
Kada se, radi velikog očekivanja, razočaramo u naše sportiste, koji su taman krenuli dobro da igraju, napadaju i vode, ali onda iz nekih razloga (čitaj nedostatka: kondicije, discipline, sreće), krenu loše i izvuku remi, ili izgube.
Mi smo za to naravno, odmah našli opravdanje, za koje ne moramo da treniramo, srpski mentalitet.
Opravdanje za svaki očajan potez igrača amaterskog fudbala. Svaki lik koji rekreativno igra fudbal, a ne zna da primi loptu, da je dobaci, da je šutne, da postigne prazan gol, kome lopta sedam puta prolazi kroz noge, pokušava tim rečima da se izvuče i time vrlo mudro prebaci krivicu na saigrača.
- Dobro bre, Mile, jebeš mu mater, primi jednu aman, danas ti bar pet puta prošla kroz noge...
- Jaka bila, nemoj da sereš!
Opravdanje za sebičnost. Posle izgovorene rečenice ne da nisi cicija i samoživi kreten već postaješ u sekundi domaćin, kućevan čovek. Pravi preldžija. Svakako ne možeš da se odrekneš nečega što ti je od životnog značaja, prioritet pa sve da ga Bog zapoveda i potražuje.
- De si bratori, ovo ono, a? Nema te ko gaća u pornićima?
- Zatvorio sam se nešto u kuću, jebeš ga, samo kućne varijante i to. Jel propuštam nešto?
- Ma ništa, sve po starom. Nego setio sam se tebe neku noć, samo ti i možeš da mi pomogneš?
- Kako, reci gde plamti?
- Brate da mi namestiš malu Milicu? Počela da mi se sviđa u zadnje vreme opasno? Šta kaže?
- Kažem da od tog posla nema ništa, sine što u kuću treba u Crkvu se ne daje ako me razumeš...
- Ne kapiram, koja Crkva, čoveče ne da namestiš popu već meni šta se gubiš?
- Debilu ja je jebem već mesecima, jel ti sad jasnije jebem te sakatog?
- Aaa, pa što ne kažeš odma, e jesi mangaš alal vera, jel mogu da ti ga popušim xe xe?
Filozof nad filozofima! Nesuđeni lekar, predsednik države, selektor fudbalskog tima, profesor klavira (sve radi na sluh) i ko zna šta sve još... Sve on zna, osim posla za koji je kvalifikovan (?!). Ako vam ne daj Bože nešto i popravi, to obično bude kratkog veka... Popravka traje par sati, al' tu tek nastaju muke. Prvo da popije kaficu, pa onda rakiju. Onda traje proučavanje, otvaranje, čačkanje, filozofiranje, kritika svega postojećeg, a kao šlag na tortu dolazi psovanje države (jer je obično ona za sve kriva). Posle napornog rada sledi pauza uz opravdanje da i on "ima dušu", koju će (na vašu veliku žalost) da otvori, i da vas guši pričama o starenju, prolaznosti života, nemačkim standardom, cenama paprika na pijaci, mafijom koja se uvukla u sve ogranke vlasti, zatim o prijatelju rođaka švalera njegove žene koji se snašao u životu, i sve tako dok ga vi, pomalo plačnim glasom ne zamolite da popravi ono zbog čega je došao. Onda sve ispočetka... Uzeće vam ceo dan, a na kraju će vas odrati uz opravdanje da je taj deo u stvari skup, a za ruke je uzeo minimalac, jer ste mu simpatični...
Lud čovek, budala, moron.
Pošto smo mi saosećajan narod, pronašli smo opravdanje za bezumno ponašanje takvog pojedinca u pretpostavci da ga je majka, dok je još bio beba, ispustila (nadamo se nehotice) na tvrdu podlogu, pri čemu je pomenuti pacijent pao na glavu, što je ostavilo trajne posledice na krhku dečju psihu.
- Što se bre svađaš s budalom, vidiš da je nošen pa ispušten, nema svrhe raspravljati s njim.
Kaže se za osobu koja može da nađe uvijek i u svakoj situaciji opravdanje za svoje postupke bili ispravni ili ne, te izizetno okretnu osobu koja može da se izvuče iz na prvi pogled bezizlazne situacije, te odaje utisak da bi i samog đavola mogla opravdati.
