Prijava
  1.    

    Dan mrmota sindrom

    Iliti: kada vam je cela jebena nedelja kao jedan mini eon u kome su se izređala sva sranja koja su vam se dotle činila nemogućim.

    Da, to je veoma slično film "Dan mrmota", u kome se glavnom liku jedan isti dan konstantno ponavlja. Svaki digađaj, svaki razgovor, sve baš sve. I još je glavni glumac toga svestan. E, u tome je caka.

    No, ovaj "naš" "Dan mrmota" je malo drugačiji. Radi se o tome da je svaki dan u osnovi drugačiji (drugačije vreme, drugi ljudi, druge situacije), ali je suštinski isti - vi ste u velikom sranju!

    Zamislite samo: svaki dan ustajete, očekujete da će sve proći relativno OK, ali ipak nekako uspete da upadnete u neku lošu priču. Jednostano, problemi se lepe za vas, kao da ste magnet koji prikuplja iste, kao da ste vi predodređeni da sve to nosite na svojim plaćeima.

    Nije kao da se trudite, daleko od toga. Jednostavno ne ide, pa to ti je. Ustvari ide, ali ne baš kako ste to zamišljali. Probudite se dakle ujutru, ponadate se da će vas barem tog dana sve mimoići i da će vam dan biti za promenu dosadan, ali dok doručkujete jednostavno osetite da nešto ne štima. A, vi veoma dobro znate da vas osećaj nikada nije razočarao, barem ne kada su sranja u pitanju.

    Ponedeljak:
    - ustajanje;
    - pukla cev u kupatilu, poplavljeno pola kuće;
    - zaglavljen lift;
    - kasnite na posao;
    - šef kenja;
    - sekretarica koja vas mrzi jer niste hteli da je opalite vam baca neku pakosnu opasku, toliko tiho da je čuje pola firme;
    - čujete da kasni plata;
    - ostajete duže na poslu;
    - ne radi lift;
    - stigli računi i opemene;
    - isključena kablovska i net;
    - tuži vas Tijanić;
    - nemate apetit;
    - došao majstor za cev i odrao vas;
    - sređujete stan da liči na iole civilizovano obitavalište;
    - skrhani ležete u krevet;
    - ne možete da spavate jer se vaša komšika dere kao pornićarka dok je njen dragi spava;
    - vi pizdite jer vas vaša draga ignoriše već nedelju dana;
    - zaspite par sati posle ponoći;

    Utorak:
    - ustajete;
    - jurite da se tušnete i pored toga što možete da zakasnite;
    - nema vode, zaboravili ste da su najavili neke radove za danas i da vode neće biti do 10 uveče;
    - polivate se afteršejvom po celom telu da ne biste vonjali kao vepar;
    - idete stepenicama;
    - sele se komšije, pa se malo (mnogo) sporije ide na dole;
    - bus vam beži ispred nosa;
    - kasnite na posao;
    - šef nije tu, ali sekretarica to ažurno beleži;
    - čujete da kasni plata;
    - opet ostajete duže, jer ima posla;
    - još novih računa kod kuće;
    - jedete pasulj iz konzerve, onako 'ladan i bez 'leba;
    - bacate se u krevet;
    - ustajete oko 2 ujutru da se istuširate;
    - nema tople vode jer niste uključili bojler;
    - na brzinu se operete;
    - vraćate se u krevet, ali vam se ne spava;
    - komšinica se opet dere, ali malo tiše jer je ipak noć;
    - i dalje nema glasa od vaše drage;
    - blejite u TV iako je isključen;

    Sreda:
    - idete na posao;
    - poranili ste skoro sat vremena;
    - hvata vas pljusak iako su najavili dan bez padavina;
    - mokri kao miš odlazite u toalet da iscedite deo garderobe;
    - uzimate neku poluraspalu košnu stolicu samo da ovu tapaciranu ne biste sjebali;
    - radite svoj posao, ali osećate neki pritisak iznutra;
    - biće danas plata, kako kažu;
    - sekretarica konstatuje vaše stanje veoma probranim rečima;
    - idete do banke posle posla, sa kog ste kibnuli pola sata ranije;
    - opet samo osnovica, prekovremeni rad ništa;
    - idete do kuće da se presvučete i istuširate;
    - uzimate račune i jurite da poplaćate sve;
    - ostaje vam nešto kinte za salamu podrigušu i krmaču i 'lebac "Sava", pa palite doma da se počastite;
    - nema struje, prčka EPS nešto;
    - puštate poruku dragoj, a ona ni u narednih sat vremena ništa ne odgovara;
    - za vreme jedete, ubijate pivo koje je vruće kao mokraća, te vam stomak daje čudne zvuke;
    - jurite u toalet i na WC šolji ostajete još sat vremena jer stomačni demoni žele da polako i sa stilom napuste vaš želudac;
    - iznureni odlazite u sobu i bacate se na kauč;
    - spavate do jutra;

