
Stepen neraskidivog vojničkog prijateljstva koje ni zub vremena ne raskinu. Braća po oružju spremna uvek jedan drugom da izađu u susret.
- Je li Milutine kako ti se sviđa sad kad si se osamostalio, teo si prestonicu...
- Ne smaraj ćale, idem od vrata do vrata svi me kaširaju, čak me i na stovarištu odbili, kažu prekvalifikovan....
- Pa nisi teo u selu domaćin da budeš, ete ti sad...
- Ma neki debeli gastrabajter Pera Zec rek'o da se na šljakerske poslove ne primaju ovi svileni sa fakultetom...Lepio pločice po Švedskoj i sad doš'o ovde da pametuje..
- Pera Zec?! Iz Žunja da nije?!
- Jes' iz neke selendre tamo kod Gruže.
- Pa bre to moj klasić, dok nije postao kurir zajedno smo koru leba jeli, pa bre u istu sošku puške smo držali, pa znaš ti gušteru šta to znači?
- Hm... Da ćeš da ga okreneš da me primi, i to u administraciju!?!
- Bi ja zelembać, al' ti reče da oćeš da se osamostališ...
- Zovi ćale ljubi te sin!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.