
Autobus je stao na peron. Jebote, pa ja imam sedamsto dinara u džepu?! Ok, dovoljno za dve pljeskavice. Ili ne? Ješću prvo u pekari, pa ću večeras pljeskavicu. Hm, jebem ti sirotinju. Neće ovo više ići ovako. Došao sam na ovo takmičenje da pokažem koliko sam vredan, koliko mogu i znam. Od pete godine me je otac učio da sviram i pevam, neće biti boljih. Možda neko, ali ne i većina. Moraću nekoga da pitam kojim busem da odem do tamo. U onom mrtvom selu nisam imao internet, kako sam mogao da pronađem uopšte raspored autobusa? Ma, veliki je ovo grad. Znaće neko i biće voljan da mi kaže.
Evo ih, velika vrata mog novog života, uveren sam u svoju moć i talenat. Evo i tetkice. Kako je samo oronula ova žena... pogledaj ta leđa i te šake... pomoći ću joj da ponese ove kofe, toliko mogu i imam vremena. Da li je gladna? Sigurno jeste. Jebote, pa naravno da jeste. Treba hraniti decu sa platom jedne spremačice.
-Gospođo, je l' mogu ja da vam ponesem te kofe? Vidim da ste već umorni, a ja imam vremena. Neće takmičenje još početi...
-Sine moj... toliko ličiš na mog sina, a i po godinama ste tu negde, rekla bih... hvala ti. Danas nas je gazda od ranog jutra naterao da sve blista... ne mogu ni ja više, stigle godine, a i bolest ova odmogla. Hvala ti, zlato moje.
-Nema na čemu. Mogu misliti kako vam je...
-Ne možeš, sine moj... od kada mi je muž umro, sve je na mojim leđima...
-Gospođo, je l' mogu da vas pozovem na doručak? Ne volim da doručkujem sam, a i ne znam gde bih mogao... nisam odavde.
-Taman je i meni pauza za pola sata, pa ćemo otići.
Jebote, pa ova žena je i gladna... tako je, čuva pare za svoju decu, pa mučenica i ne jede. Neka, neću pojesti pljeskavicu danas, prolazim sigurno u sledeći krug, pa ću imati hotel i klopu. Sve će se ovo vratiti. Znam!
Danas sam poznat. Jebote, pre samo dve godine sam došao u ovaj isti grad onim bednim autobusom, sa sedamsto dinara. He, sedamsto dinara? Čoveče, pa toliko sad plaćam pljuge. Odakle li samo nađoh sedamsto dinara? Pa, da. Mutava Marija mi dala, to joj je bila dnevnica u onom kafiću. Kako li sam se samo mogao zabavljati sa takvim skotom? Nije znala da se ljubi, nije bila ni neka riba... iz siromašne kuće, roditelji joj non-stop bili bolesni, a ja hteo da je oženim... ma, mentol. Nema drugog opravdanja. Elena je deset puta bolja. Zgodna je, ceo grad je želi, a i voli me. Dokazala mi je to kad je išla sa mnom na gostovanje u Cirihu. Čak je prihvatila i moj prsten... a i platio sam ga dobro, kako da ne prihvati... hehehehe, što ispada da je sponzoruša... e, baš sam seljak. Ona je moja, to je ljubav. Naravno da je ljubav, bilmezu. Ne Marija. Ona je bila sa mnom samo zato što ni ja ni ona nismo imali para.
'Ajd kad sam već ovde, da svratim do gazde... onaj jebeni ugovor da potpišem... dosadi mi čovek više... jebote, vidi ova vrata. Vrata mog novog života. Parkiraću se ispred njih. Jebote, sad je moj auto najvredniji na parkingu. Ha, a došao sam sa sedamsto dinara...
-Sine, nisam te videla toliko dugo. Kako si mi? Hoćemo opet na doručak? Sin mi je diplomirao, sad ja tebe častim...
-Ženo, da li si ti normalna? Pipaš me mokrim gumenim rukavicama po Pradinoj jakni... da prodaš tog sina sa sve diplomom ne možeš je platiti... i baš si sad našla da čistiš... zato nam i jeste ovako...
-Gde je nestao onaj dečko od pre dve godine?
-Taj dečko je postao čovek, nije više ono glupo dete. Jeste, ja sam čovek, u punom sjaju svoje ličnosti.
Definicija je napisana za takmičenje Pačija škola
Najpoznatije i verovatno najbolje delo hrvatskog pisca Augusta Šenoe. Sad, na stranu to što je jedno od najznačajnijih dela hrvatske književnosti XIX veka puno paljenja, pljački, ubistava, mučenja i silovanja, ali što Vaša baba, potkovana iskustvom u praćenju španskih serija, ima veće šanse da sa lakoćom prati radnju od Vas.
Matija Gubec, vođa ustanka (†)
Ilija Gregorić, jedan od vođa ustanka, Gupčev kum (†)
Đuro Mogaić, Gupčev sestrić
Jana, Đurina verenica (†)
Jurko, Janin otac (†)
Franjo Tahi, plemić (†)
Jelena, plemkinja, sestra Nikole Zrinjskog, Tahijeva žena (†)
Gašpar Alipić, plemić, Jelenin brat
Gavro, plemić, Tahijev sin
Uršula Heningova, plemkinja
Sofija, Uršulina ćerka, zaljubljena u Tomu Milića
Anka, Uršulina ćerka, udata za Mihajla Konjskog, kumče Đura Draškovića
Marta Uršulina ćerka, udata za Stjepka Gregorijaneca
Mihajlo Konjski, plemić, Uršulin zet
Stjepko Gregorijanec, plemić, Uršulin zet, Ambrozov sin
Ambroz Gregorijanec, hrvatski podban, Stjepkov otac (†)
Toma Milić, šljivar (niži plemić), zaljubljen u Sofiju
Petar Erdedi, hrvatski ban (†)
Barbara, Petrova žena, Jelenina rođaka
Ivan Babić, sveštenik
Marko Nožina, uskok (†)
Andrija Bator, plemić, Uršulin rođak (†)
Šimun Drmačić, špijun (†)
Đuro Drašković, biskup, hrvatski ban
Stjepan Grdak, kraljev izaslanik
Petar Bošnjak, Tahijev sluga
Ivan Sabov, plemić (†)
Ivan Horvat, sudija
Matija Gušetić, seljak
Andrija Horvat, Uršulin službenik
Lolićka, Tahijeva ljubavnica, kasnije Uršulina sluškinja
Lolić, kaštelan, Lolićkin muž
Mihajlo Palfi, plemić
Stipo Sesvetički, sveštenik
Đuro Sesvetički, Stipov brat
Joško Turn, uskočki kapetan
Antun Knežić, sveštenik
Nikola Zrinjski, plemić (†)
Fanjo Fankopan, knez, hrvatski ban
gomila Slovenaca građana (†)
Napomena: krstićem (†) su oznaćeni oni koji nisu doživeli kraj romana.
Od kako je slavni naucnik Albert Ajnstajn zapoceo istrazivanje ovog paradoksa univerzuma niko jos nije dao ni priblizne rezultate na tom polju.I vreme je relativna stvar tvrdio je Albert i takodje zavisi od polozaja posmatraca i od njegovog kretanja sto je apsolutno tacno, pa se u zavisnosti ko meri vreme i iz koje pozicije u samom univerzumu posmatra na isto javljaju razne deformacije i paradoksi koje cu bar malo pokusati da vam docaram.
