
14. Demirov sin i 27 član najsrećnije porodice u faveli, porodice Jovanović. Ide u 4. razred (treći put) i mnogo je radoznao. Al ne samo što je radoznao nego sa pitanjima prosto teroriše. Postavlja jedno za drugim bez obzira na to da li je dobio odgovor. Đevada ga baš i ne voli, a Demir još manje. Možda je to zbog toga što jedino njemu nisu uspeli da daju ime po liku iz naučno-fantastičnih filmova. Inače Đejson nije talentovan za boks, fudbal, krađu i ostale poslove u kojima su Romulanci vešti, tako da većinu vremena provodi kući ne radeći ništa. Romulanac Crnogorac. Nosi andrićke čiji se okvir ni ne prepoznaje od toga kol'ko je Đejson crn. Već puši Marlboro, a uskoro planira i da se ženi. Normalno, iako nema pojma ništa o njemu gleda fudbal i navija k'o i cela favela za Brazil.
Demir gleda Brazil-Paragvaj, Kop Amerika
Đejson: Tatko, tatko ko to igra?
Demir: Brazil-Paragvaj, čuti sad!
Đejson: Koji je razultat?
Demir: ČUTI BRE! 1-0 za Paragvaj, če mi pukne tiket!
Đejson: Pa ti si rek'o da igra Urugvaj?
Demir: Kurafte dake minđ bre, rekao sam PARAGVAJ aj idi smetaš!
Đejson: A rekao si da češ da mi kupiš belu ćokoladu u Rodič! Kad češ?
Demir: Kakaf bre Rodič bre! Beži odafde mamu ti tvoju! Jebaču ti sve ako Karlos ne zabije do kraja 2 komada.
Kraj tekme, 1-0 za Paragvaj
Demir: Đejsone, ava kari, suđ pula!
Đejson: Šta je bilo tatko?
Demir: Šta ti meni šta je bilo? Skidaj gače i donesi kajš!
Đejson (u sebi): Jebem ti i Brzilj i Paragvaj i Urugvaj u pićku materinu.
Veoma loš tet, obično urađen od strane amatera mašinicom napravljenom od motora iz videa, mastilom iz hemijske olovke. Ne skida se, ali vremenom bledi i gubi konture.
- Brate što si tetovir`o konja? To ti neka simbolika, a?
- Nije to konj, konju, to je tigar, bengalski! Tetovir`o mi Zujo Romulanac za šteku Besta...
- Jebeš mi sve, da sam juče umro ne bi znao da Zuji staro gvožđe vuče tigar...
Stoperi. Ima ih svuda. Nikad ne znaš kad može u stilu poskoka da ti izleti pred haubu i dovoljan je samo mali trenutak nepažnje da dođe do tragedije.
Veruje se da su opasni koliko i Avatari koji kidišu na semaforu da ti operu šajb'u sunđerom natopljenim kišnicom iz bare pored puta.
- Džoni brate, daj da povezemo ovog nesretnika, dobiće sunčanicu siroma', lajkuje nam auto već drugi put za pola sata.
- Aha važi. Vidiš da je lik Romulanac. Taj ne bira šta lajkuje. Prošli put mi je tako lajkov'o, da ne kažem ćornuo, peškir iz teretane sa zadnjeg sedišta.
Čistač.
Pripadnik Đangove kriminalne organizacije koga zovu samo kada je došlo dotle da ni njegovi pucači Đasmin i Ajet, ni njegove nindže Đole Đogani i Baki Bi Tri, ne mogu da reše problem koji je nastao. Finalno rešenje.
Emer je i počeo svoj životni put kao čistač. Zaposlio se kao klinac u Gradskoj čistoći gde je metlom mlatio ulice glavnog grada, a zatim i kao čistač u srednjoj mašinskoj školi gde je stekao osnovna znanja o preparatima kojima se čiste mrlje i tragovi što mu je kasnije itekako značilo u karijeri koju je izabrao.
Pošto je radeći u školi zarađivao daleko iznad romulanskog proseka, ubrzo je počeo da se kocka, pije i nemilice troši, pa su tako došli i dugovi. Pare je pozajmio od Šabačke ciganjske mafije, za koju se znalo da dugove ne prašta, već ih uvek naplati. Pobegao je u Italiju, gde je njegov smisao za uklanjanje tragova vrlo brzo primetio Đango i tako je počeo da radi za njega.
Danju je radio na ringišpilu, noću je uklanjao tragove krivičnih dela koja su Đangovi ljudi vršili po Milanu, samo da bi još više napredovao u organizaciji, pa je počeo i da uklanja Đangove neprijatelje i to na njemu svojstven način, bez tragova, bez svedoka.