    Četvrtak:
    - osećate se kao govno;
    - pipate čelo i shvatate da imate temperaturu;
    - opet jurite u toalet jer vas je ponovo priteralo;
    - shvatate da ste se prehladili na kiši i da vas je sjebala kombinacija vrućeg piva i jebene (verovatno pokvarene) salame podriguše;
    - nekako se skupite u jednu celinu, pa palite na posao (da vam ne bi i to odbili od plate);
    - kasnite 2 minuta, ali sekretarica to upisuje u ćitap;
    - šef je dobrog raspoloženja pa ništa ne sere;
    - radite posao brzinom puža na koktelu od sedativa i pilula za spavanje;
    - krajem smene šef vidi da ste dobro sjebani i predlaže vam da sutra ne dolazite na posao ako vam bude još gore;
    - odlazite kući;
    - uključili kablovsku i net, ali vi nemate volje ni za jedno ni za drugo;
    - tuširate se pretoplom vodom;
    - malo osveženi kuvate vodu za čaj;
    - zvoni fiksni, zove ona - vaša draga i kaže da dolazi za pola sata;
    - po dolasku, sa vrata vidite šta se sprema - kraj, di end, konjec;
    - skuplja ono što je bilo njeno i odlazi;
    - 5 godina prođoše za desetak minuta;
    - šutirate sto i sjebavate palac;
    - stavljate led u krpu i zavijate nogu;
    - iznureni od svega se bacate na krevet i ulazite u carstvo snova ispunjeno košmarima;

    Petak:
    - usatajete;
    - palac boli ludački;
    - kontate da je slomljen;
    - javljate kolegi da obaveti nadređene na poslu da ne dolazite;
    - cimanje po domu zdravlja radi uputa;
    - posle 3 sata jurcanja konačno dolazite kod ortopeda;
    - nežan je kao Ivan Drago, ali odrađuje posao;
    - gips vam stoji kao saliven i odlično se uklapa u vaše sveukupno sjenamo stanje;
    - dolazite kući;
    - sedate u fotelju i uključujete TV;
    - komšika se opet dere a vama neki pritisak ide od želudca ka grlu;
    - jauk besa i očaja traži svoje mesto u svetu ludila, tranzicije i vrućeg piva;
    - teši vas da je sutra vikend i da imate dva dana za odmor;
    - optimizam brzo nestaje, jer znate da ste sjebani i psihiki i fizički, da vam je muka od svega i da biste mzeli sebe kada bi vas još neko video takvog;
    - isključujete i fiksni i mobilni i ostajete sami;
    - uveče gledate tekmu: reprezentacija protiv neke bivše SSSR republike;
    - naši indijanci gube sa 3:1;
    - U KURAC!

  2.    

    Seksualne asocijacije i situacije u grackom busu

    Malo je stvari u životu koje toliko impliciraju na seks, kao vožnja u gradskom iliti grackom autobusu. Toliko različitih profila ljudi i toliko zanimljivih situacija na jednom mestu, može da obezbedi samo gracki autobus na nekoj dužoj liniji.