Opravdanje lika kome grebanje nije ni najmanje strano. On uzima kao država zemlju u doba komunizma, njemu nije dosta ni kad tuku, on ne odbija ni andol. Noćna mora kad ode u goste, jer ga je teže namiriti nego potrpati sve priloge u cigansku pljeskavicu.
-Sunce tetkino, šta ćeš da popiješ?
-Može rakija i pivo dok se kafa ne skuva.
-Ju, vidi ga, već priča k’o zidar... Jesi gladan?
-Vazda, može i slatko ako ima.
-Ima, a imaš na stolu i malo akupunkture, ako sluč...
-Njam, mljac, glod, žvać... Ima neke krtine?
-Pa imam neki odrezak, čuvam za...
-Može!
-Slušaj Rajka, jes da smo sestre, ali pička mu materina, jel hranite vi tog sina? Jel on ima govornu manu?
-Ne, što?
-Pa ne zna reći „ne“ pa reko, da ga šaljemo kod logopeda dok nije kasno...
Opravdanje za sve pizdarije koje pravi omladina. Logični uzrok svih obijenih puntića, kaldrme koja je bačena na pedersku paradu, otvorenih lobanja primeraka sa šalovima drugih boja i visokog tiraža Grandovih izdanja. A mi, iole normalni, izgleda nismo odrasli u ludilu devedesetih nego na ružičastom lotosovom cvetu gde smo se družili sa pegavim zekom i išli u školicu tolerancije i tako te neke pederske stvari radili.
- Profesore, gde vidite korene agresije kod mladih?
- Pa vidite, to je sve nagomilana frustracija iz devedestih godina, atmosfere netrpeljivosti, nekažnjivosti, Slobamiramarko, nacionalizam traga ostavlja i to. Nije ni čudo što su ti mladi ljudi koji su rasli u paklu devedesetih otišli stranputicom i što sada ponekad tako pale ambasade, biju pedere ili takosampametan to nešto.
Sintagma koja označava nečiju apsolutnu slobodu odlučivanja i delanja. Takoreći odrešene ruke.
Iz nekog razloga (dozvola nadređenih, poseban dar, materijalno bogatstvo ili naprosto 'omnipotencija') za svako svoje delo, bilo da je loše ili dobro, ima opravdanje. Jednostavno mu se može da radi šta god hoće, i niko mu ne može prigovoriti zbog toga.
Na nekoj livadi u Šumadiji:
Aranđel: -Si čuo koliko onaj Deripaska potrošio na novu vilu?
Milovan: -Kol'ko?
Aranđel: -Sto pedes' miliona eura!
Milovan: -Pa kad zarađuje milione svakI dan, može mu se....
--------------------------------------------------------------------
Negde po Novobeogradskim blokovima:
Petar: -Auu brate sedi da ti pričam. Bio juče na basketu, igrali tekmu protiv ovih brđana, tamo kod njih u onim vukojebinama. Pokrljali nas samo tako, dobro je da nisi doš'o, ovom Đoletu zamalo vrat nisu slomili, a sudija ništa, ne jebe živu silu.
Jovan: -Pa dobro, može im se, igraju na svom terenu. A i sudiju su kupili /+=(%%&% '=? )=)('....
---------------------------------------------------------------
PVT:
Vukajlijaš1: -JESI LI VIDEO šta su uradili?! Nema više dobijanja na popularnosti preko postera!!! Ej! Pa gde to ide!? :@@@@@
Vukajlijaš2: -Može im se. :)
Još jedno (jadno) opravdanje zašto neko radi neki posao, najčešće u nekoj (takodje jadnoj) državnoj firmi i prima (još jadniju) platu. Ili je uopšte ne prima...
Kasnije, kad firma propadne ili je neko kupi za sitne pare, shvati da je sve ove godine živeo u lažnoj nadi jer od uplaćenog staža ima k...c!
Ma plata nije baš neka. Ustvari i neznam kakva je jer za ovih 9 meseci nisam dobio nijednu, ali bar mi ide staž.