Najčistiji Romulanac na svetu. Boluje od fobije prema bakterijama i nikada se ne pozdravlja ni sa kim.
Đango: Halo.
Đasmin: Gazdo imamo problem.
Đango: Kakav?
Đasmin: U'vatili Kinezi Džoleta. Uš'o među njihove lokale, šunj'o se k'o maćka onako crn, al' nasmej'o se, videli mu zube, pa se sjatili na njega sa svih strana.
Đango: Pa zar nema on onaj njegov mać, kako ga zove katana i ono njegovo ninđa odelo što mu daje mistične moći?
Đasmin: Ima Gazdo, al' dok smo ga pakovali za akciju 'mesto maća je pon'o dildo od njegove žene, a odelo bilo malo, pa je puklo na guzici kace sag'o d'izbegne neki kurafte kung-fu udarac.
Đango: Je l' živ?
Đasmin: Jeste Gazdo. Ušunj'o sam se da vidim. Drže ga u jednom lokalu i tuku ga veštačkim kurcom po glavi da kaže k'o ga posl'o.
Đango: To ne valja Džasmin. Ne valja.
Đasmin: Šta da radimo Gazdo?
Đango: Zovi Emer Đensija odma'.
Đasmin: Oću. Šta da mu kažem Gazdo? Znaš da on samo u šifre priča.
Đango: Pomislio sam da nešto može da podže po zlu, pa sam ga uputio unapred. Reci mu samo da je potreban za akciju Spasavanje Mandova Džoganija.
Đasmin: Razumem Gazdo. Odma' zovem.
Đango: Prokleti Kinezi. Sve ču u Japan da ih oteram.
Čuvena škola za najbolje od najboljih. Za elitu. Škola čija je selekcija brutalna i samo oni koji su najbolji u tome mogu da je pohađaju, a samo oni koji su istrajni i nikada se ne predaju mogu da je završe. Od njih, jedan bude najbolji. I on je Top Gan.
Top Gan je osnovao Enver, nakon gledanja istoimenog filma sa Tomom Kruzom, a ime škole nastalo je od engleske reči "top", što znači najbolji i "gan", što je skraćenica od reči ganci, koja je postala zabranjena pojavom izraza Romulanac.
Da bi se pristupilo ovoj školi potrebno je da se ima mnoštvo talenata, od razlikovanja vrednosti sirovina, preko samog nalaženja izvora, tihog otuđivanja, ali i sposobnosti da se samo od osnovnih, lako dostupnih materijala, napravi pobesneli maks vozilo koje mora da služi i za borbu i za beg.
Pitomac koji završi Top Gan obuku dobija sredstva da snimi album u kom god muzičkom pravcu želi, dens ili narodnjak, kao i dozvolu vrhovnog poglavara Džilasa da formira svoju favelu gde god poželi i dobija na poklon nekoliko moćnih artifakta kao što su dres Roberta Karlosa, vlas sa Šabanove perike i album Majkla Đeksona, Triler, koji su centralni deo svake favele.
Događaj koji se po istoričaru Džoletu Džoganiju zbiva dva meseca pre Rata Favela.
Avatar: Tatko, tatko!
Enver: Šta je Avatar, štas' dereš?
Avatar: Ja sam se zaljubio i 'oću das' ženim.
Enver: Jeste, dvanajsta ti je skoro, ali Avatar, ja imam za tebe veće planove. Grandiozne.
Avatar: Ali tatko, ja Kasandru volim i oću da se skućim.
Enver: Ne! Prvo sa tu kurvu ne'š da se skućiš, jer ni otac je više neće, nego ćemo ti naći pravu mladu.
Avatar: Ali tatko, ja je volim.
Enver: Dosta! Ti ćeš da pohađaš Top Gan. Danas su se starine složile. Od sutra ideš pod Gazelu da se priključiš ostalima.
Avatar: Tatko, a Kasandra?
Enver: Kasandru vodi Džej u Italiju kod Đanga, zaboravićeš je i nećeš je više spominjati. Top Gan je tvoja prilika. Tu školu su završili i Keba i Sinan i Jašar i Fanki Đi i Baki Bi Tri i Mina i mnogi drugi.
Avatar: Ali neću to. Neću da pevam. Oću da svijem gnezdo sa Kasandrom.
Enver: Sine, to ti je jedini način da jednom imaš garniseru, ako jedan moj veliki plan propadne.
Avatar: A nek' ide Đedaj tamo.
Enver: Đedaj je dobar al' je na majku povuk'o malo. Duva mu promaja sa neke strane. Uzmi Zorana i javi se sutra ujutru Đejki na početak obuke. On jeste mali, ali skočan je i do'vati svaki kontejner. Naučiće te mnogim stvarima. Srećno sine. Ači devleha.