    Zabava počinje od samog ulaza u bus...
    Kad kavaljerski propustiš oćnu guzatu tinejdžerku da uđe pre tebe, da bi mogao da joj šmekneš kantu dok se penje na ona 2-3 stepenika. Zauzimaš odgovarajuću poziciju sa dobrim pregledom celog busa, krećeš da se igraš profajlera...
    Snimiš dedu koji drži ruku u džepu i trese se. Dileme nema da je to od Parkinsona, al ne moš da ne pomisliš da je i on upiljio u sisatu Milfaru preko puta i da sapunja mačora.
    Tetka jadna ne okreće glavu od prozora jer joj je neprijatno. Nije ni svesna da iza nje stoji sredovečni dobrodržeći gospodin koji sa visine, preko njenog ramena zija u raskošni dekolte i zahvaljuje se putarima na loše održavanom drumu.
    Napucani bilder u bodi majici visi na rukodržačima i pogledom lovi ikog ko je primetio njegov vretenasti mišić koji je juče uz pomoć hemije uspeo da istera na videlo. Disfunkcija njegovog ljubavnog mišića je sad marginalna stvar...
    Mada, kad pogleda mršavu studentkinju koja se drži za šipku i u oštrim krivinama glumi striptizetu u pokušaju, on skonta kako ona ima malu šaku u kojoj bi i njegova zakržljala ćuna izgledala moćno...
    Dve drugarice sede jedna kraj druge, prepričavaju detalje sa sinoćnjeg dejta i kikoću se kad se neka pikantna činjenica iznese na videlo, a mladi napaljeni srednjoškolac čeka da čuje završnicu, šatro kuckajući poruke na telefonu. Trebao je izaći pre par stanica, al šta mari, on jednostavno mora znati jel ova riđokosa primila metak u Košutnjaku...
    Na stanici utrčava buljuk balavica kojima sise nikoše pre zuba, i uz smeh i galamu zauzimaju šarage. Jedna vadi ogledalce i poravlja jarko crveni ruž. Taj gest nije ostao neprimećen od strane nekoliko klinaca u flafičastim majčicama i sa jež frizurama. Uz bockanje laktovima, kroz zube komentarišu kako bi joj nešto drugo munuli u ta polu-otvorena, napućena fejzbuklijaška usta.
    Atmofera doživljava kulminaciju ulaskom jedne prepičke. Po odeći bi mogla biti i skupa rava, seksi sekretarica ili učiteljica na koju smo svi šetali kožuru. Muškarci uvlače stomake, žene isturaju grudi, podsvesno se trudeći da eliminišu konkurenciju i zadrže pažnju mužjaka na sebi... Jebi ga, atavizam često ispliva na videlo... Ona dominira rasklimatanim autobusom, u previsokim štiklama sigurno gazi kao da je oslobodila grad. Prilazi muškobanjastoj, kratko ošišanoj devojci obučenoj u kombat stajlu, a koju niko nije primetio, grli je suviše prisno i ljubi u usta sekund duže od normalnog... PU JEBEM TI ŽIVOT!
    Ulazi kontrolor...
    Napokon, i ja ću nekog da jebem...
    -Kartu molim...
    -Opalim te golim!
    -Zvaću policiju gospodine...
    -Dobro smirise, šala mala, imam osam!
    -Čega osam?
    -.......

  3.    

    Zakopititi

    Pustiti pipke u novoj sredini, odomaćiti se.
    Uspešno prebroditi period adaptacije, steći čvrst oslonac i srasti sa okolišem.

    -'nači, prika, sad si ovde uljego, a? Službeno auto, kabinet, sisojla sekretarica... Mamicu ti preletačku, opet si isplivao!
    -Zaboravio si Višu diplomatsku na praksi, hnjo, hnjo. Nego, 'oli' popit' šta?
    -Ma pusti piće, nego daj nabaci bratu svome neki ambasadorluk na Maldivima, Barbadosu, taj neki rad.
    -Teško, tebra, nisam još toliko zakopitio, a ovi novi drugovi su mnogo teži za saradnju. Sve neki rapalji, ne znam samo gde ih nalaze. Pazi kad svastiku nisam još zaposlio!
    -Ma jebeš svaju, to ti je promenjiva kategorija, a ja sam ti bratić još od osnovne. Daj sredi mi za Barbados, ima da ti ambasadorišem k'o matori.
    -Aj videću šta mogu da napravim, ali da znaš da je to ozbiljan posao. Treba da parlaš jezik, da poznaješ istoriju zemlje, da se ne ponašaš tamo k'o totalni pajvan.
    -?
    -Hahaha!
    -Ahahaha!
    -I to što kažeš, ne možeš biti gori od šefa. Aj videću šta je slobodno, pa ću ti nabudžim nešto.
    -Fala, bratulja moj! Kad tebi bude trebalo nešto, ti samo reci.
    -Pa, za početak, mojne više da dolaziš ovde tako u bermudama, ovo je ipak ozbiljna institucija.
    -?
    -Hahaha!
    -Ahaha!

  4.    

    Izujedati Ronaldinjom

    Najefektnija primena sile u divljini korporativnog okruženja.

    Nije bitno da li je akcija defanzivnog ili ofanzivnog karaktera, svaki pravi kancelarisjki pacov zna da je čovek sa po Ronaldinjom u obe ruke izuzetno opasan protivnik kog ne treba potceniti, te je stoga u pri primeni sile najbolje koristiti ovo sredstvo, jer postoji mogućnost da bitku dobiješ odmah, usled protivnikovog straha koji nastaje pri samom pogledu na oštre zube ovog oružja.

