
To čini osoba puna sebe, narcis, neko ko sam o sebi priča hvalospeve.
M: Sinoć sam izašao sa onom malom slatkom Tamarom, otkinuo sam na nju, znaš i sam koliko sam cimao Vuka da mi nabavi njen broj.
B: Opa matori, iiiii?
M: Ma pozeleneo sam od razočaranja, mala je težak kreten, nije zatvarala usta, puna je sebe. Počela da mi priča kako je ona i u osnovnoj već znala da je najbolja riba, kako su joj njeni za 18. rođendan kupili auto, da ona za veče potroši minimum 50 eura, kupuje samo u firmiranim radnjama, uglavnom ni jedna bitna žurka ne može da počne bez nje, nju je cimao i onaj košarkaš, ne znam kako se zove ali je poznat,. Pazi kad mi je rekla: "Imaš sreće što sam pristala da se vidimo, ali to je samo zbog Vuka, moj broj teško ko može da nabavi".
B: Au, jebote pa baš je mala kreten.
M: Znači riba je totalni skot, samo o sebi priča, i to nema mere, bukvalno menja JA po padežima, ja se smorio ko pacov.
Loše, braćala, loše. Čim ti se krenu obraćati ovim terminom ili ga nedajbože počneš sam koristiti, znaj da nije dobro. Život ti postaje gomila govana, sa tendencijom da bude gori.
- Imam drugaricu za tebe, Jovana se zove. Pravo je slatka, a i dobra u duši, rekla sam joj da je vodiš u bioskop i na večeru.
- Nemoj leba ti, zadnji put kad si mi slatku drugaricu dovela, poginuo sam sto jevreja...
- Cicijo!
- ...u mekdonaldsu jebenom! Radnici pitali jel dečji rođendan. Mene blam, ona nije ni veštačkom obrvom pomerila.
- U odnosu na ono lešće koje inače jebeš, Jovana je premija, skote.
- Premija od kolko kila?
- Osamdeset u vrh glave, kunem se. Bez kostiju.
‐------------------------------------------------------------------
- Kojim dobrom, sine? Nisam te videla otkad je Sloba pao.
- Vratih se, majčice, domu svome. Prokleta je Norveška i zlato što sja. Šta je visok životni standard, besplatno školovanje i tries dana plaćenog godišnjeg u odnosu na ljubav i powerslavlje kojima me maika Srbija greje svaki dan. Kasnim na večeru jer sam ljubio svaku stopu ove svete zemlje otkad sam izašao iz aviona.
- Dakle, deportovali te, sine?
- Jesu, majčice. Imaš li možda cigaretu?
Osoba čije se enigmatično prisustvo samo konstatuje, sa minimumom posvećene pažnje i bez ikakve interakcije sa istom.
- Detektuj ovu pojavu.
- Vidi stvarno. Mislio sam da je okrenuta leđima.
- To su naočare za sunce. Gde su tebi cvikeri?
- U džepu. Boli me glava kad čitam bez njih.
- Sad znam da si pošao u kladionicu, ništa drugo i ne čitaš sem kvota.
(misteriozna figura u crnom) - Momci, znate li da je na današnji dan pre petnaest godina ubijeno deset Albanaca u šumama oko Prizrena? Pogledajte ovaj letak, niko nije odgovarao za taj zločin, navodno su odgovorni monstrumi poginuli u istim tim šumama. Čisto zataškavanje. Momci? Alo, jel me slušate?
- Sećaš se kad nam je Naučnik pričao da ako uzmeš liste iz svih kladionica, možeš da raspodeliš uplate da sigurno dobiješ?
- Moje noge se sećaju. Na šta smo beše potrošili trijes dinara dobitka?
- Na poklon za Naučnikov rođendan. Tad sam počeo da nosim cvikere, spontano sagoreo dabogda.
- Momci? Ej! Klerofašisti, znala sam. ISTINA ĆE BITI REČENA!!!
Multifunkcionalan lik, potrčko, švercer, deda-mraz i irvas u jednom. Pametniji među njima u otadžbinu se vraćaju isključivo inkognito.
- Mama, svratiću kući za vaskrs, dolazim samo na dan-dva pa neću da nosim mnogo prtljaga.
- Jao sine dobro da si javio, evo baš nam tetka Mica priča kako bi bilo lepo da joj poneseš jedno 100m baštenskog creva i bar dve bale najlona za plastenik, toga ima tu kod tebe kolko oćeš.
- Ali...
- I ujka Miša je gledao neki katalog kod nas i mnogo mu se dopala jedna motorna testera, javiće ti tačno koji model, i da turiš pod ruku koji galon bezolovnog za nju, to je tu jeftino.
- Pa, ne mogu baš...
- I mala Naca ti je sastavila listu neke kozmetike i par krpica da joj poručiš, to je ovde jako skupo a stasalo je dete za udaju, red je da se ulepšava, neće biti više od petsto dolara, poslaće ti pare čim joj bude rođendan u septembru.
- ... ... ... dobro mama, doneću.
- Tako lutko mamina, ako se još nečeg setimo javiću ti, pazi na sebe.
Ne, nije to onaj što voli da se šuri u plinaru, da prostite gej.
Ovo je izraz za nekoga ko je ljigav. Pizda klasična. Rednjara najgore vrste. Loš čovek. Voli da utera pušku na kvarn'o više nego leba da jede. Lik koji nema obraza ni časti.
- Ja ne mogu da verujem koji je Coa pederaš.
- Što?