Avatar: Tatko!
Enver: Dva puta ne ponavljam. Uzmi i ovu kobru. Mnogima je presudila. I čuvaj se matematićara. Umeju da nagrnu. Top Gan im je trn u oku.
Izraz za ljigu koja vrlo lako napušta neku ideju, stranu ili nešto što voli i prelazi u suprotni tabor, uglavnom iz materijalne koristi, mada ponekad i samo zato što strana kojoj je do nedavno pripadao ne stoji baš najbolje.
- Gospodine Šutanovac, zar niste vi bili član JUL-a tokom devedesetih?
- To je štamparska greška. Ja sam rođen u julu mesecu.
- Zar niste rođeni u junu?
- Sledeće pitanje.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ej bre Đole otkud ti u dresu Španije?
- Što brate? Uvek sam voleo Špance. Vamos Furija ovo ono.
- Ma daj ne seri. Čak su te i zvali Đole Žabar.
- Pomeš'o si nešto. Đole Amigo su me zvali, a sada izvini odo' da proslavim evropsko.
- Koji si ti preletač, ne verujem.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ček bre Sale zar nisi ti bio gej? Otkud sada da nosiš zastavu sa ciganskim točkom? Pa nisi ti Romulanac.
- Ma jesam kume. Ćivaći mokarano mui. Asma đa. Pravda za Romulance.
- U mamu ti jebem preletačku, sada šurenje u plinaru nije više u modi, pa si se namaz'o imalinom da dobiješ pare od države.
Jednim grande lošim potezom ili nizom manjih, ali takođe loših poteza, učiniti da nešto što je bilo sigurna stvar i nešto čija je rezolucija već bila sigurica, upadne u reon mož' biti, al' ne mora ili vađenje fleka reon.
Od gotovog praviti veresiju.
- Čao direktore. Zvao si me da dodžem.
- Sedi Adile. Ovo što se desilo nije dobro.
- Ne znam o čem' pričaš?
- To što si išaket'o Džejevu ćerku ozbiljno dovodi u pitanje snimanje tvog novog albuma.
- A bre, zašto bre?
- Dugo smo se trudili da u javnosti stvorimo sliku kako si ti emancipovan i nadasve osećajan Romulanac.
- U bre. Evo neču više da je bijem. Barem ne da se vidu masnice.
-----------------------------------------------------------------------------
Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2016.
- Gospodine Mihajloviću, da li mislite da smo ovim porazom kući od San Marina, ozbiljno doveli u pitanje naš nastup na prvenstvu Evrope?
- Ma jok. Imali smo taj peh da su Krneta i Aksentijević bili povređeni, ali biće potpuno spremni za utakmicu protiv Nemačke, gde ćemo ići na sva tri boda.
U ovom slučaju, neizbežno je naglasiti koliko je to bila mast hev pojava, jer u suprotnom, bilo bi teško poverovati da je u pitanju dens šlager, a ne softkor audio erotika.
Negde na polovini pesme ženski vokal nestaje u fejd autu, muzika staje i ostaje samo neukroćeni bit podno doline reke Nila. Na scenu izlazi Romulanac u S&M modifikovanoj uniformi crnog Mighty Morphin' moćnog rendžera i počinje svoju životnu priču, verno prikazanu u formi rep/hip-hop mešavine. Tu verni slušaoci saznaju kako je završio vojni rok u Šibeniku '86., da vetrovku zove jakna na romulanskom, kad se prvi put mitario i tako. Ali onda je upoznao Nju. I onda je bio kreten prema njoj, valjda je prebio kod njenih roditelja i sad moli za oprost. Uz sve to budemo kao gledaoci (ako je u pitanju video spot) počašćeni i tradicionalim plesom kojim se ženke pozivaju na parenje. Ili je u pitanju epi-napad.
Sem Romulanca pojavljivali su se još i proto-boj-bendovi koji bi isto repovali, u kačketima zakrivljenim za pi četvrtina, u trenerkama turova obešenih do članaka. Prozbori se tu i neka stranjska reč, čisto ako neko od tih nekrsti iz inostranstva bude gledao/čuo, da se vidi da smo svestran narod. Obično isto tako nam priča kako je on bio veoma loš, kako je samo hteo da se devojkama zavlači u gaćice, ali onda je upoznao Nju. Ona je samo izgledala kao obične devojke, ali neee. Ipak je Ona posebna, drugačija. Ali od karaktera se nije moglo pobeći i onda je on zabrljao i sad mu žao. Sedi kući, po vasceli dan, čeka da ga Ona nazove, pa bi se on pokajao. Čak bi i suzu pustio.