    - Sale idi po kafu.
    - Neću brate, bole me kurac, juče i prekjuče sam ja išao. Digni to lenjo, debelo dupe i idi makar jednom ti.
    - Nećeš a?
    - Ne!
    - Bolje da si odmah krenuo da te ne bi izujedao Ronaldinjom pička li ti materina malena.
    škljoc, škljoc, škljoc
    - Idem, idem.
    - Slatku!
    - Neka, neka. Istrebovaću i ja dva Ronaldinja kada budu na stanju, pa ćeš da vidiš ko će onda po kafu.
    - Brže kmetu!
    ----------------------------------------------------------------------------
    - Moram li vas podsećati da ste pod zakletvom? Krivokletstvo je opasno krivično delo.
    - Znam šta sam čula i šta sam videla. Radim kao sekretarica gospodina Đilasa već godinama.
    - Recite sudu šta se tačno dogodilo.
    - Gospodin Đilas ništa nije kriv i laž je da je uzeo proviziju pri potpisivanju poljskih autobusa.
    - Pa šta se dogodilo?
    - Kada je došla delegacija iz Poljske, nisam ništa primetila. Uljudno su se javili i ušli u kancelariju gradonačelnika.
    - Šta je dalje bilo?
    - Odjednom su se čuli povišeni tonovi na poljskom i škljocanje. Neprestano škljocanje. Nisam znala šta se dešava. Uplašila sam se. Odjednom sam čula prevodioca koji je samo ponavljao da će ga izujedati Ronaldinjom ako ne potpiše.
    - Nastavite.
    - U tom trenutku sam čula Draganove vriske. I pored straha sam ušla unutra i imala sam šta da vidim. Dragan je bio presavijen preko stola skinutih pantalona i gaća, a Poljaci su ga nemilosrdno ujedali rasheftivačima. Na kraju je posle dugog i herojskog držanja ipak posustao. Nije mogao da sedne mesec dana posle toga. Bilo je strašno.

  5.    

    Hoda, zemlju ne dodiruje!

    Ova fraza može da se protumači dvosmisleno.
    Pre svega, sugeriše kompliment upućen od strane muškog ka nežnijem polu. Manifestuje u ovom slučaju zanos i divljenje.
    Dok može biti uokviren u obliku prezira i ljubomore između žena.
    Zato što je jedna persona zavistna zbog pažnje i kredibiliteta koji uživa njena suparnica.

    Scena: Dva druga sede na klupi u parku i razgovaraju. Odjednom prestaje konverzacija, jer im u susret hrli lepa, mlada devojka.

    Drugar1: U brate, kakva pička. To dupe, sise, al' bi je rokno, a?
    ( On ne trepće i raskolačenih očiju bulji u nju).
    Drugar2: Ah, vidi je kako hoda, zemlju ne dodiruje!
    Drugar1: Ma kakva zemlja, koji kurac, kakvi bakrači? Vidi to dupe, ne bi je vario?
    Drugar2: Daj bre, koji ti je rac'? Stalno tako pričaš o devojkama!
    Drugar1: Ma jedi govna! Mani me tvojih osećajnih sranja i pičkećanja.
    Drugar1: Ih, stoko!

    – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

    Scena: Troje ljudi sede na terasi i uživaju u svežem jutru. Piju kafu i puše cigare. Za stolom sede dve žene i jedan podebeo muškarac u beloj, atlet majici. Bacaju pogled na trotoar i gledaju lepo obučenu ženu.

    Žena: Vidi, vidi ovu kurajberku, jebao je pas. Gle' kako je nakinđurena! Izbacila sise do zemlje, a kući ima 2 sina i muža. Kurvetina, jebao je otac!
    Komšinica: Ne jebe nju otac, već šef. Zato ima para za te skupe prnje i zbog toga lepo živi, a njen glupavi muž ništa ne naslućuje. Kao da sekretarica može da zarađuje toliko? Kako hoda, zemlju ne dodiruje!
    ( Žena udara muža u golo rame, koje je naslonjeno na ogradu balkona i sa požudom gleda u lepu damu).
    Žena: Šta ti to bleneš? Jebala te ona, kurvetina, vidi kakva je kao korokondžula!
    Muž: Dobro ,dobro, izvini.
    ( A, u sebi misli kako bi voleo da ga jebe).

  6.    

    Poslovanje sa Rumunima

    Ono što treba izbegavati, jer je velika verovatnoća da profita nećete imati, ili da vam oni neće platiti šta treba ili kad treba, a i ako hoće, to će biti uz velike muke.