- Išli Đole i on ulicom, vide neka tri lika naslonjena na ogradu škole i tu im Coa nešto dobaci, oni se zalete, on pobegne, a Đoleta usrali od batina.
-------------------------------------------------------------------------------
- Brate, imam do jaja akciju.
- Kakvu?
- Da čuknemo jednu gajbu.
- Može. Gde?
- U kraju ovde.
- Au, je l' mora u kraju baš u pičku materinu?
- Jebiga, sad je šansa ozbiljna.
- Čiju?
- Od Andrije malog iz žutih zgrada. Pun je k'o oko mali.
- Daj brate, neću to. Nemoj biti indijanac, umro mu je ćale fazon pre metar dana ili tako nešto, a i poznajemo ga. Družimo se pomalo.
- Brate, to je i poenta. Sad kad mu ćaletu bude četr's dana, nema nikog gajbi, svi na groblju.
- Ajde pali bre pederašu jedan odvratni, ako se nešto desi u narednih pola godine na njegovoj gajbi, svima ću u kraju reći da si ti to uradio, odlomiće te ko god da te vidi, majmune jedan.
-------------------------------------------------------------------------------
- Kebo, šta si uz'o Saši Matiću za rođendan?
- Piratski povez.
- Koji si ti pederaš, nevera.
- A šta si mu ti uzeo?
- Dvogled.
- Hehehehe
Kad mi je bilo 30 godina napustio sam rodni zavičaj i jezero svog zavičaja, i otiša u goru. Tu sam se napajao svojim duhom i svojom samoćom i nije me to umorilo za 10 godina. Tad sam bio stidljiv lik koji je odlučio da pusti bradu, i sve je počelo od tad da se menja. Možda me i znate kao riđeg frajera iz reklame za viski Dejvida Bekama. Da biste stekli prijatelje potrebno je uložiti napor. Mala je verovatnoća da će neko sam poželeti da vam bude prijatelj ako se večito sklanjate. Stoga odlučih uz konsultaciju sa suncem da se vratim nazad u rodni zavičaj i jezero svog zavičaja. Diploma je mogla da me odvede u inostranstvo, da sreću potražim tamo, mada sam i u novobeogradskim blokovima, gde sam odrastao, imao stan, posao i sve uslove za život. Ipak, odlučio sam se za selo.
Ljudi su spremni na bračni život samo kada su socijalno, emocionalno i psihološki sazreli za preuzimanje odgovornosti. Uslov za to je da se psihološki odvojite od primarne porodice, odnosno da ste sposobni da samostalno donosite odluke. Kad se samo setim da sam do juče bio sveže obrijan. Nisam ni slutio kako svrab moje riđe ukovrdžane brade može da bude erotski privlačan, upozoravam na vreme da ovim stvarima nulti zakon termodinamike može biti doveden u pitanje.
Dolaskom u rodni zavičaj i jezero svog zavičaja bio sam iznenađen velikom promenom. "Sve mi nedostaje!", kratak je i jasan komentar mnogih čitalaca "Blica" na naše pitanje "Šta vam najviše nedostaje iz vremena stare Jugoslavije". Ja kažem da mi najviše nedostaje sloboda koju smo imali, a sada mora čovek da trenira borilački sport, jer ne zna šta ga čeka na ulici. Nasilje je katastrofa. Tito što nam je dao, to ne može da se vrati više ko god da dolazi ovde na vlast.
Kao što se da pretpostaviti sreo sam dosta poznatih lica ali mene teško bilo ko da je prepoznao. Uvek sam mirisao na viski iz reklame Dejvida Bekama i nivea kremu koju sam nanosio na svoju senzibilnu kožu. Prvo mesto u kom sam okušao svoju sreću bio je naravno veliki motel, koji je držala ko drugi do Švabica. Nisam ni mogao da pretpostavim da se to mesto toliko premenilo. Ranije si mogao tu da sedneš i na miru popiješ nes, hladan-nemućen. Ali sad se pretvorilo u pravi kupleraj oprostiće čitalac na izrazu. Ali kao što rekoh, u svojoj brđanskoj naivnosti, napojen svojim duhom u samoći koje me nije umorilo ni za 10 godina uopšte nisam mogao da pretpostavim kakvo je to mesto danas.
Dobio sam dovoljno slobode za manipulacije i prevare. Krenuo sam sa drugaricom da proslavim rođendan. Pre toga, napunio sam džepove novcem od familije. Bili su izdašni. Drugarica je, dok smo pili i pušili, odjednom rekla: "Hajde da se častimo heroinom". Nije trebalo dvaput da kaže. Imao sam dovoljno novaca.
Uh, kako sam se navukao. Gde sam bio čitavo vreme, grdio sam sebe. Ovo je prava stvar; heroin je kul, vrtelo mi se u glavi. Tako je krenulo, od jedne osmine dogurao sam do dva grama dnevno. Drugaricu sam ostavio kada je počela da se bode. Nastavio sam sa šmrkanjem. Našo sam novo društvo. U njemu obavezno diler.
"Nemaš pojma o životu u raju ako nisi probalao ekstazi", čuo sam izgubljeni glas. Probao sam. Nešto me podiglo. Ponelo put neba. Leteo sam visoko iznad rodnog zavičaja i jezera svog zavičaja, i svima se podrugljivo smejao. Posebno matorcima. Postoje određena stanja jednostavnog termodinamičkog sistema (koja se nazivaju termodinamički ravnotežna stanja) u kojima je on potpuno određen unutrašnjom energijom (U), zapreminom (V) i broj čestica svake od komponenti koje čine taj sistem (N1,N2, ... N3).
