
Mesto koje se nalazi na putu svake diskoteke u koje se cesto svraca da se pisa. Uglavljen,taman,zavucen prosto mu je tesko odoleti. :)
Situacija kada se tinejdžerka u wc-u premšlja da li usput i da piša, ili samo da se slika.
Ne, to nije onaj bradati, masni lik sa zarđalom satarom koji živi u jednoj šupi u Kaluđerici iz koje izlazi samo kada se igraju utakmice i kada treba da se piša protivničkom navijaču u levu nozdrvu. Nije taj huligan.
Ovo je sasvim druga, nova vrsta. On ne lomi glave i izloge već sportski duh igrača na terenu. Bezobarzno. Glasno i često se dere, ua i bu, zviždi i diše između poena. Još se pritom ne obuče kao za svadbu, nego obično, za grad. Sramota. Ponekad se, na zaprepašćenje svih, prodere i na sudiju. Hrani se zabezeknutim pogledima fine i uglađene snobovske publike. Jasno se izdvaja od vidi-onu-šta-je-obukla, koji-je-ovo-sport i do-jaja-snimila-me-kamera navijača, koji su verni pratioci ovog sporta.
Stanje koje nastupa kad, stojeći na trotoaru dok čekaš da pređeš ulicu, pored tebe počne da promiče kolona štrajkača glađu, u pratnji policije. I dok gledaš mučenike, u kadar ulazi cura lepša od Nikol Kidmen, sa hodom pozajmljenim od gazela i srodnih životinja, uspravnog držanja i tamno smeđih očiju... u uniformi pandura specijalca!
- Agh, Bleksi, snimi pandurku...
- U, jebote, šta je bre ovo, skrivena kamera?!?
- Ne bih reko, ovi se kreću, ko će da pokrije toliki prostor... kako da je startujem, vidi je...
- Koga bre da startuješ, ima kačket, bre, to je interventna... ugaziće te na licu mesta!
- Bleksi, pa i ona je žensko, bre...
- Neka pandurke, Duksi, neka, mani se ćorava posla...
Vrsta ljudi koji zive na "visokim" podrucjima poput Durmitora, Sar planine i slicnih gde se sneg zadrzava u proseku po 6 meseci i gde je visina istog bar pedes' santima. Znajuci da u tim predelima retko koja kuca ima WC, vrlo verovatno da tamo i veliku nuzdu vrse stojeci.
advokat koji nije dovoljno plaćen pa igra ulogu drveta dok protivnički advokat igra ulogu psa i piša po njemu
Vječiti bundžija, k'o studenAt '68.
Vazda protiv, vazda mimo svijeta, mazi i piša uz dlaku i vjetar.
Navija za kojota, mrzi Skubidubijevce, i uživa kada Nodija goblini prevare. Nevjerni Toma, Mrgud i kuče Dragoljupče.
- 'Ajde skupimo pare za poklon učiteljici za 8. mart?
- Ja neću, dala mi je jedan iz poznavanja prirode i društva.
- Pa nisi naučio, nije ti ona kriva. Treba da se popraviš i budeš bolji đak. Evo ti prilika da se izvineš, mogao bi ti da joj predaš poklon u ime cijelog odjeljenja?
- Kada kažem neću, onda neću. I neću da učim. I mrzim sve vas.
- A ja se čudio što te i kući zovu komita.
Dodatni pritisak na bešiku u situaciji kada vam se neviđeno piša, WC-a (ili drugog mesta koje ga menja) ni od korova, a čuje se odnekud zvuk žubora vode, otvorene česme i slično.
Dvorišna mačketina koja ide iz avlije u avliju, napada komšijske piliće, piša po pragovima i vanjaskim foteljama i atakuje kese za smeće. Ofucana poderana, uvijek fit i u formi, prekaljeni kavgadžija. Stroj od mačke, ništa manje.
Volim mačke, a avlijanerka mi je idol!
Vrlo gadna stvar. U kafiću ste nekom, cugnuli ste podosta piva ili nečeg drugog i piša vam se neviđeno. Odete u WC, izbacite onu stvar i aj sad pišaj, al neće, neće da ga jebeš. I šta ćeš, ku'ćeš? Vratiš ga u gaće. Opereš ruke, vratiš se i nastaviš pit. Onda ti se poslije 15 minuta još više piša, ali sad namjerno trpiš da se nepišitis ne bi opet ponovio. Kad zapremina mokraće u bešici zaista dođe do kritične vrijednosti nepišitis garantovano prestaje.
Nepišitis se najčešće javlja ako ste pod stresom, ako morate to brzo obaviti jer vas neko čeka (zato baš tad neće pa neće), a može se desiti i ako odlučite pišati u pisoaru, a ne u kabini, pogotovo ako je gužva, pa vas dosta ljudi posmatra.
Najčešći aromati u vidu gela za wc šolju, pa nije ni čudo što svako piša i sere gde stigne, a naročito u zimzelenoj šumi (parku) i krajnje odvratno u moru (bazenu) koje doživljava kao privatnost sopstvenog wc-a.
Kada riba upadne u wc dok lik piša i krene da vrišti, a on mrtav ladan, ne shvatajući što vrišti jer i nije toliko strašan, drži ga čvrsto i uverava je da nema razloga da se plaši...