1.Mladi par,on jos uvek nevin a ona iskusna razradjena i nezasita nakon lepo provedene veceri pripiti i u dobrom raspolozenju odlaze u iznajmljenu sobu da na fantasticno vece stave tacku i docekaju jutro zaljubljeni i srecni.Nakon kratke predigre i cmakanja doslo je do jos kraceg seksa i tajac.......................................................
On i ona leze na ledjima i razmisljaju u sebi!
On:(jebote nisam vise nevin a nisam se ni obrukao!ma sta obrukao razvalio sam je!sigurno sam je karao 15 minuta ako ne i vise?!?ali cu drugarima da kazem da sam je jebao sat vremena,boli me kurac nikad nece da saznaju da sam ih lagao jer cu u medjuvremenu da se izucim bas dobro.
Ona:(jebem ti sonju nije mogao ni pola minuta jebote ne mogu da verujem!a napaljena sam ocu da prsnem!sta cu moram da cutim sad kad sam glumila orgazam,a bolje da nisam stenjala mozda bi me malo duze jebao ?!?ko da izdrzi sad dok mu se digne, i dal ce da mu se digne vidim da se zaljubio sad ce da spava seljak,a ja odo u kupatilo da izdrkam picku jebem ti skota!muvam se dva meseca sa budalom a bolje da sam se i dalje jebala sa Zivkom iako je ozenjen,........ma sad cu ja da posaljem poruku Zivku)
za to vreme on se igra sa njenom kosom i vreme stoji,ona smislja nacin da ide kuci pa na dojeb kod Zivka,a minuti lete kao stotinke jer je kasno i mozda se i Zivko uspava!
Fenomen kojem pribegava 100,1 % svih trgovaca kada vide da proizvod koji nude, ili ima paprenu cenu do mojega, ili je neka skart roba, pa kad su videli da su je zacenili, pribegavaju sistemu "daj sta das". Propratna radnja ove magicne recenice je pogled pravo u oci, i blagi osmeh, koji se graduativno povecava ako doticni masi ruku za dzep.
(lokalna stocna pijaca, seljak Milovan obilazi tezge sa prasicima i pilicima)
Prodavac: ajde, ajde, navali kod cika Bate!! kod cika Bate moze i na rate!!!
Milovan: domacine, posto prasetina??
Prodavac: 240 dinara, kila zive vage! Ali znas kakvo je, nema grama sala, samo meso !! ja sam to samo kukurzom hranio!! (prase neko zgoljavo, dlaka mu se rundavi po ledjima od cesanja i nervoze jer je ispizdelo od koncentrata)
Milovan: ma kako bre 240 dinara, pa tamo kod Jovanke dole u selu, ona svoje prodaje za 210 dinara, i to ne moz' covek da se pozali ni za sta!!
Prodavac, videvsi da je u kurcu, pocinje standradnu proceduru.
Ajde domacine, vidim da si posten covek, pa cu ti dati za 210, ali ovako, nema sanse da bih ja smanjio to!! pogledaj ih samo kakvi su, pa ima svi gosti sto ti dodju na slavu da te hvale!!
Milovan se duboko razmislja, godi mu sto je po njegovom izmucenom licu, neko shvatio da je posten covek, a i onih 30 dinara po kili zive vage mu odzvanja u glavi... zaboravio je baba Jovanku u momentu
" pa ajde domacine, kad ti tako kazes, metni mi u dzak ono tamo levo, sve gi nesto cenim da ima dvaes' i pet kila!
Prodavac: moze, moze gazda, evo odma' ide!! Radojka, daj ovamo oni dzakovi sto sam ti stavio na tezgu pod paradajz, da upakujem to kako Bog zapoveda!!!
Korupcija u kojoj ne treba imati sumnju da se ikad dogodila, obično plasirana od strane državnih službenika, koji vas uvjeravaju da korupcija ne postoji. Naime ako se pobunite protiv represije države, rezultat može biti da propadnete u zemlju kao da nikad niste postojali ili da dignete revoluciju u kojoj će te biti poznati po tome da ste digli svoj glas protiv državnih službenika kojima jasno stavite do znanja da ne želite više takvo stanje.
Srednji vijek. Negdje u Evropi
-Šalteruša 1: Jebo majku kada li će oni ETF-ovci da sastave te računare pa da ne moramo ovaj solitare da igramo ručno, a u pičku materinu nije još renesansa bila ne da papa ništa bez svog blagoslova.
-Šalteruša 2: Upravu si. Šta je šta ti hoćeš, vidiš da je pauza do pola 2, stani tu u red.
-Seljak: Pa ja žurim na devetnesku polazi u pola 2 sa stanice, molim vas de mi napišite te oproštajnice to vam je sekunda posla, ako mi sad to ne napišete gorit ću u paklu.
Martin Luter: Mogli ste evo mi se nećemo buniti ako ga pustite, žuri čovjek, tek sljedeću zapregu ima u osam naveče.
Šalteruša2: Kako vas nije sram da me pomičete sa pauze, kako je ovaj narod bezobrazan, spasimo ga pakla, a još hoće to preko reda, ne može to tako. O pa gdje si ti Mikelanđelo, šta je opet si bludničio u kući izlazečeg sunca, sad ćemo mi to tebi nabrzinu poništit pa možeš čiste duše pred Boga.
Mikelanđelo: To mala, evo ponesi onom svom Leonardu malo domaće rakije, dobro će mu doći za unutrašnje obloge.
Martin Luter: Ne može više ovo ovako, stojimo tu u redu sat vremena, i onda dođe ovaj jebač i očisti se preko reda, e neće moći više kolega, što ste zajebavali narod zajebavali se, nećete vi više prodavati oproštajnice, protestiram.
Šalteruša:Prvo mi nismo nikakve kolege, drugo to ti je bogohuljenje, evo ti cjenovnik vidiš da piše 1200 novih dinara. Pripremi pare da te nebi tužila papi.
Martin: Šupičku materinu i na kurac te nabijem, dižem revoluciju viva la revuolution viva Fidel.
Veoma podmukli uzurpator vašeg ugleda u tudjoj kući. Za razliku od prdeža u praznom prostoru, bučnom mestu punom ljudi, na kampovanju u šatoru..Ovaj metano - gad će, ukoliko bude opažen, izazvati neprijatnosti, postidjenost..A nikako ne možeš sa njim biti na čisto : na primer, ako prdneš kod devojke pred roditeljima, glasan prdež će te prikazati kao seljačinu pred kevom, a tih kao pičku u očima ćaleta (kakav si to zet, nećeš smeti da prdneš pred ženom, nego ćeš morati da izadješ na terasu). Dobro znamo a ćale prdi u svojoj kući bez ikakve griže savesti.
Elem, pošto su gostinjski prdeži neobično uporni i žele napolje na sve načine, a ti više ne možeš da stiskaš guzove i prdiš u sebe, ljudi obično primenjuju odredjene taktike:
1. PRIPREMA:
- sediš na krevetu, u goroj situaciji za stolom gde okupljeni obeduju, i sva je prilika da će iz tebe izaći toksičan oblak nepoznatih karakteristika. Ispravljaš se, skupljaš noge i lagano stupaš u akciju.
2. NADA:
- ako se u tvojoj neposrednoj blizini nalazi neki drugi muškarac (gde je sad dosadni deda da sedne pored tebe i da te davi o proleterima), ostaje ti da se nadaš da će ostali prećutno okriviti njega kao zagadjivača. Istina spremaš se na najgore, no ostaje ti toliko nade u retku situaciju da će prdež biti nečujan i neprimetno smrdljiv. Uskoro ćeš videti.