Na kraju taman kad treba da se pomire, njega pozovu da ide da ratuje u Afganistan, gde se on pobratimi sa domorodcem Mustafom Al Bu Bekir Џ. Ш. i otkrije tradicionalne porodične vrednosti, u kojima prevaspitava svoju dragu kada se vrati kući.
DA LI BI PRALA NAŠE GAĆE, MAČE?!
DA LI BI PRALA NAŠE GAĆE, MAČE?!
NAŠE GAĆE!
E, ovakav seks nije bio skoro. Em su coveka platili, em se izreklamirao, em nas sve, kolektivno, izjebao u mozak sa tri jedne te iste pesme i em je jednu od te tri, nazovi, kompozicije poslao na Evroviziju.
Elem, kako seks danas sve prodaje, to je i lajtmotiv ovogodisnjeg izbora naseg predstavnika na Eurosongu.
Emina- Tebi je samo do "onog" (po principu "kako ti hoces, pa da rucamo"), a ja se neckam kao seljacka mlada.
Milan- Ova pesma bi mogla da se opise u samo dve reci: "Tri puta!" Ko je gledao "Mi nismo andjeli" zna o cemu pricam. Da ne pominjem to da izgleda kao Romulanac iz Star trek-a sa onom frizurom.
O-naj T-reci lik- Ovde je orgijanje vec pocelo, ali nam ni to nije dosta, pa zovemo i mornare. Pored solaze one Romkinje, ovu pesmu od ostale dve izdvajaju pantomimicari prikljuceni na izvor naizmenicne struje.
Sramota...
Baba uvek brine da njen unuk bude sit. I bezbedan. Zato ona, da bi bila spremna za borbu protiv raznih čudesa, čita sve novine, gleda sve emisije i serije. I zna kakve sve opasnosti vrebaju na ulici.
Ulica. Leglo zla, kriminala, drogeraša, ubica, kurvi, licimura, veštica, demona! Hrabri, ali i naivni unuk se svaki dan suočava sa ovim nedaćima. On ne zna šta i kako, ali baba zna šta treba.
Ovaj brižni roditelj roditelja upozorava svoje čedo da pazi sa kim se druži. Jer, nikad se ne zna da li ti je neki ortak Pablo Eskobar ili lokalni sipač droge u piće. Ko zna da li će neka sisata plavuša da te seksualno zlostavlja, ili, ne daj bože, zlostavlja sa drugaricom. Takođe svi su sumnjivi. Možda je neko radnik tajne službe, pa te kidnapuje i uzme da te propituje za onu zemlju što je deda oteo komšiji onomad. I za ćaletov posao preko veze. Ko zna koja vugla vreba iza ugla. Baba je tu da upozori i zaštiti svog mladog junaka.
Dan tinejdžera u očima babe
Milojko izlazi iz kuće, gde ga čekaju neke sekte sa nekim usisivačima.
- Dobar dan. Hoćete li u našu sektu? Mi vršimo kolektivna čišćenja stanova i samoubistva.
- Molim? Što da ne!
Milojko sektaš sreće grupicu sipača droge u heroin i trave u sokić.
- De si mali. Oš kupiš drogu?
- A ne znam. Šta ako se navučem?
- Ma nećeš bre. Veruj mi. Keve mi Darinke!
- E onda može. Evo ti me ubodi u venu!
Milojko, nadrogirani sektaš, izlazi u grad. Tamo sreće ful pičke, koje su ustvari radnice tajne službe koje ga spavaju i apse jer mu je deda pravio rakiju sa preko 55 posto alkohola. On beži, usput ga zaustavlja veštac romulanac lopov koji na njega baca crnu magiju i Milojko umire u teškim mukama.
Glavni grad američke države Indijana koji je ni kriv ni dužan kod nas u Srbiji, samo zbog svog imena, postao sinonim za neko mesto ili žurku punu raznih indijanaca, šabana, mongoloida i šištavaca.
Inače postoje mnogi znaci prema kojima ćeš izvaliti da si zalutao u Indijanpolis, ako nisi dovoljno oštrouman odmah na prvi pogled da izvališ.
Prvi znak je muzika koja blago podseća na ono što bi možda mogao da čuješ samo tu i u centru Teherana.
Ako muzika nije dovoljan pokazatelj da si zalutao, tu su frizure, tačnije frizura, jedna jedina, nepobediva ošišaj me sa strane da jebe kevu a gore me ispoštuj ili popularno još devedesetih nazvana tarzanka.
Ako ni to nije dosta onda možeš izvaliti po tome što si tu tek dvadesetak minuta a svako ti se na žurci već barem dva puta izmrštio.