    Proiyvodite neku robu i hoćete da je izvozite u Rumuniju. Nadjete partnera, na oko velika i ozbiljna firma. Prihvata da bude vaš distributer, ali prvo želi da naruči manju količinu da vidi kako će se prodavati. Naručuje robu u vrednosti od hiljadu-dve evra. Njihova firma uglavnom daje rokove plaćanja 60-90 dana, ali pošto je prva narudžbina, obavezuju se da će platiti za 30 dana. sveto bude lepo, roba stigne, ali kad prođe 30 dana, isplate još uvek nema. Vi pokušavate da kontaktirate prvo tipa iz odeljenja za nabavke. Ne javlja se na telefon i ne odgovara na mailove. Zovete menadžera, njegova sekretarica (odnosno likuša u odeljenju za komunikaciju) kaže da nije tu, ali da ostavite podatke pa da će ona da popriča sa njim. Zovete sutra, a ona vam kaže da on zapravo ne radi tu. Zovete na mobilni menadžera, ali ne možete da dobijete vezu iz ko zna kojih razloga (Vodafone Romania je ipak rumunska firma). Više ne znate šta da radite i pišete mail menadžeru, u nadi da će ga kad tad videti i odgovoriti. Napisali ste mail menadžeru, a posle nekoliko sati stiže mail od onog lika iz odeljenja za nabavke koji kaže da je čudno što vas niko nije kontaktirao da vam kaže da je firma upala u stanje "insolvencije" (što na naški znači nešto kao stečaj) i da sa vašim parama možete da se slikate. Jedino što vam ostaje je da psujete i rumuniju i rumune i njihovu evropsku uniju i šta vam je to trebalo da poslujete sa Rumunima!

  7.    

    Allo Allo

    Britanska serija iz 80-tih popularna u Srbiji pocetkom 90-tih. Mogla je i komotno da premesti svoju radnju u okupiranu Srbiju za vreme drugog svetskog rata.

    1. Recimo mala varos kao u Srbiji. Imamo glavnog lika kafedziju (Renea) Radeta koga cela varos poznaje i moli za usluge. Pravi srpski domacin covek iako mu domacinstvo vodi zena (Edit) Evica i koju vara sa konobaricama plus tu je njena tasta (Madam Fani)Radosava. Sve u svemu tipicna srpska kuca u kojoj zive tri generacije.
    2. Nemci koji poznaju Radeta. Naravno da ce okupator ici na mesta sa renomeom. I eto ih tu kod kafedzije. Pukovnik i njegov pomocnik kapetan koji koriste usluge radetovih konobarica (Irena i Marija) u zamenu za to nas kafedzija dobija benificije prilikom snabdevanja. Naravno tu je jedan domaci Nemac ili hrvatski domobran (Ivica) koji se lozi na kafedziju i sekretarica Helga. Nemacki general koji dolazi u posetu cisto da se zabavi proveri stanje. Oni su sad nasli neku zlatnu ikonu iz jednog manastira ili neku drugu rimsku dragocenost.
    3. Dekica slican lekleru (Lale) koji je prosao svasta i preziveo svasta. Zna sve sto mu se kaze i uvek se hvali kako je to dobro uradio, a niko ga ne sisa ni 2%. dekica je preziveo bombardovanje Beograda iz autobusa firme Krstic! (to sam ja Lekler)
    4. Pokreti otpora. Kao i u seriji i u Srbiji imamo dva pokreta otpora.
    U nacionalistickom imamo zene sa bradama (cetnici) i zene sa staljinistickim brkovima (partizani)
    5. Slupani britanci koji su pali i koje cuva kafedzija, a ni rec srpskog ne znaju da beknu plus njihov tajni agent koji je od srpskog naucio samo psovke ostalo jedva zna da pravilno izgovori.
    6. Gestapovac iliti Her Flik. Osoba koju se svi plase, a niko ne zna zasto jer je prilicno smotan. njega je licno poslao Himler da nadje relikviju zajdeno sa svojim malim pomocnikom koji je bolji od njega ali ga nipodostava stalno.
    7. Italijani koji se ponasaju kao na odmoru. Jedu sladoled, muvaju zenske i piju vino, a kada je pucnjava njih nema nigde.
    8. Pogrebnik. Trenutno najbogatiji covek u selu jer mu posao bas ide. Jedini preziveli od Topalovica. Stalno izaziva na dvoboj! (Laki)

  8.    

    Budžetska rasprava

    Svađa sa prosjakom koji drži pomfrit iz meka u ruci a koji je primetio da imaš i veće apoene u novčaniku od tih dvaes dindži koje ti je prvobitno tražio i koje si mu dao.

