Fraza posle koje sledi nastavak tipa - "jebacu ti mater"! Harmonicno predstavljanje sranja u najavi, kada ste toliko besni, ali i dalje isuvise iskusni da bi udarali na suvo! Koristi se i u pozitivnom i u negativnom smislu. Iz datih primera, moze se videti da nije uvek izvesno da ce se odredjeno opstenje sa majkom, porodicom ili cak sagovornikom uopste dogoditi, bumerang efekat je uvek moguc!
Primer 1:
Igra se fudbal.. Ekipica do jaja, protiv matorih njusaka iz kraja - citaj iskompleksiranih debila koji pokusavaju na sve sportske i ne sportske nacine da uvala bar koji gol u mrezu protivnika.
Mali Piksi: Idemooo bratic, jos jedan! 11:0!!!
Iskompleksirani debil: Mali podmazi se, sad cu da ti jebem mater!
Pola sata kasnije: Brate 18:0, dokle vise da vas jebemo?!
Primer 2:
Nalozeni seljak : Moju si ribu nasao da muvas, pa podmazi se ode picka!!!!
Nenametljivi kik bokser : Izvini, nisam znao da je devojka zauzeta...
NS : Ma sta nisi znao (zalece se na momka)
Minut i po kasnije - "baja" lezi na podu sa stopalom u ustima i slomljenom arkadom
Usmeno izražavanje jačine privlačnosti neke mlade osobe zenskog pola, uglavnom od strane prosečnog muškarca koji nije učestvovao u seksualnim aktivnostima već neko poduže vreme.
Neke od bisera iz lične kolekcije:
Al bi' je otreso ko keva toplomer
Al bi' je umastio ko čvarak tepsiju
Al bi' je otreso ko cigan slinu o beton
Al bi' je zatego ko dzeki lanac
Pocepo bi' je ko čobanče praziluk
Razvalio bi' je ko fap žabu
Zatreso bi' je ko fap u leru
Otreso bi' je ko seljak šljivu
Al bi' je pocepo ko svinja mrsan dzak
Uleteo bi' u nju ko budala u kredit
Uleteo bi' u nju ko izbeglica u prazan stan
Al bi' je iscepo ko siroče napolitanku
Olizo bi' je ko jare zapišan kočić
Polomio bi' je ko Šumaher glavu
Otvorio bi' je ko malićem meku drinu
------------------------------------------------------------------------------------------------
Papske i Američke fore tipa ,,Zabio bih svoj kurac u nju toliko duboko da onaj ko ga izvuče bio bi proglašen za kralja Artura" nisu dozvoljene i njihove propagandiste treba suzbijati i silom
Riba sponzoruša koja peca somove.
- Matori, ja sam se zaljubio u Vanju k'o seljak u novog Fergusona. Gledao bih je kao penzioner Dnevnik u pola 8, a čuvao k'o obveznicu stare devizne štednje.
- Jesi ti ošinut u glavu, a?! Ona je bućkalica, jeb'o te ćaća glupavog, da prodaš ona četir duluma šume kraj puta, dedove suprasne krmače i tvoju Opel Askonu koja radi na tri klipa, mog'o bi da joj platiš neki koktel-nazvan-po-imenu-nekog-egzotičnog-ostrva i kapak. A za salate od lišća eukaliptusa koji raste kraj šljivika Dalaj Lame, sa sve antioksidansima i enzimom Ku(rac)10, ne bi ti pomoglo ni da prodaš tu svoju jetru napola načetu šećerušom i Nektar pivom. Vodim ja tebe kod nekih Moldavki, odneseš im polovku rakije i skut slan'ne, pa miluješ do uranka...
Igra " Šuga" nakon što je dodirnuta rukom tehnološkog napretka.
Nije preporučljiva za kompetitivne ljude.
01:38
Missed call: MašaMiAmor - call
Missed call: IggiOfMajn - hehe, call
Missed call: MašaMiAmor(1) - haha, call
Missed call: IggiOfMajn(1) - hihi, call
Missed call: MašaMiAmor(2) - hmmm, call
Missed call: IggiOfMajn(2) - hmmm, " Moja zadnja, Laku noć srećo! :)" send
Inbox: MašaMiAmor("-//-") - hehe, " Ipak moja zadnja:). LN ljubavi!" send
Inbox: IggiOfMajn("-//-") - alo bre, " MOJA!!!!! :))" send
.
.
.
.