Nije ti ni to dosta. Dobro, a šta kažeš na to što su svi u trenerkama, a ne vidiš da se održava neka sportska manifestacija u blizini i niko tu baš i ne deluje kao neki sportista. Dobro, deluju pomalo kao fudbaleri, jer oni furaju takve frizure, ali veče je i polumrak, nije stadion pa da misliš da si na tekmi.
Naravno, ako si čovek kome treba još znakova da bi bio siguran i nisi još ukapirao, pucanj iz tetke u plafon za vreme refrena pesme, druga tuča u poslednjih deset minuta ili Romulanac koji se seče krhotinom razbijene flaše su ozbiljni znaci da je vreme da pališ, ali po meni si već pri samom ulasku na to mesto, eventualno posle jednog popijenog piva, trebao da napustiš prostoriju.
A ako sve ovo nije dosta, pa ne mogu da ti pomognem više, jedino da zabijem tablu na kojoj piše INDIJANAPOLIS pa da ti bude jasno. Ostani onda i uživaj, jer izgleda da ti prija to mesto i u svom si prirodnom staništu.
Naravno ako nisi u svom prirodnom staništu i pališ odatle, pri izlasku nikako ne okreći leđa stanovnicima Indijanapolisa, nego i ti i tvoja ekipica hodajte unazad držeći ih na oku, sve dok se ne nađete u bezbednoj zoni, a to je otprilike petsto metara odatle.
Opšte je poznato da u životu svakog Romulanca postoje samo 3 stvari: krađa sekundarnih sirovina, tuča i fudbal. Ovo treće nekako posebno vole.
Pošto od ponedeljka do nedelje u faveli nema škole, mladi fergani, a i oni stariji, uvek nađu vremena za fucu. Ali to nije bilo to. Falilo je nešto da taj osećaj zadovoljstva bude još bolji. Falio je stadion. Ne gradski, neg' favelski.
I tako je posle mnogo godina, na intervenciju Coe Čićvua i ostalih političara, sagrađen prvi istorijski stadion u faveli. Glavni matorci u faveli, predsednik Enver i potpredsednik Demir odlučuju da daju ime stadionu. Tako nastaje naziv "Sveti Ramiz II", kao sećanje na starog pretka fergana koji je živeo pre nove ere i koji je predvodio "Seobu Romulanaca" iz Indije davne 69. godine, kao što rekoh, pre nove ere.
A stadion. Normalno lep, čim su ga investirali političari. Nigde trave, nigde zemlje, samo beton po kom ne moš stajati leti kad upekne Sunce. Plava ograda ima dvostruku ulogu. Em što je granica stadiona em što štiti ostatak favele od rušenja. Ranije, dok nije bilo stadiona česti su bili slučaji da neki Romulanac šutem Roberta Karlosa sjebe drugom pola kuće. Nego da se vratim na teren. Nema šta još puno, nisu se baš potrudili političari. Samo golovi i tribine. Golovi, onako kvalitetni, rukometni, crveno-beli s' nekim polu pocepanim mrežicama, a tribine ništa manje kvalitetne. Ima ih 2 komada, sa istočne i zapadne strane terena. Navijanje na njima je k'o na kupu nacija. Ali fergani nebi bili fergani da......
Dođe nedelja i počeše oni na stadionu da prave pijacu. Klasična ciganska posla. Ne običnu pijacu neg' buvljak. Glavna face-prodavci piratskih igrica i Đani Buvljani. I tako svake nedelje.
Stadion je počeo da gubi svoj nekadašnji sjaj (da ne kažem "smrad"). Sve je više bilo ostataka sa pijace, praznih limenki koka-kole, papirića, cd-ova "Američko rvanje 2008" i ostataka cigareta. A u pozadini, iza tog smeća, još uvek neki momci, na čelu sa Enverom i Demirom, cepaju fudbal, u čast velikog romulanskog sveca Svetog Ramiza II.
Demir uči svog 14. sina, 27. člana porodice Jovanović, prve stvari vezane za fudbal.
Demir: Ava kari Đejson 'vamo, da ti prićam šta je fuzbal!
Đejson: Evo tatko.
Demir: Fuzbal, to ti ono kad šutiraš loftu. Imaš i onaj gomlan što jedino on sme u ruku da stafi loftu, a ostali ne smeju. Ima i oni golovi. To ti se pravi od onu gore prećku i od one deve sastive. Sfataš?
Đejson: Aham. A je l' smeju tu da se tuču protivnici tatko?
Demir: Ne smeju! Tu ima i jedan ćovek koji se zove sudija. On kad vidi da se tuču kaže "Favul" i ondak imaju slobodan udarac!
Đejson: Tad sme slobodno da ga udari?!
