
Niko ovde ništa ne zna.
Pokušavaš da saznaš jako bitnu stvar i pitaš neznanca da ti kaže. Ali, saznaćeš, da ne kažem šta. Odvagao te je u svojoj glavi, brajko moj, na apotekarsku vagu i učinio si mu se sumnjiv. Reći će ti kako je nepismen, iako ima završen fakultet. Reći će ti da se tek doselio, iako mu pradjedove kosti trunu na obližnjem groblju. Reći će ti i da ima slabo pamćenje, samo ti neće reći ništa o onom što pitaš.
Dobro došao u zemlju Koštunica!
- Oprostite, je li ovuda prošao jedan veliki kamion sa šarenom ceradom?
- Nisam ga vidio.
- Ali, morao je naići ovuda! Nema drugog puta, a vi sjedite pored.
- Pusti čovjeka na miru! Mile nije vid'o kad je proš'o šleper!
- A-ha! Kako znaš da je bio šleper? Ja vam to nisam spomenuo!
- Meni su svi kamioni - šleperi.
- Ljudi, molim vas da mi kažete, izgubio je zadnju tablicu. Pobježe mi dok sam stao da je pokupim! Imaće čovjek problema.
- Pa, što odma' ne kažeš... Eno, tamo ti je skretanje za motel. Mora da je otišao da ruča.
- Aaa, konačno...
- Na ceradi mu sa strane piše "Svetsko, a naše". Lako ćeš da ga prepoznaš. Crvena Skanija. Nova, k'o da je sad iz fabrike izašla!
- Jebite se obojica!
Replika za likove koji imaju običaj da se hvale nečim što po našem mišljenju nije za pohvalu.
A: Dobio si 1. To ti je zato što ništa ne učiš. A ja sam juče ceo dan učio i zato sam danas dobio 5.
B: Pa što se meni žališ, štreberu?
Pripadnik čuvene CSI Beograd jedinice.
Jedan od najboljih forenzičara kod nas, čiji je uspeh u prikupljanju materijalnih dokaza u vidu direktnih priznanja, najveći u Srbiji.
Još dok je bio veoma mlad kod njega je bio primetan izuzetan talenat za forenziku, pa je poslat u Sremsku Kamenicu na četvorogodišnje školovanje koje je završio sa odličnim uspehom. Ne sa odličnim ocenama, nego sa odličnim preporukama starešina.
Odmah pošto je stigao u Beograd prebačen je u forenzičare kod kojih je i dobio nadimak Lopata, a sve zbog izuzetne veličine i snage monstruoznih šaketina koje poseduje, za koje neki nesrećnici koji su se zatekli na pogrešnoj strani istih, kažu da je kombinacija udarca kombija i groma od koje su često zaboravljali kako se zovu, ali ne i šta su uradili da dođu njemu pred oči.
Ponekad se dešavalo da i sam Miletov izgled, bez upotrebe lopata ili dirigentske palice toliko prepadne nekoga, da je odmah priznavao i ono što nije uradio, samo da bi senka planine koja se iznenada nadvila nad njega, sklonila se bez da mu iz udarca otkine glavu.
Šefov omiljen čovek i neko koga zovu samo kada je potrebno brzo i efikasno pribaviti ključni dokaz za osudu.
Šef: Božo!
Boža Pub: Izvol'te šefe.
Šef: Pojačaj televizor, Dačić nešto priča, a deluje važno.
Boža Pub: Evo šefe, mada priča o nekom Kaletu, brdima i planinama. Ništa važno.
Šef: Kako ništa važno Božo majku mu, kada gazda priča sve je važno. Jel ti tako i za mene kada nisam tu pričaš kako lupam gluposti?
Boža Pub: Ma kak'i Šefe. Nikako. Ja poštujem vašu reč k'o Sveto Pismo.
Šef: Tako treba. Nego reci mi šta je sa onom dvojicom u trojci? Jesu priznali?
Boža Pub: Jesu šefe.
Šef: Odlično Božo. Tako volim. Efkasno. Samo efikasno. Jesu ih odveli u CZ?
Boža Pub: Pa nisu šefe.
Šef: Kako nisu? Pa gde su?
Boža Pub: Uf Šefe, pa prvo nisu hteli da priznaju i Mita Mitologija i ja ih ispitivali onako kako ste nas učili. Dobar policajac, loš policajac.
Šef: Dobro i?
Boža Pub: I ja kako god ih malo zaplašim mašući penfrekom, Mita im donese kaficu, pa sok, pa im upali cigaru, a ja nikako da u'vatim da ih bijem, da se ljudi ne uprljaju ili ne daj Bože ispeku vrelom kafom.