3:56
Inbox: Majmunčina(" Jebote spavaj, moja zadnja i gotovo, i puši kurac što si mi rekla da sam kreten!!!") - JEL??, " Jebi se, i da znaš, ti si ustvari jedan običan seljak, i ne znam šta uopšte radim sa tobom!! ZBOGOM!" send
Inbox: Kurvetina("-//-") - " Ma poduvaš ga ti meni malo, i da znaš, nije izmišljotina da sam karo onu ribu na žurci, jesam, haha, crkni!!! Zbogom!" send
Izgovor ljudi koji imaju značajan nedostatak samokritičnosti, a zdravo rasuđivanje im je upitno. Za svaku pošast izazvanu prirodnim katastrofama, bolestima ili sopstvenim svinjarijama krivi su im Amerikanci (potpomognuti Jevrejima i ostalim "belosvekim satrapima").
http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/3880/Kastro-Amerikanci-krivi-za-grip-na-Kubi
Amerikance danas optužuju od toga da su lažirali posetu Mesecu, preko toga da su izmislili sidu, do toga da su u kontaktu sa vanzemaljcima.
Seljak iz Donjeg Potkrmačja: au bre ova suša mi uništi bostan
Gvozdenka - seljakova žena: ma to ovi amerikanci izazivaju suše, dabogda im...
Malo ko zna da su snage Sadama Huseina bacale bojne otrove iperit i izuzetno opasan nervni otrov tabun po kurdskim civilima, svoje političke protivnike je ubijao na najsvirepije moguće načine. Ali u Srbiji su svi podržali Sadama kad su Ameri krenuli na Irak u cilju da sruše taj režim.
Kada smo rokali po Dubrovniku i upotrebili prekomernu silu, iako smo mogli bez ispaljene granate da ga osvojimo (hrvatske veoma slabašne i malobrojne paravojne snage su se odmah razbežale), zapad nas je osudio. No, mi smo to shvatili kao antisrpsku propagandu imperijalističkih Amera, jer ko su oni da nam kažu smemo li mi ili ne da rokamo po praznim dubrovačkim unesko zaštićenim zgradama.
Vrsta koja se vrlo lako prepozna. Ako ni zbog čega drugog ono zbog ozarenog osmeha na licu koji ima kad te ugleda, dok u sebi misli “mmm konačno jedno muško danas”. I šta da radi čovek tada kada je muka stisla? Da menja lekara pa da skapa dok se procedura obavi? Mora da se izdrži pa kud puklo.
Seksi pogled, donja usna blago opuštena, gleda me čudno. Piskavim glasićem šalje sestru na drugo odeljenje po “nešto”... Ona dok napušta prostoriju izgleda kao da je razumela tu skivenu poruku “Ostavi me nasamo sa “pacijentom””.
A: Dobar dan doktore, ja zbog grla.
B: U redu skinite se.
A: Ali ja zbog grla.
B: Vi mene učite poslu? Skidaj!
##skidam se##
B: I donji deo. I naguzite se preko ovog kreveta.
A: Molim? Zašto? Ja zbog grla!
B: Jeste li vi gledali Doktora Hausa nekad? Uzroci problema su tamo gde ih najmanje očekujete.
##polako se skidam i guzim se##
A: Dobro ako mora... vi ste školovali to i znate, ja sam ipak seljak čovek, i mislim, bavim se drugim poslovima, vršem pšenicu, gajim stoku, pečem rakijuuUUAAAAAAAAAA DOOOOOKTOOOOREEEEEEE!!!
Način sećanja posle pijanstva. Ali ne posle lešenja onog najgoreg, ovakvo sećanje se javlja obično posle drugog dana pijenja pošto se prvog dana napravila podloga alkoholu u krvi. Posle prvog dana javlja se, ako se žestoko odradi poso, amnezija, brisan film, cenzura, arhiva izgorela rtsa, a posle drugog, izbor scena, što znači da se sećaš svega ali samo onako otprilike, bez detalja, okvirno. Klikneš ujutru na scenu al ništa dalje ne izbacuje.
Ili, ako ste više akademski nastrojeni: postoje samo ključne reči, teksta nema u punom formatu.
- Esmo bili mi posle negde?
- Bili smo valjda u Nemam Vdeu.
- Ozbiljno? Ič se ne sećam toga.. Jel smo bili tamo, ono, mislim, normalni?
- E mnogo hoćeš od mene, dosta i ovo što se sećam, izbor scena! Mož da pitamo Marka on bio trezan...
...
- E de si Mare kako bilo u Nemam vdeu, esmo bili ok?
- More marš u pizdu materinu obojica! Vama bilo ok, a ja sam moro se raspravljam s onim likovima što ste im ukrali pivo, i to ispred nosa! Sreća pa bar oni bili trezni...