3. KORIŠĆENJE SITUACIJE:
- ako sediš u fotelji ili stolici sa jastučetom, apsorbuj prdež neprimetnim meškoljenjem guzova kako bi ga upili sundjer i delom farmerice. Nemoj da dižeš guz, glasnije će se čuti, a prokleti deo smrada koji uvek teži da se popne u visinu noseva (kao da zna da li ostali stoje ili sede) će se izmigoljiti i narušiti tvoj status u vezi. Ako si na daći, svadbi ili maturi, slučaj je tim gori. Prdni kada svi pričaju u glas ili kadse svi smeju. Ako je razgovor tih, ko fol napravineku škripu i onda prdni.
4. ZATAŠKAVANJE:
- dakle, prdnuo si. Trudi se da niko ne primeti da se vazduhom razlažu streptokoke, stafilokoke, miris svarenog mesa, krompira, salate i dva dezerta. Ako su primetili, postaraj se da niko ne posumnja u tebe. NE PRAVI POČETNIČKU GREŠKU! Ne pravi se lud. Ako vidiš kisela lica, ukiseli i ti svoje, stišaj ton i netremice gledaj u sve oko tebe. Onaj ko ne primeti nezgodu, taj će najebati jer po instinktu, uvek semisli da se ovaj pravi lud i moli Boga da ga ne skontaju.
5. POPRAVKA NOVONASTALE SITUACIJE:
- ubrzo predji na prepričavanje nekog zanimljivog dogadjaja ili slane šale. Zaokupiće im koncentraciju, pogotovo jer svako uvo voli da čuje šalu i humor, na ovu tešku, staronastalu situaciju.
6. NAPOMENA:
- nemoj da ti pada na pamet da prokomentarišeš nešto tipa "Jeeebote al je neko okino", tako ćeš situaciju učiniti nepopravljivom, ispašćeš seljak, zgadićeš ljudima totalno obrok, a i nabediće verovatno svi u sebi da je inicijalna kapisla pukla baš u tebi. Seti se saveta br. 4. Nemoj ni da rizikuješ pa da prdneš iz sve snage. Ne prolazi.
7. SREĆNO, JUNAČINO!
Leđenda urbanosti i borac protiv svih oblika primitivizma kojim je brdoviti Balkan i njegova pokretačka sila Srbija preopterećena.
Retko napušta krug dvojke, a kada to čini, nosi specijalni skafander koji je za nju dizajnirala Snežana Dakić u kooperaciji sa Biljanom Srbljanović i preko tog skafandera Sajsa dobija dovoljno količine tečnosti i urbanosti kako ne bi zanemoćala. Inače skafander je poznat i po tome što Sajsa može da se i olakša u njemu, a mokraća onda ide u specijalan filter koji je prečišćava i ponovo može da se koristi za piće. Što se tiče sranja to nije problem. Sajsa ne sere.
Urbane poruke Sajsa uglavnom prenosi putem slike i zvuka, a početni pokušaj da ih prenosi nekim urbanim hausom zamenila je nečim što ona naziva rep, jer putem te vrste muzike može mnogo više da kaže u jednoj pesmi. Spotovi su krcati antiestablišment porukama i u njima Sajsa srednjim prstom poručuje državi, šabanima, seljacima i svim ostalim grupacijama koje nisu urbane, da mogu da joj samo sisaju. Naravno dok to radi okićena je k'o mongolska mlada, a celo izlaganje upotpunjava mršteći se k'o da sisa limun.
Uz nju obavezno ide i njena sestra koja je poznatija kao Sajsina Sestra i neki feminizirani lik koga svi znaju kao Sajsin Isfeminizirani Drug, te tako oni čine u principu ženski trio, jer ipak je trebalo vremena da se provali da je Sajsin Izfeminizirani Drug muško.
- Ulazim u zatrovanu zonu. Skafander zaptiven sto posto. Vidiš li nekoga od domorodaca Izfeminizarni?
- Vidim jednog. Au kako je prljav. On ne zna za negu lica.
- Očigledno. Hoćemo da probamo da ga kontaktiramo?
- Hoćemo.
- Gospodine! Želite li karte za moj koncert u strogom centru?
- Idi be, Sajso be, pa nisam ti ja gospodin.
- Nisam ja Sajsa, nego Sajsi Emsi seljaku.
- Ma nema veze be. Kaćeš dođeš da pevaš kod nas u Malo Lebljane?
- Kad izgrade aerodrom pored tog vašeg sela kreaturo jedna.
- I bre Sajso što si na kraj srca. Daj broj od ove tvoje drugarice.
- To je muško kretenu.
- Muško HA-HA, nikad ne bi rek'o.
- To što nije dlakav i što se oblači po poslednjoj modi ne mora da znači da nije muško šabane.
- Mori Sajso skin'te ti i drugarica ti skafanderi da vas pocepam k'o mače muškatlu.
- Ne kaže se ciganin, nego Rom.
- Skačeš mi po mom. OPAAAAAA!
- U bre je l' to Sajsa?
- Jeste be. Sajso, daj kartu ovom ovde.
- Sajso bre kume, ćekaj malo. Ja sam Avatar, tvoj sam veliki obožavalac. Daj kartu bre, Bog će te čuva.
- Skloni se od mene sa tim prljavim šapama.
- Daj Sajso kume. Il' daj kartu il' daj broj od drugarice.
- Beži Izfeminizirani. Beži!
- Pokušavam, al stego me seljak, ne pušta.
- Di ću da te pušćam, kad si tako dobra be.
- Odelo mi je puklo, gubim urbanost! NEEEEEEE!
- U bre kume, gubiš ti mnogo više od urbanosti ja da ti kažem.
- NEEEEE! STANI SAJSOOOO! PROBIJA SE MIRIS ĆEVAPA KROZ ODELOOO! NEEEE!
- Da ti kažem ja kume ovako pošteno, čini se meni da se probija još nešto tude.
- NEEEEEEEEEEEEE!
Turbo folk je "muzicki" pravac koji se pojavljuje u Srbiji '80ih godina.
Glavne karakteristike su:
- losa muzika ("tuc tuc tuc tuc tuc")
- lose vokalne sposobnosti (zasto inace sve ide na plejbek?)
- nedostatak talenta za bilo sta drugo sem otvaranja usta (nemojte mi reci da verujete da sami pisu tekstove/muziku?)
- manjak odece
- visak plastike
- dobar marketing
Kao posebno losa strana izdvajaju se turbo - folk tekstovi (od kojih neki, zaista, mogu poprimiti status legendarnih - jedva prestajem da se smejem kada ih cujem)
Takodje, poznat je i onaj vic :
- Zasto je turbo folk veci black od black metala?
- Sve ti se zacrni kad ga cujes.
Tekstove tog muzickog pravca krase alkoholizam (u svakoj drugoj pesmi se pominje kafana), sponzorstvo (Tina Ivanovic i "Bunda od nerca"), prostitucija (Goga Sekulic - Gacice), krsenje zakona ("Prodji sa mnom kroz crveno"), opasnu voznju i ugrozavanje bezbednosti u saobracaju (Boro Majstorovic - Kawasaki).
