
pukovnik PVO Vojske Jugoslavije, čovek koji je "video nevidljivog", i to ni manje ni više nego po mraku... Naime u noći 27. marta 1999. godine ovaj gospodin je sa nekom starom ruskom krntijom od rakete, malo modifikovanom još starijom domaćom tehnologijom srušio F-117A Nighthawk, ponos USAF i NATO-a, pravo u njive sela Buđanovci... Iako nema ko ne zna za ovaj podvig, malo ljudi ustvari zna ime ovog svojevrsnog heroja minulih nam (fala bogu) ratova! Danas čovek živi opušteno i drži pekaru...
"Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!!!"
P.S. Autorov način da kaže hvala...
Šuk. Ali onaj kulturan, slabijeg intenziteta, upućen članu porodice ili nadređenom.
Kvalitetan zajeb koji ne spada u uvredu.
Pukovnik Milenković: Stojanović!!! STOJANOVIĆ!!!
v. Stojanović: Izvolite, gospodine pukovniče!
Pukovnik Milenković: Nisam te video na vežbama kamuflaže, Stojanoviću!
v. Stojanović: Drago mi je, gospodine pukovniče.
Pukovnik Milenković: Ma šta ti men... AHAAaaaa... Poprckuješ, a?! Dobar si, vojniče. VOLJNO!
------------------------------
Majka: Jovane, kakve su ti ovo bele fleke na trenerci?!
Otac: Ma opet mi cureo onaj jebeni sladoled, saću ja to uzeti da operem...
Majka: :odlazi:
Sin: Ćale, ne bih da se mešam, ali sledeći put skini pantalone kad budeš jeo sladoled... :u sebi vrišti od smeha:
Otac: Opet ti poprckuješ mali, ajde bež' u sobu na učenje i ni reč mami, ili ću reći da ti gledaš porniće! Govedo jedno!
Pretnja nenapunjenim arsenalom. Verbalni atak koji ima zadatak zastrašivanja protivnika u cilju ispunjenja svih tvojih zahteve.
Međutim, ukoliko protivnik shvati da je sve to samo prazna priča, ili pak ukoliko je preko puta tebe jedan od onih likova iz akcionih filmova koji će hladno da ti odbrusi: ''Nema pregovora sa teroristima'' - najebao si kao žuti, sinak. Tvoja misija u koji si krenuo noseći pušku napunjenu ćorcima ovde se završava na jedan od dve načina koja si još ranije mogao predvideti: pukovnik il' pokojnik.
Nažalost, bićeš iznesen sa nogama napred.
- To je to, sad su ga preterali. Kim Ping Pongu, obavesti ceo svet da će akcija uništavanja američkih agresora i zvanično početi na rođendan moga ćaće 16. februara zime ove gospodnje!
- E? Mislim, kako to mislite gospodar Džong Ilu?
- Kako kako bre? Pa putem televizije, okači na redtjub, jutjub, smisli bre!
- Ma dobro to, nego mislim zašto? Zašto sad odjednom?
- Kako zašto? Gle šta su napisali o mojoj frizuri.
- Samo zbog toga?
- Pa ne... I zbog toga što su... Ubijali Indijance... Držali crnce kao robove... Širili agresiju po svetu... Bombardovali Srbiju, priznali Kosovo, a Šešelja strpali u Hag! SVE IH SPALITI, A VOJVODU OSLOBODITI! De su nam nuklearke?
- Koje nuklearke?
- Kako koje jebem ti oganj, pa one što smo pretili da ćemo im poslati usred Vašingtona, pa onda duž istočne obale sve do Floride BUM BUM, usta ih jebem.
- Pa nema, za te pare smo napravili statuu vašeg oca.
- Za SVE pare?
- Pa rađeno u brounzi gospodaru, jeste videli kakav je, ko da je živ, MRTVOG NE PRAVIMO!
- E ćale, ćale, jebeš me i u grobu. Ništa, ipak ti objavi da ćemo da ih napadnemo s tri-čet'ri nuklearke, ukoliko nam ne ispune zahteve. Neke, smislićemo kasnije koje.
