
specijalni veznik ukoliko neko loše govori engleski ili neki drugi strani jezik - koristi se kao pauza da bi se setili tražene reči... ima slučajeva kada se koristi i u maternjem jeziku (najčešće kada vas zaustave na ulici zbog ankete)
napomena: koristi se dugo 'a'
1. "aj tinks, a, ic, a, rezultat, a, a, real.. ju nou vot ju vont, a..."
2. "pa, a, mislim, a, da bi moglo, ovaj, više, a, da se povede računa, a..."
Pivo sa haube automobila. Koristi se prilikom dužeg putovanja kada se pravi pauza, kada se pije sa ekipom (npr. uveće na Košutnjaku), a ne tako retko i kod naše policije kao podloga za burek.
Mare, brate, pojačaj malo tu muziku i ponesi mi jednu haubicu.
Romantični čin za iskazivanje istinskih emocija usled kratkih pauza tokom felacija, a kako bi dama došla do daha. Predstavlja neverbalno iskazivanje ljubavi i poštovanja prema klečećoj ženskoj personi, kako se ne bi kojim slučajem osećala poniženo što dere kolena po grubom betonu.
- Uoim e, uagi Mme!
- :plop: Šta kažeš?
- Volim te, dragi Rče!
- Aaa, mico mawa! :tup:
Jaka crta srpskog mentaliteta, najkraća verzija skidanja krivice za svaki loš postupak, bliske nam osobe. Pitanje koje potvrđuje krivicu , dramska pauza koja nagoveštava potpuni obrt i prisvojni pridev, najjači argument, koji opravdava okrivljenog i baca svaki tračak sumnje u zapećak, jer je on Vaš, a to u Srbiji nije mala stvar.
Posebna govorna konstrukcija kojom pokušavamo da objasnimo neku pojavu, a istovremeno smo svesni da je to o čemu pričamo svima već potpuno poznato. Najčešće korišćeno pri predstavljanju političara i političkih programa, kao i kod upoznavanja prisutne publike sa sledećim govornikom ili gostom. Sintagmi obavezno predstoji kraća pauza da se pojača dramski efekat prethodno rečenog.
Klasična dimna zavesa i taktika zbunjivanja - dok mađioničar maše desnom rukom da vidiš da je prazna, levom rukom vadi pare iz džepa. Tvog džepa.
- Dragi moji sugrađani, mogao bih ja vama sad da objašnjavam da URS nije stranka... Mogao bih, ali neću. Mogao bih i da vam objašnjavam da je regionalizacija potrebna... Mogao bih, ali neću. Mogao bih takođe i da vam objašnjavam kako mene ne interesuje vlast nego dobrobit građana... Mogao bih....
- Pa šta hoćeš?
- Znate vi vrlo dobro, cenjeni sugrađani, sve naše ciljeve i zadatke. Mogao bih ja i o tome...
Kratka pauza u vidu čaše kisele vode ili bilo kakvog drugog bezalkoholnog pića u perodu čepljenja. Ukoliko organizam ne prepoznaje ili preskače svaki naredni čekpoint, može doći do kompletnog obaranja sistema, pa samim tim i sutrašnji dan znači mučno provesti radeći system restore.
Najčešći izraz kojim devojke ispod 16 godina raskidaju "veze", iako ama baš nikad nije istina... Kasnije se ovaj izraz zamenjuju drugim, takođe neistinitim, izrazima tipa "Nije do tebe, do mene je", "Mislim da nam treba kraća pauza", "Ja sam zapravo lezbejka", i slično.
Momci, ako vam je ovo rekla neka devojka znajte da vam ili smrdi iz usta, ili se oblačite kao kreten ili je ona našla drugog. Trećeg nema.
Za razliku od radnog vremena, pojava koja na ovim meridijanima traje čitav život. Pauza za topli obrok nastaje tek pošto rendom "zaposleni" odapne papke...mada ni onda nije isključeno neko upošljavanje od strane onog dole/gore. Srdačan.