Zanimljiva misao mediokritetnog muškarca koju ću u veoma kratkim crtama pokušati da objasnim kroz nekoliko stadijuma u životu muškarca.
Stadijum prvi:
Ekipa od pešes momaka pije vops pod ladovinkom. Javlja se jedna prilika i zbori sa kojim bi sve ribama iz kraja bio. Nedugo zatim se javlja još jedna prilika s' replikom: "Nisu u životu najvažnije žene". To si bio ti. Dva su razloga prethodne izjave: više voliš da s' ortacima laganeze ispijaš vops uz priču, ili te jednostavno boli kurac da nekome plaćaš piće svaki drugi dan.
Stadijum drugi:
Prošlo je odredjeno vreme. Shvataš da si dugo bio aloun i da trebaš da nadješ pristojnu devojku za vezu dužu od četiri dana.
Izbio je 18-i kod druga. Atmosfera super, alkohola cisterna i, ono tebi najvažnije, lepe cure. Upoznao si nju......
Stadijum treći:
Žmarci te obuzimaju od pomisli na nju. Shvataš kakva si samo fukara bio. Životne karte su ti sve vreme otvorene samo ih ti nisi primećivao. Ponovo kontemplativno razmišljaš i shvataš kakav si pre bio "seljak". Uviđaš da nije tačna fraza: "Sve žene su kurve"....
Ti si sada jako ozbiljan tip... Zapravo ti si oduvek bio ozbiljan samo je to bilo prikriveno u tebi, a i ti drugari... Shodno svemu tome uzimaš par knjiga iz biblioteke, ljubavnih naravno. Kupiš razne mudrosti i obogaćuješ fond reči jer će ti on pomoći da se bolje sporazumeš sa lepšim polutkama.
Romantična komedija se zavšila, ispred bioskopa si joj krljnuo žvaku i svako je zapalio gajbi. Naravno da nisi zaspao kao drvenda, već ponovo razmišaš o njoj. U stvari ti nisi zaljubljen, to je ljubav!
Počinješ da slušaš Sergeja Ćetkovića, Sašu Kovačevića i ekipu i misliš se u sebi kako oni uopšte nisu tako loši, čak je Sergej kul tip...
Stadijum četvrti:
Šutnula te. Razlog je nebitan. Bitno je to da si šutnut kao poslednja fukara a voleo si je.
Stadijum peti:
Ležiš na patosu zajedno sa drugom koji je u istom stanju kao ti, alkoholisanom. Na radiju parla Georgiev: "Znaj, ljubavi svakoj dodje kraj..". Suze ti naviru, al za malo.
Okrećeš se prema drugu: "Znaš šta brate?". - "Šta?". - "Sve su žene kurve."
Mama od sedam žutih štenića.
Mada preferiram Pešićev prevod iz pedesetih i ovaj Nikole Bertolina je dovoljno dobar da se zaboravi blazirani američki Bitch
Pesma o keruši
U svitanje, u pojati niskoj,
Gde se zlati rogoza gomila,
Sedmoro je štenadi riđaste,
Sedmoro je kučka oštenila.
Ližući ih jezikom crvenim,
Milovala štenad sve do mraka,
I kopneo sneg je zagrejani
Ispod njenog toploga stomaka.
Kad je jato kokošaka lenih
Zadremalo na motki sedeći,
Pošao je seljak natmureni,
Svih sedmoro noseći u vreći.
Mučeći se da im priđe malo,
Trčala je kroz nanose meke...
I dugo je, dugo je drhtalo
Nezamrzlo ogledalo reke.
Kada se natrag vukla po prtini,
Ližući svoje telo oznojeno,
Mesec joj se nad kućom učini
Kao jedno riđe štene njeno.
Gledala je u visinu modru,
Žalosni se urlik dugo čuo,
Tanki mesec klizio po svodu
I u polja za breg utonuo.
Nemo, ko od milostinje bedne,
Kada kamen bace joj iz šale
U sneg su se pseće oči njene
Kao zlatne zvezde skotrljale.
Izraz kojim se opravdava neočekivani ili nepotrebni trošak.
Gluvo doba. Miodrag već iz trećeg puta uspeva da ubaci ključ u bravu. I da ga okrene čak. Tetura se po hodniku, dok odmerava širinu vrata WC-a. Nekako mu se čini da je prošli put, kada je imao potrebu, bio uži od, već pomenutih, vrata. Zauzet nišanjenjem, nije ni primetio da mu se, privučena mirisom dima, vina i pegle (nije Rowenta, definitivno)približila Stana.