- A šta ako provale da blefiramo? Onda ćemo mi da najebemo.
- Pošto ovi iz Južne Koreje liče na nas, reći ćemo da si njihov i da oni oće da nam podmetnu rat. Onda ćemo za primer da te streljamo na trgu. Tako da bi ti bolje bilo da pretnje zvuče što uverljivije. Aj pohitaj sad lagano i uplatider mi usput Bsk-Javor od nula do dva gola.
neverovatan obrt koji originalna misao moze da doživi prenoseći se od jedne do druge osobe
jeste c/p ali mnogo je dobro:
PUKOVNIK - MAJORU :
Sutra u 9h nastupiće pomračenje sunca,tj pojava koja se ne dešava svaki dan.Naredićete da se vojnici postroje u krugu kasarne.Odeća svakodnevna.Prilikom posmatranja te zanimljive prirodne pojave objašnjenja ću davati ja lično.U slučaju padavina i loše vidljivosti vojnike smestiti u gimnastičku salu.
MAJOR- KAPETANU :
Po naređenju gospodina pukovnika,sutra u 9h održaće se pomračenje sunca.U slučaju kiše,u svakodnevnoj odeći u krugu kasarne pretpostavlja se da će doći do slabe vidljivosti.Tada bi se iščezavanje sunca obavilo u gimnastičkoj sali.Tako nešto se ne događa svaki dan.
KAPETAN- PORUČNIKU :
Po naređenju gospodina pukovnika,sutra u 9h u gimnastičkoj sali uvežbavaćemo iščezavanje sunca.Odeća svakodnevna.Da li će padati kiša ili neće-odlučiće gospodin pukovnik.Tako nešto se ne događa svaki dan.
PORUČNIK- NAREDNIKU :
Kad sutra u gimnastičkoj sali počne da pada kiša,a tako nešto se ne događa svaki dan,naš pukovnik će iščeznuti u 9h u svojoj svakodnevnoj odeći.
DEŽURNI U GARNIZONU - VOJNICIMA :
Vojnici,sutra treba da iščezne naš pukovnik.Tako nešto se ne događa svaki dan.Baš mi ga je žao.
Poslednji pokušaj mladog studenta podstanara , da na kraju meseca ipak proba da ubedi sredovečnu gazdaricu da mu produži boravak u stanu bez para...
Il pukovnik il pokojnik!
Izraz koji se često koristi pri poređenju dvije ili više osoba koje su potpuno jednake u onome što rade i zbog čega ih porede. Iako se možda i takmiče, zaista - ne vrijedi, rijetko kad je jedan na boljoj poziciji od drugog, uvijek su im metaforička ramena u istoj liniji, potpuno su ravnopravni. Zna biti veoma frustrirajuće.
Takođe, česta je upotreba ovog izraza i pri opisivanju načina na koji se vodila neka borba, u kojoj su dvije osobe na jednoj strani postupile izuzetno hrabro i odlučile ne odustati i čuvati leđa jedna drugoj, ne mareći hoće li završiti kao pukovnici ili pokojnici.
U svakom slučaju, nikad se neće čuti u negativnom kontekstu, nego samo uz gomilu pohvala i veliko poštovanje.
jul, 2011.
I, Novak Đoković osvaja Vimbldon, postaje prvi teniser na svijetu, vladavina švajcarskog princa je konačno gotova, Rodžer Federer pada u zaborav, došlo je Novakovo vrijeme da sjedne na tron i osvjetla obraz ovoj zemlji, pokazujući koliki potencijal posjedujemo!
jul, 2012.
Osvojivši ovogodišnji Vimbldon, Rodžer Federer ponovo postaje teniser broj jedan i staje rame uz rame sa Đokovićem. Razlika između njih dvojice je samo nekoliko poena, bla, bla, bla, bla..
Biti veliki u porazu. Biti pokojnik, ali i pukovnik.