1. Detinjstvo
Prvi put se susrećeš sa pojmom "rada" pošto te roditelji ostave kod babe i dede, upišu u vrtić ili - daleko najgora eventualnost - daju komšinici Milici ( koja, btw, ima jebeno stakleno oko ) na čuvanje, jerbo moraju didu na pos'o. Epilog: već kao dete doživljavaš frustracije svojih matoraca nakon što se mrtvi umorni u neko doba dana vrate sa istog i ne možeš da dočekaš letnju tj. zimsku pauzu kada ćete moći provoditi više vremena zajedno.
2. Pubertet
Počinju prve turbulencije vezane za tvoje dalje obrazovanje po završenoj osnovnoj školi. U zavisnosti od kakvoće tvog uspeha u istoj, traži se najbolje rešenje za "životni poziv" kojim bi se bavio. To čini cela porodica, osim, razume se, tebe. Tematske lekcije sa tako maštovitim naslovima kao što su "Znaš li ti kako se danas teško živi?" ili "Ja sam u tvojim godinama uveliko pomagao ocu i sl." počinju da budu svakodnevne ubice tvog apetita i u glavi polako počinje da ti se razvija najtvrdokorniji oblik gađenja prema bilo kakvoj vrsti posla...ili pomeranja uopšte.
3. Stručna škola, Faks ili nešto gore
Lekcije su već prevazišle svaku meru. Vremenom postaju sve kraće i kraće, sve iritantnije i iritantnije dok se na kraju ne pretvore u apsolutno retoričko pitanje "Hoćeš li ti više nešto da radiš u svom životu, konju jedan?!"...ili neku od sočnijih varijanti istog. Ti bi, normalno, da jebeš ili ( ukoliko krvariš ) dimaš dečka koji, pak, ima kola, ali graktanje koje iz dana u dan slušaš indoktrinira tvoje biće silinom koju ćeš, nažalost, spoznati tek godinama kasnije. Utehu nalaziš u izlaženju, zajebanciji, epskim intervalima vremena provedenim za kompjuterom ali reč RAD ti visi iznad glave kao mač dželata koji bi da ti odafikari glavu iz samo njemu znanih razloga.
4. Zrelo doba
Završio si mrtvi fakultet, široko ti polje. Ponosni roditelji, međutim, ne ostaju predugo zadovoljeni tom činjenicom. "Treba mali neđe da se zaposli" veli dobronamerna tetka iz okoline Valjeva. Najposle, simpatični kum Ratko ti nalazi pos'o u svom preduzeću kojem, pak, upravo treba "neko k'o što si ti" - mlad, sposoban i željan napredovanja. Istina je, doduše, nešto drugačije jednačine: preduzeće je jebeno propalo, plata je misaona imenica i treba im zapravo neko ko je - mlad, lud i kumče direktora te se žaliti neće. Imaš neku devojku, volite se, kažeš sebi "Pa, i nije ovo tako loše..." Optimistično razmišljaš o sopstvenoj/vašoj budućnosti i nakon par sporadičnih ideja o kakvom alternativnom pravcu svog života, postaješ zadovoljni ZAPOSLENIK sa kompletnom dokumentacijom koja to i dokazuje.
5. Porodica, odgovornost i drugi zločini
Video si da je drugi imaju pa bi i ti hteo. Ništa lakše. Sada moraš da rintaš kao dva konja, ako već ranije nisi. U zavisnosti od toga kog si pola, imaš različite zanimljive situacije na mestu zaposlenja: kao muškarca te upozoravaju da častiš kada bude vreme, kao ženu - na karijeru. Iz sećanja polako počinju da izbijaju umorne slike sada već penzionisanih sopstvenih roditelja koji, sa druge strane, zadovoljno trljaju ruke. Da li zato što će dobiti unuke ili što će se kosmička pravda konačno ostvariti - cenim da ni sami nisu sigurni. Epilog: krug života se ponavlja kao kiša koja se u obliku vodene pare vraća u oblake iz kojih je došla.
6. Pemzija ( ako je doživiš lolololo )
Ako si bilo šta naučio/la tokom radnog perioda - radićeš i dalje. Ta smešna svota novca kojom te država iz meseca u mesec podseća koliko joj značiš definitivno nije dovoljna za pristojan život, a kamoli za eventualnu (is)pomoć sopstvenoj deci koja su, hvala Bogu, već uveliko u dugovima do guše, da ne kažem, "do očiju". I konačno, nekoliko godina pre nego što ćeš umreti od nasumične bolesti koja te je uzela na zub, dolaziš do epohalne ultimativne spoznaje da RAD jeste stvorio ČOVEKA, ali da ga je isto tako i uništio. Možeš mirno umreti. To, barem, ne zahteva nikakav trud...
