
Evo jedna prava definicija slenga (ili idioma), dosuše malo starijeg:
Izraz "nije ni čuo" se koristi za opisivanje ručka koji se kuva, ali koji je u veoma ranoj fazi kuvanja, tako da nije ni blizu gotov. Međutim izraz se ne koristi za opis samog početka kuvanja, već kad je neko nestrpljiv da što prije jede, pa pita "jel gotov ručak" - e onda slijedi odgovor - "Šta gotov, nije ni čuo još!"
U bukvalnom smislu "ni čuo" znači da termička obrada ručka još nije ni počela kako valja, tj. hrana nije ni "čula" (tj. osjetila) efekte kuvanja.
Ulazim u kuhinju, umačem hljeb u pasulj koji se kuva i baba me uvati u ovom nedjelu, pa kaže: "Vid'ga! Šta umačeš, bolan, ta nije još ni čuo, 'esam ga maloprije metila nema po ure!"
Politički slogan u Srbiji za koju deceniju od strane dece od današnjih vladajućih političara.
Stepen neraskidivog vojničkog prijateljstva koje ni zub vremena ne raskinu. Braća po oružju spremna uvek jedan drugom da izađu u susret.
- Je li Milutine kako ti se sviđa sad kad si se osamostalio, teo si prestonicu...
- Ne smaraj ćale, idem od vrata do vrata svi me kaširaju, čak me i na stovarištu odbili, kažu prekvalifikovan....
- Pa nisi teo u selu domaćin da budeš, ete ti sad...
- Ma neki debeli gastrabajter Pera Zec rek'o da se na šljakerske poslove ne primaju ovi svileni sa fakultetom...Lepio pločice po Švedskoj i sad doš'o ovde da pametuje..
- Pera Zec?! Iz Žunja da nije?!
- Jes' iz neke selendre tamo kod Gruže.
- Pa bre to moj klasić, dok nije postao kurir zajedno smo koru leba jeli, pa bre u istu sošku puške smo držali, pa znaš ti gušteru šta to znači?
- Hm... Da ćeš da ga okreneš da me primi, i to u administraciju!?!
- Bi ja zelembać, al' ti reče da oćeš da se osamostališ...
- Zovi ćale ljubi te sin!
Stanje kada ti nije baš najbolje, katkad i užasno, depresivno, samoubilački, i može biti mnogo, mnogo bolje, ali sigurno neće biti - takođe znaš da bi moglo biti i neizmerno gore, ali fala bogu nije. I tako konstatuješ da, dobro je...kad nije bolje.
-E, gde si ti, šta ima, kako je?
-Eto, dobro je, kad nije bolje....
-Kako to?
-Ma, ostavila me devojka, izgubio sam posao, pao godinu, a još sam i polomio nogu prekjuče....
-Čoveče, pa kako je to dobro?
-Pa, makar još imam gde da živim, a imam i nekih pola kile salame u frižideru i dva hleba...
Jedno od glupljih i ljigavijih pitanja koje vam uputi neko iz okoline, u zgradi ili na poslu, ali bez prave želje, ili zbog nesposobnosti da komunicira bez uvijanja. Postavljač pitanja ima potrebu da pokaže lepo vaspitanje, manire i ništa više- sve drugo bi da sakrije i stvori neku distancu tako da ne možete uvek da ga potkačite nekim kontrapitanjem na koje mora da daje duža neprijatna objašnjenja.
Logičan odgovor je:“Dobro smo, a kako su oni(sa trećeg sprata, iz druge kancelarije) ?“, ali može i „ Dobro smo, jesmo li mi bacali pikavce na naša kola, hoćemo li uskoro da dobijemo mesto šefa, je li to naša ćerka ostala trudna, je li kod nas noćas navraćala policija?“ itd....
Šta drugo i pomisliti, kada dođete u situaciju da se nađete u blizini nekog groblja, pogotovo u istočnoj Srbiji, kada vidite sve te epohalne spomenike, različitih veličina i oblika. Neverovatno i nestvarno deluje to da se u jednom takvom okolišu nalaze takve građevine, koje deluju kao minijaturni gradovi.
Kičasta raskoš, postmortemski cirkus, parada šunda za sve one koji se tu zadese. Ako se za života morala imati kuća za dva sprata viša od komšijine, onda se, brajko moj, i na onijem svijetu mora imati veća večna kuća, sa sve mermernom mečkarom u originalnim dimenzijama.
Kaže se za domaćicu koja nijednom nije poranila. Nit' je zaposlena, nit' vodi brigu o kući.
- Reci mi, šta ti radi zaova?
- Ko, Sanja? Ma pusti, to se prenemaže, nema vremena da skuva ručak kol'ko se maje po komšiluku.