Turbo folk tekstovi :
1. Jedva cekam da sahranim majku pa u kucu da dovedem Rajku!
2. Varao me dragi, nek je zdrav i ziv, kad ga zene vole nije, nije kriv!
3. Najbolji si najbolji od svih faca slavnih, ti vozis Ferari u gradu si glavni!
4. Moja mala nosi suknju mini, ispod mini napisala skini, moja mala nosi suknju maksi ispod maksi napisala taksi!
5. Igra kolo a u kolu Duda, od radosti tresu mi se kosti!
6. Ja sam seljak veseljak, a u dusi tugu skrivam, sta cu jadan kraj Morave kad ne znam da plivam!
7. Uz vetar sam uvek iso i nikoga nisam siso, od malena radim tako ja sam rodjen naopako!
8. Sto na kafu zoves mene kad nemas samlevene!
9. Nemoj da places na mom kucnom pragu, da mi nova vrata ne povuku vlagu!
10. O kako je lep, o kako je fin, kao da je, kao da je carobnjakov sin!
11. Placi mala placi, osto sam na Raci, nemogu ti proci, nedaju mi doci!
12. Pijem vino i rakiju vrucu i ne mislim na njivu i kucu. Sta ce meni vencanje i zena kad sa tudjom zivim bez problema!
13. Na kuci se odzak pusi na tavanu meso susi, ja sam seljak u srcu i dusi.
14. Puce puska u dolini Drima pa udari mili babo Ibrahim Selima. Ustaj more babo iz te zemlje ladne, pa nahrani mili babo sirocice gladne.
15. Pevaj ujko, pevaj rode, daj sestiricu razonode.
16. Caki, Caki, Cale kupi mi sandale, samo pazi Cale da ne budu male!
17. Nas dva brata, naucio tata, sa zenama kako se barata!
18. Kraj kazana svako vece gledam kad se sljiva pece! Gradiram svako pice pa ga punim u burice!
19. Kazi mala svoje muke, cica ima zlatne ruke! Nece cica tu da srlja, hoce samo da podrlja!
20. Moja mala nema prednji zubi, kad me ljubi jezikom me ubi!
21.Ti ode na zeleno, ja osta na crveno rastavi nas semafor!
22. Dva losa ubise Milosa, a mene ce jedan sto mu zenu gledam!
23. Hop mala bosonoga, kako zivis bez onoga, kao zivis bez onoga lole garavoga. Sladak secer, hladna voda, hajde mala dok je zgoda, ajde mala dok je zgoda ljubav da se proba
24. Plitak potok, a voda duboka...!!!
25. Majka Muju sisala na struju, kuka Muja zbog varoskih cura, u modi je dugacka frizura.
26. Nisam lopov al bi znao tom coveku sta bi krao!
27. Pozno bih te medju ruza trista, ali nije svaka ruza ista!
28. Milane moja ruzo, cale mi se naoruzo, u vazduh ce sve da digne nedaj boze da te stigne.
29. ...neces cak ni pasulj da mi skuvas, a kamo li decu da mi cuvas!
30. Vetar ljulja camac, riba trza mamac, a obalom cura seta, pecanje ometa!
31. Koka kola, Malboro, Suzuki, diskoteke, gitare, buzuki, to je zivit, to nije reklama nikom nije lepse nego nama!
32. Na moj racun picemo, prijatelji bicemo, tugu cemo spreciti, jedan drugog leciti, jer za mojim stolom, sve je pod kontrolom!
33. Opasnice spusti loptu i zaigraj na dobrotu, divlja macko kanzde skrati u jagnje se preobrati!
34. Mala zena od velike sladja, mala zena u srce pogadja, mala zena lepa kao slika, telo malo a dusa velika!
35. Da dogovor kucu gradi rekao je neko, s tobom kako stvari stoje temelj je daleko!
36. Zec voli kupus, kupus voli rosu, a ja moju malu i garavu i bosu!
37. Crna il plava, crna il plava, ej kad bih znao koja je prava. Obe il nista, obe il nista, obe il nista idem do kraja!
38. Mala moja na vrh kola stani da te moje oko nanisani!
39. Necu da ljubim jednu ili dve, ja sam covek za devojke sve!
40. Joj sto volim piti vode sto sljivove grane rode. Da je casa od tri kila jedna bi mi dobra bila!
41. Idi sad maloletnice, jos si mlada za poljupce!
42. Drum dugacak, kola trula, mala moja jesi li cula. Jesi li cula ej garava ja ne vozim za badava!
43. Ej da su suze srebrni novcici, palatu do neba mogla bih podici!
44. Zar ja mala da idem po sudu, i da slusam neciju presudu, da me tamo pita cika strani oces cerko il tati il mami.
45. Nisam majstor da napravim bure ali sam majstor da osvajam cure! Nisam majstor da lepim tapete, al sam majstor da napravim dete.
46. Moja mala lutkica, tvrdi da je devica, kaze pre vencanja nema milovanja. Devo, devo device, prelepa lepotice, nemoj samnom da se svadjas, bolje decu da mi radjas.
47. Sve, sve, sve, mozes da mi das, al ja necu s tobom jer si mafijas!
48. Da zavolis mene ti nije bilo sile, 1:1000 sanse su mi bile!
49. Opasan je jez kad ga neko takne, izbo je Snezu ne moze da makne! Broji bodlje Sneza pored starog plota, secace se jeza celoga zivota!
50. Prvo pa musko nek se zove Dusko, kolo veze sitno ime nije bitno!
51. Komandante, silo vojna, lomis srca mnogobrojna!
52. Hej konobaru donesi mi stok, hocu da se napijem da zaigram rok!
53. Ej mesece pobratime samo nocas isprati me, popio sam koju vise, sokaci se ukrstise, dok pronadjem onaj pravi, vec ce zora da zaplavi!
54. Uvek svratim na po jednu, ali imam dusu zeljnu, potego sam nocas dobro, pomozi mi stari pobro!
55. Aj koliko je tu u kolu cura najlepsa je kumina frizura.
Antibiotik za sve besmislice na koje smo prinuđeni da se prilagodimo.
Milojko: Da viš Milko, kume, one kurave od moje Snježane! Vrćem se ja sinoć s njive, more tri Sozine sam iskopo, ulazim ukuću, kad ono neki kingkong taslači moju Snješku, creva joj zamrsio.
Milko: Je li moguće? I?
Milojko: Šta i? I uzmem ja karabin-automatik, ubijem bre gorilu, pa išutiram onu kurvu iz kuće.
Milko: Pa nemoš to tako Mile. Druga su ti sad vremena, ne ginu ljudi tek tako zbog počke. Ovo ti je 21. vek. No idi ti po Snježu, kupi joj buket ruža i dovedi je nazad kući.
.............................
Milojko: Mile, pomagaj kume, ona prokletinja moja našla novog pelikana, tek što sam iz ribe došo, ukiselile mi se noge od vlage.
Milko: More nemoj pričat. Pa šta bi onda?
Milojko: Pa postrojim ih ja, polupam po dve vaspitne lopatom, pa marš iskuće.
Milko: Pa koji si ti bre seljak moj Milojko. Pa nije ti ovo kameno doba, sad imaš nešto što se zove trend, kultiviši se. To ti je sad prirodno znaš. No idi ti zovi Snježu kući.
..............................
Milojko: Milko, opet me zlo nađe kume, ali sam ga sada spreman dočekao. Otišo ja jutros po lebac , 15 minuta me nije bilo. Ulazim u kuću, kad ono Snježa naskočila komšija Savu ko Tarzan onog Dzaguara. Vidim ja, ringla ladna, pa se uvredih: 'Pa dobro bre Savo, kakav je to red, jebeš mi ženu, a nismo ni po rakiju popili'.
Sitničar u duši. Došao na pijac da zajebava pošten svet. Ukratko penzioner.
Ode malo proba sira, malo kajmaka. Drmne par rakijica i sa gađenjem ostavi čašicu kao slaba mu, a rakija etanol da menja kolko je dobra.