Sažaljenje! Sazaljenje prema višim ljudima! Povika, i lice
njegovo pretvori se u čelik. Neka! To – to je bilo i prošlo! Moja patnja i moje sažaljenje – šta je stalo do njih! Zar ja težim za srećom? Ja težim za delom svojim! Tako je! Došao je lav, deca su moja blizu, sazreo sam, moj čas je kucnuo: – Ovo je moje jutro, oslavio je
moj dan: ovamo, sad, diži se, veliko Podne!
Prometej je imao brata Epimeteja i njih dvojica su valjali kinesku robu koju su nabavljali povoljno u Hong Kongu. Jednog dana došli su u Grčku da završe Zevsu neke glinene figure koje je on naručio specijalno za svoju ćerku Atenu, kao poklon za rođendan.. Kad je Atena dobila figure toliko se oduševila da su joj postale omiljene igračke pa im je umetnula Durasel baterije iz svog vibratora i figure oživješe! Jes' svega mi! Prometejeve figure postaše ljudi, a Epimetejeve životinje. Vidješe njih dvojica da će bit' bolje da lade jaja sa Atenom i da odjebu Kineze jer su kontali da Kinezi ionako neće nikad osvojit' svetsko tržište. Reci koji zajeb. Dakle ostaše oni tu da gospodare svojim figurama i da orgijaju Grčkim slobodnim stilom.
Par menstrualnih ciklusa kasnije, Zevs ih je pozvao na svadbu i reče im da donesu neki poklon, jer nije fora da dolaze praznih ruku ko neki klošari. Prometej šaljivdžija, ponese im vreću kostiju umjesto pečenja, ali Zevs ispizdi i kaže mu da otpiša sa svadbe dok ga stari svat nije udavio u bure sa kupusom. I dodade još i to da njegovi ljudi ima da pate dok Srbija ne osvoji svetsko prvenstvo u fudbalu.
I tako je Epimetej, koji se šupkao Zevsu, za svoje životinje imao sve jebačke pogodnosti, luksuz i trodnevni aranžman na Krfu, tako da je Prometeju za ljude ostala kurčina. Njemu bi žao da gleda kako se njegova čeljad smrzavaju i umiru i kako im šimpanze non-stop upadaju u pećine i kradu Nutelu, (a i kladio se sa Hadom u cisternu Nikšićkog da će njegova đeca da nadjebu Epimetejevu) i on odluči da im pomogne. To Srbine!
Iscimao se do Olimpa, švercovao se u gradskom, bježao od cigana i ušao na Olimp bez karte. Provukao se kroz ventilacioni otvor i maznuo vatru. Bole ga kurac. Kad se vratio sa Olimpa dade ljudima vatru i nauči ih da motaju buksne. Ponovo je njegov tim vodio. Ali ta zajebancija se ne sviđe Zevsu koji je imao maaalko drugačiji smisao za humor. Prvo je mislio da ga nadže u gradu i da ga izlomi ko pičku ali mu rekoše da se za to mardelja, te on odustade. Onda je bacio Prometeja u neki pripizdinu, okovao ga i pustio đoluba da mu kljuca jetru cijeli zivot, al se đolub brzo otrovao od vinjaua kojim se Prometej svakodnevno nalivao.
Ali tada Zevs smisli bolji plan. Napravi on Pandoru, prvu ženu međ' ljudima i reče "Ovo je žena, jebaće vam mater što ste se sa mnom zajebavali". Tako i bi. Jeba nam žena mater. Poslao je Zevs Pandoru Epimeteju i reče im da se uzmu, jer je ovaj već omatorio i plašili su se da se nije propederisao pa se zato ne ženi. Ustvari on je bio samo ružan ko kurac i ni jedna ga nije htjela.
Elem, uz Pandoru dobio je i miraz, kutiju koji nije smio da otvara. I nije, bole ga kurac da gleda šta ima unutra. Ali žena, govedo radoznalo, mislila je da muž krije pare tamo ili bar neku pornografiju i odluči da baci pogled. Čim je otvorila kutiju u svijet izađoše sva moguća zla: bolesti, ratovi, tuga, pohlepa, Ivan Ivanović i ostale gadosti i sve ode u pičku materinu.
Očajni krik pobeđenog u filozofskoj raspravi u 3 ujutru, kada je i poslednja linija odbrane (u vidu zamene teza, izmišljanja citata velikih filozofa, pa čak i fingirana statistika do koje je došao Univerzitet u Minesoti) pala (zato što protivnik bolje koristi navedena sredstva) i razbila se u komade, poput kineske porculanske vaze iz dinastije Ming. Očajni vapaj ranjenog lava. Akt bezuslovne kapitulacije i pomirenje sa sudbinom i besmislom života. Oni naklonjeni filozofiji to opisuju kao čisti zen. Oni naklonjeni Tomi Zdravkoviću, porede taj osećaj bespomoćnosti sa dnom života.
Mnogo lakše reći: "Ma, popušim ti kurac, bre!", nego: "Jeste, brate, u pravu si", jer stvara mogućnost raznolikog tumačenja od strane protivnika, pa, čak, može poslužiti i kao poslednji argument odbrane i uvod za sledeću raspravu (videti primer broj 2).
Obično se izgovara na relacijima: drug drugu, drugarica drugarici, drug drugarici (ako nema seksualne tenzije, što je skoro nikad). Relacija drugarica drugu je izuzetno retka, a i ako postoji, to nije skladu sa smislom ove definicije.