Demir: Ne bre budalo jedna, kurafte dake minđ, glup si bre. Aj ne mogu više da ti prićam ne razimeš osnovne stvarovi. Aj ava kari 'vamo da vidiš stadion "Sveti Ramiz II" pa da idemo kuči, zvala Đevada i kaže da se 'ladi mleko.
Đejson: Važi tatko, nemoj da se deruvaš na mene!
Stara, dotrajala 'tika koja vas ubeđuje da je obujete.
Nećeš da me obuješ? Ni večeras! Dobro! A bila sam ti dobra dok me nisi probušio... I bila sam lepa kada si me uhvatio na polici u prodavnici, pokazao majci, koja je zbog moje lepote izvadila čekove. I jesam, bila sam najlepša i najskuplja patika u prodavnici a šta sam sad? Parče pocepane kože, išarana borama, sa nekoliko rupa i milion ogrebotina. Sad ti je lepša ova druga. Naravno. I mlađa je. Kada nju obuvaš paziš da ti čarape budu čiste. E kad sam se samo setim, tako si i mene mazio i pazio, čistio me i pokazivao društvu. Sada je tu ulogu preuzela ova crnka, a ja čamim u tami police za obuću. I pričam sa ovim drugim ostavljenim patikama. Čekamo samo trenutak kada ćemo završiti u kontejneru, i kada će nas neki Romulanac pokupiti i odneti kući svojoj deci. Bar će nam se neko još jednom obradovati i nekome će oči sijati onim iskrenim oduševljenjem. Šta više da ti kažem? Obuo si tvoju novu patiku i krenuo si u grad? Sačekaj molim te još samo ovo da te zamolim. Obuj me sutra, makar za basket!
Jadan izgovor za trošenje para na nešto što se u ovoj zemlji smatra luksuzom. Ti si zaradio, ti i trošiš, šta ima kome da se pravdaš, ali to se u plimi licemerstva svuda oko nas nekako podrazumeva.
-E ćao djembeli, u al si pocrneo?
-Pa da bio malo na moru...
-Pa kolko to malo, nisi ni ko romulanac, prošo si i melez i mulat faze, i stigo do Foresta Vitakera?
-Pa mesec dana, neki dan više...
-Opa, široko a?
-Ma ja to zbog dece znaš, rekli mi doktori što više na moru da provode vremena, inače ne bih ja.
-U SUNCE TI, gde si našo ovoliki LCD?
-Pa to je neka specijalna serija "SHARP", stiglo iz Amerike.
-Pa kolko ima dijagonalu, dva metra?
-225 cm, 90 inča... E, nemoj da šaltas programe saće dnevnik treba Vučić da...
-Koji si ti jevrejin stvarno, a ja ti tražim 100 E na zajam ti me odjebeš, a ovamo TV ko vrata od ambara.
-Ma ja to zbog dece, Jošua mi kratkovid a mnogo voli crtane, e mojne taj daljinski jer...
-JELI BRE, jel su ti ovo ti crtani? Uuuuu vid joj pičke veća od šporeta jebemti! Odo ja nazad mogu da upadnem! Jel ovo 3D?
-Ma jeste, al nemoj bre...
-Ćuti i daj naočare pičko jedna.
-Dobro, al nema drkanja!
-Vidi ga ovaj, kupio novu makinu! Ajd da častiš.
-Ajde.
-Pa što prodade Golfa nije bio loš?
-Pa znaš, zbog dece, nije imao klimu, a ove vrućine napale.
-Jeli da te pitam nešto. Jel su imali tvoji kola kad si ti bio mali?
-Jesu.
-A šta su imali?
-Ferari. Pa šta su mogli da imaju, Fiću jebote.
-A jel znaš leti kad bude plus sto, a sedišta crna od skaja, pa kad sedneš ispeče ti guzicu, a ventilacija leptir stakla, rade tak kad Fića postigne brzinu od 70, znači skoro nikad? Pa smo se mi deca vozili u njemu i pevali od sreće što smo digli dupe od puta. Jel tako bilo?
-Jebiga, jeste...
E tako te volim. Aj zbog dece, još po jednu!
Polu-mitska porodica moćnih Romulanaca za koju se samo nagađa da li postoji, a kojoj se pripisuje da se nalazi na vrhu piramide prosijačenja, krađa, sakupljanja sekundarnih sirovina, malverzacija sa luna parkovima i svih onih aktivnosti kojim se Romulanci bave, bilo da su sa one ili ove strane zakona.
Kajzer Soze međ' Romulancima. Neuhvatljiva sila koja pomera konce Romulanskog podzemlja i to ne samo u ovom našem vremenu, nego generacijama unazad i ne samo na ovim prostorima, već svuda gde je muka naterala taj nomadski narod trajnije da se nastani.