Šef: Joj koji ste vi idioti, pa to svet nije video. Dobro i šta se desilo sa njima?
Boža Pub: I tu Mita dođe na brilijantnu ideju i pozove forenzičare, znaš da oni šefe ne gledaju to vrela kafa, prljava majica, ništa, a oni poslali Mileta Lopatu. Mile bio kući, jer je radio celu noć, i taman mu žena ispekla neko meso, a znaš kol'ko voli da jede, pa kada je zazvoni telefon i kada su mu rekli da dođe, on da prostiš Šefe, popizdeo skroz, dojurio u stanicu i polomio ih obojicu, da prostiš Šefe, k'o pičke. Na urgentnom su sada.
Šef: Au, pa gde čoveka od stola dižu majku im banditsku.
Boža Pub: Kažu Šefe, da je stigao nazad kući, a ručak se nije ni o'ladio.
Šef: Zajeban taj Mile, ali neka. Čelično. Samo čelično. Daj mi jaknu Božo.
Boža Pub: Idete kući Šefe?
Šef: Ne. Idem do bolnice. Jedan je pao niz stepenice više puta, a drugi se povredio pokazujući nam kako je njegov prijatelj padao niz stepenice, takođe više puta.
Boža Pub: A ako neće to da kažu Šefe?
Šef: Ih bre Božo, pa jesi ti do sada upoznao čoveka koji Mileta 'oće da vidi dvaput.
Nešto što zaokuplja bar malo pažnje kod učenika koji se vrate sa ekskurzije, kod njihovih baba koje obavezno pitaju ''Šta si jeo, jesi li pojeo sve?'', kada su učenici mlađih razreda.
Uglavnom, meni hotela, motela, restorana, menzi, birtija širom Srbije, bar kad su deca na ekskurziji u pitanju, je nepromenljiv :
Doručak : Čaj za piće, po 2 ona kockasta komada sa marmeladom i magarinom po tanjiru, kriške leba, eventualno neki kačkavalj zapakovan u foliju u obliku parčeta pice za jelo.
Ručak : Klasik - šnicle i krompir pire ! Sad, tu su moguće razne varijacije. Nekad umesto pirea imamo krompiriće, nekad pire od šargarepe valjda, onaj narandžasti ( koji UVEK ostaje netaknut od ogromne većine đaka ). Daju se različite vrste mesa, od piletine, do svinjetine i govedine diskutabilnog kvaliteta. Naravno uz to ide kupus salata. Nečega od tečnosti uz to - nema.
Večera : Neka pita i jogurt verovatno, ali naravno, i to većina ne jede.
I ovom prilikom želim da izrazim ogromnu mržnju prema stavu tih mlakonja od đaka koji nikad ne pojedu, ili uopšte ne jedu hranu koju im postave. Ja zato namerno sa ortacima uzmem i pojedem sve, čak i tuđe, i uživam da se raspravljam kad nam govore da smo seljaci, životinje ili ne znam šta.
Vesele tabletice, šarenih boja, nepoznatog sastava. Imaju za cilj da poprave opšte raspoloženje i dovedu vas u stanje po kome nose ime.
- Što si dušo nervozna danas?
- Ma pusti me! Onaj konj će da ponavlja razred, gospođica je trudna, a onaj moj magarac je digo sidro i otplovio sa švalerkom na more.
- Oćeš da popiješ jednu veselu?
- Šta nudiš leks ili bens?
- Imam neke nove plave, madžarske. Odlične su. Nema da te brigi briga.
- Daj dve! Kako se zovu?
- Pa tako - jebe se meni, ali na mađarskom.
Kad stigne proljeće i kad većinu ljudi oko vas zahvati euforija oblačenja laganih proljetnih i novih stvari. Sedenje po baštama i pokazivanje istih. Vi niste stigli da obnovite garderobu jer još grcate u dugovima od kupovine zimske.
Šta si se ti navuko tako brate pa vidiš da ima 25 stepeni, minimum.
Jeste da je otoplilo al' meni nešto zima.
Tačno, precizno odradjeno.
Dok je većina dečaka samo šarala po bojankama, ostavljala beline i blede boje, kao i obavezno prelaženje linija, devojčice su razvijale veštinu savršenstva, bojanje po linijama, gde se ne vidi pokret mlade umetnice, ostaje samo jarka boja i figura, savršenstvo na više nivoa.
-Dobro dupe ima ova mala
-Po liniji, tebra, baš po liniji
Izvikivanjem ove parole u punoj kafani pre pedesetak godina, u pravcu osobe koja vas nervira iz nekih desetih razloga, zasigurno ste toj osobi obezbedili kartu u jednom pravcu za Nago ostrvo.