Ovca. Najveći blejač među životinjama. Ali, ako vi sebe smatrate čovekom, bez obzira šta vam ukućani, komšije i ona devojka iz kluba što ne da da je spavate kažu, a dobijete etiketu ovce, svakako da nešto nije kako treba. Prevara. Nasamarenost. Kao kad nekoliko visokih predstavnika EU kaže finim domaćim političarima, ući će Srbija u uniju. A kada fini političar napusti prostoriju i prione na krkanluk, gorepomenuti ružni, antipatični ljudi spomenu i nastavak trilogije Srbija u Eu, Kurac i počnu da se smeju kao baba na Kursadžije. Treći deo je u pripremi, a radni naziv je Hoće Kurac.
Znojiš se. Osećaš kako ti raste runo. Nažalost, nije zlatno. Vidiš da si uhvaćen u mašinu. Ne vredi se opirati. Nemoguće je. Već si na dnu. Prepusti se trenutku. Uživaj. Pokaži zube, nasmej se i pusti da te šišaju. Oseti kako znoj polako prolazi.
- IJU! Crni sine, jesi li to ti?
- Ja.
- Ti?
- Ja.
- Sigurno? Kao da si izašao iz pesme Novice Zdravkovića!
- Ja.
- Pa šta ti se desilo?!
- Upoznao neku devojku...
- Pa to je ČUDO!
- Da. Upoznao devojku i otišao sa njom na žurku njenog društva.
- Oženio si se?!
- Ne. Čak razmišljam da se zamonašim. I tako sednemo mi na seljobus i odjašemo u sumrak. Zonu sumraka.
- Gde?
- U neku Kaluđericu. Uđemo u nešto što oni nazivaju kuća i imam šta da vidim.
- Šta si video? Prosvetljenje?!
- Više vuče na tamno crnu. Sekta. Sve neki kultni likovi. Za dobrodošlicu sam morao da pustim da mi skrate kosu i urežu JKNC na frizuru.
- A to znači šta?
- Jelena Karleuša, nikad Ceca. Fini ljudi. Domaćini. Sedim ja u kauču, sklanjam miša sa butine dok se lik samozadovoljava spavanjem super secka, kad rekoše da sam ja TAJ!
- Koji bre?
- Ne znam, ali siguran sam da su mislili na reč KRETEN!
- Pa što ne ode odatle crni sine?
- Kad sam već ispao ovca, pustio sam i da me ošišaju. Otud ovaj prokelj zaheftan za obraz, ako si se pitala.
- Nisam. Mislila sam da je normalno imati biljku koja je jeftinom heftalicom prikačena za obraz.
- Nije.
U poznatom crtanom filmu Obeliks je upao u bure sa čarobnim napitkom i dobio snagu kojoj može da parira samo Bata Živojinović dok mlati Švabe po Sarajevu.
U nekim zajebanim krajevima naše zemlje, il' što bi đedo rek'o 'de je naša noga kročila, da bi otac dokazao familiji da si njegov sin, morao je da te umoči u bure rakije i ti ako ne zaplačeš, nji'ov si, a ako pustiš suzu ili ne daj Bože vrisneš, teraju te kod kevinih da završavaš visoke škole i budeš lekar... Jebiga, neće se 'nol'ka trava sama kositi i goveda iz zijana ćerati, jeb'o li te ćaća. Da neće njihovu hajdučku krv tamo neki doktor, naučnik ili Bože ti sakloni profesor da produži? Neće. 'Ajd da je vojna akademija, pa da shvate. I đedo je tako. Pukovnik u penziji, dva rata preterao. Ne pada iver od klade daleko.
-E, pa kume... nek' je sa srećom kuronja! ...cep, razdrlj, cep...
-Fala, ljubi te kum! ...cmok, cmok, cmok... i ti jednim da nas obraduješ, pa da i tebe malo pocepamo, kad ti već ne cepaš ništa, ako me razumeš...
-Biće, biće... Ako Bog da, kol'ko već sledeće jeseni!
-'Ajde, ja već ove godine ostavljam jedno bure da testiramo malog...
-Biće to tatin Obeliks, jeb'o sam mu majku...
Osoba poreklom iz Srbije koja podržava sve moguće teroriste i diktaktore iz
Bliskog istoka,dal bi to bio Musliman,Iračanin,Cigan toj osobi je jedino važno da NATO i Ameri izgube,
1.Živ je Sadam,umro nije,Dok je bratstva i revolucije.