Primer 1:
Drug: Šta sereš ti, bre? Kako da ukinemo globalni ekonomski sistem, alo?!
Drugarica: Je l' ti ne kapiraš da nas Svetska banka i MMF kontrolišu, jbte? Čitav svet drže na uzici! Kažu: "A, je l' ne možete da nam vratite dug od kredita? Okej, dajte naftu po nižoj ceni!" A ako nećeš, završiš k'o Gadafi!
Drug: Pa, kako ti misliš da svet opstane bez para, ko će da ti radi? Što bi rekao Niče: "Para sve pokreće."
Drugarica: Šta pričaš ti? Kakav Niče, nije to on rekao! Pa, ni Tesla nije radio za pare, pa šta je stvorio! I Van Gog! I Mocart! Živeli smo i pre uvođenja robo-novčanog sistema, možemo i sad. Sve se može iz ljubavi.
Drug: Ma, popušim ja tebi kurac, bre!
Drugarica: Nećemo ni tako rešiti taj problem.
Primer 2:
Drug 1: Radiša Ilić je najbolji golman svih vremena!!!
Drug 2: Jesi ti retardiran, kakav Radiša Ilić? Čoveka zovu "šuplje ruke" i "rupa na golu".
Drug 1: Ne diraj Radišuuuu.
Drug 2: Jebo te, Radiša, kupiću ti njegovu autobiografiju za rođendan. Zove se "Lovac na zmajeve".
Drug 1: Ma, napušim se ja tebi kurca, bre!
Drug 2: Napušim se ja tebi kurca, znaš!
Drug 1: More m'rš, bre, pederu mali, pizda li ti bla bla bla.
Zastarela i gotovo nestala uvreda koja je tokom vremena socijalizma imala težinu, što sa njom više nije slučaj. Danas se može retko sreći, isključivo je koriste: penzioneri, bivši članovi partije, još živi partizani i poneki bivši član JUL-a .
"Jel' bre vi dečurlijo! Šta radite na mojoj zgradi!"
"Pa ništa ne radimo! Samo sviramo gitaru, Peđi je rođendan!"
"Neću bre da slušam da mi neko u kasne sate svira te gusle!"
"Ali gospodine, tek je osam sati!"
"Ja za tebe nisam gospodin i nemoj da mi pametuješ! Zvaću miliciju ako se ne mrdnete odatle. Proleteri jedni!
"Izvinite gospodine! Da li želite da kupite naš novi čaj od afričke šljive i papaje ! Sada je promocija i možete da uzmete besplatno!"
"Ma kakav bre čaj! Neću da uzmem te vaše droge da su džabe sto puta! To su sve poslali Amerikanci da nas truju i da nam uzmu Kosovo!"
"Ali ovaj čaj je proizveden u Nemačkoj!"
"Još gore bre! Da znaš bre ti kako sam ih ja jurio i ubijao ovde, a oni će meni sad da prodaju čajeve! Ali vi ne zate ništa bre proleteri jedni , nego pravite pare onoj debeloj plavoj.
Posle kažu za nas Srbe mnogo pijemo, evo kako sve to počinje još od kad smo bili mali (6-7 godina)
Proslava neka u porodici (slava, rođendan) gostiju puna soba, ti samo što si odgledao strumfove ( tad su i bili normalni crtani , a ne danas N. kornjače bez očiju) , ulaziš u sobu:
- Kum (koji te nije video od krštenja) - Vidi ga mali Nikola, doduše nisi više tako mali, dođi kod kuma da ti kum da za čokoladu
- Otac- Sine ajde uzmi čašicu da nazdraviš sa kumom
Majka donosi sok da sipa
- Otac - Kakav sok pa nije on više mali, sine pivo ili špricer?
- Sin - Tata nešto me stomak boli...
- Otac - Ajde ajde evo ti pivo, ti samo do "etikete" ja ću ostalo , mora sa kumom...
- Sin - A tata pa i juče kad smo bili kod čika Žike i tamo sam morao da nazdravljam
- Majka - Cccc samo ga ti uči
- Otac - Ajde ajde od toga se raste, a ti ženo nemoj da mi sputavaš dete , jok nego će da se ugleda na deda Milutina ( deda po mami, alkohol zadnji put pio kad se ženio) nema on badava krvi mog pokojnog oca Ratka, bog dušu da mu oprosti (krsti se) , kakav je to čovek bio
Majka ređa pečenje i mrmlja sebi u bradu:
- Zato umro od ciroze jetre...
Tri osnovne vrste liberalnih roditelja su savetodavac, opušteni i "gle, omače mi se dete!". Moguće su njihove varijable i kombinacije. Ono što je zajedničko svim vrstama, jeste da sve ključne životne odluke prepuštaju samoj deci.
1. Savetodavac
Psiholozi, sociolozi, Pere, Žike, Mike i ostali misle da je ovo najidealnija vrsta roditelja. On nadgleda decu, savetuje ih, ali od ranog detinjstva ih pušta da sami izaberu svoj put. Problem je što deca u pojedinim životnim fazama (čitaj: pubertet) sistematski pružaju otpor autoritetima (makar i nominalnim), pa je neophodno da ova vrsta roditelja zauzme čvršći stav, pa se događa da se transformiše u dobronamernog autokratu.
"Znaš sine, znam da ti dobro ide ta istorija i drago mi je što je voliš i što pobeđuješ na takmičenjima. Ali, ne znam da li je i koliko pametno da ti to bude profesija, istoričari teško pronalaze posao... Uvek može to da ti bude lep hobi."
