultatima".
gledalac glasač-More mrš' majke vam ga nabijem, bando lopovska.
Opravdanje trenera i fudbalera posle svake izgubljene utakmice koja je bila od velike važnosti.
-Pa nesrećno smo primili taj gol, bili smo bolji rival, ali je ipak sreća i iskustvo presudilo.
Nismo se znali. I ako smo se znali to je bilo površno. Kao komšije koje nikada nijesu stale da popričaju kao ljudi. Slučajni, nevoljni susreti ispred lifta, sa punim rukama, uz neizbježno klimanje glavom i pitanje "na koji ćete sprat?".
Kao daleki rođaci za koje smo čuli da postoje jer ih baba i đed na svakoj slavi pominju. Slučajno javljanje na telefon kada želimo da razgovor prođe što brže i da više saopšte razlog poziva pa da možemo da viknemo "tata, za tebe je!".
Kolega kojega ne podnosim i svako sretanje na hodniku zahtijeva naoružavanje strpljenjem. Prigušeni uzdah i pitanja "ima li posla?" i "jeste li umorni?" i "kako su ti doma?" i slične besmislice, tek da prođe vrijeme.
Svoje pravo "ja" u trenucima koje želim da zaboravim.
To je to. Sve za šta smo se trudili je skoro završeno. San se ostvario.
Veliki trud i želja su se isplatili na kraju. Sve ide po planu i trebalo bi da ispadne bolje od očekivanog. Treba samo da cepamo dalje i da ne posustajemo.
○ Nego sine... kako na faksu?
○ Ćale, mogu ti reć' da sam na pravom putu!
○ Hm! Nisam ni sumnjao u tebe! Ti si na ćalca, a ne kao ova lenština od tvog brata, što ponavlja razred u srednjoj i sramoti, kako mene tako i porodicu!
○ A šta ćeš, on je na kevu izgleda...
○ Ne govor' tako! :smeh:
Pokušaj majke da svoju "nevinu" ćerku izvuče iz neprilika sa novopečenim mužem.
Prve bračne večeri muž i žena kreću u sobu i zaključavaju vrata. Majka od žene prisluškuje šta se dešava. Pritom, muž je ožedneo i posegnuo za bokalom sa vodom koji je trebao da bude na stolu. Međutim, bokal je bio probijen sa donje strane i nije imalo vode u njemu. Muž besan uzviknu: "Ih, Ko te probi!"
Tašta, ne znajući da se radi o bokalu povika: "Nije niko, nije niko, mi smo tako prirodno širokopičaste!"
Rečenica kojom obično počinju sve smešne priče u društvu.
- Juce smo se napili i Marko je pokušavao da promeni zakone fizike.
- Kad se setim što smo se ubili na ekskurziji, pa smo prskali ljude protivpožarnim aparatom.
- Napio se tad Aca, počeo je da jurca okolo i na kraju je završio glavom u blatu...
Rečenica koju izgovara jedan zabrinuti roditelj onom drugom nakon što je voljenog potomka uhvatio u aktivnosti koja nikako nije prikladna njegovom uzrastu. Ozbiljna situacija koja zahteva ozbiljnu intervenciju združenog roditeljskog fronta kako bi se zabludeli potomak izveo na pravi put i učinio dobrim čovekom.
- Dušo, moramo ozbiljno porazgovarati u vezi Milutina...
- Zašto?
- S njim nešto nije u redu...
- Šta se desilo?
- Znaš kako sam juče došao ranije s posla?
- Znam, nije ti bilo dobro...
- Ma bilo mi je dobro nego sam fingirao da ga malo proverim...
- I?
- Dođem kući, tiho se prišunjam, upadnem mu u sobu i imam šta da vidim...
- Ma hajde, dete gledalo porniće na internetu pa se malo zabavlja, i ti to ponekad radiš...
- Otkud znaš za... ma nema veze, nije to u pitanju!