Razbije pokoje jaje poštenoj domaćici da vidi da li su sveža, odjutros, dal su koke jele koncentrat il čupkale travu zelenu.
I na kraju kad se i nakani da kupi nešto krene neverovatno cepidlačenje da je za njega i škotlanđanin malo dete.
-KROMPIR, LUK, PARADAJZ, JAJA, SVEGA IMA KOD HAMZE IZVOLTE NARODE, NAVALI NARODE!!!!
-Zdrao...
-DOBRO JUTRO KOMŠIJA! KAKO SMO DANAS? TREBAL IČEGA?
-Štas bre dereš? I odkad smo mi komšije bemlimufameliju, tis ovde u Boleč a ja došo iz Begaljicu.
-Pa eto izvinte, ja to tako iz dobre namre, nisam teo, oprostite.
-Da nis ti Izbosne?
-Jesam jarane, što pitaš? Znaš li mene il nekog iz moje familije bolan?
-Znao sam... Nakupac... Pa bre ko kusih pasa vas ima detemujebem, ne mož čovek seljak od vas ni da živi, e!
-Mora se živjet nekako, snalazi se. Nego trebal čega? Evo ima oraja, ima graa, ima rakije domaće...
-A jel baš domaća?
-Baš! Nako, peko tu jedan jaran iz Zaklopače, odlična kajsija materem, oli probat?
-Ajd... RK!!!! PU!!!!! DOBRA?! PA JA SE UMIVO VAKOM JUTROS KAD SAM SE BRIJO BOKTEJEBO,MENE SI NAŠO ZAJEBAVATI!
-Tiše malo bona rasteraćete mi raju, evo za vas, upola cene, more?
-Može, i dodaćeš mi tih oraha kilo jedno.
-More komš.... Gospodne, može. Evo na tas... OP! Evo još malo!!! Evo tačno kilo, da zavežemo kes...
-ČEKAJ!
-Šta je sad?
-Moram ja videti... JE LI RAVNO OVO?! DA ME NE ZAJEBEŠ?! JE LI RAVNO?
-Pa ti mene... vezuje kesu DRŽI! NOSI! NOSI ALAHA TI! NA I RAKIJE! NA I ORAJA! EVO I TEGLA MEDA! U TEGLI TE SARANLI DABOGDA! DABOGDA TI DJECA PJEVALA NA PINKU! DABOGDA TI METALIKE PO GROBU SKAKALE! BJEŽI MI ODAVLE!!! MRŠĆI!
Izraz koji, ukoliko se iskoristi uz neku tvoju osobinu ili nešto što ti radiš, znači ili da si Bogotac u nečemu ili da si totalni nemač pojma.
Doduše češće se ipak koristi u negativnom kontekstu i neko te je sigurno napušio kada ga iskoristi za tebe, jer tim izrazom ti govori da si dostigao neki unikatni, na svetu neviđeni stepen u tome.
- Matori jesi čuo da je Đole završio u bolnici?
- Nisam, šta mu je bilo?
- Zamisli budalu. Šetaju se on i Sale Drogi parkom i vide neke klince sa skejtovima. I tu počne Cane da priča kako je on vozio skejt do jaja, kako je skakao odakle hoćeš i tako te sranja i Sale mu kaže da ne sere, a ovaj se uspalio i uzeo od nekog klinca skejt.
- Već zamišljam.
- Ma nemo'š ni da zamisliš. I tu on pokuša nešto, padne naravno i Sale krene da mu se smeje, a on još više poludi i popne se na onu bananu od tri metra i još se kladi sa Saletom da će skočiti odatle i dočekati se na skejt.
- I?
- Pa ono, prelom obe noge, naprsla lobanja i u komi je bio celu noć.
- Bože kakav je on kreten, to svet nije video.
-------------------------------------------------------------------------------------------
- Evo ga Đole Elegancija. Alo Đole, gde ti je kravata decxko hehehe
- Đoša kako si mi lep bio juče, kao lutkica hahahaha
- Đole, zašto ti se ljudi smeju i spominju ti non-stop kravatu dok prolazimo kraj njih?
- Ma ništa.
- Đole?
- Rekao sam ništa.
- Đole, šta je bilo? Jedan dan me nema na poslu i ti odmah napraviš neko sranje.
- Ma onaj peder Sale napisao u knjizi zaduženja da od danas mora obavezno da se nosi kravata i potpuno je nebitno u čemu si. I u trenerci da si moraš da je nosiš, a ja došao u noćnu baš u trenerci, mislio nema nikoga, kad vidim tu buljuk ljudi. Ja šta ću, stavio kravatu, mislio šef naredio, jer je ovaj falsifikovao njegov potpis i tu me videli svi ovi što su prekovremeno ostali.
- Al' ti je uvalio pušku.
- Da sve bude još crnje, Direktor se gotovo šlogirao kada je sa nekim ozbiljnim poslovnim partnerima naišao na kapiju. Malo falilo otkaz da dobijem.
- Au bre Đole, koja si ti prženica i budala, to svet nije video.
----------------------------------------------------------------------------------------
- Jesi gled'o juče Ami Dži šou?
- Koji si ti seljak, to svet nije video.
Kvazi High Life . Život na visokoj nozi uz malo love. U Srbiji može da se tretira i kao pojava novog subkulturnog pravca u društvu , kao sistem vrednosti, sa ciljem da se postigne lažni i nasilnički materijalni autoritet u sredini u kojoj smo okruženi.
Uglavnom ga primenjuju ljudi nižeg imovinskog statusa. Glavni razlog nastanka ovog pokreta su psihičke i materijalne frustracije, čežnja za nečim što bogatim ljudima predstavlja uobičajen svakodnevni život. U razvijenim zemljama ''high life'' predstavlja način života, dok se u Srbiji dešava na odredjene trenutke i to uglavnom lažno. Uz mnogo truda prikrivaju realnu sliku o svom imovinskom statusu sa ciljem da nadmaše prosek i izazovu oduševljenje okoline.
Glavni motiv je nedostatak novca, mali prihodi i želja za većim rashodima. Zato se izvodi jako retko a podiže se velika galama kako bi dobio na značaju. Faktori koji dodatno utiču i motivišu ovakve ljude da pristupe ovakom stilu zavaravanja su gledanje televizora, visokobudžetnih spotova, ljubomora, zavist, kopiranje drugih ''hajlajfer-a'' (kako pravih tako i lažnih), društvene mreže, naročito instagram.
Sprovodi se uglavnom u urbanim sredinama, mada i ruralni krajevi nisu neizostavni. Najčesca mesta koje posećuju kvazi hajlajferi su obicni kafici i restorani, klubovi, jeftina letovanja, shoping u turskim buticima, slikanje sa tudjim automobilima, a overava se na društvenim mrežama čekiranjem lokacija i fotografijama koje daju utisak visokog sloja.
Tri dugarice u separeu na brucošijadi... Konobar im donosi flasu Baltic votke i kiblu
Ana - Aj se slikamo?
Konobar - 1200 !!!
Ivana - Koji bedak nemam blic za selfi !
Ceca - Ma slikaće nas konobar...
Ana - I to što kažeš.
Ceca - Dečko!!! Može slika??!
Konobar - ae može....škljooccc...
Ana - Uauuu!!! Super smo ispale, ovo bre ide odma' na instagram, pa na fb...
Ceca - A koji smor... Smirnoff ima crveni čep a ne plavi!
Ivana - Ma provlačim ja to kroz filter crno-belo...
Ceca - Čekiraj Stefan Braun!