    - Ukoliko država ne obezbedi stabilno finansiranje, javna medijska kuća neće dočekati jun. Naši radnici su na rubu egzistencije i većina nije imala novca ni za proslavu Prvog Maja. Moraćemo da otpustimo 1000 vrhunskih sekretarica i stilista bez kojih ćemo izgubiti trku sa privatnim TV kućama koje prenose sportski umesto edukativnog programa kao što je recimo prenos ove sednice kojoj trenutno prisustvujem. Preklinjem vas, ovo je vapaj gladnih ljudi.
    - Razumemo probleme ovog javnog preduzeća i prebacićemo ga na državni budžet do kraja meseca.
    - (Čoveče, ladno mi je prošla spika...). Ali država će nam obezbediti samo "krizni" budžet što nije trajno već samo privremeno rešenje. Jer bez ulaganja, nećemo moći da stvaramo nov sadržaj i bićemo primorani da repriziramo super-kvalitetan i vanvremenski program, a to će iskoristiti privatne medijske kuće koje nemaju etički kodeks i moralnu odgovornost kao mi. Nama su potrebni novi ljudi jer je trenutni kadar preopterećen. Baš sam skoro imao razgovor sa nekoliko vrhunskih inostranih stručnjaka sa završenim fakultetom u Beogradu koji su želeli da rade za kod nas i pored unosnijih ponuda najmoćnijih svetskih medija. Međutim, nismo mogli da im ponudimo odgovarajuće uslove ali su obećali da će nas sačekati još malo jer su pre svega kvalitetni ljudi. Ja vas molim za pomoć, ne smemo dozvoliti da naš narod kulturno zaostane, što je neminovno sa privatnim televizijskim kućama.

  9.    

    Američko i srpsko matursko veče

    Upoređivanjem proslave ispita zrelosti na različitim meridijanima, može se doći do vrlo zanimljivih zaključaka:

    Američko matursko veče:
    Mali štreber koji je cele godine nosio iscepane starke od 6 dolara je nekako skupio keš da iznajmi streč limuzinu od 10 metara, i da u tačno 8 uveče pokupi svoju pratilju ispred njene kuće u predgrađu. Vrata otvara pratiljin otac, koji iz zabrinutosti za himenoznu celovitost svoje kćeri na kraju večeri, biva izuzetno strog i pun podozrenja prema njenom pratiocu. Poprilično nevinom pratiocu. Utom, njegova kćer koju su čirlidersice i kvoterbekovi zadirkivali cele godine zbog njenih ''Milhaus'' naočara, masne kose, isturenih sekutića, a najviše zbog druženja sa gorepomenutim glibavcem, silazi u usporenom snimku i uz audio pratnju Selin Dion niz stepenice njihove porodične kuće u predgrađu Milvokija. Otac i štreber se okreću da vide ko je to pustio Selin Dion, i zinu kada vide malu Džejn kako silazi skockana niz stepenice. Prvo je pogledaju u sandale, pa na gore sve do frizure. Počenje i da udara neka promaja, pa joj se kosa vijori dok je ona zabacuje. Skockala se do granice neprepoznatljivosti, i od nerd-jadnice se pretvorila u prepičku sa, do juče, nepostojećim dekolteom. Malom štreberu se diže suvi kobas u gaćama, što on cvećem koje je doneo za pratilju vešto prikriva. Strogi, ali pravični otac ih ispraća u limuzinu uz zahtev da se vrati kući pre ponoći.
    U limuzini se šiba šampanjac, a mali štreber je poneo i pljosku od 0,2 žestine, koja izgleda nema dno, pošto će kasnije od nje da se napije cela generacija.
    Stižu u salu za fizičko ukrašenu novogodišnjim ukrasima u kojoj će se održati proslava. Za dobro raspoloženje je zadužen cover bend nekog drugog, takođe nepoznatog i lošeg cover benda. Pratilja moli štrebera da igraju na šta se on nećka, jer ne zna. Posle kraćeg ubeđivanja, polaze prema liniji za slobodna bacanja, i kao naručeno, u tom trenu se zagušuju svetla i počinje stiskavac. Štreberu se magle naočare, i suzdržava se od ejakulacije u gaćama. Ona mu šapne na uvo kako hoće da sa njm izgubi nevinost. Štreber u tom, na samu pomisao na to, džizuje u gaće, što se vidi na njegovoj ''Đani - Sve mi tvoje nedostaje'' grimasi na licu. Odlaze na obalu reke, gde je neko, ne zna se ko, spremio čamčić posut ružinim laticama i upalio mirišljave sveće. Strasno vode ljubav na mesečini tako zakoračivši u svet odraslih i uspešno položivši ispit zrelosti.

