
Efektni razvejavač sumnji u kvalitet nečije stručnosti, postavljajući ga na pijedestal iznad velikana koji je po srodnoj raboti upravo i postao poznat.
- Braćori, ovo je ozbiljna pljačka, a ti mi doveo ovog goluždravca da bude vozač. Nema mi on tu njušku.
- Opusti se, matori, taj je slao Alana Prosta po pljuge.
--------------------------------------------------
- Osama, meni se čini da mi Muhamed nije najbolje vezao prsluče.
- Nema šta da brineš, Ahmede, taj je slao Brejvika po pljuge.
--------------------------------------------------
- Gospodine Palma, hvala gradu za pomoć, ali nismo sigurni da su "Pera i sinovi" dovoljno stručni za krečenje muzeja. Znate, naši zidovi su reljefni, u pitanju su replike Mikelanđelovih skulptura.
- Narode, opustite se, Pera vam je slao tog vašeg Mikelanđela po pljuge.
Priloška odredba za mjesto. Određuje mjesto koje bi predstavljalo centar centra, epicentar nečega.
-prijatelji igraju pikado:
"Piši 50, pogodio je po po' pičke."
Valuta ljudi da idu od jedne do druge ekipe i uzmu po cim džointa.
Sinoć sam videla lika koji je na ovaj način "posetio" 2-3 ekipe već poprilično razvaljen. Izazvao je čudno osećanje u meni, nešto između tuge i sažaljenja.
Do kolceta po lobanji dolazi prilikom jačeg okršaja između dve osobe,u kojoj je jedna osoba nanela drugoj osobi toliku štetu da je druga osoba završila na urgentnom sa višestrukim prelomom lobanje i trajnim posledicama.
Dva ortaka pričaju o nemilom događaju:
Mile: Ej brate,jesi li čuo što je Stevica izvoštio onog Momu? Ja se to veče prekinuo zaspao za šankom ničeg' se ne sećam.
Nikola: Ma brate sve sam video,bolje da ti ništa ne pričam,igrao mu je kolo po lobanji, ma strašno izvršio mu lobotomiju na licu mesta.
Odgovor mog pokojnog dede na pitanje zašto nije otišao na sahranu nekom od svojih poznanika.
Ja: "Deda jesi ti čuo da je umro onaj tvoj Stole?"
Deda Krle: "Jesam, pa?"
Ja: "Pa što ne ode kod čoveka na sa'ranu, bili ste dobri?"
Deda Krle: "A ko da će on meni doći..."
....i stvarno mu nije Stole došao kad je on umro
Vapaj čoveka koji shvata da je izvukao deblji kraj tokom loših međuljudskih odnosa sa komšijom.
Oko za oko
Sise za protok
Kanibalski sleng za pretnju smrću. Onome kojem se preti govori da će uskoro završiti u kazanu. Nastao je po ritualnom i zabavnom lupanju štapovima po prstima uhvaćenog plena što se još uvek koprca i hvata za ivicu kazana dok pokušava da izađe iz ključale vode.
- Babangaumbua, ali Ogbejaru je sama došla kod mene u šator, spotakla se i pala pravo na moj uzdignuti totem.
- Lažeš, Ndudiosiso, lažeš. Lupaću te po prstima!
Urbana legenda. Svi znaju nekog čijeg je kuma pašenog popravljao vrata novih Zastavinih kola i u šupljini vrata video natpis "kakva meni plata, takva tebi vrata" koji je ostavio majstor u fabrici. Postoje sledeće priče:
-mehanizam za otvaranje prozora nije radio, lik rasturi vrata i vidi letvu koja drži staklo da ne padne i papir sa natpisom zalepljen na nju
-brava ne radi, lik rasturi vrata i vidi natpis
-tapacirung sa vrata se otkačio, lik proba da ga namesti i vidi natpis na njemu
Čarobni poziv na piće kolegama sa posla po završetku istog.
Uvek se prihvata.
-E, 'ajdmo na po jednu.
-E 'jde.
I svi plate otprilike po jednu...Prs' gore, prs' dole...
I svi popiju otprilike po jednu puta koliko nas ima.