Ana - Taguj me!
Iva - Koje smo carice! Hahaha
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Tebra šta radis sutra, 'ajmo do grada na kafu???
- Matori idem na Zlatibor malo da iskuliram par dana, pa kad se vratim pijemo cedjenu u onom novom kaficu.
- Važi...Čijemo se.
3 dana kasnije.....
- Kako bilo na Zlatiboru?
- Maatoriiii vrh znaci... Ludiloo!!! Jesi video slike?
- Jesam... A i video sam ti kevu jutros. Hahaha koga ti farbaš? Kaže zena da ste bili u Priboju na slavi i da ste samo svratili na kafu.
- Ma ja sam ostao na Zlaji, oni produzili tamo... Nemo' da se seljak kakva crna slava? Samo Corona i lazanje...
- Hahahaaaa!!! Opališ par fotki nek' svi misle da si tamo, svako jutro hraniš se posebnom salamom.
- aj cao!!!
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Malo i poezije
Stiglo je leto, stekaću za more,
u malinama sunce upeklo od zore,
mesec dana mucim se za 5 dana na plaži,
šerovacu slike ja zivim u lazi,
kupicu i polovnu ajfon četvorku,
nemam ni za šećer pijem kafu gorku...
Nekada probrana srž svakog grada, a danas skupina polupanih klinaca i propalih matoraca koji nisu sposobni da sebi obezbede bolji posao, pa uzeli da taksiraju s nekom 20 godina starom krntijom. Sve u svemu paraziti, lenčuge, i to često nepošteni i bahati. Svaka čast izuzecima.
Primer 1
Tebra 1: Ej tebra, ima da iscimam onog mog drugara u taksiju da me ubaci da vozim ćaletovim Focusom.
Tebra 2: Da bre tebra, to ti je full priča, zaradiš 3 soma minimum danas, boli te tuki, navataš nekad neku cavu...
Tebra 1: Ma da tebra, šta ja imam nekom klošaru da ustajem u šest ujutru da mu idem na posao, ustanem kad ja hoću, radim kad hoću, kad nema vožnja mogu u kladžu, ma super priča tebra.
Primer 2
Taksista: Evo stigli smo staramajko, jel možete sami taj ceger da iznesete?
Baba s pijace: Ma mogu. Nego da platim ja tebi koliko sam dužna.
Taksista: Pa ajde, nek bude kolko daš.
Baba s pijace (daje mu 500rsd): Jel dosta sinko?
Taksista: Maajde bre baba, s tolko stoji u autobus, malo bre to!
Baba s pijace (daje još 200rsd): Jel sad dobro?
Taksista: E sad je bolje. Nego ajde, požurite s taj ceger da stignem do stanice pre autobusa, da uvatim nekog po ceni karte!
Baba s pijace (kroz zube): Sad sam ti sela u kola i nikad više...
Dodatni tekst autora:
Paradoksalno je da taksisti ne plaćaju porez (pritom naplaćuju koliko hoću), a čim im se pomene da mora da imaju fiskalnu kasu, odma blokiraju gradove i pojeo vuk magarca, a jedan seljak koji proizvodi hranu, plaća nebrojene poreze i doprinose, država mu kroji cene proizvoda, ,,gospoda,, ga psuje i pljuje kad ne da nešto za džabe, a on jadan čuti i trpi jer je već navikao na jebačinu od jutra do mraka.
Emisija koja se bavi suštinskim problemima današnjeg drustva. Tako na primer možemo saznati sve, od toga koliku ogradu je podigao Milan kako bi vršio nedozvoljene radnje u dvorištu pa čak i šta danas rade unucima prijatelja ličnog krojača čiča Draže.
Verovali ili ne, pre par dana dobili smo čudnu dojavu da se jednom naizgled mirnom i dobroćudnom banatskom selu desila neverovatna stvar. Žitelji su do sada živeli u miru i blagostanju sve dok Mesna zajednica ovog sela nije odlučila da promeni nabavljača hleba.
Sada ćete pomisliti: “Pa sta, samo su dobili drugačiji hleb”. Dragi gledaoci Exploziva, sada cete čuti jednu neverovatnu pricu...
- Ja sam bio uzoran gradjanin... Mislim, seljak znate... I redovno sam kupovao novine... I znate sta sam onda radio sa njima, onda sam ja tako...
- Gospodine, nemamo mnogo vremena, možete li nam samo ispričati o ovoj neverovatnoj pojavi?
- Da, da naravno... I tako ja jedno jutro odem da kupim hleb. E, i onda ja vidim na trafiku tu kod Steve novine. I ja uzmem one novine u ruke, kad ono...
- Gospodine...
- Da, da, hleb, naravno.. I tako ja kupim hleb i donesem kod decu i unuci da se taj hleb za doručak pojede. I tako deca jedu onaj hleb i jedu i jedu i jedu i jedu i jedu i...
- I?...
- I pojedu.
- Pojeli su hleb?
- Da, izeli su ga.
- Dobroo... Dakle, deca su pojela malo hleba...
- A ne, gospojo, nisu deca poela malo hleba. Izeli su TRI VEKNE!
- Tri vekne, rekoste?
- Dabogme, tri vekne gospojo! I jos posle toga dolazi mi unuk i kaze: “Deda , ja sam jos gladan”, a ja vise nemam novaca da kupim jos hleba.
- Mozete li da nam objasnite kako to da vam unuci pojedu tri vekne hleba?
- E pa draga gospojo sa televizor, za to su kriva ova kompanija sto nam pravi lebac! Ja bre izedem celu veknu i jos se nisam zasitio. I onda uzmem izedem jos jednu veknu, i opet se nisam zasitio. Ja ne znajem od cega ovi prave taj lebac, ali ja sa tih pedez dinara koliko platim hleb mogu da kupim tri novine kod Steve na trafiku, znate, i onda ja sa te novine...
- Hvala vam gospodine na izdvojenom vremenu.
Datum rodjenja i smrti naših dedova.
To je samo jedna od mnogih varijcija i orijentacija u odredjivanju datuma, kod naših starih.
U tim prošlim, teškim vremenima, kalendar je bio poput kompjutera danas. Svako ga je trebao, ali su ga samo odredjeni imali.
Gradska svita, većinom je imala uvid u vreme, kako u časove, tako i u datume. Ali vremena su bila takva da je 90% stanovništva, pripadalo prostom seoskom staležu.
Usled tih okolnosti, ukoliko niste bili sin nekog ministra, doktora ili vojvode, niste mogli znati tačan datum, pa samim tim ni dan svog rodjenja, a po neki put ni godinu.
Tada su mnogi ljudi, vremensku orijentaciju pronalazili u onome što ih je okruživalo. Poljoprivredi, ratovima, ubistvima znamenitih ličnosti... Pa tako imamo mnogo predaka rodjenih u vreme kada se sejala pšenica, one godine kada su Turci ponovo zauzeli Beograd, a koji su umrli u vreme prvog snega, godine kada je izbila buna i bili su stari taman toliko da su tek počeli da se briju.
Čovečanstvo je do danas napredovalo, kalendari se sada nalaze svugde i dostupni su svakom.
Imamo ih u telefonu, na poledjini vizit karte, na bilbordima, u našim sobama... Ali i pored toga i danas se nadje po neki stari "posetioc" koji nam ispriča zanimljivu priču iz svog vremena.
-Deda kad su ono beše naši došli iz Crne gore u Srbiju?