2.Napred pukovnik Gadafi!!!
3.Eej Obama,kara te Osama!!!
(ove rečenice su izmišljenog konteksta i nemojte ih svatati ozbiljno).
(edit.)4.Ziveo Andreas Breivik!!!
Namjestiš loptu na bijelu tačku, uzmeš zalet i zapucaš je onako muški, pa makar ti prečka odzvanjala čitavog života. Ili, ako si još veći mudonja, izvedeš panenku, pa - pukovnik il' pokojnik.
Je li to toliko teško, sunce mu jebem?
Al' 'oćeš... Uvijek se tu nađu neki Španciganci, Portuganci, ili neke njihove prekoatlantske pošpanice kojima je duša da dobro istrzaju golmana prije nego li upute svoj cijenjeni šut. Zastajkivanje se nekad sankcionisalo. Danas se svi drže pravila gdje stoji da se penal ponavlja samo u slučaju kad je igrač zastao pri samom šutu, dakle, u zadnjem koraku.
Ni ljudi, ni sela, žao mi golmana. Mogu misliti koliko je bijedan osjećaj kad te kretenčić koji sebe naziva zvijezdom, iscima k'o malog majmuna ne mareći što će zbog toga ispasti mindža. Ona najgora, neoprana. Živim za dan kad će jednom od njih da prekipi, pa da loptu izvadi iz mreže i nabije je fićfiriću u usta k'o prasetu na poslužavniku.
Plaćam pivu čitavoj kafani.
- ...Sledeći izvođač za Brazil je Nejmar. Evo ga, uzima kratak zalet, KREĆE, staje... KREĆE, staje... KREĆE i GOOOOOL! Publika je u transu. Ali pogledajte golmana Čilea! Ljut je kao ris. Pritrčava Nejmaru... AUUUUUU! Kakav brutalan udarac trepavicom! Nejmar se bez svjesti skljokao na teren...
- To, golmane, u oko te ljubim! Mali! Pitaj šta piju pičke!
Jedna od najzajebanijih, kriminalan pičić takoreći. Može da se poredi sa zmijom koja čeka svoj plen, nepomično stoji i ne napada čim ugleda malog i jadnog pacova nego čeka dok se ovaj ne okuraži i priđe na distancu sa koje mu nema spasa. Onda mu jednim brzim potezom uruči kartu za večna lovišta.
E tako i vlasnice ovih prepodobnih pičića. Čekaju te da omirišeš njihovu baklavicu koja još pride pušta mirise i ,čini ti se, nektar uvezen direktno sa Olimpa. I taman kada si pregoreo od želje da probaš desert ona krene da te odgovaraju od tog svetog zadatka. Tu izbija na površinu krimogena pozadina pičića. Satrećeš se kao crnotravac na mešalici samo da nasloniš nos na taj venerin breg. Na kraju to bude klasična pukovnik il' pokojnik priča.
Malo sile nikome nije naškodilo. Osim tebi, jer prepodobni pičić je poznat po izvođenju kombo završnih poteza u stilu Sonje Blejd.
- Dušo, vidi što sam kupila nove gaćice. Baš su cakane, vidiiiiiiiiiii.
- Ae pomeri se leba ti, sad će Dnevnik.
- Ali vidiiiiiiiii, ima i srculence dole.
- Ma kakvo sr . . . :snif: snif: . . . đido 'vamo da pogledam to izbliza.
- Pa video si, šta sada ima da gledaš.
- Dođi bre časkom, izvuk'o ti se konac. E jebiga, nije konac. Daj da pogledam iznutra možda imaju neku grešku ako me razumeš.
- Neeeeeeeee, kako si pokvaren. Nemoj to da mi radiš, nije mi do toga.
- :šljis po guzi: Lezi dole i ne ustaj!
- Zašto si tako surov? Nemoj! NE! Ne, neee . . . . . . .DAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAHHH! . . . dušo jesi dobro?
- Opušteno, samo si mi malo iščašila vrat, pozovi hitnu i sve je u redu.