U zadimljenom bircuzu, Titovo Užice 1959. godine, sede dva zemljoradnika posle napornog dana u polju:
- Aman Mile, nemoj da me zezaš više za ona 2 ara što je tvoj ćale za vreme rata granicu pomerio i zajeb'o me...budi čovek vrati medju gde je bila, moram i ja da 'ranim porodicu, imaj dušu...
- Ma zabole me i za tebe i za tvoju porodicu; taknuto-maknuto pobratime, proš'o brzi voz... okružni komesar mi je reko da slobodno ostavim medju, i da mi čuva ledja...
- ZNAČI, tako je?!
- JESTE!!!
- SI SIGURAN DA JE TAKO?!?!
- JESTE, I TI NE MOŽES NISTA DA URADIŠ POVODOM TOGA, BEDNIČE!!!
- E, sa' će vidiš... (naglo ustaje od stola, lomi čašu od pod da skrene pažnju posetioca kafane na sebe, i vikne iz sveg glasa u pravcu Mileta): MA KOME TI PSUJEŠ MAJKU PARTIZANSKU, GOVNO JEDNO KAPITALISTIČKO I PETOKOLONAŠKO?!?!?
...u tom, od stola u uglu ustaju dva UDBA-ša u kožnim mantilima, izvode Mileta (onog što mu komesar kao čuva ledja), i stavljaju ga na onaj njihov motor sa prikolicom sa strane (kao ona dvojica u "Tito i ja"), i odvoze ga u nepoznatom pravcu.
Ne znam kako je u svetu, ali ova pojava je u Srbiji smehotresna. Kao apsolvent koji studira po starom programu, pouzdano tvrdim da, makar na mom fakultetu (osrednje težine), Bolonja ravna po težini sedmom osnovne.
Svi predmeti podeljeni u beskonačno delova, izbačene najzajebanije oblasti iz matematike, fizike, mehanike....jednom rečju, sve ono zbog čega sam izgubio 2 godine, više ne postoji.
Istinita prica sa ispita, koji zajedno rade studenti po starom i po bolonji:
Bolonjez : profesore, ovaj zadatak nema u zbirci, zamenili ste brojeve, kakav je to način?
Asistent: OK, ne morate da radite taj zadatak
Stari program : zbunjeni pogled
Последњи стадијум самоће.Толико си изолован од друштва да те се ни мобилна мрежа на коју си прикључен не сећа да постојиш.
-Ко ти је то послао поруку? Нека треба,а?
-Ма какви! Стара каже да не заборавим да свратим до продавнице!
-Дај бо не зезај!Сигурно нека треба де да видим телефон!
-Ев ти начитај се!
-Стара,стара,ћале,Миле,стара,стара... јеботе шта ти имаш порука!
-Дај бо не зајебаји!
-Не зезам се,мени ни мтс више не шаље поруке!
Izjava koju izgovoriš pošto si nekog ponizio pred masom, poslao ga po burek, a sad hoćeš još i da ga dokusuriš.
Andrija: "Pazi se onoga, ima dobri fintu!"
Milan: "Ma bez brige, moj je!"
posle 2 min..... Masa iza:"Uuuuuu"
-"Dečko, meni jedan sa mesom!"
Milan: "Buraz, sjebo sam nogu, ne mogu više da igram!"
Andrija: "Aj ne seri, zajebavaće te i da te je u urgentni poslao! Stisni zube i vraćaj se ovamo!"
Tradicionalni srpski običaj da novorođenčad od strane roditelja budu počašćena imenom sveca koji je bio taj dan, vjerovatno u nedostatku inspiracije. Ipak, postoji velika mogućnost da je bračni par patrijarhalno odgojen, te da se od njih očekuje da se produži porodično ime koje nije ni sedma opcija, te se svetac nameće kao solomonsko rješenje.
- Nek se zove Spasoje po đedu!
- Znaš majko, mi smo mislili....
- Ma šta ste mislili?! Vi mislili!? Hoćeš reći da je ona mislila za tebe! Moraš jednom čovjek da postaneš i udariš šakom o sto! Treba da bude po đedu i gotovo.
- Mislili smo da damo ime po današnjem svecu.
- Aaaa...sine majčin, to je tako lijepo. Ček malo! Pa danas su Duhovi!
- Jes' vala, pošto su Duhovi zvaćemo ga Kasper.
Дојајан начин да поделиш ладно пиво с ортацима. Иначе, фора украдена од Милета који је тако делио краставац са Буљком, Мицком и Болетом.
