Atipičan pristup prilaženja devojci.
Interesantno je što su žene, takve kakve su, blesave, u stanju da u ovoj izjavi pronađu neko skriveno značenje koje im deluje privlačno.
Izraz može glasiti i "Loše jebem, ali zato imam mnogo mali kurac", u zavisnosti od situacije.
D: Zdravo kako se zoveš?
M: M.
D: Ja sam D.
M: Drago mi je.
...
(neprijatna tišina)
...
D: Paaaa šta radiš inače?
M: Uglavnom mnogo loše jebem.
D: Molim?
M: Ali ne brini, zato imam mnogo mali kurac.
D: Štaaaa? Ti imaš ozbiljnih problema.
M: Imam, šta ću.
D: (prvo se zgražava, pa iščuđuje, pa se malo zbunjuje, pa onda složi semi sažaljivu facu) Oš kod mene sutra na kaficu?...
Nikako, ni pod kojm okolnostima neću to da uradim! Nema šanse, batal'te se toga, propala stvar! Neću! Amin!
- Ja, dolepotpisani, pri čistoj sveti i zdravoj pameti, zaklinjem vas da, ukoliko umrem od korone, ne dozvolite da glasam za Vođu koji je trenutno aktuelan!
- A, jebiga, brt... Znaš, kod njega birački spiskovi, ne možemo mi tu ništa, ako rikneš, to ti je... Jedina garancija za to ti je da nam ostaneš živ...
Imaginarni kurac cija se velicina odredjuje formulom:
velicina pravog + x>10cm (ovaj broj zavisi od maste ponosnog vlasnika, ali nikad nije ispod 10).
"Ovaj moj ludak 26 santima bez sesira. Zovu me stalno iz "Puteva" da obijam trotoare. Nisu neke pare al' ima posla kol'ko 'oces"
Reklamni slogan trgovca robljem. Odnosi se na njegovu najbolju, a ujedno i najskuplju robu - mlade djevice koje niko dosad nije ni pipnuo, a kamo li poljubio. Ipak, djevojke vrijede i koju paru više zato što znaju šta u šta ide pošto su sjetovane o kiti.
Negdje između Sirmijuma i Singidunuma
- Sine Brute ide ti rođendan. Jesi li razmišljao ša bi htio? Postaješ punoljetan i mislim da je vrijeme da sam odlučiš.
- Hmmmmm...oče htio bi najnoviji model karuca, dvosjed sa bodežima na osovinama, plave boje da mi se slaže uz moju zlatnu togu.
- To se podrazumjeva. Ali...imao sam na umu još nešto. Ajd sa mnom! Ženo daj kesu!Gradska pijaca robljem
-Tata zašto si me doveo ovdje? Znaš da ne volim ovakva mjesta i da me noćne more muče posle kad legnem.
- Ajde šta se žališ? Već si dovoljno star da ti ovo postane normalno.
- A gdje idemo pobogu?!
- O dobar dan moj stari prijatelju. Ima li šta svježe za ovog mog? U subotu postaje čovjek, i vrijeme je da se nauči nekim stvarima.
-Ima baš nešto za vas. Znaš kako je kod mene - Ni ljubljena, niti milovana, Ni karana, kiti sjetovana. Lusinda dolazi ovamo!
- Evo sine, ovo ti je moj poklon. Ona će ti već reći šta treba da radiš. Pošto?
- 500. Al pošto si redovan kupac evo tebi za 480.
-Tata ja ne želim.
-Šta ne želiš? Nisi valjda peder k'o onaj Krasusov!?
-Prvo, ne kaže se peder, a drugo...
- Šta? Pa zar i ti sine Brute?!
Efektno dočaravanje udaljenosti između dimenzija u kojima obitavaju elementi aktuelne teme koja se začela u društvu u vidu komparacije.
Slikovit ne-argument, koji naglašava više stvari, najbitnije:
-Lik kog je tvog ortak maloprije okrunio je govno svoje vrste.
-Uprkos tome što je govno svoje vrste, on čak ni najeminentnijim dijelom svog bića - sopstvenim smradom, ne može ni da priviri liku kog ti gotiviš.
A smrdi na eone koji u koncentričnim sferama bitišu u radijusu njegove egzistencije.
Radiša Ilić je bolji golman od Ivice Kralja. Potpisujem.
HA! DAJNE RISE, jebote.. Ne može lik ni da mu prismrdi, udaljenost između njih se mjeri svjetlosnim godinama bratoni.. Imaš ti još da učiš.
Ne mogu da verujem da si pomislio/la da bih ja pao/la na tako losu foru, imam ja iskustva sa takvima kao sto si ti, nisam se juce rodio/la.
Na sta ti ja licim?
Mehanizam kojim sebe možeš da ubediš da ti nešto što želiš u stvari i nije potrebno uglavnom iz razloga što i ne možeš da ga imaš. Savršena zabluda koju podmeće mozak nakon koje se mogu pomiriti želje i stvarnost. Čovek će i dalje biti praznih šaka, ali to nije ni bitno. Cilj je zajebati stvarnost i samog sebe i doći do onog svetlog i katarzičnog: „Da, nisam i nemam, a i koji će mi kurac!“ Jeb’lo te grožđe!
Korisna stvar.