Kad ćaletu vratite auto sa rupom na sred šoferke. Od hiljadu priča koje su vam tokom noći prošle kroz glavu kao eventualno opravdanje odlučite se za onu o fazanu koji se stvorio niotkud i da ste samo zahvaljujući vašoj prisebnosti izbegli sletanje sa puta, te da se to sad tako ne čini ali je šteta minimalna.
A jel' fazan im'o štikle mamu ti jebem pa ti misliš da sam ja od juče. A toj tvojoj jebulji poruči da joj je flekica sa pete u mojoj šajbi i to sa unutrašnje strane.
Glavni izgovor i opravdanje seljaka zašto žive na selu. Jes' da je kukuruz ove godine ubio grad, jes' da ima ektar vrzine neokrčeno, jes' da se teraš sa Bojovićima oko medje već 10 godina, ali je bitno da si ti na prs' u dupe sa komšijama, što je, jel, najbitnije.
Ne bi' otišo da živim u Beograd ni lud. Tamo bre komšija, komšiju ne poznaje. Da padneš, nedobog, na ulici niko ti ne bi prišao.
Jes' da se vojna teško živi, al bar imam nekom da mi sutra prinese čašu vode i da se porazgovara sa mnom.
Zajebana stvar koja odlikuje opasne momke. Da se razumemo, oni su opasni i bez tog sindromčića ali ih on izdvaja i daje opravdanje za svako sranje koje naprave. Nebitno da li je u pitanju sindrom američkih ćurki ili ludih bugarskih koza bitno je da je sindrom i da treba da ih se plašiš.
- Alo, mali, je l' znaš bre ko sam ja?!
- Pojma nemam.
- Ne znaš ko sam ja?!
- Jok.
- Ja sam Robija i mnogo sam lud.
- Ej?
- Da, da... Imam i sindrom.
- Vidim. Je l' daunov?
- Što?
- Pa, ono kontam da ne bi trebao da se kačim s tobom.
- Aha. daunov.
- E, izvini onda ali u buduće upozori ljude da si daunovac da ne ispadne neko sranje.
- Oću, matori. Dobar si ti dečko, neće tebi Robija ništa.
Unapred smišljena i izrežirana akcija ili događaj koji služi da bi se do nekog cilja došlo indirektnim putem.
Doduše, onoga ko režira tu predstavu uglavnom i nije briga da li će se videti kako je to režirano, već to radi samo da bi imao kakvo-takvo opravdanje za lošu stvar koju će počiniti ili jednostavno uživa da stvari radi na taj način.
- Vidi onog lika što stoji tamo. Kako mi ide na kurac.
- Onaj lik tamo? Pa ono, normalan momak, što ti smeta?
- Pa eto tako. Smeta mi. Ajde da pošaljemo malog Branislava da udari u njega, padne dole i onda mu kaže šta se guraš bre, pa mi uletimo, jer kao dira klinca i prebijemo ga k’o konja a?
- Čemu ta predstava? I što bi ga tukli uopšte?
- Pa eto tako, da se zna ko je glavni u kraju. Taman da pokažemo kako bez obzira što neki od nas nisu tu, mi i dalje ovde vladamo.
- Pa ajde.
.
.
.
- AAAAA što si me gurnuo?
- Daj bre mali beži bre, šta se dereš k’o žena nisam te ni pipnuo.
- Khm....jel ima neki problem ovde? Što diraš klinca?
- Ma udario u mene klinac i pao dole.
- Nije, nije. Udario me je i nazvao me ženom.
- Nazvao si ga ženom. Saćemo mi tebe da pošaljemo u urgentni jedno tri dana, pa ćeš da vidiš da li ćeš sledeći put da nazivaš nekoga ženom.
Postani davalac! Tvojih 5 minuta 2 slobodna dana na poslu, ispitni rok oktobar 3, besplatna prijava ispita, opravdanje za školu, prednost u redovima kod lekara, karte za exit, letovanje u Bodrumu za 2 osobe, ma šta god hoćeš... Samo daj krv. I dalje, niko ne želi da daje ono što je Njegovo da bi dobio ono što mu po svim pricipima pravde Pripada. Sem ako baš mora.
- Brate, si dao smanjeni uslov?
- Ma evo baš štrebam sociologiju za krvavi rok, mamicu im njihovu, krvopije!