... Једно Мицку, једно мени, једно Буљку, једно мени, једно Болету, једно мени, једно Мицку, једно мени, једно Буљку, једно мени, једно Болету, једно мени, једно Мицку, једно мени...
И паде Миле од силног пива...
Uobičajeni poziv u kafanu. "Jedna" često ume da potraje i po više sati.
-Kume, 'aj' na po jednu, brzinski, moram kući, dolazi mi tašta na ručak, obesiće me Mica ako ne budem tu.
9 sati kasnije....
-I, kaaažem ja njoj:"Ma, bole me stojko za vaš ručak, idem ja sa kumom mojim u kafanu.Je l' jasno, bre?" Jesam li joj dobro rekao, kume, je l' da jesam? Ona će meni tu....Dečko, daj još po jednu ovde!
Sadržina stola od koje padneš pod sto, što od alkohola, što od holesterola.
- Večeras je derbi, brate...'će li se okupljamo?
- Naleti, sve je spremno.
- Šta je na meniju?
- Večeras je padajući meni, biće svega, al zvezda večeri je dedina rakija koju je zakopao kad sam se rodio u nameri da je otvori kad krenem u vojsku i koju je, razočaran hteo da prospe kad je saznao da civilno služim...srećom oteo sam mu je.
- Živeo deda!
- E, jebiga zakasnio si, deda bio kolateralna šteta, živ rakiju ne da. Večeras pijemo za njegovu dušu.
- Onda za njegovu dušu u našu gušu. Stižem!
Gramatički neispravan (trebalo bi da bude po pički), ali precizan opis mesta gde se može dobiti nezgodan udarac, uglavnom pesnicom. Po pičci, znači: po nosu. Kakve veze imaju po pičci i nos? Nos ima gadnu osobinu, da kada bude udaren, iz njega počne da piša krv, baš kao i iz...
- Ovo je jače od mene. Džiberu, nemoj da ti manijak da po pičci.
- Džiberu, nemoj da ti manijak... Je l' znaš možda kol'ko je sati.
Babin redovan završetak komentara o ponašanju,(ne)uspjesima,ljubavnim podvizima,pijanstvima,tučama,diplomiranjima,zaposlenjima,ženidbama...svojih unuka.Dođe mu nešto kao "HAUG" kod Indijanaca.Toliko učestao,da redovno svi prisutni,slušajući babu,kad procjene da se bliži kraj monologa,zajedno sa njom završavaju: "...ste vi meni živi i zdravi!"
U situacijama kada se pije sve živo i kad se samo čuje živeli,živeli,cin,cin pa opet živeli,živeli,cin,cin i onda neko ko je već pijan a hoće da dokaže da nije tu zbog pića onda kaže "Ma nije meni do pijenje(pića) nego do čukanje(kucanje)"
Opravdanje nekog lika na necije kritike da po ceo dan visi na fejsbuku ili tako nekoj drugoj drustvenoj mrezi..
A:"Daj bre brate zivi malo, po ceo dan si na fejsu.."
B:"Ma nisam bre samo sto sam uso, to mi stoji ceo dan upaljeno.."
(Al malo sutra)
Krajem devedesetih,dok se jos u skolu islo sa 15 dinara(ko je imao 30 dinara taj je bio dobrostojeci),imalo se za sok(naravno u casi na slamcicu),shock zvaku(zelenu),poneku slicicu i naravno uzinu...I eto,neko se seti da pored pice,peciva,sendvica i svakojakih djakonija,napravi i kiflu sa eurokremom...Postade ta kifla hit,trcalo se cim zvoni kako bi prvi stigao na red,da pre svih narucis svoju kiflu sa eurokremom i uzivas gledajuci druge kako se guraju i skacu jedni po drugima dok cekaju u redu...
Zvrrrr....
Trcis kroz hodnike skole,laktom otvaras vrate,preskaces 3 stepenika i u doskoku vidis da ti je odvezana pertla.Ma koga zanima pertla,dodajes gas,hvata te nervoza,stizes li prvi,tu je iza ugla,jos samo par metara....PRC...vec je stiglo njih par iz drugog odeljenja i sada moras da cekas u redu sa njim.Laktas se,guras,penjas na krkace drugaru kako bi ispruzio sto dalje ruku da prodavacica vidi tvojih 10 dinara.Prodavacica dize glavu,tvoje zelje su postale stvarnost,krece sa osmehom na licu rukom po pare,uzima kiflu u ruku i priblizava se kofici eurokrema,a ti onako jos uvek zadihan izgovaras:"Meni malo vise umocite!!!"
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.