2. Opušteni
Možda nije najbolja vrsta roditelja, ali je deci svakako omiljen. Pušta ih da izlaze koliko hoće, da prave žurke po celu noć, da budu bučni do mile volje. Ekstremniji slučajevi dozvoljavaju čak i da se duva trava iza kuće, a pojedinci (prevashodno muškog pola) se nakratko i sami pridruže veselom društvu svoje dece.
"Šta, ponavljaćeš razred zbog geografije? Jebi ga, ja sam barem pao na popravni zbog matematike, ali hajde sad. Mlađe generacije su luđe!"
3. "Gle, omače mi se dete!"
Ukoliko se već dogodilo da nisu imali kondom, ukoliko majka nije htela da abortira, eto, desilo im se da imaju dete. A njega neretko nisu ni svesni. Jednostavno ih se ne tiče ni koji je razred u školi, čak ni ne znaju u koju školu im dete ide, ne znaju ni da li spava kod kuće, ni zašto ne spava. Ovakvi roditelji su najskloniji porocima, najčešće žive u manjem ili većem siromaštvu, prevashodno jer dosta sredstava i ide na njihove poroke. Mada je toga bilo oduvek, ovakav stil života je širom sveta ušao na velika vrata posle seksualne revolucije 60ih. Ukoliko se dete samo ne izbori za svoj put, neka mu je Bog u pomoći.
Sin: Ćale! Daj mi neku kintu, da idem sa ortacima u bioskop!"
Otac: Kakav bioskop? Što sam ne zaradiš kintu?
Sin: Ćale! Danas mi je 18. rođendan!
Otac: Pa šta ako je 18. rođendan! Jesam ti ja rekao da je to čista slučajnost, puko je kondom, a bio sam naduvan i pijan...
Sin: Ćale, ja sam tebi rekao da ja to nisam birao...
Otac: A kao da ja jesam? Dobro, de... Evo ti. Ali, da mi vratiš kusur, treba Koletu da odnesem za vutru!
Izraz koji koristimo za umetnika eskiviranja ili izbegavanja ljudi, događaja, odgovora na provokativna pitanja i tome slično. Poučeni naslovom jasno nam je da svaka Suzana Mančić iako živi od najstarijeg zanata na svetu pa bio joj to jedini izvor prihoda neće se latiti debele kurčine i rizikovati svoju štampariju novca a samim tim ugroziti svoju budućnost pa sve da joj je za lek.
- Matori što nisi poveo Sanju sinoć na rođendan kod Džonija , bili sve parovi pa ono?!
- Dal' si lud jebotemiš pa znaš da je i Maja bila pozvana a ova moja je ne podnosi od kad me provalila da je jebavam kad radim treću smenu ako me razumeš...
- Au zaboravim ti ga u guzici bežiš ko kurva od debelog kurca.
- Opa, evo nam ide jebač , gde si ubolo te tele, sinoć se omastio kolac pa sad kurčenje i te malograđanskefore a?
- Koje crne fore, našli se mi, ja se skinuo a Suzana počne da vrišti uzme novčanik vrati mi pedeset jura da mi još zelenu pride da je više nikad ne pozovem i pobegne glavom bez obzira...
- E jebeš ga baš. Ne kaže se džabe da beži ko kurva od debeloga. Nije znala da kad ti se digne padaš u nesvest zbog nedostatka krvi, ostaje ti samo Elena ako ne upali jbg kupi lutku na naduvanje šta da ti kažem...
Jebeš mu mater ali stvarno nije svejedno kakvu ribu ćeš karnuti. Ono, nije svejdne ni da li ćeš piškiti u kenjari sa trouglsatom rupom na klizavim daskama ili u nekom senzorskom pisoaru što kapira kada si otreso i poslednju kap ... dobro, ajde predposlednju. Dakle, nije svejedno da li ćeš kresnuti diskretno silikoniranu, negovanu i od estrogena blago natečenu ribu ili brkatog moravskog skobalja sa kozjim nogama. Strepnja je bila samo da ne naletim na neku sa simptomima oboljenja ej-frajeru-volim-kurac-najviše-na-svetu-al-mnogo-sam-bre-cerebralna-da-primam-to-tvoje-parče-mesa-makar-i-u-kurton-zapakovano-a-ponajmanje-ne-na-jebenu-nanosekundu. Jebeš strepnju nego spržih sve sluzokože poslednjim kapima nekog Polo sranja, zategoh guzicu, 3-4 Trojanca ...?... dovojno ... valjda ... i ... dadoh mamuze konju u rebra.
In vino veritas. Imala je zanimljivu teoriju da je svaki delić materije na neki način povezan sa svakim drugim delićem materije u Vasioni, i da je teoretski moguće ekstrapolirati sve što postoji - svako sunce, svaku planetu, njihove orbite, međusobne uticaje, njihovu biološku, geološku, ekonomsku i socijalnu istoriju i budućnost na osnovu, recimo, jedne jedine boce vina. Kakva divna teorija. Naglas sam isfleširao prizor kada su sveštenici Aleksandra Velikog pogledali u drob žrtvovane ovce i predvideli da će Darije sa sve haremom biti do podneva jeban u bici kod Gaugamele. Ili kako u tom slučaju gledanje u pasulj i pileće kosti deluje sasvim razumno i da bi, konačno, žvalavljenje njene silikonske sise verovatno dalo slične rezultate u pogledu sagledavanja budućnosti i prošlosti Vaseljene. Što da ne, i silikon je materija, auto je na parkingu, stan je blizu parkinga u gradu, grad je na kontinentu, kontinent je na .... jebote kako je sve povezano. Testiranje vasione razmenom telesnih tečnosti. Uopšte ne zvuči loše, belih mi patuljaka biće ovo veče za pamćenje ... krenusmo...