Stana:(Nisam u stanju da verodostojno prenesem ženski deo dijaloga u ovom skeču, jer kad god sam ga slušao, nisam bio u stanju da ga razumem, a kamoli zapamtim. Ipak iz opšte kulture znam da ovde sledi prvo poistovećivanje muža sa nekom domaćom životinjom, zatim upoređivanje sebe sa nekom od vrsta pernate živine, jer gospoja nije poslušala roditelje da se uda za Simu apotekara, već je slušala svoje srce i udala se za ovog (upisati vrstu stoke po izboru))
Miodrag: Dobr...dobro br...bre žžženo, pa mmmogg...mogggu ja valj...
Stana: Šta bre jel možeš? Ne možeš!!! Ajde što praviš budalu od sebe, nego još i daješ pare za to!
Miodrag: A nem... nemmmoooj takko...Čččovekkk morrra da ima neku šššš... šttetuu u žžživotu. A pošššto nisam selj.. seljak i nem... nemmam krr... kravu da mi crrrrkne, morrrram da dam neššššto za kafffanu, da me ne bije mal... malerrr
Stana: More... ne treba tebi maler da te bije (to izusti, i izvadi oklagiju)
odgovor na pokusaj lokalnog lazova iz kraja koji pokusava da vas impresionira svojim nevjerovatnim pricama o svom nepostojecem seksualnom zivotu.
1. " i brate spavam ti ja sinoc kad ono u neko doba noci cujem buku na spratu. ustajem i odlazim kad ono lopov ,i to zensko! uhvatim je ja i sta sad da radim? da je izlomim ispadam seljak. " "pa sta si uradio? " "izlomio sam je!!!ali od kurcaaa!! molila me da je pustim!" "aaaa pa to nema ni u najgorem pornicu!! "
2." poslala me majka juce po hleb i odem ti ja u onu pekaru gdje radi ona sisata i rijec ja, rijec ona , a ti znas kako ja to radim, pozva me ona iza u onu prostoriju,prakticno me silovala! al' sam je mjesao kao Stimac u Varljivom letu. otisao sam kuci citav brasnjav, umalo me majka izlomila . " "kralju toga nema ni u najgorim pornicima ! "
Najbolji način da se klinac osveti drugaru koji kupi novi bajs, a neće da da krug. Dovoljan je samo jedan trenutak nepažnje.
- Ooo Mare, novi bajs, koliko ima brzina?
- Ima 21. kupila mi baba iz Austrije, došla juče pa..
- Daj krug, neću jako kočiti!
- Ej ne mogu, nov je, rekao mi je ćale da će me istući ako ga budem davao..
- Ma daj bre, jedan krug, neće videti! Neću nigde daleko.
- Ma ne mogu, probušićeš gumu..
- Neću, paziću..
- Ma kažem ti, ne mogu...............
- Ne mogu da verujem kakav si seljak! A kad nisi imao bajs, ja sam te vozio na štangli! Znaš, oteću ti ga pre ili kasnije.
- Hoćeš kurac - imam sajlu! E sad ću lepo da ga zaključam..
Zaključava bajs, ide da igra basket sa drugim klincima i zaigra se. Drugi klinac uvredjen, čeka pogodni trenutak i izduvava obe gume.
- E ko te jebe, sad ćeš da ga nosiš do kuće!
Strašljivko, bojažljiva osoba. Nema muda da uradi bilo kakav zijan.
Peki: Momci, jagode su iza ovog žbuna. Sad hoću potpunu disciplinu i pažnju. Ćomi, ti ideš tamo lijevo pored one šume, ja ću kroz sredinu, a ti Sale ideš desno. Nemojte da pravite buku da nas ne bi ker poder'o k'o seljak referendum o gej pravima.
...
Ćomi: Jao, kako su sočne. Sutra opet dolazimo u krađu!
Peki: Nego šta! Ali prvo da se ja osvetim za onu marvu što mi pogazila pšenicu. Čupaj jagode!
Ćomi: To, buraz! U akciju!
Sale: E, momci, nije uredu od nas. Ja neću da čupam.
Peki: Šta je, strah uš'o u kosti? Ajde, nemoj da si pičić!
Sale: Ne želim. Evo, ja ću stajati po strani. Idem ja tamo do one klupe.
Peki: Nemoj tamo, tamo je džuk... Aukurac! Ker nas je namirisao! Fataj šturu!
Samo pravi Čačani sa Beverli Hilsa znaju znači kad imaš vezu sa rakijom, pa sa nekim...