Pitanje koje stalno postavljamo za vreme časa. Odgovor nam se naravno nikad ne svidi sve dok ne dodje taj željno očekivani trenutak i milozvučni zvonki ton koji označava kraj agonije, odnosno časa. Iko zapravo to nije kraj, već samo pauza izmedju mučenja.
- ja: brate, koliko do kraja?
- ortak: još pola sata brate...
- ja: e jebi ga!
(malo kasnije)
-ja: brate, koliko do kraja?
- ortak: 20 minuta...
- ja: oooo jebem mu mater!
(još malo kasnije)
- ja: brateeee, koliko do kraja?!
- ortak: aman još 10 minuta, nemoj da si dosadan!
- ja: tjeeeeee...!!!
(još još malo kasnije)
- ja:(glasno i očajnički) BRATE, KOLIKO BRE JOŠ DO KRAJA?!
-profesor: još dve godine i pet minuta, Mihajloviću!!!
Najčešća rečenica koju ćete čuti dok čekate u redu za neki od šaltera u vašoj pošti,opštini,stanici policije i sl.
Obično sluzi kao izgovor da se neko pre vas ubaci u red.
Naravno, sledi još poznatiji odgovor sa one strane šaltera u vidu antologijske rečenice
- "pao sistem,pauza"!!
evo sta sam licno doziveo vezano za padobranstvo u redu:
-pored tri hiljade ljudi koji cekaju red u sup-u na plus 40 stepeni celzijusa opusteno prolazi baba i pravo na salter.
"gospodjo kuda,da ne zurite mozda na posao??"
narod krene da se smeje toj opasci al baba je ocigledno dosla spremna pa odgovara:
-nije nego zurim na fakultet!!!!
Jako gotivan lik iz serije South Park u obliku konstantno navarenog pricajuceg peskira koji je zapravo genetski eksperiment americke vojske koji se oteo kontroli (jer se naduvao i pobegao). Prepoznatljiv je po recenici "Don't forget to bring the towel" posle koje sledi kratka pauza i nezaobilazno pitanje "You wanna get high?".
Stan: Oh, dude, we finished level 50!
Kyle: Awesome!
Towelie: Oh, man, I have no idea what's goin' on.
Kyle: Check it out: Now we're going into the secret underground base.
Stan: Alright, guys, focus. Looks like this is gonna be an underwater level.
Towelie: (heavily slurred) Don't forget to bring a towel.
(the boys laugh)
Cartman: You are the worst character ever, Towelie.
Towelie: I know.
Stihoklepac i kompozitor novopečenih kafanskih narodnjaka, od kojih velika većina treznih ljudi dobija transfer blama. Uglavnom se sastoje od neke osnovne tematike i nabacivanja rima koje tek načelno imaju neke međusobne veze. Stoga je i tajming interpretacije ovih remek-dela veoma bitan: pesme se moraju izvesti malo pre fajronta, kada su svi gosti već mortus pijani (po mogućstvu ispod stolova), te nemaju više ni u naznakama mogućnost bilo kakvog analitičkog tumačenja tekstova.
A: E, batice, što imam novu pesmu za noćas, pazi, krećemo iz C...
B: Sine, jesam ti rekao da je komponovanje moje zaduženje!?
A: Batice, ali...
B: Ti meni lepo reci o čemu je pesma, a ostatak prepusti meni.
A: Pa ništa, batice, znaš onog mog ortaka Envera što je odselio za Amerike, pa se ne javlja već tri meseca, i sa Fejsa sam ga obrisao. Pa sam mislio...