U mom kraju bi rekli ... ali oćeš kurac bato! ... (efekat se povećava za π⁴ kada se istovremeno pokaže desni lakat) ... dakle ... oćeš kurac bato! ...
... tap, tap po ramenu; Dobro veče - Dobro veče; Ausfajs? – Pasoš izvolte; Koliko ste pošljokali? – Ma neeee, nismo pili, samo smo preko grožđa ispitivali istoriju Vasione; Oooo Wszechświat!? Molim da duvate u piszczałka – Ne, ne, ja ne duvam u frulice, duvaće ga ona, samo malo kasnije ... kada pronađem mesto gde sam konja vezo; Duvaj more ... - .... bip ... bip ...; Aha braAt, malo se popilo večeras, nećeš ti konja ni videti – Ma ne, nije to, jeo sam crnog i belog luka, mint bombonice, knedlice od šljiva ... keva pravila pa poslala i sada je moj stomak kao kaca puna komina, odigrava se alkoholno vrenje, oslobađa se etil-alkohol pa se resor...; Ajd` ne pametujte, uđite u samochód; (oOoo Sveti Hokinže zašto mi radiš ovo, pa zar nisam pod tvojom slikom svake godine, baš na tvoj rođendan, ritualno maljem po jedan Q&Q mrvio ... tako ti nebule Konjska Glava NX72 i glasovonog sintesajzera nemoj sada Sveti Hokinže... evo promeniću i bateriju na hronometru, korigovaću i onu jednu šestinu milijarditog dela sekunde samo ne večeras Sveti Hokinže) ... Ehej policjant, ja sutra moram na posao, važan posao, moram malo atome cepati, znaš ...; Skloni prste da ih ne cvikujem vratima, rozłupnik atomów, malo ćeš dasku za trežnjenje večeras cepati; ... Jebi ga, i to je materija. Drvo koje je raslo u nekoj šumi, godinama crplo vodu i upijalo sunce. Rađalo plodove. Evoluiralo. Ko zna koliko potomaka ima i gde su? Pored njega se čak možda ratovalo i ginulo, a ispod njega jebalo. Kakva li je sudbina čovaka koji ga je posekao? Gde su njegovi preostali delovi i koje vrste je to drvo uopšte bilo?... Koliko mnogo pitanja ... glava mi puca ... a sve je tako lako uvezano... samo kako povezati dasku sa silikonima? ... Mora da postoji način... jer sve u Vasioni je povezano...
To je jedna mala svetlucava stvar na vašoj ruci kojoj vi služite kao poklon
Kada su mi kupili jedan lep sat za rođendan ja sam bio presrećan poklonom i jedno vreme sam mislio da ne mogu da dobijem savršeniji poklon. A ono jeste bio lep sat, sa kazaljkama, "zlatan" kobajagi, ali je bio onako, otmen.
E posle nekog vremena sve je otišlo u tri lepe. Morao sam da pazim da ga ne izgubim, da mi ga ne ukradu, da gledam gde ga ostavljam, kad odem na bazen mora da stavim sve što imam na njemu da ga ne vide. Pa tu je i menjanje baterija, čišćenje, glancanje, menjanje kaiša, stalno nošenje kod gazda sajdžije koji jedva čeka da mu dođem u radnju jer zna da ja nemam pojma kako on radi i šta u njemu ima pa mi naplati 3000 kinte samo za "menjanje delova" koji ni ne postoje a koje je on izvadio i stručno promenio. A da ne pričam kako sam stalno morao da ga nosim kad je rodbina tu da bi videli da mi se sviđa i da ga stalno nosim.
I tako posle nekog vremena svatim ja...
"Sunce ti, pa nisu oni poklonili sat meni, nego su mene poklonili satu"
Pojava ravna pljuvanju u more sa očekivanjem da se izlije. Nekome ko ima pun ambar doneti zrno kukuruza. Jebo ćar vajdu. Nemaš ti tu šta da tražiš niti bilo šta da učiniš. Pojava koja često u zanosu natera ljude da se obrukaju, pogrešno procenivši svoje mogućnosti a sa ciljem da se nekome dodvore ili ušlihtaju nesvesni da taj teret ne mogu izneti na plećima.
- E brate, znaš Maju?
- Znam, šta sa njom da nije povukla na pluća xe xe?
- Ma ne lupaj bre, nego rođendan joj je za neki dan pa sam razmišljao šta da joj kupim? Jebiga, sviđa mi se a ovo bi mi bio taman prvi korak. Da spojim lepo i korisno...
- Sine to korisno će da te košta puno. Da prodaš celu onu tvoju vukojebinu od sela ne verujem da bi mogao da joj doskošiš sa poklonom. Jebo te ćale joj pilot u nekoj Njujorškoj kompaniji, keva bila buržujka od davnih dana, spavaju na parama. Znaš da joj matori za osamnesti kupio nov X6, ravno sto soma dao... Moje mišljenje ti je da bi samo mazao masnu gusku ako me razumeš...
- Au, nisam znao krv ti poljubim. Gde sam ja uleteo. Al šta znam probaću sa plišanim srcem, znaš ono sitnice život znače, mali znak pažnje i to. Romantika. Ako prođe, prođe...