- Aha... Toj sat nije zazvonio..
- E baš tako.
- Pa da ti kažem, nije ona luda.
- Nije, nije, zato sve po mojim leđima.
Lak prolaz, bez ikakvih problema.
- I ide Suarez, prolazi pored trojice odbrambenih igrača k'o pored carinika i zabija i šesti gol nesrećnom Elčeu...
Naziv neke od ekipe na vecini turnira u malom fudbalu
-Halo,hteo bih da prijavim ekipu.
-Naziv ekipe?
-Jedva smo se skupili.
-Pa znam da ste se jedva skupili,ali kako se zove ekipa?
-Pa tako,jedva smo se skupili...
Alter ego dece na Vukajliji...
-Kao dete smo voleli da kopamo nos, a to sada ne radimo (Znači da je autor dete i da se rastura od kopanja)
-Kao dete smo voleli da vičemo gotovo kad završimo naša putešestvija u kupatilu (šta da kažem...)
To je kad ocete da kazete da ste iz istog sela
Pročitate članak o posledicama preterane konzumacije alkohola. Prepoznate sebe u tome. Ukočite se od straha. Dakle to je to - odluka je pala! Od danas, nema više čitanja.
Краткометражна десетоминутна седмична емисија вредна помена, коју прате домаћи Чачани да би здушним одобравањем прокоментарисали критике њеног ствараоца Александра Радовића, а гастарбајтери да би на махове угледали делове града у коме су рођени и да их мине носталгија. Карактеристична је по томе што указује на проблеме везане за уређење града Чачка и апелује да се они реше, али не ретко се снимају и дивни околни предели, и лепи тренуци које камера успе да забележи; бивају похваљени успешни Чачани. Почиње добро познатим речима: „Гледан са неба, наш град изгледа изузетно, урбан, пун зеленила, чини се прелепо је живети у њему. Али морамо да сиђемо на земљу. А тамо...“ Све репортаже прожима умирујућа мелодија песме: „What A Wonderful World“.
Најинтересантнија и најкомичнија ствар везана за ову емисију је глас њеног водитеља, хипнотичан и поетски, који као да од сваке ситуације снимљене на улици прави мини литерарно ремек-дело. У реалност евентуално неупознате гледаоце враћају Чачани староседеоци...
Ево нас у центру града... Свањава. Небо се окитило ружичастим паперјастим облачцима. Биће ветровит дан... Још је рано и тек покоји пролазник мине погнуте главе тренутно тихом главном улицом. Жури на посао. Један кудрави куцов заузео бусију испред пекаре. Дрема и чека. Кад се та врата отворе, замирисаће свеже печени хлеб, па ће можда и њему допасти који комадић. Видимо припадника Градске чистоће, како ето, раном зором вредно мете. Овај поштени, радни човек и прегалац одржава наш град чистим свакога дана. И ништа му не пада тешко... Требало би сви на њега да се угледамо, да почистимо испред својих дворишта. Тако ће лице нашег града бивати све лепше и све умивеније из дана у дан.
-Мама, дођи да видиш, почела је емисија на ТВ Галаксији!
-Ма чујем из кухиње, пусти тог човека, лупа! Снимо оног из Градске чистоће, каже прегалац, вредни, дивни човек... То је једна људескара, један чичегања и алкохоличар, јуче сам се враћала с пијаца и он почео да ме вуче, каже, оћеш мало да се појебемо, шта би ти фалило... А он га ту хвали!
Ako ti to kaže ortak (nikako ne mešati sa ''pa, nije loše'', to znači očaj), onda nije loše, a ako ti to kaže ćale, onda znači da jebe keve. Jer od ćaleta nikad više nećeš izvući, po zakonu prirode to ne ide.
-Jao, mama! Još samo jedan ispit, pa u veterinare, a i ova moja mala je slatka, zar ne? I ćale i keva su joj doktori, taman da nas snabdevaju, he, he. Ne smeta nam da odemo u staru dedinu kuću, da ne propada, ni ja ni ona nismo za grad. Šta kažeš, a?
-Ma, divno sine, jako sam ponosna na tebe, moje lepo, pametno i vredno detence! Znala sam ja odmah da ćeš ti daleko da doguraš!
-A ti, stari, šta kažeš?
-Nije loše, sine. Nije loše. u sebi plače od ponosa
Оно за шта се могу узети три крпе када сте мушко
или шест "крпица" ако сте женско (под условом да не једете,не плаћате инфо-стан или далеко било-кирију).Па од чега људи овде живе ?
Још се нико и не буни значи гори су од стоке јер чуо сам,крава ако не жели више да буде мужена,она проспе кофу с' млеком.
ПС: Човече,јел истина да смо гори од марве ?