*
- Jao, ja bih baš volela da dam krv, da pomognem nekom, ali mislim da sam malokrvna
- Pa idi probaj, neće ti oni uzeti ako si malokrvna
- Jao, ne mogu ovih dana, nemam kad, štrebam za oktobar 2, jurim smanjeni uslov...
Opravdanje za sve navalentne poteze muškaraca, u kojima uvek ima po malo istine, a koji se odnose na činjenicu da smo uvek nečim isprovocirani, bilo provokativnim oblačenjem, bilo potezima "daj ćaći dinju", kad nam se pod nos poturaju sise, dupići- a onda se sve najednom shvati kao: "Marš manijače!" Svega toga ne bi bilo da kučka nije "zavrtela repom"!!!
Još jedno random opravdanje i zamazivanje očiju, isporučeno nam od naših sportista, nakon očajne partije, prave katastrofe, debakla... Klasičan spin i skretanje s gorućeg problema, takoreći sportska varijanta ''slatkog limuna'', često upotpunjena sličnim šablonima: ne mogu nas dva puta pobediti, da nam je neko ovo ponudio na početku, uzdignućemo se još jači poput feniksa, proradiće naš inat...
- Šta nam možete reći nakon ove katastrofe od Brurin... pardon Bur-ki-ne Fa-so?
- Pa vidite, ne bih ja to nazvao katastrofom, ovo je više jedan poraz koji je došao u pravo vreme... jedna opomena, kako ne bi bilo opuštanja protiv sličnih selekcija na šampionatu.
- Svakako da utakmica nije takmičarskog značaja i da smo igrali bez kapitena ali s obzirom na rezultat 3:0 i renome protivnika, morate se složiti svakako najteži poraz u istoriji našeg fudbala?
- Molim vas nemojte tako, pa mi nikada nismo imali adekvatnu podršku... Pljujete nas već pre šampionata. Pokušavamo da napravimo hemiju u ekipi, znate ovo su još uvek pripreme, noge su teške, uigravamo još uvek taktiku a i danas svi igraju fudbal...
Dvadeset i prvi vek je đavolje doba. Jer za razne debilnosti ljudi se pravdaju njime ko da je on Lucifer lično i da ih nagoni na zlo.
E sad ajd da kažeš želeo si da probaš to, vidiš ono, uradiš ovo. Ali ne ,namamo ni toliko hrabrosti da priznamo da smo negde pogrešili, odmah tražimo neko, bilo koje opravdanje.
Ćale upada ćerci u sobu. Ona leži gola u krevetu sa trojcom fakultetnih profesora u nepristojnoj pozi . Dok ih snima web kamera.
"Zašto ovo dušo ".
"Dvadeset prvi vek. Ćale ".
đihhhhaaaa
-------------------------------------
Lik je obećavao. Znao je znanje. Imao talenat. A onda se predao alkoholu narkomaniji.
Na pitanje zašto , zašto je sve to bacio.
On je odgovorio . "Zato što je XXI Vek. "!
-------------------------------------
Prvi primer je realan.
Drugi primer je svako od nas. Jer svi mi obećevamo , napočetku. Dok na kraju vrlo malo nas bude zadovoljno svojim životom.
Razlog i opravdanje za ženidbu malo starijeg neženje, čiji su već svi ortaci iz društva potpisali game over ugovor i napravili sitnu decu. Da se samo on pita, on bi još dugo svirao kurcu i jurio suknje, ali pošto je i pretposlednji jebač, sa kojim je do skora pravio akciju, pao, red je da se i on skrasi.
Najgore moguće opravdanje za vaše lenjo dupe. Ustvari, ovaj izraz pokušava da nametne mišljenje da mi nismo ustvari toliko lenji, već da smo zauzeti i drugim ''važnijim'' stvarima, te da za nečija druga sranja ''nismo imali vremena''. Te ''druge'' stvari obično obuhvataju kupovinu pljuga od kevinih para ili nešto tome slično.
-E 'si mi naš'o one diskove što sam ti dao pre sto godina?
-Nisam, mrzelo me...
-Ma daj bre čovece treb...
-...a i nisam imao vremena.
-A epa onda je ok... Jebemtisvelenjoukofučobanefskfkfksks...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.