O moći i bogatstvu ove porodice kruže prave legende tako da se među ljudima koji veruju u njeno postojanje često može čuti da ih nazivaju "Crni Miškovići", a nemogućnost prikazivanja bilo kakvih dokaza da oni postoje, potkrepljuju teorijom kako je ta porodica toliko jaka i povezana, da se na njenom platnom spisku nalazio svaki ministar, premijer i predsednik Srbije i Jugoslavije u proteklih pedeset godina.
Naravno, pored priča o bogatstvu i uticaju, kruže priče i o ogromnoj surovosti kojoj je ova porodica sklona ukoliko se neko suviše približi dokazu da postoje, pa se mnoge nestale i ubijene osobe sa svih meridijana sveta vode u nekim tajnim dosijeima kao njihove žrtve, nebitno da li su obični ljudi ili policajci i agenti koji su im bili na tragu.
Boris Tadić: Objaviću svim medijima istinu o tebi Đilas. Ili bolje da kažem gospodine Drogan Džilas.
Dragan Đilas: Kako si saznao to?
Boris Tadić: Imam ja svoje izvore Drogane. Nećeš mi tek tako uzeti stranku. Idem odmah u B92. Oni će se baš obradovati ovoj vesti. Videćemo ko će biti predsednik DS-a na kraju ove bitke.
Bojan Pajtić: Čekaj Borise. Da se dogovorimo.
Dragan Đilas: Pusti ga Pajtaro. Neka ide.
Bojan Pajtić: Ali objaviće svima da si Romulanac Drogane. Šta ćemo onda?
Dragan Đilas: Neće.
Bojan Pajtić: Kakav ti je to telefon šefe? Nikada nisam video da ga nosiš? Nisam takav video ni da postoji.
Dragan Đilas: Ovo je poseban telefon. U prodaji će se pojaviti tek za dve godine, ali pored vrlo korisnih funkcija koje ima, kamere od trideset megapiksela, fantastičnog planera obaveza, softvera protiv prisluškivanja, brzog operativnog sistema i mnogih drugih stvari, ima i jednu dodatnu stavku.
Bojan Pajtić: Kakve to ima veze sa Borisom šefe?
Dragan Đilas: Ima sve veze. Ovo čemu ćeš sada prisustvovati, možda nećeš najbolje razumeti, ali znaj da je nešto o čemu moraš da ćutiš do groba, inače može da se desi ranije da odeš u taj grob. Jasno?
Bojan Pajtić: J...j...jasno š...š...šefe.
Dragan Đilas: Samo okrenem jedan broj koji može da se pozove samo sa ovog telefona, evo ovako.
Nepoznat muškarac: Da.
Dragan Đilas: Drogan je. Licko hoće da se obrati medijima. Saznao je.
Nepoznat muškarac: Dobro.
Dragan Đilas: I Pajtaro sada će se to rešiti.
Bojan Pajtić: Šefe zvoni ti ovaj tvoj telefon. Boris je.
Dragan Đilas: Već. Ponekad i mene iznenade brzinom. Daj to 'vamo. Halo Borise. Izvoli.
Boris Tadić: Ovaj, nemoj da brineš Dragane. Nigde ne idem. Samo da znaš. Tačnije idem samo do B92 da javim kako ti predajem stranku znaš. Reci prijateljima da ne brinu.
Dragan Đilas: Odlično. Taman možeš da uradiš ono što pripremaš već godinu dana, a što nikome nisi rekao da ćeš uraditi.
Boris Tadić: Ne znam na šta misliš?
Dragan Đilas: Tajno venčanje sa Josipovićem, a onda medeni mesec na Brionima.
Boris Tadić: Ali kako znaš!? Nemoguće. Samo nas dvojica......oni su ti rekli.
Dragan Đilas: Pa naravno. Zbogom Borise.
Boris Tadić: Zbogom.
Dragan Đilas: Takoc. I to smo rešili.
Bojan Pajtić: Oni stvarno postoje. To nije mit. Romanovi.
Dragan Đilas: To prezime da nikada više glasno nisi izgovorio. Zovi Ješića. Imam neku kombinaciju sa mlekom da uradimo.
Veoma zanimljiv skup ljudi sa kojima provodiš vreme samo kada te uhapse pripadnici Ministarstva Unutrašnjih Poslova.
Naravno, dobro ti dođu da ubiješ vreme između dva ispitivanja a još plus ako je neki prošvercovao pljuge, odmah ti je i najbolji drug. Naravno neki budu kraće, neki budu duže ali svako ko uđe u tvoju ćeliju ima neku svoju ludačku priču i razlog zašto je tu.