A onda ga sretneš.
,,E brate, šta je ovo, vidi ove građane.Izgradišee ga ko Beverli Hils''- kaže seljak iz okoline Trstenika.
-,,Nije ti to ništa, da si video Beograd.Živim tamo već pet godina.''
-,,Ih šta mi ga kaže! Ja sam gastos u Švajcarskoj već deset godina!''
-,,Ajd' da drmnemo po jednu rakijicu pa idemo u Hotel Hilton!''
-,,Ajd!''
I onda se sudariše sa kolima.
-,,E, da nisu to kola Topalobrdovske policije!''
-,,Ma ne lupaj, Žiko, ne postoji ta policija!''
-,,Pa piše!''
A onda se čuje muzika a-la ,,The Good, The Bad and the ugly'', i sa revolverom izlazi murijaš. -,,Nije vam ovo Cock Hills, nego Beverlii Hils''
-,,A otkad ti pričaš kao čarapan?''
-,,Dosta bre, pa ja sam ti major Kremnović!''
-,,A, Tarabić!''
-,,Dosta! U stanicu!''
Dve subkulture popularne '90. koje sad polako izumiru... Padavicari su bili grungeri i neki moderni rokeri(slusali neki death metal, ex - yu, grung itt.), ali je bilo i prezivelih pankera(premalo, gotovo ih nije ni bilo) i thrashera koji su od praistorije do '91. mlatili na trgu republike dok nije doslo vreme dizelasa kada duga kosa nije smela da se nosi... padavizcari su uvek sedeli u uglu razmisljali "o vaznim drustvenim temama", dok su dizelasi bili hiperaktivni i rugali se "misliocima"... Dizelasi su imali one tapirane siske, kajle, kopije roleksa, Air - Max... dok su padavicari imali masne kosetine, martinke, vijetnamke, kajseve s' metcima, maskirne tole itt. Naravno "tapiri" su bili popularniji od "mislilaca" pa je tim bilo 'ne - popularno' i 'zabranjeno' biti padavicar... evo jedan tipican razgovor izmedju ove dve kreature devedesetih...
Cupavac u kariranoj kosulji sedi u uglu i slusa neku pesmu ala' SLTS...
Dizelas: "Alo bre lima libe tebra sta se kurcis ti tu kao neka sekta, a?"
Padavicar(podize glavu): "Razmisljam... ostavi me..."
Dizelas(vadi utoku): "Sta ti bre meni bre ostavi me jel' znas ti ko sam ja...?"
Padavicar(vadi noz): "Sta hoces bre od mene?!"
Dizelas: "Ma sta bre sta hocu ja bre ti meni bre ja od tebe bre!?"
Padavicar(okrece se i ide, govori za sebe): "Seljak..."
Dizelas(prislanja utoku ka na potiljak cupavca): "Kome ti da je ljakse mamu ti... aaa"
Sobzirom da je prikljestio prst o okidac svog 'ljubimca' morao je da pusti cupavca da ide... sve jedno poruka je jasna: "Nije bilo pametno nositi dugu kosu u to vreme..."
Evo jedne slicne takodje o zeldi i r'n'r populaciji
http://vukajlija.com/martinke-vs-air-max/86611
Ako zelite da saznate o ostatku subkulturne socijale
http://vukajlija.com/subkulturna-socijala/86316
A ako vas zanima kako zive padavicari u ovakvom okruzenju
http://vukajlija.com/prosecan-dan-jednog-metalca/87485
Kada se potroše riječi, pa se više ne vjeruje ni u djela. Kada sve što radiš, radiš protiv sebe. Kada ti niko ništa ne vjeruje, a ti se lomiš da pokažeš kako govoriš istinu. Kada želiš, a nemaš i ne možeš.
- Besramniče, kako te nije stid da me varaš sa tom kučkom?!
- Ali, dušo, samo sam joj zamijenio semering na autu, ništa više.
- Lažeš, gade, lažeš! Iz očiju ti njena guzica viri.
- Pa čuj, dušo, dođe to tako. Muško sam, shvati me.
- Svi ste vi isti. Lijepo je meni moja matera govorila: "Nemoj bona za njega, on puši, loče, mraka je to", ali ne, ja pametna, a svi ludi. PU! Proklet bio dan kad sam te srela na onom vašaru kad si udarao krušku!
- E, ajde ne kokodači mi tu, kapljušo jedna, vidiš da mi treba novo sirće, ove obloge se isušile k'o sise od manekenki. Trk po to i usput donesi rakijicu. Za obloge, zna se. One unutarnje.