    Srpsko matursko veče:
    Vlada, dežurni đilkoš iz IV-3, posle kupovine belog ''Martini Vesto'' odela na čekove se upućuje ka stanu svoje pratilje, Marine, poznate po vaginalnoj velikodušnosti u njihovoj srednjoj školi. Lift ne radi u zgradi, tako da se Vlada penje stepenicama do stana na šestom spratu, pritom zaradivši znojne krugove ispod miške, vidljive i preko sakoa. Nije poneo cveće, ali je maznuo ćaletvu prepečenicu. 7 deci, čisto da se ima. Sedaju u Daewoo Lanos iz 1998., i kreću put SUR ''Šinter-mala'', gde će se održati proslava kraja pohađanja njihove 3-godišnje drvoprerađivačke škole.
    Sedaju za sto, sa ostatkom odeljenja. VIS ''Karijesi'' zagreva atmosferu proverenim hitovima raznih Željaka, kao i Erosa Ramacotija i Filipa Žmahera. Na meniju od žestine ima samo vinjaka, i domaćeg vermuta za dame. Već oko 11h , Rubinov derivat Belzebubove mokraće uzima prve žrtve. Više se i ne zove hitna pomoć, već su ambulantna kola trajno stacionarna ispred kafane. Momci šibaju koks i spid, a cure se dave u rizlingu i puderu. Profesori su možda i najpijanji, te počinju da napadaju Miru sekretaricu, koja ustvari predaje Srpski jezik i književnost, a zovu je sekretarica zbog nezavidne higijene genitalne regije. Direktor šapuće ''Karijesima'' da počnu da sviraju robot-kolo da bi se učenici malo istreznili poskakivajući uz taktove klavijaturiste Milančeta, i njegovog ''Borg'' sintisajzera.
    U 1h posle ponoći uzavrela atmosfera počinje da iziskuje lomljavinu. Lome se čaše, bokali, flaše, krive se viljuške, igra se frizbi ovalnim tanjirima za roštilj. Profesori prednjače, penjući se na stolove i skidajući prvi sloj garderobe. Gazda upada u pižami, hvata se za glavu i telefonom poziva predstavnike organa reda.
    Policija rasteruje pijane goste u praskozorje, koji proslavu sele u školsko dvorište. Cile Đinajlu, školska budala, vrši veliku nuždu na centru terena za mali fudbal, uz ovacije cele generacije. Biva priveden u maricu koja propraćuje ovaj događaj iz prikrajka.
    Jedine dve cure u odeljenju, što nije tako čudno ako se ima u vidu da je drvoprerađivačka škola u pitanju, bivaju odvedene u obližnje šipražje, da se oduže svojim drugovima za sve lepe trenutke provedene u tinejdžerskoj dobi.
    Jedna od njih će na proslavi 5 godina mature vaditi sliku petogodišnjeg sina iz novčanika uz napomenu da nije tačno sigurna ko je otac, ali jebi ga ''ja sam to morala duradim''.

    A onda svi plaču na silu.

  10.    

    Realističko obraćanje maloumnim lopovima o posledicama

    Old-skul dosetka snalažljivih likova da se u zadnjem trenutku izvuku od kandži okorelih lopova.
    Bazira se na realistickim cinjenicama koje ih mogu zadesiti ako im nepitano ili oteto uzmu neku stvar, koristeci blagu hiperbolu.
    Sve u svemu, veoma koristan nacin odvracanja persone da uzme nešto od njih, ali treba i znati kako ga treba koristiti.
    Razgovara se ozbiljno, sa malo naglašenim slogovima, bez smeha, šale da znaju da to nije zajebancija. Takode, može se ubaciti i neka elokventna rec da izgleda još ozbiljnije.
    Manipulisanje level: pro.

    - Ti.. Ti mali.. Ðido vamo.. Ti, ti iz prve godine fegetu.. Evo da ti predstavim, ovo je moje društvo, Milance Carinik, Džole Legija, Sale Steroid, i Deki Kovalski..

    - Pa?

    - Pa.. 'El vi'š ti taj tvoj srebrni lanac oko vrata?

    - Vidim, i?

    - Pa 'naš kako.. Da Sale Steroid ne bi drmao ruke, ti bi morao da nam ga lepo daš, okej?

    - Khm, khm .. Draga gospodo, ja znam svo to premlacivanje i sve te grube stvari i znam da to nije nikako dobro, ali neke stvare morate da znate i vi unapred. Ja možda jesam prva godina srednje, ali to ne znaci da sam i ja slabašan, jer znate, ja sam crni pojas. Da predemo na stvar, ovaj srebrni lancic ima cetrdeset grama i dobio sam je od moje drage babe koja više nije na ovom svetu tako da je ovo njena uspomena meni. Ako niste znali, moj otac se bavi nekretninama, tako da je trenutno u poslu da opet pali njegovo Em-ela jer ga nešto zeza sedište, a metkove u Berreti je pre par dana ispraznio na nekom Crnogorcu koji ga je zajebo za neko milionce... Sa mojom mamom je druga prica, ona je sekretarica u Delta Holdingu i njen otac je pukovnik u policiji i posebno ne voli te mini-krimose.
    Još i ovo da vam kažem pa da idem jer kasnim na cas. Ako ovo srebro nameravate da date u otkup zlatari "Neša", neceti imati za više od sto džointa na vas cetvoro. Pozdrav.