Prilika da Bugarima vratimo za sva zla koja su nam učinili tokom svih ratova. Još samo da im pošaljemo stručnjake koji su sklapali "Juga " da pomognu prilikom gradnje i osveta je potpuna....
Recenica kojom cemo nasoj deci, za dvadesetak godina, nabijati na nos njihovo ponasanje.
Ja: Kad sam ja bila tvojih godina, mi smo bar imali profil na fejsu, druzili smo se tamo, komunicirali medjusobno, lajkovali statuse...Cak sam se u kupatilu slikala i kacila te slike na fejs...A pogledaj sebe, stalno lutas okolo u spejsmobilu (vozilo buducnosti) i non stop visis sa onim tvojim R23X5 (robot-prijatelj u buducnosti) na Jupiteru! Nadji prijatelje, izadji sa njima na pivo, tako smo mi to radili!
Moje dete: Daj kevo, kakvo pivo!? Smejace mi se ljudi, niko to vise ne radi, to je bilo pre sto godina kad si ti bila mlada, sad je drugo vreme...
Ja: More, koje drugo vreme?! Drzak si, znas? Zabranjeno ti je napustanje Zemlje narednih mesec dana!
Moje dete: Ali kevo...
Ja: Nema ali! Progovori jos rec i poslacu R23X5 da mu ugrade basic software!
( Dete besno odlazi, verovatno mi pokazujuci srednji prst iza ledja, dok ja mislim : "Dacu ja njemu pre sto godina...")
Duhovita opaska koju možete primeniti u trenutuku neke veoma tesne gužve u kojoj se nalazite, npr. u nekoj publici (na koncertu ili utakmici), autobusu, liftu...
Ovom rečenicom možete malo nasmejati ljude oko vas u tim trenucima nervoze, a za one tunjavije možete na rečenicu dodati i "posle snošaja", iako se to podrazumeva...
Doček košarkaša, posle pobede u Indijanapolisu 2002., gužva kao u 706-ici na zelenjaku u vreme špica... Prsata plavuša mi je silom prilika nabila poprsje direkt na oči...
JA PLAVUŠI: "Jbt, ala smo se prilepili k'o kerovi..."
LJUDI OKO NAS: "AHAHHAAHAA, k'o kerovi"
PLAVUŠA: - blago teleći pogled
JA PLAVUŠI: "... znaš ono, posle snošaja..."
PLAVUŠA: - i dalje blago teleći pogled
Ne zato što nije razumela, nego joj se nije svidelo što je poredim sa džukelom posle snošaja... Zato ovo nikad nikome nemojte direktno izgovoriti... :)
Uvod u spust koji će ti upravo prirediti osoba sa kojom razgovaraš. Znaš, nisi ti loš, biće nešto od tebe, počneš ti dobro posao, ali da nije mene ništa od toga. Ja sam mudonja i zajeban, ja sam naduvenko i da nije bilo mene, i dalje bi po ceo dan blejao u zid, jeo travu, nemao struju, igrao igrice na kompu bez monitora. Ja sam taj koji je mnogo lud i jebe, ja sam taj koji je ovde gazda i kralj, a ti možeš samo da ćutiš i spremiš se za blam koji ćeš pred svima da doživiš.
Ovo je potpuno trivijalan komentar, potpuno beskoristan jer ćete u očima drugih ispasti sisa, a u očima onog kome daješ odjeb, lik sa egom većim od planine. Al ko bre njih jebe, da nije bilo tebe ni njih ne bi bilo. Još kao klinca te hrane ovakvim glupostima roditelji, koji doduše jedini mogu da te smaraju sa da nije mene, kasnije brat, pa šef, pa žena, pa ljubavnica, pa druga ljubavnica, ali najbolje je da se završi na tome da te i sin sutra ne zajebava.
-Da nije mene, ovaj ručak danas ne bi bilo na mom stolu.
-Šta lupaš bre? Ja sam spremila ručak!
-Ženo, ne seri!
-----
-Da nije bilo mene, ti ne bi vido sveta!
-Aj ćuti. Da nije bilo mene, još bi bila nevina.
-----
-Da nije bilo mene, ti bi i dalje jebo onu grbavu Miru.
-Ako nastaviš da sereš, vratiću se na nju.
-----
-Da nije bilo mene, još bi bio glup!
-Pa nisi me ti nikad ništa naučio.
-Zato ti i kažem.
Питаш неког да ти конвертује поментути износ у еврима, кад је било која друга валута у питању, па били то и динари*.
*Јер се овде све што вреди више од 10 евра, рачуна само у еврима.
- Платио сам га 27000 динара.
- Ахаа... а, колко је то у наше паре?
- 300€.
- 300?! Па ти луд!!!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.