Dragi moji,
posle puno razmišljanja, premišljanja i ostalih vidova ispijanja velikih količina piva, odlučio sam da i pored ogromnog pritiska većine zemalja sveta da to ne činim i nekoliko vrlo maštovitih pretnji smrću od država sa prostora Balkanskog poluostrva, ipak napišem i četvrti, nikako poslednji nastavak "Stereotipa po nacionalnosti". U isto vreme, razlog ovolike vremenske pauze između trećeg i trenutnog dela ove značajne istorijske studije, upravo leži u činjenici da sam zbog burnih reakcija svetske javnosti nakon izdavanja jedinog ali ekskluzivnog primerka Trećeg Volumena bio primoran da se povučen na sigurno, bezbedno mesto, na kome će moja revolucionarna glava nekako ostati pripojena sa ostatkom tela. Odatle vam, uostalom, sada i pišem. U atačmentu vam šaljem novu lista omraženih nam naroda i narodnosti sa ključem razumevanja te iskonske ali opravdane mržnje. Nadam se da ćemo se uskoro videti, dragi moji. Čuvajte se od ovijeh vrućina i slušajte vaše majke. I ako se meni nešto dogodi, Stefan Kostić je.
Vaš Тх___
Tip mržnje koji osećamo prema čuvenoj kraljevini "s onu stranu" Lamanša nikako se ne može svrstati u red onih svakodnevnih, uobičajenih, klasičnih hejtova. Pre svega, on je relativno skorije prirode, odnosno datira iz vremena naše inficiranosti komunizmom i čuvenog slogana "Amerika i Engleska biće zemlja proleterska". Doduše, nije pomoglo ni to što je tadašnja srpska kraljevska porodica iz ratom zahvaćene zemlje i sa koferima punim zlata zapalila upravo na teritoriju gorepomenute monarhije. I uopšte ta čitava stvar sa monarsima ( NE sortom leptira; prim.prev.)...Koji su, bre, oni kurac pa da ih ja slušam i pokoravam im se?! Uostalom, neka im njihovi dabldekeri, zagušljivi pabovi, Bitlsi, fudbal sa sve Dejvidom jebenim Bekamom, prokleti čaj šurnaest puta dnevno i kraljica koja nikada ništa teže od šešira nije podigla! Mi smo, bre, ruska gubernija!...pardon, REPUBLIKANCI. Za sada, barem...
Francuski pederčići. I muslimani. I crnci. I modni kreatori. I francuska kujna. I Asterix&Obelix. I Žak Širak, krv mu nepristrasnu jebem! I David Guetta. I fudbalska selekcija čamuga. I Ajfelova kula. I "vidi Pariz i umri". I smrdljivi sirevi. I Toni Parker smuvao jebenu Evu Longoriju! I "La vie en rose". I lepe žene...pardon, NAJRUŽNIJE ŽENE NA SVETU. I slovo "R" kad pričaju. I profesorka francuskog iz osnovne, kurva raspala! I "Impresionisti". Et enfin, c'est fini.
- IRSKA
Zeleno, zeleno, zeleno, zel...a, da. Celt je već objasnio neke stvari...
- ŠPANIJA
Pre nego bilo šta kažem - ustanite. Jer treba ustati i odati priznanje tako moćnoj i staroj zemlji koja je i pored svojih unutrašnjih problema odvojila vreme da stane i na stranu nas sirotana ne priznavši samostalnu državu Kosovo! E, Španci, stvarno ste SRBENDE! Imate do jaja muziku, igrate najbolji fudbal na svetu, pičke vam uopšte nisu loše ( kada bi vam računali i one "kolonizovane" preko Atlantika, zajebali biste i našu ženskadiju! ), paelja je baš hranjlivo jelo a i pinjata - jer zvuči k'o da je vaša - nije loš trip! Oprostili smo vam i to što ste kraljevina i to što ste zagriženi katolici i to što je Barselona pukla i to što nas redovno prangijate na sketu. Po pitanju bikova smo, pak, i dalje neodlučni. Jebiga - jebu nas ove iz Orke. Uglavnom - Te Quiero, Espana!
U Srba, izraz "hodati go po stanu" predstavlja paradigmu samostalnog života. Dete koje odrasta u skladnoj porodici želi da se osamostali onog trenutka kad dobije iskonski, urođeni instinkt za razgaćenim šetanjem po stanu. Samo dve ljudske potrebe prethode ovoj: potreba za hranom i potreba za razmnožavanjem.
Primerci Srba su spremni da daju polovinu svojih primanja samo da bi zadovoljili ovaj hir.
"E, dobro je bilo živeti sa kevom i ćaletom, ali jebiga - završio sam faks, zaposlio se, iznajmio gajbu za 500 evra, 'oću brate da 'odam go po stanu...."
"Blago tebi..."
"Tašta mi je bila u poseti dve nedelje, i najzad je sinoć otišla.... jedva sam dočekao, malo da se opustim, oću bre da 'odam go po stanu..."