Želeo bih da znate, bio sam potpuni laik za te stvari. Tu i tamo sam se ljubakao sa nekoliko devojaka, ali nisam išao dalje. Bilo mi je tada 14 godina. Uglavnom moje jedine dve ozbiljnije ljubavi u to vreme su bile Mina Lazarević i Monika Poter, možda ste je zapazili u nekom filmu, ima zelene oči i slatko prćast nosić.
A onda se desilo. Morao sam tog jutra po neki flet kabl, pa sam hvatao prvu šesticu do grada. I umalo umro. Nosila je somotne pantalone. Voleo bih da ste je mogli videti tad. Razumeću ako se zanimate za njen izgled. Mogu vam reći da je bila lepa. Neobično lepa. Toliko lepa da sam čvrsto bio uveren u dve stvari. Sigurno je da nikad ne bi prošla kao manekenka, nije bila preterano visoka. I da su male šanse da pozira za kalendare. Znate, ako bi joj dodelili na primer februar, onda bi taj mesec imao 365 umesto 28 dana. I to bi bio problem.
Ovde bih se vratio na deo kada sam je ugledao. Iz nekog razloga sam ubedio sebe da se zove Jovana i da je sestra mog ortaka. Pogrešio sam. Bila je suviše lepa da bi se zvala Jovana i nije imala veze sa mojim ortakom. Što je bilo dobro po mene, jer bih u suprotnom morao napustiti zemlju. Bio je malo prek. Naravno sve sam ja to doznao kasnije. U tom trenutku sam jedino želeo uskliknuti:
-Hej, somotne pantalone.
Mada nisam. Ali sam joj napisao pesmu. Išla je nešto:"Zbog tebe bih vampira na krst stavio i ribu u vodi udavio". Verovao sam da je to opaka stvar. Nije delila moje ubeđenje. Rekla je da sam seljak. Sad, da je htela da priča sa mnom, ne bi mi to teško palo, ali nije. Bio sam ubeđen da se samo pravi, ali moram vam priznati da je bila istrajna u glumi.
Onda je otišla. Znate, tad je rekla da joj je žao što ide. I to je najbliže što sam joj prišao. Od tada su prošle godine. I moram vam priznati, nikad nisam imao devojku sa somotnim pantalonama. Sve mi to pomalo nedostaje. Sutra bih i sam trebao da se vratim studijama, mada nemam neku želju.
Ako je vidite kako šeta Terazijama, recite joj da još nisam napisao bolju stvar. Prepoznaćete je lako. Pored nenormalno tužnog osmeha, ima običaj da vrti levi dlan. Provalio sam tajnu, tako okreće tuđe svetove. Pa recite joj to, ili još bolje, nemojte joj ništa reći. Ali mi javite da je dobro. Obavezno.
Nekad, pre mnogo vekova, bilo je sasvim normalno da muški rod bude dominantan u odnosu na ženski. Ustvari, ne da nije bilo normalno, nego se smatralo pod obavezno. Žene su bile u kući i spremale ručak od ulova koji je njihov muž donosio. A onda su žene krenule u borbu za ravnopravnost, ali ne u takvu u kojoj bi da i one krenu da vade tomahavk iz čarape i ubijaju nevine životinje po Srbija šumama podjednako kao i muž, već u onu u kojoj bi trebale da budu alfa i omega svega i svačega. Pošto su uspele u tome, kola koja su krenula munjevitom brzinom nizbrdo se nisu zaustavljala i danas smo došli do ćorsokaka; slepe ulice na kraju puta koji povezuje vekove. Neki će me smatrati jebenim mizantropom koji prezire ceo svet, a naročito žene. Nije tako. To je samo realnost koja se dešava na svakom koraku i koju do neke mere režiraju baš muškarci, pod uslovom da su poslodavci, odnosno ljudi koji "guraju" ženski svet u svaki deo privrede. Razlog tome leži u činjenici da će dobra reklama prodati robu koja i nema kvalitet za određenu cenu koja se plaća. I šta ja sad pričam? Demantujem sam sebe. Pa kad već žene toliko više doprinose donošenju para u kući, jedino mi ostaje da živim kao parazit koji čeka da pokupi kajmak i oglođe kosku, zato što posao ne može da nađe čak ni da je jedini sa tom strukom. Jer jebiga... Sve se promenilo.
-E, danas kad sam oterao kajsije i završio sve, reko' da odem do pekare da pojedem nešto. Pajče bio sa mnom.
-To ona pekara kod Maksija, pored Mice frizerke, zar ne?