Kad vaše ime prevaziđe funkciju koju obavljate
Nekada davno smo se zajebavali na temu, koji je najviši čin u JNA?
Gradacija je išla otprilike ovako: General major, General potpukovnik, General pukovnik, General armije, Admiral flote i kao najviši čin: Branko Mamula.
Najčešce je to dobrodošlica koju često čujemo u američkim filmovima. One su često surove prirode, podcenjivačke i znaju da omaložavaju vojnike, da l' oni bili dobrovoljci ili regruti. To može da bude nešto ovako:
Pukovnik: Dobrodošli kerovi. Svi ste vi ovde obična govna, kojima ne bih dao ni da mi otplivaju niz wc-šolju. Svi oni koji su do juče sisali majčino mleko, kunem vam se ovim značkama, propišaćete ga sutra. Pola vas ce već sledeći dan da traži da ode odavde, cime ćete dokazati da niste ništa više od običnog zglavkara. Nećete imati pravo na greške. Svaka vaša greška biće najstrožije kažnjena. Ima da mi se obraćate sa "sir,yes sir". Jedan vaš prestup i vašim guzicama ću brisati moje cipele. Još jedan prestup i skinuću vam kožu s ledja kako bih ispolirao svoj kabriolet, mada bih pre uzeo krpu i njom polirao nego što bih dozvolio da vašom bednom kožom čistim ista.
Regrut: Sir, smem li da piam nešto?
Pukovnik: štaaaaa!!! Čiji se to kurvin sin udostojio da me prekine??? Brzo se javljaj ti mali psu ili cu tvoje oci staviti na tiganj i ispržiti ih mom mačoru za veceru.
Regrut: Sir, ja sam sir.
Pukovnik: Tiii??? Kako se usuđjuješ ti mala vrećo govana da prekidaš moj govor? Straaaaažaaaa, vodite ovo govno u kupatilo i dajte mu četkicu za zube da čisti. Ne puštajte ga dok celo kupatilo ne bude blistavo kao moje cipele...
Eufemizam za bombardovanje.
Srbija, Libija, Irak, Avganistan...
- Gospodine Obama, Pukovnik Gadafi vas 'nomad prozivao na generalnoj skupštini Ujedinjenih Nacija!
- Ma nema veze, nego da mi uvedemo demokratiju u Libiju. Pošalji im par nosača aviona na moj račun.
Koga mrzi da čita nek ide dole, na žuto.
Takvi smo ti mi brale, nema s nama zajebancije. Široke duše a teške, veseljaci, gostoprimljivi al zajebani kad popijemo. Dert, sevdah, karasevdah, ludilo, krv, žile, Lazar Ristovski grize žicu od struje, Biba prži viršle, Nole se lupa po srcu oće infarkt neće infarkt.
To ti je Srbija, brale, ludilo 24 sata, nema s nama zajebancije.
Najlepše žene, drugovi sa aljaske, i kad se tuca i kad se pije, sve radimo do daske do kraja, krejzi srbs, život pijemo do njegovih dubina, sve smo videli, sve znamo, sve smo poznali, i akademici i mangupi sa kaldrme, al po mogućstvu skadarlijske.
I bitanga i pesnik i bokser i nežna duša, i Mika Antić, i šarmantni varvarin, pukovnik Vranić i pevač švaler Drakče.
Sve sam ti ja to, i balada dekadenta, kockar, vagabund, nesrećni ljubavnik, najbolji jebač, pevam, skačem, pucam, crtam, ma ludilo, Popara, cicvara, Broćić Jelena.
Sve opraštamo, sve zaboravljamo, svima, duša slovenska, doduše ne damo bratu pola kuće nek crkne ko podstanar sonolkom familijom.
U suštini smo govno, al veliko i meko ko duša, al znamo opasno da zasmrdimo kad shvatimo da nigde ne možemo da prismrdimo.
Što kaže Duško, lako je nama da budemo teške i velike duše kad nam ništa drugo ne preostaje, kad ništa drugo nemamo. Ili koga mrzi sve ovo da čita, sažetak:
Nisko i loše prikrivena samozaljubljenost.
Bez pokrića.
- Dušaaa nam je teškaaa al je velikaaa slavićemo život slaviti doveeekaaa!