Kita impotentnog lika, mala, upotrebljiva tek toliko da piša. Isto kao što je upotrebljiva i hemijska iz kladionice, tek toliko da se popuni tiket.
Stanje kada se posle cugopola krene u grad. Vrlo jednostavno, jednog vuku dvojica, jedan ide i piša po bravama parkiranih automobila dok se jedan namerači na dve `solidarac` ribe u prolazu.
Zdravo devojke. Ako smem da primetim, mnogo ste lepe vas dve sestre.
One: mi nismo sestre
On: niste ni lepe!
Jbg buraz, morao sam.
Dama koja je sa muškarcima češće opštila poleđuške nego stojeći, izgažena kao Kosovo Polje na Vidovdan. Lista njenih bivših posedovaoca štampa se dvostrano sa sitnim proredom, da bi se spaslo koje drvo. Razvodnjeno vino, hiljadu puta prekrštena paja, ne bi je prodavali ni u second hand prodavnici. Često raspuštenica, neretko udovica, ponekad i milfača.
- Šta misliš o prokletoj polovnjači Ruški Jakić?
- Dobra starka...
Kad boban nema više snage da plodi, od nekadašnjeg palamara se izdegeneriše u kretena koji ne mož' ni da piša a da ne popiša stopala.
Štono kažu - impotencija.
- E, aj me otrsiš u tvojim kolima?
- Ne mogu, moram kući da namirim krmaču.
Po pravilu prenabudženo mesto, kolona od 10 metara i babe (i dede u add-onu) koje broje sitniš, i to baš kad vam se najviše piša. Uzgred, šanse da izaberete red koji se najbrže kreće su 1:3, naučno dokazano.
Baba: "Dajte mi kilo šećera, tri kile brašna, dve roze kese bombona, plazmu sa ukusom aleve paprike, čips sa ukusom pasulja, 5 kvasaca, ali onih iz 1998..."
15 minuta kasnije...
"...Audi A6 za mog devera, imperijalnog lovca za moju snaju, i gondolu iz vremena Američkog građanskog rata za mog starog."
Kasirka: "To bi bilo 599,999.99, i ne, nemam da vam vratim žvaku."
Baba: "Ali sine ja imam samo po deset i dvadeset, a nisam ponela naočare za blizinu..."
Ja pokušavam da se izvučem iz reda, pošto očigledno nije u onih 33%...
Kasirka: "'Ej ti mali, aj' dođi da brojiš pare."
Ja (u sebi): "Bože, šta sam ti skrivio?!"
Vreme između pola 6 i pola 7 ujutro (zavisi ko kad ustaje),kad je kita najtvrđa pre pišanja.Pa je radni čovek u nedoumici dali da kresne ženu ili ode do kupatila da piša i spremi se za nove radne pobede.
Probudi me jedno jutro vršnjak.Osetim po nogama ladno i nos mi curi.Kurac mi se digo ko ruska revolucija,povuko ćebe na gore,noge gole ostale.Sinoć sam jeo jagnjtine,od toga se diže,zato sam se i prehladio.
Pogledam u stranu žena još spava.Privija se uz mene,i njoj 'ladno i sa nje je ćebe svuko kol'ko mi se digo.Ona se meškolji,traži kurca sabajle,a ja spremnan.Reko da joj zadenem,pa šta Bog da.
Ja:-Ej,jel spavaš?
Žena:-mmmmmmmm
Ja:Ajde daj samo malo....
Žena:-Kolko sati ima?
Ja:Oko pola 6,ajd pomeri samo malo gaćice na stranu na brzinu ću...
Žena:-Šta bre na brzinu?
Ja:-Daj mi malo da te kresnem.Ne predomišljaj se,upišaću se i zakasniti na posao,ako budeš oklevala.
Žena:-Daj čoveče,pusti me da spavam.Sinoć sam došla iz druge.Večeras ćemo kad dođem s posla.
Ja:-Daj bre,ko će čekati do večeras.Sad mi se digo,bre ko nikad!
Žena:-Ne mogu,bre umorna sam.
Ja:-Al,sad mi je jutarnji špic,vidi al se naoštrio.Kako ti nije žao bre,pih kakva si!
Žena:-Idi pišaj proće te.Pusti me da spavam i ne lupaj vratima kad kreneš na posao,da ne probudiš decu.
U našem jeziku to su mekušci sa ljušturom koji naseljavaju rečne i morske povšine a takođe mogu biti gurmanski specijalitet. Kod naših bliskih suseda to je mesto gde se vrši mala i velika nužda, da ne kažem piša i sere.
-Oprostite dečki, fakat me je priteralo malo, da nema kakva WC školjka u okolišu, ne ?
Diznijev multimilijarder i vlasnik mnogih multinacionalnih kompanija. Naftaš, magnat auto industrije, monopolista nuklearne tehnologije. Zagađivač prirodne sredine. Na crvenoj listi Grin Pisa. Eksploatator radničke klase. Krčilac šuma. Pljačkaš blaga drevnih civilizacija. Stipsa. Na kraju, uzor za mnoge generacije dece širom sveta.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.