Pandur: Evo vam ga novi član za ovu vašu finu skupinu. Lopov. Krao kola i još se vozika okolo u njima.
Lopov: Nisam majke mi. Joj kuku lele šta će žena da mi kaže? Šta će deca da mi kažu? Šta će selo da priča? Joj sramote.
Džoni: Šta ti je bre ljakse, šta kukaš? Pao pa pao nije smak sveta.
Lopov: Jooooj nisam krao matere mi, kupio sam kola od jednog čoveka u kafani a auto ukraden. Joooooj šta će selo da priča? Da sam lopov.
Šaner: Čekaj bre, pa kako si uzeo taj auto? A papiri?
Lopov: Kak'i papiri?
Džoni: Au brate pa ti si baš sa neke čuke, koji su te kurac dovodili ovde?
Lopov: Kažu u zatvor da ću sada da idem do kraja života joooooooj.
Šaner: Ma smiri se bre, sprdaju se sa tobom, koji će sudija tebe da osudi, vidi bre na šta ličiš, vidi se da nisi ni žvaku marn'o u životu. Doveli te da opišeš ovog što je pozajmio, sigurno misle da je neki odavde.
Džoni: Ma iskuliraj bre čoveče, nego jel imaš neke cigare? Ovaj Trandža je uneo par komada i izotimali smo ga ali nema više.
Trandža I niste mi dali ni jednu. To nije način da se ophodite prema dami.
Šaner: Ej huligan, budi se, Trandža opet progovorio a naterao si ga na zavet ćutanja.
Huligan: Uf bre što me budiš jedva sam se namestio na ovoj krivoj dasci. Alo bre derpe, jesam rek'o ja omerta. Nemoj da sam te čuo više.
Trandža Ali ja....
Huligan: Jel imaš još cigara?
Trandža Nemam.
Huligan: Onda tišina. Zbog cigara si izbegao linč al' nemoj da me nerviraš. M'rš u ćošak.
Šaner: Evo ga žandar opet. Koga će da vode gore?
Pandur: Ajde Džoni, Inspektor Blagojević te se uželeo.
Džoni: Sranje, odoh na terapiju. Nabavite neke pljuge dok dođem.
Huligan: Brate izdrži.
Šaner: Stegni zube batice. Ne daj se.
Sat vremena kasnije.
Pandur: Evo vam ga ovaj nazad.
Džoni: Huligan, beži malo sa te klupe da sednem, da mi se bubrezi vrate na mesto. Au Blagojeviću mamu li ti jebem.
Huligan: Sedi brate. Odmori malo. Mamu im žandarsku jebem.
Džoni: Uf bre, nego šta se dešavalo dok nisam bio tu? Gde je ljakse i kakva je to krv tamo kod zida.
Huligan: Ma kukao ljakse kako hoće da se ubije pa ga ložio Šaner da se zaleti i pukne glavom u zid. Odveli ga u bolnicu.
Džoni: A 'de je Šaner i ko je onaj ganci?
Huligan: Ma krao poklopce od šahtova. Zamisli lik se zove Avatar hehehehehe
Džoni: ahaha.....joj....nemoj da me zasmejavaš boli k'o đavo. Ej Avatar jel imaš neke pljuge?
Avatar: Nemam. Ne pušim. Neću mlad d'umrem od njih.
Džoni: Pu! Niko nema bre jednu cigaru umreću.
Avatar: Izvin'te a di bi ja mog'o da šoram?
Huligan: Pišaj tamo pored Trandže u ćošku ionako voli da gleda u močuge.
Trandža Moram da protestujem jer neću da neki Romulanac piški po meni....
Džoni: Alo bre, jel imaš još cigara?
Trandža Nemam.
Huligan: Omerta bre onda!
Džoni: Ne reče mi, gde je Šaner?
Huligan: Pustili ga kući. Čim izađem idem do njega da kupim neke tike.
Džoni: Ma jebeš tike, ubio bi za cigaru. Evo ga pandur. Valjda dovodi nekog sa pljugama.
Pandur: Evo vam novi gost. Sveže ufiksan.
Džoni: Au vidi ovog dramaturga na šta liči.
Huligan: Alo pajdo jel imaš neke pljuge?
Narkoman Nisam ja n-n-n-n narkoman. Nego šećeraš.
Džoni: Ma 'de ovaj ima cigare. Ajde mr'š tamo kod Trandže i Gancija. Evo ga ker opet. Šta sad hoće koji kurac?
Pandur: Ajde huligan, i ti na terapiju.
Džoni: Tebra izdrži, pa ih opet prži.
Huligan: Izdražaću brate, pa nisam ja neka cava ko ovaj trandža.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.