-Aham. I, bre, Pajče uze jednu uvijaču sa šunkom i pavlakom da smaže odma', a drugu da ponese kući. Ja pomisli da je bolje da pojedem sad nešto jer posle, pitaj kurac, ko zna da l' ću da jedem 'leba.
-Pametno ti to. Još ako ti servira neka dobra ženska.
-E, sve ženske rade, u belim pantalonama, crvenim bluzama i kačketićem. I sve dobro izgledaju.
-Čudo. Pa svuda ženske danas primaju pre muškaraca.
-Jes', majka mu stara, u pravu si ti. A posle odem deci da kupim kinder jaje i kiki bombone u Maksi, pored, a i tamo sve žene rade na kasama. Posle me neke promoterke srele pa htele da me zalude kako cigare nisu štetne.
-Pa to ti pričam, diskriminisani smo k'o seljak u turističkoj agenciji.
Linija koja je povučena po sredini korejskog poluostrva. Simbol moći velikih sila koje su se sastale na konferenciji u Moskvi i odlučile da podele Koreju na dva dela. Jedine učesnice ove konferencije SSSR i SAD su odlučile da sever pripadne SSSR-u, a jug SAD-u. Predstavnici Koreje su bili sprečeni da prisustvuju ovoj konferenciji, ali i da nisu, bili bi nadglasani sa 2:1. Za samo nekoliko godina svog "protektorata" ove dve sile su uspele da od jedne zemlje naprave šahovsku tablu, a od jednog naroda figure različitih boja za rat.
Hjong je bio miran i povučen korejski seljak. Imao je veliku zemlju, veliko srce i veliku porodicu. Ljudi su ga voleli i bio je rado viđen gost. Često je umeo da pokaže svoje dve ruke i da komšijama objašnjava kako imaju isti oblik kao njegova zemlja. Voleo je da govori da su Japanci ipak dobri ljudi i da će mu jednog dana zet biti Japanac. Onda bi sa blagim smeškom pogledao sagovornike i svojim blistavim očima ih uverio kako drugačije ne može biti. Preživeo je veliki rat, ali se to na njegovom licu nije moglo videti. Na njegovoj farmi je oduvek bilo jako tiho. Ni deca nisu bila mnogo glasna. Međutim, poslednjih nekoliko dana često je viđao helikoptere koji su obilazili njegovo selo. Jednog jutra, na putu pored njegove kuće osvanuo je neobičan znak. Na njemu je pisalo nešto na engleskom i broj 38. Ubrzo je mir na njegovoj farmi narušen. Svakog dana po stotinak ljudi je obilazilo njegovu farmu, posmatralo, merilo nešto. Hjong, kao dobar domaćin, je svakog od njih pozivao na doručak, ručak, večeru ili počinak, ali niko od tih ljudi nije govorio njegov jezik. U selu je počelo da se priča kako je Hjongova farma podeljena. Jedan deo je postao ruski, a drugi američki. Hjong se pitao za šta će tim ljudima ta zemlja kad svi oni već imaju posao. Nedugo zatim, počele su čarke po čaršiji. Dva Hjongova dobra prijatelja su se potukli oko posledica jugoslovenske neutralnosti i Maršalovog plana, a njegov rođak je streljan kao pro-japanski terorista. Za koju godinu, Hjongova farma je vrvela od vojnika i više nije bilo moguće obrađivati zemlju. U njegovom dvorištu u improvizovanom šatoru svakodnevno su se smenjivali oficiri različitih država. Jedne noći po Hjonga su došli neki ljudi. Hjong je otišao u rat.
Kada se vratio iz rata, njegove kuće više nije bilo. Tu je bila jedna pusta zona u kojoj se čula propaganda sa gigantskih zvučnika, a ništa nije ni ukazivalo da je tu nekada postojala njiva, kuća ili život. Na neki način je bio srećan zbog toga. Srećan, jer je njegova prošlost duboko zakopana i preorana bombama da ga ne podseća na ružno vreme kada je bio samo jedan prost seljak i nije imao pojma o savremenom svetu i političkim kretanjima na međunarodnoj pozornici. Njegova porodica je živela sa druge strane bodljikave žice i to im nikada neće oprostiti. Opsovao je kapitalizam glasno, pljunuo, pokazao srednji prst brdima koja su se nazirala u daljini i krenuo nazad u pratnji svoje jedinice.
Najčešća uzrečica ljudi porijeklom sa sela i poljoprivredom kao osnovnim zanimanjem, prouzrokovana njegovim teškim socialno -ekonomskim položajem.