- Da nije priveo neku devojčicu, i to je normalno, sećaš se kad smo ti i ja...
- Sećam se, nije ni to...
- Da nije droga?
- Nije... još gore!
- Šta ima gore? Da nije doveo nekog drugara umesto devojke?
- Ma jok... uhvatio sam ga da čita knjigu!
To mu/joj nije trebalo - Izraz koji koriste osobe komentarisuci medjusobno, obicno uz blago odmahivanje glavom, neciji uglavnom nepromisljeni ili nehoticni postupak koji je doveo do nezeljenih i neplaniranih posledica.
Druga verzija ove izreke je "to MI nije trebalo" i izgovara je osoba kada se samokriticno sa zaljenjem osvrce na neki svoj postupak....
Osoba A:...moju si srecu svu u bol pretvorioooooo
a to mi nije trebalooooo, ooo dragi...
Osoba B (se obraca osobi C): ... to joj nije trebaloooo...
Siroma'.
Doživeo lepe godine, samo ga je nešto odjednom capnulo i kraj. Možda mu se spustila roletna dok je čuvao ovce ili je jedne noći legao a drugog jutra se nije probudio, nevažno... Bar nije mučio ni sebe, ni ukućane.
- Ode naš Rajko kao da ga nije ni bilo.
- Ode.
- Ćuti, bar se nije mučio.
- Nije vala. A i 'de ćeš lepšu smrt. On 70 godina, ona kurveštija, duplo mlađa, lakoma na jeftine trikove, bogate likove i sladolede frikome.
- Oću i ja tako da umrem. Pa makar se mučio.
- Pero, ti nisi jebeno bogat! Umrećeš regularno, Petre, re gu lar no.
- Eh, sudbino, ženo bez morala...
- Amin.
A nešto jes, a jes da jebe oca, a da jebe rak raka nešto mora biti pa da si pita! Samo ako si glup i ako ti je to prva riba u životu, reći ćes ok, onda smo kuul.
Kad ovo čuješ, mozak ubrzava za oko 300 na sat, i raznorazne misli ti padaju na pamet.
Neiskusni
- Šta ti je, cijeli dan si nešto ko na iglama, šta ti fali?
- Ništa, ništa ( cmok ) sve je ok.
- Ako nećeš da kažeš ok.
(posle 2,3 dana slijedi rečenica - Moramo da razgovaramo i ciao bella
_____________________________________________________________
Donekle iskusni (jer niko nije iskusan kad je u pitanju ženski mozak, osim ako nisi žensko je li)
- E cipiripi moj šta ti je, nešto si mi kao uvela, šta te mori?
- Ništa bre, opušteno
- ( A u pičku materinu, a u PIČKU lijepu materinu, šta sam sad uradio! Koji je datum, kad smo se ono smuvali... a ne nije... rodjendan... ček dje mi je telefon.. nije, njene majke,.. nije... da nije pred dobijanje pa je nervozna, ma nije ni to skoro je bila nervozna. oooo... Da se nije naljutila što sam je sinoć probudio zbog sexa!? More biti da je to. Nisam opro zube.. možda što.. ma mrš, šupičku materinu)
-Ok. aj idi mi po pivo onda!
- Moramo da razgovaramo!
List koga je vetar oduvao na neku drugu goru, na kojoj je postao poznat i uspešan. Sada živi i radi na toj "drugoj" gori i stare se retko seti, a lišće koje je ostalo se hvali kako je on nekad bio deo te iste gore, iste šume ili čak deo obližnjeg drveta. Retko se ponovi vetar koji će ga vratiti tamo odakle ga je pre mnogo godina, igrom slučaja, oduvao.
Najjadniji i najprovidniji izgovor koji neko može smisliti u želji da vam ne pozajmi beleške, majicu, disk, knjigu, peglu za kosu, narukvicu, bilo šta.