- Koji bre ti život slaviš, ni slavu jednu ne možeš da preslaviš i spremiš kako treba? A i duša, mesec dana mi pričaš kako ti Marko duguje dvestadvanes dinara!
- Šta?! Ne čujem te od muzike, konobar, daj za mog nadrndanog drugara još jedno pivo, njega malo teže vata.
Ako ne možeš da ih pobediš pridruži im se.
Pre toga se napij. I to od jebenog jelena, lava isti kurac.
Vidiš sebe kako pevaš duša nam je teška... i ne veruješ.
Ovo sve ćeš mrzeti kolko juče, mrzeo si i sutradan, a sad... a sad, ma ko ga jebe!
Šta ćeš, naše si govno ipak, samo malo teže gutaš pilulu duše od 500 miligrama, tešku ali veliku, izdaje se bez recepta, al sa ogromnim, praznim, računom, na kraju.
Lek duše gde su jača neželjena dejstva i kontraindikacije.
Izraz koji postoji samo kada se pređe granica normalnog, i uđe u paranormalno, da ne kažem nenormalno. Da nisam čuo rođenim ušima, ne bih verovao da postoji. Ipak, to je samo još jedna potvrda teorije da se svaki dan nauči nešto novo.
Drugar se sprema da priđe devojci sa kojom se gleda celo veče. Pošto je jako stidljiv, trebalo mu je vremena da skupi hrabrost i pored ubeđivanja da nema šta da izgubi. Na kraju, odlučuje se na sudbonosan korak - il' pukovnik, il' pokojnik. Prilazi:
- Ćao. Ja sam Miloš. Učin...
- 'Ajde nećao, majmune jedan!!!
Devojka se okreće, i odlazi u nepoznatom pravcu...
Običaj nastao u vremenu kad se samo pravi muškarac mogao ženiti. Vrijeme kada se ljubav morala zaslužiti. Ali ne kao danas kad ti djevojka kaže kako ne daje na prvu loptu već se moraš potruditi, a imaš vremena dok na njen astal ne padnu ključevi od merdže ili neke spirine smućkane u onoj barmenovoj limenoj kantici. Muški, srčano, do koske da zagrizeš i da zaslužiš.
Otimanjem mlade si dobijao poštovanje svojih prijatelja, njenog zaseoka, tj. njene uže i šire rodbine, jer u zaseoku su svi neki rod, svojih konkurenata. I što je najvažnije, dobijao si i njeno poštovanje, jer može nju ćaća obećati i hajduk Stanku, ali ti si otmicom pokazao da si spreman ići do kraja svijeta pa i više, ukrasti je ćaći ispred nosa, i to si spreman učiniti prije svih drugih pa je penjanje na nju i pijedestal pobjednika sasvim argumentovano . Iz tog poštovanja poslije se rađala ljubav i gomila djece. To je kao kad protivničkoj tvrđavi skineš zastavu i odneseš je u svoju tvrđavu.
Počinjalo je obično na zboru, eglenišeš malo sa njom, baciš abrajz, ašikuješ, pokloniš jabuku. Odeš da pitaš njenog ćaću za ruku. Dobiješ ruku najčešće, preko svoje labrnje. I onda uveče okupiš ekipu , razradiš taktiku, i po mladu, pa il' pukovnik ili pokojnik.
Danas je ovo ostalo samo huk vjetra kroz bukovu šumu usljed promjene sistema vrijednosti, razvoja Krivičnog prava i sličnih gluposti, pa ti preostaje samo jadikovka zbog kurve sudbine i pravljenje budale od sebe pod njenim prozorom.
Sjedio sam k'o sajla smotan u fotelji i blejio u tv. Sa moje desne strane sjedio je did i ispijao 8 čašicu rakije uz šolju kave...
-Mili Bože, samo se pitam oš se ti ikad uspjeti oženiti tako metiljav i smotan, po vazdan pred ovim drndalinama, jeb'o te ćaća što ti pokupova. Tačno mi žao one rakije što sam je odvojio kad si se rodio, prije će je bardak popiti nego ja.