E slušaj, razmišljala sam onako nešto uopšte i shvatila. Ja možda i nisam uspešna, ono, uspešna po merilima... Ma ko uopšte i određuje ta merila? Dobro, to je drugo. Znači, možda nisam uspešna, ali bar imam integritet. Pa da. Kad bolje pogledaš jesu li i te pare uspeh? Nisu. Evo ja na primer već mesec dana gledam onu crnu haljinu u onoj pozerajskoj radnji. Lepa je, a ja, ti znaš, cenim lepe stvari. Al’ je brate skupa! Nemam te pare. A i da imam i da na primer odem da je kupim-opet ne bih. Neću. Da dam toliki novac onoj izdepiliranoj pederčini ne bi li napravio još petnaest kuća u kojima će laditi dupe, dok mu te prnje šije maleni osmogodišnjak i z Bangladeša, koji posle deset sati rada ode svojoj trošnoj kući sa pola dolara u malenoj ruci i tužan kaže svojoj staroj majci: „Mama nisam gladan“, a jeste jebote. Ne ide. A šta kao neće me na kraju pojesti crvi ko i one bez haljine? Druga stvar, ja u ono verovatno i ne mogu da stanem. Za koga ga uopšte šiju? Za grisine? A gde su obline, pa pravo žensko, pa Rembrant pa Pramajka iz Lepenskog Vira. Gde? Ne, ne, ne potpadam pod uticaje. Biram da budem krupna i srećna. A i nekako sam više za ulaganje u duhovno, u obrazovanje, to je moj izbor. Dobro nije mi ni na tom planu baš sve sjajno, nije kao da sad imam sve desetke, ali jebeš ga, ko da i to nešto znači. Ja i ne studiram zbog aplauza. Pa evo ti pogledaj Kiša, čovek diplomirao sa prosekom osam i nešto, to znači da se našlo bar nekoliko gmazina koji su Kišu dali neke šlj ocene. Iz književnosti! Danilu? Alo bre! Sa druge strane pogledaj debelu Marijanu ima sve desetke i bere lovorike, ali džaba joj sve kad je debil. Pa reci je l’ bi pre bio Kiš ili debela Marijana? Ona bre devojka nema nikakav život, muškarca nije videla nikad... A gledaj Kiša. Dobro, 'ajde sad, možda nije adekvatno poređenje, a i ja uopšte i ne pišem, i doduše ni mene ne jebu nešto toliko, ali onako kad bolje pogledaš...
Krajnje ukopavanje nizom pogrešno odrađenih detalja, koji rezultiraju dubiozu iz koje se svetlo ni ne nazire.
- Ali, Ana. Ona mi je samo drugarica.
- A ti svim svojim drugaricama krljaš jezik u grlo?
- Paa...mislim...Jebiga, sad me ni Bili Piton ne bi iskop'o.
Nisam,za 'cold' sam
Lažno skroman odgovor, kada vas neko pita kako igrate fudbal, košarku ili nešto drugo, a zapravo mislite za sebe da ste potencijal za reprezentaciju.
Mare:"Batice, kako igraš basket?"
Goksi:"Brate, nisam loš."Posle termina moguća su 2 epiloga:
1) Mare:"Brate, šta nisi loš? Pa ti kidaš!"
2) Mare:"Sinak, šta ti pričaš da nisi loš...pa ti veze nemaš!!!"
Glavni razlog zbog kojeg kao klinci nikad nismo znali sta imamo za domaci.
-Miso, imas li domaci
-Nemam mama
-Kako nemas, sad mi je javila Milicina majka i rekla da Milica radi domaci, kaze da imate za domaci u radonoj svesci 15. i 16. stranu
-Pa mozda. Deca su galamila, nisam cuo...
Jezgrovit način da sagovorniku stavite do znanja da nemate o čemu da pričate sa njim.
- Ja sa Gorilinga. Ja doleteti u svemirski brod. Ja doći u mir. Ja voli Zemlja.
- Puši kurac.
Jako neprivlačna devojka, koju čak ni zagoreli i za seks uvek raspoloženi građevinski radnici ne bi primetili.
- Brate, skontaj ribu ispred nas!
- Onu što su građevinci sa skele pored iskulirali? Onda mož misliti kakva je!
Ključ svake kvalitetne veze. Ili ima kurca, ili sve ode u kurac.
Rečenica mog dede koja dokazuje da je celokupan sistem vrednosti otišao u kurac.
Iz nekog razloga nekorišćeni sinonim za muškarca koji se ženama sviđa, ako ćemo po analogiji da muškarci za privlačnu ženu kažu "pička".
"Jao, vidi ga kako je zgodan onaj KURAC."
"U Herceg Novom sam prošlo leto upoznala jednog strava KURCA..."
najpopularnija rec u srpskom recniku, srbi je koriste u raznim situacijama... i zamenjuje reci koje vec postoje da se koriste u tim recenicama...
ides mi na kurac....
u kurac....
ajde u kurac vise...
izlazi iz tog kurca...
koji si ti kurac....
oces kurca....
koji kurac oces...
idi u kurac...
nemas ti KURAC!....itd.
Moto trgovaca belim robljem.
Ko te pita? Situacija u kojoj te niko ne jebe ni dva posto. Možeš se šigicati i drekenjati koliko hoćeš, samo slaba vajda.
- E, stara ne mogu ja danas u školu.
- Neće ni ćuran na svadbu, al' uhvate ljudi pa odnesu. Spremaj se imaš još des' minuta.
Situacija kada se stiče utisak da je ceo svet zaboravio na vas; telefon ceo dan ne zvoni, ne stigne ni jedna poruka, ne viđate nikog sem vaših ukućana.
- Ej, gde si?
- Evo me kući. Šta ste danas svi nagrnuli, a juče niko ni da me opsuje!