- Beše to sine godine kad su ubili Knjaza Mihajla, tad su došli moj pra deda Simon i njegov brat Vuksan. Mnogo im beše teško, umesto da krenu u proleć, kada su planirali, njih muka i glad potera ranije. Upregli volove i pošli, a tek se kukuruz obrao, već su počeli prvi mrazevi. Muka je to bila živa, jadan Vuksan ne dočeka ni prvu setvu naredne godine i umre od grudobolje. Simon, Bog dušu da mu prosti, beše malo tvrdji i požive on dosta leta. Ajd što požive, nego i dobi dete te godine, to jest dobi tvog pradedu Miloja.
- A Vuksan jel imao dece?
- Imao jadan jednu pišulju, a sina nije dočekao ni da vidi, rodio se malo posle njegove smrti. I to dete umre mlado, nije ni brkove dočekao da obrije.
- A tvoj otac Rajo kad je prebego u Vojvodinu?
- Uuu to bilo dosta kasnije, bio je još golobrad. Tek što poče prvi rat. Zamerio se on nekom činovniku zbog medje. Tačno to beše u kasnu jesen, jer znam da su se oko medje posvadjali. Taj činovnik mu je preorao medju, moj otac ga pokara, a ovaj poteže neki kolac na njega. Moj ti Rajo uze sekiru pa mu prebi nogu. A bilo gadno vreme nema to ko danas, samoodbrana, pa advokati, žalbe, apelacioni sud, zastareo proces... Nego po kratkom postupku. Ti seljak, napao, kraljevog činovnika? Odma u aps, niko te ništa ne pita.
Jadan Rajo šta će, upreže kravu, spakova sve i ode preko Dunava.
- A kad si ti deda beše rodjen? Šta je bilo aktuelno, pšenica, ječam, uspon Hitlera?
- Budi Bog sa tobom. Kakva pšenica i Hitler. Ja sam rodjen sedmog oktobra 1921. Ti to mene počinješ da zajebavaš?
Bitno se razlikuju od fudbalera!
Fudbalerčić
Dečko koji je više od običnog Šmekera.
On iz kuće nikad ne izlazi ako na se na njegovoj glavi ne nalazi bar pola tube gela za kosu. Njegova frizura je uvek sveže podšišana, i njegovi zulufi uvek idu na špic. On redovono ide na depilaciju, ili koristi Vit kremu, "da ga ne bi cupali kostobrani ili maseri". Obično ne izlazi ( iz kuće, naravno) ako nije obučen u Nike ili Sweet Years garderobu, ili ako nema dobre Paciotti, Gucci ili Lacoste patikice ( Nike Air Max je nosio pre godinu dana, sad je odrastao). Uvek nosi torbicu preko jednog ramena ili torbicu za kopačke preko celih leđa (po mogućstvu od Mercurial kopački). Na Facebook kači samo najnoviju house muziku, da njegovih 1540 prijatelja (obično plavuša, a devojčica) ne bi pomislili da je on seljak. Na plaži nikad ne skida ćore, pa čak ni ako je u vodi. Obično je stalni član kladionica, a sve češće i kazina. Tetovira se svuda gde može da se vidi, i tetovira sve za šta moze da kaže da je u vezi sa njegovom rodbinom. Njegov idol je Cristiano Ronaldo, možda i po igri, al obično po izgledu i po količini devojaka kojima kreće Suza niz butinu kad ga vide na TV-u.
Na fudbalerčića se lepe samo devojčice do 18 godina koje su obično ofarbane, u šorcevima koji jedva prekrivaju pozadinu i koje žele da budu u njegovom društvu, jer on je fudbalerčić. On ne juri devojke za vezu. On devojke juri samo za jednu stvar, jer njemu veza ne treba, jer je još mlad. Ako se nekad kojim slučajem zaljubi, to nikad ne priznaje, jer on je fudbalerčić.
On obično školu završava vanredno ili nikako, jer njega škola ne zanima. On je pametan i bez toga.
Naše pravo da ne vidimo ništa, osim da jebe lud zbunjenog.
Tijanić: Znači, jebote, hoćete vi i dalje da zarađujete po 35000 ili biste da vam skrešem platu na uštrb Lige Šampiona utorkom?
Rada Đurić: Direktore, ja bih samo da pitam nešto, jer krenula sam danas iz Lazarevca, pa mi je usput nešto palo na pam...
Tijanić: Rado, ne kenjaj.
Aca Stojanović: Zanimljivo je da nam 90% gledalaca koji nemaju Arenu jebe majku baš utorkom u 15 do 9.
Peđa Strajnić: Bolje da otkupimo prava prenosa na Partizan. Ne treba nam ni Liga Šampiona sredom. Ipak se ja nešto pitam ovde, ja sam novinar godine.
Petar Denda: Jeba nas onaj Fernando San Emetrio ... još ne mogu da se oporavim.
Tijanić: Denda, ne smaraj. Znači, lepo vas pitam. Može i ovako, da umesto da delimo nagrada u Slagalici sav novac ide za prenos Lige Šampiona utorkom.
Voditeljka Slagalice: Hmmm, a šta kaže plavi takmičar?
Aca Stojanović: Zanimljivo je da u 100% slučajeva plavi takmičar pobedi ili izgubi u Slagalici. O, Bože šta mi je...
Tijanić: Ko je ovu budalu doveo ovde?
Nedeljko Kovinjalo: Direktore, nogomet je, ovaj fudbal, mnogo bitan za naše gledaoce.
Rada Đurić: I kažem ja taksisti, pogledaj ovu omladinu, kuda to mi idemo i taman kad sam se spremala da uđem u redakciju...
Aca Stojanović: Goooooooooooooooooooooooooolllllll
Predrag Strajnić: Aco, šta Vam je? To je snimak meča Vels - Srbija, danas ne radimo prenose. Vučićevoj mački uginuo bivši dečko, dan je žalosti. Moramo da ispoštujemo zamenika predsednika vlade.
Žika Seljak: Možemo umesto prenosa Lige Šampiona utorkom da organizujemo takmičenje u pevanju, npr. u Donjoj Sugubini. Ko se najbolje pokaže, preporučimo ga selektoru.
Tijanić: Pa, vi stvarno niste normalni, tačno mi dođe da....
Zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr (Milojko Pantić): Samo da vam kažem, da sam ja neki faktor na RTS-u, na kolena bih klekao i molio da ukinemo Ligu Šampiona jer Zvezda neće da se plasira u LŠ dok sam ja živ... hik.
Šupak, ali na fazon kvariše. Ortak na koga se mnogo računa za nešto i on onda posustane na kraju. Izda.
S: Dakle, da još jednom ponovimo. Da bi ova akcija čoporativnog odlaska na more uspjela potrebna je delikatna i precizna organizacija, svaki od vas zupčanika mora da odradi besprijekorno svoju ulogu.
Ž: Dobro, Sale, ko tebe postavi za upravnika/menadžera putešestvije?
S: NE OMETAJ RAD ZAJEDNICE! Elem, đe sam stao? Da, Urke je skino sve od Pepersa, popularne stvari barem, i on je zadužen za međunarodne odnose. Tuci samo neke ultrapopularne stvari i strankinje će da te filuju jevrejima, funtićima i dolarima. Na tebe najviše računamo.
U: A ako strankinja zafali, Kotor stoji spreman.
S: Džoni, ti si zadužen za organizaciju prevoza. Drugim riječima, pitao si starce da ti daju golfića?
Dž: Brateu na tom polju skoro sve da je sređeno.
S: Daj, nemoj da zajebavaš, rekli smo ti prije tri mjeseca da ih pitaš.
Dž: Evo, danas ću, čim dođem kući.