- Ne nadaj se dide, nemam posao, nemam stan, nemam auto, nemam ni pare, pa kao logična posljedica toga nemam koga ni oženiti. Go sam k'o pištolj!
-NJEMEM NJANJ , NJENJAM MAUTO, NJEMAM ONO NJEMAM NJONJO! MRŠ STOKO! Mi smo bolan iz očiju krali cure, otimali, ja sam bio glavni u srezu za isplanirati otmicu. Ja bolan kad se nađem na seoskom putu za kakvom mladicom a ona vodi blago, ja odma za guz ščepam.. Viče ona: „Nemoj uteče mi blago“. A ja velim :“Ma pusti blago zna ono đe mu je štala!“. I namah za grm. Joj kakvi ste vi bezmudi, ništa, samo se pravdate, u moje vrijeme ženu nisi smio do zadruge pustiti samu, triput bi je pojebalo u jednom pravcu, a vidi vas! Sad ću da ti pripovjedim kako smo išli oteti mom kumu ženu...
Ošacovo on nju na zboru, tražio od ćaće ruku, ovaj nije dao. Još snijeg bio. I mi odlučimo nju ukrasti. Sve ja razradim plan, kako se riješiti paščadi u zaseoku njenom, pa nadalje. Priđemo kući, osmotrimo, bacimo se na prozor. Mala otvori, mi odmah za ruku, i trk! Al' kurac! Jeb'o joj pas mater,i onu spavaćicu zakači se na prošće, a ona u trku, pa kad je to zaparalo, pola zaseoka se diže odmah. Ostade mala na prošću visiti, trga jadna onaj proštac, a braća i rodbina već dostigli punu borbenu gotovost.
-Pa jel uspjela odvaliti proštac?
-Nije ona , ćaća njen, i to meni preko leđa. Taman kad smo im odbili prvi napad, nađošmo se između dvije vatre, došla još jedna grupa krasti mladicu. A sunce ti jebem pa ti ne znaš s koje te strane biju. Mora da nam je neko ubacio „krticu“. Samo šiju, k'o singerica. A mlada onako izbeućena nadu bježati bosa preko polja , taman je kum upozori da je može nešto ubosti, kad ona stade na bocu, blebnu, jeknu brate k'o ovca. Kad smo vidjeli šta je bilo, morao sam budućeg priku ošinuti ušicama među oči samo da dobijemo na vremenu i pokupimo mladu da je nosimo. (navi malo rakije)
-Stani dide kakva boca, sad si rekao da je bio snijeg...
-MURŠ! Kakav snijeg kakve pičke materine. Janja k'o anđeo gdje stane nogom tu odma' jagorčevina i ljubičice niču k'o da je Vrbica. Nego druga nas muka uhvatila, doćeralo nas do duvara, nemamo kud bježati, mi na litici a pod nama Vrbas... Veli njen ćaća : "Taj ne kosi niti cijepa drva , nisi njemu ćeri ni zadnja ni prva". No se lijepa ljubovca ne da prevariti pa veli:" Niti kosi niti vodu nosi , ali zato druga posla znade, džaba ti ja govriti sade. Il' ću njemu il' kanjonu Vrbasa, a kum da nam bude ovo momče što je visoko kao bor, a plemenito k'o iz juačkije pjesama"- sve upiruć prstom na me. Pogodi me brate ko Mijatović prečku... I ja onako gledam, nema druge, ja kuma i kuma- Janju i skočimo mi sa one litice, sunce ti jebem padao sam k'o Alisa u Zemlju Čuda.
Kasnije smo, morali kriti mladu u Aleksinom svinjcu dok se nije potjera smirila i utanačio miraz.
E tako se to nekad radilo. Deder natoči još jednu da sperem ovaj mulj iz grla.
Није неоствариво, али је потребно уложити изузетно велики труд, много рада и исувише свог времена. И, чак и поред тога успешан исход није загарантован.
Питање је: Да ли си дорастао томе? Мислиш ли да можеш да се носиш са тим? Јеси ли способан да се ухватиш у коштац и да ризикујеш.