Sreće se još i u varijantama "nije mi tu", "nije moje", "pozajmio sam, ne sećam se kome".
A: Majo, možeš li da mi pozajmiš svoju svesku iz engleskog/zelenu tuniku/narukvicu?
B: Bih ja vrlo rado, ali nije kod mene. Pozajmila sam Ani, još mi nije vratila.
A (zove Anu): E, Anči, možeš li da mi daš Majinu svesku iz engleskog/zelenu tuniku/narukvicu?
C (zbunjeno): O čemu ti to?
A: Pa reče Maja da je kod tebe.
C: Ne, nije.
A: Majo, brate, što lažeš, nije kod Ane...
B (gledajući sa strane): Jao, da, bila sam joj dala, pa mi vratila juče i ja sam nekom pozajmila, možda Kaći, ne sećam se...
A odlazi misleći u sebi "kakav kreten, što lepo odmah ne kaže NE DAM i gotovo".
* Imena likova i situacija izmisljeni*
Izraz koji najčešće upotrebljavaju naše bake ili deke kada smatraju da nismo dovoljno dorasli nekim stvarima. Ovom rečenicom žele da nam dokažu da i dalje nemamo pojma o životu.
- Bako, idem s dečkom na more za par dana!
- Molim!? Dete kakav dečko, kakvo more, još ti pelena nije otpala od guzice!
Siguran znak da je neki video namontiran je kada u imenu sadrži: Nije montaža!
1: Devojka progutala košarkašku loptu! Nije montaža!
2: Tip skočio sa 4. sprata u čašicu rakije! Obavezno pogledati - nije montaža!
3: Odsekao sebi glavu a onda otišao peške na glasanje - nije montaža!
4: Duh Save Savanovića snimljen u Tašmajdanskom parku kako se ljulja na azerbejdžansokoj ljuljašci!!! Nije montaža!!!
5: OMG!! WTF!!! LOL!!! Nije montaža...
Ono što zagriženi romantici, uglavnom devojke, uz gromoglasan uzdah izreknu kada čuju pesmu koja ih podseti na neki neodređeni period života, koji je emocija vredan jer kao da se za dlaku mimoišao sa nestankom dinosaurusa.
(gruva neki narodnjak u pozadini)
- Jaoj, slušaj! (kez od uveta do uveta) Ovo je ona pesma kad smo bili maaaaali! (iz dubine alveola se otima vazduh koji se rasteže u „aaaaaaaah“)
- Kad kad smo bili mali? Pa ovo ti je od pre 3-4 godine, oko mature se vrtela.
- Pa to, kad smo bili mali!
- E, ne lupaj, kad smo bili mali, slušali smo „Od kocke do kocke kockica“, a ne ovo „udri me do zore a od zore ću sama“.
ovako pocinju price... Uglavnom su neistinite, ali ima i bolesno-ludackih istinitih prica koje pripivedac, koji je napravio "nevidjenu stvar"(nije mislio na posledice), prepricava drustvu misleci da je veca faca(plus se i istinita prica nafiluje nekim sitnicama da bi bila jos bolja)...
Pripovedac: Brate, slusaj, bili smo tako pijani... I kaze Struja meni- aj da idemo na jezero, da nastavimo da pijemo, da se ubijemo... A jedino je on bio trezan posto je vozio... I tako nas 10 se popakuje u Yuga..
Neko sto slusa pricu: Kako brate 10?
Propovedac: Pa lepo trojica napred, cetvorica nazad, dve ribe bile u gepeku i ja legao na haubu... Znas kako je bilo na haubi, kao kad letis... A Struja je vozio preko 50 km/h sigurno... i tako 5 km...
Nevidjena stvar je ucinjena, bez razmiljanja o posledicama, a i da se nesto desi "nevidjeni ludaci" misle da ce se samo probuditi u zajebanom trenutku kao iz sna i da se nista nece desiti, ali kasno, ortak je vec poginuo...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.