B: Čekaj, čekaj... (pipka harmoniku, nešto piskara po papiru. Nekih 10 minuta kasnije) `Armoniku u ruke, pa cepaj iz Ef, ja ću da ti otpevam:
"Moj se drugar Enver
Odselio u Denver
Još mi nije pis`o
Pa sam ga obris`o"
To ide dva puta, pa kaže:
"Moje srce uhvatila tuga
Zbog mojega najboljega druga
Dugo mi on ništa nije pis`o
Ni dal` pati, ni dal` je" dramska pauza "pokisooooooooooooo"
Vreme početka i kraja pauze šalterskih službenika.
Oprostite molim vas do kad traje pauza.
Odbi' bre vidiš da je pauza.
Prizma života. Početak dana, kafa, doručak i novine.. Posao, prije početka jedna za ponijeti, za definitivno razbuđivanje. Pauza. Ručak, dremež. Kafa. Budan. Dalje. Kraj radnog vremena, kafa za ponijeti, za održavanje u životu do kuće. Tuširanje. Večera. Leđa - jastuk, noge - sto, knjiga/daljinski - ruka. Kafa..
Evo, samo kafu da popijem, prva mi je od jutros, ako mi vjeruješ..
Jutarnje zombi stanje. Nema veze što ustaneš čim čuješ p od alarma sa mobilnog, odbauljaš pod tuš ili na klonju, baciš piš u tuš ili klonju, po inerciji možeš čak i da stigneš dotle da se skroz obučeš i opereš zube - posle svega neizbežno sledi period kmenjenja na kauču dok ti se glazura premazuje preko očiju kaligrafskom četkicom šodo majstora a sunce lagano izlazi iza njegovih leđa, uokvirujući mu nasmejani lik.
- Miran, Miran-san. Misri tvoe brude, kapci tvoi kronu, hai.
Razgovor izmedju voditeljke dnevnika i sportskog komentatora, kada krene spica, a kamere se nisu jos ugasile.
Svrha tog razgovora je da se nekako premosti ona nezgodna pauza,a nerijetko, pricaju i nesto sto je smijesno.(mozda neki vic)
Obavezno ga prate pokreti kojima se izvlaci bubica iz uha, slazu nekakvi papiri i gasi hemijska olovka.
Nema dalje, dolazite do krajnjih granica svojih mogucnosti, 2 ipo meseca neprekidnog pozamasnog i obimnog rada, pauza se pravi samo pre pocetka i posle kraja, svaka greska biva tri puta ispravljena i sve dok niste sigurni da je sve savrseno ni naporan rad nece biti prekinut. Svaki iskusan lenucuga i neradnik je prosao ovo bolno iskustvo.
Baba Mara: Nikolaaaa, stigla je neka alimentacija ili kako se to vec kaze, ali si uglavnom najebo i moras u vojsku.
Nikola: Baba nisam kod kuce i pocepaj tu legitimaciju slobodno.
Baba: Ali covek te je vec cuo i kaze da moras da potpises.
Nikola: Ma reci da cu da malo razmislim, nekih 7 dana.
Baba: Ajde bre manje si se za oktavijana spremao neg sto ces za ovo. Dolazi vamo i potpisi pa da moze covek da ide dalje.
sistem rada u proizvodnji sa četiri (!) smene. Radiš četiri dana prvu, pa pauziraš jedan, pa četiri drugu i opet pauza, pa četiri dana treću smenu i onda dva dana odmaraš... pa ponoviš sve. Jedna od te četiri brigade uvek je slobodna. Nije zgodno, al' navikne se čovek. (Šta beše vikend? Zaboravi!)
Bože, kako bi petak bio lep, da sutra nije subota radna (pušenje).
Izraz, koji se koristi u mom selu (i okolini), kada želiš nekome da objasniš da je on: kreten, debil, nezreo, ... a mrzi te da upotrebiš sve te reči, onda mu jednostavno odbrusiš da je LANDARAPIŠ.
Predpostavlja se da je izraz nastao od dve reči: landarati - lutati (k'o muva bez glave) i piš - što je ublaženi oblik fraze (bole ga k*rac za sve). Takođe se koristi i izraz PALIFERIJA, ali za njega objašnjenje nemam.
Mentalni isprdak sveže drogiranog stručnjaka za marketing. Odiše svežinom. Nema značenje. Svi se prave da su razumeli, ne bi li nabili guzici nivo.
Bakin kolač (dramska pauza) odiše svežinom (dramska pauza) ko dekin.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.