С једне стране, уколико се одлучиш да га загризеш и успешно сажваћеш, није искључено да ћеш га током времена тешко варити док, са друге стране, неуспешан исход жвакања таквог једног залогаја (ако се уопште и одлучиш да пробаш) може те довести у незахвалан положај, да будеш извргнут руглу или са чак и већим последицама.
Добро процени своје могућности и некa тe прати срећа.
- Шеф ми понудио место генералног, каже препознао потенцијал али то место је само по себи велики залогај и за искусније од мене.
- Па и јесте јеботе, нема четири месеца како си почео да радиш, још се ни овде ниси уходао. Шта си му рекао.
- Прихватио. Па, ил' пуковник ил' покојник.
- Свака част матори, треба имати муда. Желим ти сву срећу овог света!
Udaram te, ali se bojim da ćeš me samleti kao debeli mesar sa znojavim rukama but.
Trenutak epskih razmera, dok tvoja ruka hita ka protivniku. Zadajem-ti-bol-bojeći-se pogled je uperen na metu. Pogled pun straha za egzistenciju i budućnost. Da li će ti stavljati nadgrobnu ploču, ili ploču Tome Zdravkovića na trodnevnoj svadbi ispod šatora? Ispred tebe je zid, šestokrilni orman sa mudima kojima pravi brazde bolje nego Ferguson. Nastala je frka. Nema nazad. Pukovnik ili pokojnik. Biti ili ne biti. Pitanje je sad.
Nesigurnost izbija iz tvog pogleda. Šta će biti kada mu okrnjiš gornju trojku pesnajom. Izjeda te strah da će za 41 dan doći tvojih 40 dana. Usrao si se, a govno je već na pola puta do tabana. Plašiš se da će te taj zid od armiranog betona poklopiti i da ćeš proklinjati dan kada si izleteo iz vagine. Malo je mesta za optimistične misli. Naziru se negde daleko iza bojaznosti koja ti je duboko u kostima. Da li će, umesto kupovine crne vune na veliko od strane tvoje keve, doći tvojih 5 minuta? Da udariš! I pobegneš. Klasičan hit and run. Nadaš se da ćeš uspeti da poljuljaš temelje zida koji stoji ispred tebe, i da zaždiš koliko te noge nose.
Prelomni trenutak. Sekund. Momenat. Deluje kao večnost. Sve je tako nestvarno. Udaraš u beton, pa gde puklo da puklo. Tvojih 5 prstiju se urezuje na njegovoj faci. Cepaš kao Tajson u najboljim danima. Nema sad vremena za kidanje uveta. Gledaš kako pada i prpa! Da li ćeš uspeti da se izvučeš? Krećeš u šprint iz letećeg stava. Dok adrenalin pumpa, trčiš brže od Bolta, kao da te juri čitava parada nastarnih crnaca sa palamarama do poda.
Još ti iz glave ne izbija taj magični milisekund, taj pogled. Sve je to ostalo iza. Već si istrčao polumaraton na kom bi ti i Gabrselasije, u najboljim danima, pozavideo. Usrao si se, ali si prvi udario. Sada osećaš kako ti muda udaraju o asfalt. Uspeo si.
Operacija "Milosrdni Andjeo" u vaskolikom srpskom narodu poznatija kao bestijalno orgijanje Golijata nad Davidom
Pracka je uspela samo u slucaju Nevidljivog bombardera F-117.
Obaranje F-117 kod Buđanovaca je događaj tokom NATO bombardovanja SRJ koji predstavlja prvi i jedini potvrđeni gubitak aviona NATO alijanse izrađenog u stelt tehnologiji. Avion američkog ratnog vazduhoplovstva Lokid F-117A Noćni soko sa oznakama AF 82 806 HO (baza Holoman, Novi Meksiko) je oboren 27. marta 1999. godine, četvrtog dana NATO bombardovanja, a oborio ga je 3. divizion 250. raketne PVO brigade Vojske Jugoslavije, kojim je komandovao pukovnik Zoltan Dani pogotkom iz modifikovanog ruskog raketnog sistema S-125 Neva. Onesposobljen za dalji let, avion se srušio u ataru sremskog sela Buđanovci kod Rume.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.