- Ako ne prođe vadićeš srce iz mesta gde sunce ne sija. Opaaa. Ne bi ja tu ništa dirao a ti se jebi kako hoćeš...
Ideja koja se menja zavisno od kalendarske godine i tvojih godina.
1991.
Imam najveće karnere na košulji i najviše raznobojnih šnalica u kosi. Moje lakirane cipelice se najviše presijavaju. Još ako dobijem Barbie pernicu, definitivno ću biti kul.
1996.
Uspela sam izvučem podjednako drečave crvene pramenove u kosi kao pevačice grupe "Republic" i našla čak četiri karirane košulje koje ću da vezujem oko struka. Prva sam kupila rolere i isekla tri broja veće farmerke do ispod kolena...Oko vrata nosim nekoliko ogrlica sa sitnim raznobojnim perlicama i onu jednu plastičnu cik-cak pripijenu uz vrat što deluje k'o tetovaža...Još kad bih uspela da nađem prsten sa lobanjom..Koliko sam kul, kao da sam izašla iz "Nestašnih godina"!
2000.
Konačno nosim stvari po svojoj meri. Pobacala sam sve prevelike farmerke i one karirane košulje (ne mogu da verujem kako sam se glupo oblačila...). Ošišala me frizerka isto kao Meg Rajan i sad imam najbolju frizuru u školi..Sve su mi majčice do struka, samo kad bih uspela da namolim ćaleta da me pusti da probušim pupak i kad bih dobila tetovažu za rođendan...
2010.
Više se ne trudim da budem kul..I to mi nedostaje..
Humor koji izlazi iz okvira shvatanja prosečno obrazovanog čoveka. Onaj humor karakterističan za tzv. krem svakog društva, i to, pre svega, akademski krem, što će reći univerzitetske profesore, farmaceute, lekare i one manje obrazovane, ali sa barem tri kolena rođena u urbanoj sredini.
Akademski humor, koliko god pokušavao biti duhovit, pre svega je šaljiv. Karakteriše ga latentna potreba za iskazivanjem znanja stečenog po domaćim i belosvetskim školama. To znači da sam akademski humor u startu i nema nameru da nasmeje, već da sagovorniku, uz određene akademske primese, pokaže da njegovo mesto nije u ovoj raspravi. Snalaženje u ambijentu akademskog humora služi i kao sredstvo pozicioniranja u akademskom društvu.
Iako su na prvi pogled uočljive sličnosti sa humorom prosečnog čoveka, akademski humor poseduje značajne razlike kako u samom iskazivanju, tako i u reakciji nakon kazivanja. U akademskom humoru ne postoje vulgariteti, barem ne oni s visokim stepenom primitivizma. Može se oprostiti ako naratoru akademcu izleti "jeb'o te", ali se sigurno ne može čuti od istinskog intelektualca naratorska sintagma tipa "zabole me kara" ili pominjanje telesnih šupljina u bilo kom kontekstu. Supstitut konkretnom imenovanju nekog dela tela ili radnje predstavljaju fraze "da ne kažem gde/šta", "znate i sami", "možete pretpostaviti" itd. Opet, na kraju krajeva, ne možeš svakako reagovati na akademski humor. Bilo da je abnormalno glup, ili čak i duhovit, reakcija mora biti diskretna. To znači - široki osmeh, uz "ha-ha" srednjeg tonaliteta i bez mahanja rukuma po stolu.
Svako se nekad može naći u ambijentu bogatim ovakvim humorom, ali ne može se garantovati da baš taj humor može ostvariti korelaciju sa situacijom koja izlazi iz domena akademskog ponašanja. Upravo zbog toga akademski humor treba ostati samo za one koji dobro njime barataju i imaju jaku pozadinu u privatnom životu.
SUPRUGA: Dragi, sećaš se kako smo se mi upoznali on davne godine? Kako je to bilo divno, još se sećam kako si bio smotan, kao Vudi Alen u svojim ranim filmovima, he-he...
SUPRUG: Draga, ja te molim da ne širiš insinuacije, može neko čuti. Bio sam najveći kavaljer u gradu. Ako se ne varam ti si pala na moje kazivanje "Hamleta", divno li to beše. Mada, nekad pomislim da sam ti trebao recitovati neku patetičnu Disovu pesmu, jer si baš ti prema meni bila tako patetična, samo što nisi plakala, ha-ha!
SUPRUGA: Bože, Petre, nemoj tako! Mogla sam ja tebi recitovati Dučića, ionako ste jedan i drugi rasni Hercegovci, he-he!
SUPRUG: Ha-ha!
SIN: Hej, tata, traži te neka devojka na vratima, kaže da je hitno...
SUPRUG: Oh, devojka veliš? Je l' to neka žena sa rukama deteta, kako bi rekao majčin zemljak iz Niša, ha-ha?
SIN: Ne, tata, kaže da je ona tvoja švalerka i da si je uvredio poklonom za rođendan i da želi da popriča s tobom!
Ispunjenje sna svakog Balkanca.
5 godina : Za rođendan od ćaleta na poklon igračka, auto na navijanje - Mečka !
14 godina : Sine, znam da je teško ali moraš dobro učiti. Na kraju se ipak sve isplati. Prvo posao, ženidba, stan, kupiš sebi neku mečku ...
23 godina : (Fakultet, devojka ) Dragi, nešto sam razmišljala. Mi uskoro završavamo, ja sam već trudna, trebaće nam fina kućica na periferiji grada i naravno auto. Vidjela sam danas jedan i baš mi se sviđa . Mercedes, znaš...