S: Oke. Žare, ti si seljak izbosne, ti nabavi pedes' kila kukuruza, to nam je drugi najveći izvor primanja. Kad dođu ovi iz metropole ima da se potuku oko pečenjaka. A i debeli gastosi i Švabe nisu strani pečenjku.
Ž: Jebo mu pas mater, što me zajebavaš? Pusti više te bosanske fore.
S: Dobro, Bošnjak, je li sada bolje?
Ž: Oš ti da te ja malo iznabadam?
S: Gle, je li ti imaš kukuruz ili ne?
Ž: Pfff, reći ću kevi da pošalje džak Bosna-Ekspresom.
S: Dobro, sve je spremno. Prekosutra, ako sve bude kako valja, putujemo.
36 sati kasnije, pred ugovoreni polazak, svi okupljeni, samo Džoni fali. Saletu zvoni telefon.
Dž: E Lesa, matori, brateu, maćoree, ouvaj...
S: Džoni, šta se izmotavaš, đe auto?
Dž: Bratori, erhem, slušaj, imamo malu komplikaciju.
S: Kakvu komplikaciju, jebem ti sunčeve fleke?!
Dž: Znaš, moji se u zadnji tren predomislili, treba sa njima babi da idem, žena na umoru...
S: Ozbiljno? Uuu brate izvini, ako je tako onda razumijem. Ček, je l se to galebovi čuju? I šta to neka djeca se smiju? Džono, gdje si ti?
Dž: E druže, gubiš mi se, ulazim u tunel.
tutututu
S: Dabogda ne izašao iz tunela, pakašu jedan.
Pravo ime, al pogrešna osoba. Situacija kada prvo čuješ da se pominje ime nekog koga poznaješ ili voliš, a posle ukapiraš na svoje razočarenje da to ime deli sa još nekim pajvanom, pa ti prosto dodje da ga izgaziš jer kalja nečji svetli lik...
-1993. premijera filma "Vizantijsko plavo".-
-Jebote kakvo njesra od filma, jes ga Točak otkinuo sa muzikom, ali brate smorili su do koske... I gde je Laza koji kurac?
-Koji Laza?
-Pa Lazar Ristovski, pročitao sam, Točak radio muziku a on valjda glumi al ceo film ga ne vidoh.
-Ma ti si bre papaleja, PA NE TAJ Lazar Ristovski klavijaturista, nego ovaj bre glavni glumac, brka slikar.
-Pu, serem mu se u brkove, onaj Drug Raja? Uh kako mi ide na kurac, razbio bi ga...
-Što, zbog Kaće hehe? Ma ne guziči je on stvarno, to samo u filmu. Realno, ja mislim da si jedini kome STVARNO nije dala, a pitao je.
-Ma duvaj ga bre, stvarno sam teo da vidim Lazu kako glumi.
-Bolje da si video Kaću kako svira...
-Izbori devedeset i neke , Demokratska Stranka ističe svog kandidata za premijera-
-Bratić, idemo na glasanje ovaj put! Konačno da imam da glasam za ČOVEKA!
-Za koga, leba ti?
-Zoran Živković! Na njegovim pričama sam rastao, on je preveo "Odiseju u svemiru", da nije bilo njega ja ne bih nikad okrio SF kao žanr koji mi se najviše dopada, jedanput i mi da kandidujemo nekog ko ima ugled i poštovanje, čudi me i da je prihvatio...
-Jaoooj, PA NE TAJ Zoran Živković pisac, ovo je bre neki balvan, nema veze sa njim.
-E dokurca...
-Upoznavanje momka sa roditeljima-
-I šta kažeš ćeri , Pero, Vojov sin iz Drlupe? Dobra je to familija svaka čast. Dobrog si momka našla. Još mu je deda bio ljudina, i svi su onako kršni, jesu malo i preki, al domaćini nema šta. Radićeš od jutra do sutra, ali koji seljak još vozi A8?
-Hm, pa možda dodje sa njim, kad smo izlazili nije njega vozio...
-Koja sad ovo blenta sa Ladom dolazi, ohoho ovo onaj mentalać Pero iz Dulena, ko njemu dade dozvolu, on ni peške putem da ide ne ume šta li će on...? Odakle reče ti da je tvoj Pero?
-Pa iz Drlupe... Il beše Dulena? Što kakve veze ima, pa to je blizu, znaš da mešam stalno... A otac mu jeste Vojo.
-PA NE TAJ Vojo, sunce te ne jebalo!!!
-A što tata?
-Prvo zato što ne koštaju svi zajedno go kurac, a drugo zato što smo ROD!!!
Ići na kurac. Konstantno prosipati na nekoga viljuškar random govana,dok mu se ne počne hcl dizati na usta od nervoze. Odlično mentalno izdrkavanje, bolje od supersonične pištaljke, koriste je i životinje i ljudi. Najmanje gasa da odleme je potrebno ratnim veteranima, a nije rijetkost da i pioniri olako popizde.
Suljpa na stolu, na dnevniku Dodik ugnjetava nešto, šutnja i manično depresivna psihoza u zraku.
-Jebem li ti dijete od kilu, ti ćeš nama sudbinu krojit', trnokopom ću ja njega zatuć'.
-De bolan Pucvala, šta ti je nemoj se nervirati toliko.
- Ko?Šta?Meni naš'o gasa davat', sunce li mu jebem, jesmo ja i pokojni Pero Tomin džaba 92 pod lipama djeda Jove čuvali stražu.Eee, sine to su bila vremena, barem je rujnica bilo. Sjećaš li se ti Pere Tominog, njegova ti je kuća kad prođeš Slobe Givita kuću, tamo u Brđanima iza prikrajka.
-O, čo'eka, kako ću ja znati ko je to.
-Pa kako ne znaš jebem mu večeru, je l' bio na krštenju pokojnog Sime Kljake nećaka. Džaba ja vama sine pričam, vi meni i dalje davate gasa...
--------------------------------------------------------------------------------------------------
7 ujutro, mrtve mačke nigdje. Odjednom.
-Jebem ti mladu ned'lju, tu si se našla macit', đe večeram. Jebo te onaj ko te donio.
-O, jebo te sunce više. Šta je sad Manojlo bilo?
-Šta šta je, mezim jutros ujak Drago mi posl'o koljenice, pa sjeo malo da odmorim, kad mi se mačka poče macit' ispod deke. Svaki dan mi gasa davaju mačketine.
-Pa de šta se uvijek nerviraš. Može li išta lijepo..
-Sve me jebe u životu, 7 operacija, visok pritisak, šećer, tromboza noge još mi i ovo treba. Nemoj mi i ti gasa davat'..
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Gala restoran, ananasi, grejpfruti, mandžurijska mladica, karine maline, sve u fulu.Brano Popara šiba muholovkom po hrani.
-Izvinjavam se, gospodine šta radite to ?
-Matori, jesi sijep? Ubijam mušice, čitavu noć mi gasa davaju. Ne mogu proslaviti k'o čovjek svadbu unuka kuma Steve.
-Ali gospodine, to nije higijenski, ipak ljudi jedu tu hranu.
-Nije higijenski, a ja i prika Đojo smo mogli jest' kereći narezak 53 dana zaredom. Ko te je pit'o.
-Druga su vremena, gospodine.
-Alo, sinovac nemoj me gospodinom zvat', ja sam čovjek seljak i ponosim se time. I koji kurac ste postavili ovaj škart od hrane. Jebali vas vegeterijanci.
ŽIVILE PIČKE, PRASETINA i PREPEČENICA JOVE STEVINOG.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.