Subjektivno-dramatizovani osećaj hoda osobe sa rendom povredom donjih ekstremiteta, usled koje svaki jebeni načinjeni korak predstavlja tešku muku i svom vlasniku pričinjava neopisivu bol. Jedino što pomenuti može da preduzme jeste da stegne zube, skupi muda i nastavi dalje kao po jajima a kako bi senzaciju fakira sveo na što manji level. Jeb'o me fudbal da me jeb'o!
- Je l' možeš, brate?
- Ma, mogu, pusti me u pičku materinu...
- Ne, al' što igraš kaci retard?
- E, puši kurac, uopšte mi nije do sprdnje, znaš!
- Pa, je l' možeš da hodaš, care?
- Jedva. K'o po noževima da idem, jebote...
- Znaš kako...Bolje dideš po noževima nego pod nož, ako me razumeš...
Još jedan u nizu termina, koji, kad ga izgovorim po nekad, moju babu tera da me gleda telećim pogledom.
Sine, ajd da ješ leba.
Neću baba, jeo sam kod Bucka.
Kod kog Bucka, kuj ti je taj.
Ma u KAFANI baba.
A što ješ po kafane?
Pa ja to po difoltu.
Kuj ti je taj Dif...
Београдска легенда. Возио је неколико линија ГСП-а, с тим да је немогуће тачно утврдити које су то линије из два разлога: прво, што га многи присвајају да је возио линије које су ишле баш у њихов крај, тако да су се баш они возили са Милетом, а друго је што вероватно нико није стизао да уочи број аутобуса.
Елем, Миле је умео да паркира аутобус пун путника не би ли скокнуо до продавнице; да вози у потпуно левом правцу како би згодна госпођа (а још вероватније госпођица) стигла на време на посао, да се провоза и по тротоару уколико га мрзи да чека.
Спомињу се и неки његови брзински рекорди - од Карабурме до Кумодража за 35 минута по радном дану (а успут је и одвезао даме до посла); Миријево 4 - Трг Републике за само 11 минута, што би вероватно био његов незванични рекорд.
Почетна станица, Миле сео међу путнике и прави се луд. Људи већ почели да се врпоље, треба да се крене, почињу да гунђају, кад ће наш Ризик ''Где је, бре, овај возач? Море сад ћу ја да возим'', и седа за волан. Путници сви у паници ''немој човече стани!'', а Миле умире од смеха, и додаје гас...
Šamarčina spoljnom stranom šake po sred usta, poznata kao "po ciganski", medju majstorima ovog zahvata izučavan i kanonizovan kao "Poljubac ringle", jer je efekat vrlo sličan, pa žrtva ima osećaj kao da je poljubila usijanu ringlu.
-Mojne da te lupim jednom po ciganski, pa da vidiš šta je Poljubac ringle, ima da piješ pivo na slamčicu nedelju dana!
Prijeteća rečenica koju su nam roditelji, kad smo bili mali, upućivali kad bi napravili neki arhi-zajeb u gostima. Ova prijeteća poruka je imala sledeće preneseno značenje - ne mogu sad da te odvalim od batina, narod gleda, ali za ono što ću da ti radim kad budemo nasamo, još nije izmišljeno ime.
Komšinica: "Iju, komšija! Vaš mali mi je iščup'o fikus i polomio filadendron. I prosuo zemlju iz saksije po čitavom predsoblju!"
Otac: "Jeb..." :suzdržava se i upućuje pogled od koga se ledi krv u žilama: "Doći ćeš ti meni kući!"
Svi znamo šta je macola. Ali kad nekog pozoveš da dođe po macolu? E, to je nešto drugo... Sam udarac srednjaka u glavu, ne boli toliko kao pognut stav, glava na izvol'te i usporen hod kojim žrtva prilazi egzekutoru.
Taj čin totalne dominacije, predaje, i sloma volje, može ostati trajno urezan u sećanje. Naročito ako je po macolu došao nezreli deran, jer starijim mangupima nije odgovarajućom brzinom otišao po loptu.
-Šta ti bi da onog matorog onako odvališ?
-Ćesu? Sisa bre najobičnija...
-Što jebote? Mislim, nikad niste imali nekih sukoba.
-Jesmo, al' pre 30 godina. Poslao me po vodu kad su igrali mali fudbal, i ja je nisam pustio dovoljno da oteče.
-I?
-Ja sav sretan dojurim sa flašom, a on napije, pljune i kaže mi ''Ajd sad mali dođi po macolu, pa ćeš sledeći put doneti hladnu vodu''
-I ti naravno...
-I ja sagnem glavu, namestim mu se ko kec na jedanaest, pa kad mi je sašio, mislio sam da su mi uši došle do ramena.
-Jel bolelo, a?
-Bolela je brate i glava i duša. Glava me prođe do večeri, a dušu sam sad zalečio.
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.