28 godina : (Naravno ništa od posla i kuće na periferiji, samo dete, žena i to ponovo trudna)
-Dragane mislim da je krajnje vreme da kupimo novo auto. Pogotovo ako uzmemo u obzir da nas je uskoro četvero. Ona Fiesta je stvarno premala. Šta misliš da uzmemo neku Mečku, karavanku, stariju...
- Pa za ove pare možemo kupiti samo jednu starudiju bez prozora i vrata, a motor ne smijem ni da pogledam.
- Što se mene tiče, nek je i starudija al nek je Merdža... Pa da se jednom ko ljudi provozamo selom.
Odobrenje koje priželjkuje individua pri čemu je vidno uzdrmana kao osećaj za humor Ognjena Amidžića. Nesiguran je u sebe tako da njegovi receptori za sluh prilikom detektovanja 'sigurno, ma sto posto, to je to šta hoćeš više' nisu zadovoljni i traže dodatnu potvrdu.
-Dobar dan izvolite, mogu li da vam pomognem?
-Da ovaj, blenem u ove minđuše pola sata kao Škorić u loto kuglice, ne mogu da se odlučim pa me...
-Izvinite a koji je povod, godišnjica, rođendan?
-Tebra muško si nadam se da me kontaš, povod je usrao sam motku pa se sad lomim oko nje kao Nemac na skijanju. Sinoć sam je izveo na piće, ali moja, molim-te-oprosti-mi, nevina Bambi faca i plati njoj dva koktela mnogo-sam-ful-pička nije dala rezultate. Kontam da nakit reševa problem.
-Znači kao poklon. Nema problema, imamo ove Eterniti minđuše od žutog zlata, zatim ove ah, pogledajte tu umetost Eklips minđuše sa plavim topazom...
-Ja bih one dovoljno-su-skupe-oprostila si mi-aj sad da se jebemo, ako nije problem.
-Ove sa plavim topazom vam baš to govore.
-Sigurno?
-Ma više nego sigurno. Jel slušaš uveče ono famozno 'Boli me glava'?
-Skoro svako veče.
-Odlično, uzmi onda ove, topaz provereno leči glavobolju.
Rokeri s Moravu su možda i najbolje odradili ovu temu sa njihovim urnebesnim "Radio Moravski plićak"-om, pa tu nema mnogo toga da se dodaje.
Ovi pozdravi su bili ranije ogledalo srpske ludosti, pameti, duhovitosti, gluposti, kurčenja, lečenja kompleksa, smaranja bližnjeg svog, odnosno zdravlja nacije uopšte, jer su jelte bili najdostupniji vid javnog iskazivanja bilo čijeg mišljenja.
Danas, ovu ulogu preuzima jeftin i lako dostupan internet, pa je zato apsolutno nejasno koja je uloga pozdrava.
Ipak, zaključak je sledeći: Internet se ne koristi svagda...pa tako neko ne može čuti bilo čije mišljenje bilo kad.
Zato, dok se i dalje: vozi po autoputevima i putevima; okopava bašta; cepaju drva; čami po zatvorima; ne radi na poslu; mesi hleb i slično, pozdravi na folk radio-stanicama će imati svrhu prenosa bilo čijeg mišljenja pekarima, taksistima, službenicima, putnicima, zatvorenicima, fizičkim radnicima i poljoprivrednicima.(*)
Plus što je i dalje prisutna slaba internet pokrivenost i slaba pokrivenost najmodernijim telefonima i drugim gedžetima.
Iz (*) sledi da su i pozdravi postali jači i prodorniji nego u vreme Rokera s Moravu, pa pored čestitanja praznika i rođenja deteta i sl (1), koji se i dan-danas drže, svoje mesto su našli i ovakvi pozdravi (2):
(1): a - Svome malome unuku Radoju, čestitamo prvi rođendan, koji se slavi u najbolju kafanu u grad "Terzijanu", nek nam živuje i čuva ono naše ogromno imanje, to mu želi baba Višnja, a pozdravu se pridružuju teta Ljilja, njojna ćerka Dunja i moj muž, a Radojetov deda Ananas koji radi u Ciriha.
b - Sami sebima čestitamo uvođenje telefona, 45-678 broj, samo se ne javljamo u prvo vreme jer smo zauzeti poslom u gigantu Krušik, a ne ko što neki mislu da se ne javljamo iz nedostatak znanja rukovanja s istim. Milan i Mašinka Đunić iz Prekulovo.
(2): a - Trećoj smeni pekare "Otrov" želimo srećan rad. Mire, Pera, Žile, Žvaka, Sisa i Odgoj, i nek Mica malo odmori, duša naša, pesmom: "Recite mu da ga volim"!
b - Drž se Kizo, brate, izdrži, svi smo uz tebe, Coa, Bora, Aksentije, Bunar, Mala, Kurva i Doktor Nauke, kao i ceo kraj...pesmom: "Izađi na pet minuta"!
c - Pozdrav za veselu ekipu koja sadi krompir i kopa jarak od teča Ace i gluvog Inoćentija Prepodobnog, pesmom: "Kec, kec, keceljica"! Držte se Aco, Mićo, Pero, Kazane, Šomi i Pajglo. Slađana čeka.
d - Za mog dragog Mikija koji trenutno vozi šleper od Preševa do Horgoša, njegova ljuba najvernija Danijela šalje pozdrav pesmom: "Obraše se vinogradi!"
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.