Vele:„Lako ti je poznati seljaka crnih leđa , a bijeloga stomka“. Jeb’o mu ja mater i ko je smisli, jest mi bijel stomak a’l bijela mi je i pogača, čista, radnička.
Eto, gledamo juče ja i Mileva na televiziji neku muzičku emisiju, gosti nekvi pjevači, neki čupo sav u crnini, a ovaj drugi se ušarenio ko da je na zbor krenuo. Nikad zapjevati, sve se nešto prepiru, malo- malo čupo njemu poviče da je seljak, ma đe seljak, nije sposoban kašike držati, a ne motiku, da mu stisnem ruku, otrg’o bi je ko špinjetak. Zapjevaše. Skiči onaj garonja k’o krmak pred klanje, ne mogu ja to slušati , došlo mi da zaigram „Čajevca s ramena“, a ono spadalo lijepo pjeva, samo, previše mi čekićanja u pjesmi, harmonika se i ne čuje, a niko mu i ne basira, nikako mi nije jasno što mu ovaj viče da je seljak.
Mene samo političari izjednače sa ostalim narodom pred izbore. Eto lani poslali nam neku brašnu, nema dvae’s godina, veli:“Samo vi glasajte i dovešćemo vam struju i asfalt đe god oćete“. Ja ’nako kontam :“Ćeri draga, znaš ti na kakvoj je urvini Čedina kuća, pa tu švabo nemere banderu postaviti“, poslije nje dođe i Živko Šešelj, nosi prase pečeno, svrati nas pred prodavnicu ,kaže: „Daj ljudima dvije kištre pive i reci im da se ne zajebavaju u nedlju na izborima“. Jeb’o ti seljaka kad je tako naivan.
Došo mi prije par dana i sin sa unukom Blagojem. Najurila ga žena, pije k’o brodski pod, popio i otakaz na pilani,budala , pa meni na glavu. Najavila se i ćerka iz Italije sa onim njenim Đankarlom i unučicom, fino, neka je porodica na okupu. Ostala taman jedna livada za pokupiti. Ama ljudi, da mi nije zet zakuno bi se da je Italijan peder, natracko onog zejtina na glavu sija se u livadi k’o patak, bacio dvoje vila a presamitio se k’o da je kroz badžu prop’o. Pokupili mi to nekako. Najaviše mi se i rođaci iz Austrije, u pičku materinu, valjalo bi nešto i priklati, sve mi se čini da će kozica Julka vrisniti. Ili ću ja, Julka ima plave oči. Dođoše i oni.
A glupe ove djece u Evropi, svetu ti nedlju! Odveo ja unučicu Anastasiju u štalu, nikad krave nije vidila. Ja se okreno da nahranim Perovu, kad mala zakusila živo tele, vidila na crtanom. Dali joj to stranjsko ime, jadna Mileva je sto puta prekrstila dok je naučila.
Sjedim ja tako, okrećem Julku, morad’o je priklati, samo ih gledam. Ovi stariji se nešto zajebavaju, a djeca povatala neke njihove naprave pa se igraju, jadni Blagojica za njima k’o kerče hoda, ne zna on tome ništa a i djeca se nešto izdvojila od njega, sav se snuždio, ko da je sva muka sa ovog mog vrnte prešla na njega. Pitam se jesu li oni tako srećni i u toj Evropskoj uniji il’ samo kad meni padnu na glavu pa se kurče? Odvedem ja Blagojicu malo kobiva da mi pomogne, obradovalo se dijete, samo nek’ nije samo. Vratili se mi da jedemo. Samo što smo počeli kad ona moja lujka meni:“Ćaća, ti mljackaš i kad vodu piješ.“ Znam ja da bi oni mene u svinjac pa da raznesu po bijelom svijetu imanje, za koje ja krv pišam četrdeset godina, al ćete još pričekati. Odjednom se djeca pokoškaše, veli ona mala Blagojici:“ Ne možeš se ti igrati sa nama, ti si seljak i smrdiš!“ Briznu Blagojica u plač, meni nešto zatitra pod bradom, došlo mi da najurim i ovu moju beštiju i ovog Nauljenog i malu prcu, u tri pičke materine, isto i oni misle meni, nego stariji pa omudrili. Izvedem Blagojicu napolje, izvadim iz džepa 100 maraka :“Na, i ne daj nikom ,ove su samo tvoje“. Sjednem ga na klupicu ,brišem mu suze, a on zgužvo one pare kaže: „Jebem ti seljaka, šta sam im ja kriv uvijek?“
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.