    - Macoree.. Poštovanje, i ako te bude pitala Mira klošarka što kasniš, kaži da je Legija pozdravio i dace ti petaju a ne neopravdani.. Sa srecom da cuvaš to lance. Pozdrav, kuco!

  11.    

    Zatvoriti vrata guzicom

    U svakom žitu ima kukolja, rekle bi babe. Tebe poslovođa smatra za jedini kukolj u svom žitu, pa na sve načine pokušava da te istrebi iz istog, ako me razumeš.
    Ja znam razlog za to ponašanje. On je već mator, vršnjak ga slabo služi, a kada im se poklope termini i tada je go kurac na bicikli, proćelav je, žena mu ne da, a ja je razumem. Ne bih mu ni ja dao, da sam na njenom mestu. Slepac, slepi. Jebem ga usta. Druka te kod gazde, beleži svako zakašnjenje, čak i kada je opravdano. Ne treba to trpeti. Nemoj da ga izmlatiš, sramota je tući starije ljude, ako nije stariji, onda je malouman, pa je opet gre'ota. Napuši ga, istresi sve iz sebe, ko ga jebe, nećeš na svadbu da ga zoveš... Kad ovo učiniš, bićeš automatski isteran sa posla, ispašćeš džukela, a za neke što moraju da ćute, jebiga, 'rane dvoje usta kod kuće, bićeš heroj. Više nećeš gledati njegovo pogano lice, a u firmu nećeš moći ni da se vratiš, pa makar gazda bio furundžija koji ti predlaže seks na njegovoj jahti. Zatvorićeš vrata guzicom, bratić.

    -Opet kasnite, kolega... opet. Treći put u ovaj mesec. Možda vi mislite da se ovdi radi kao u Jevropi, od pola devet?
    -Auuu, šefe... znate da živim u staroj zgradi, lift jebe pa rastura, predsednik stanara štekuje ključ od lifta, a senilan. Morao sam da čekam ove iz stambenog.
    -Kolega, to opravdanje svojoj mami da prosipaš, ovdi toga nema. Nesam ja džabe završav'o fakulteti za ovo mesto... moraću te tužim kod gazdu. A i nesi neki radnik, ja ti kažem. Em, malo-malo ne dođeš na pos'o, kao fakultet, a ja ti gledam kroz prsti.
    -Čekaj, rođače da te ja pitam... koji ti problem imaš sa mnom?
    -Nemo' sa taj ton da mi se obraćaš, letećeš naglavačke...
    -Vidi, bajo. Pun mi te kurac. Da, kurac. Nemoj me gledati tim alkoholičarskim očima, ovde neki moraju da ti ćute, jebiga, ljudi hrane decu od ove kurčeve plate, ja ne moram. Imam samo mačku, a ona može da juri skakavce i leptire, tako da me baš zabole.
    -Kolega...
    -Nisam ti ja kolega, nakazo iz pakla, proćelava. Imaš sreću što možeš otac da mi budeš, inače bih te odveo dole u magacin...
    -Vi to meni...
    -Nisam završio... pošalji me kod gazde, molim te. Taman i njemu da kažem šta mi je na duši, pa da se svi teramo u kurac... Narode, budite dobri. Ovaj bandit će i onako za godinu dana u penziju, pa nećete morati da delite vazduh sa ološem...
    .............
    -Bi dobar dečko ovaj...
    -Aham... šteta što zatvori vrata guzicom, mogao je da mu prećuti.
    -Ma, daj. Ko bi mu ćutao? Od kad je mali smuvao onu iz personalnog ovaj mu se popeo na leđa. Neka je.
    -Da l' će i gazdu da napuši?!
    -Čućemo sutra kad dođemo u firmu... tu je Mira sekretarica, ona će ti sve prepričati...

  12.    

    Stupiti na snagu

    Uzeti stvar u svoje ruke i zavesti red. Preoteti zastavu i zabosti je kroz lobanje nesposobnih smrtnika. Stati pred odgovorne za sva sranja u našim životima i prekoračiti dozvoljenu silu. Biti brutalan, jer od lepih reči odavno nema vajde.

    Sekretarica:Gospodine Premijeru, stigao je novinar u vezi enter wya.
    The Premijer:Neka uđe.
    Novinar:Dobar dan. Ja sam došao da vas postavim par pitanja. Naime, zbog čega zakon o navodnjavanju uličnih zimzelenih biljaka do 38cm visine destilovanom vodom nije stupio na snagu? Isto pitanje i o zakonu o obaveznom uvođenju levih i desnih čarapa kao i registra za decu i mlade koji znaju napamet repertoar Bore Dugića? Ovi zakoni su izglasani, ali ih u praksi nema.
    The Premijer:Aha... vi niste ovde da bi me slikali?
    Novinar:Ne, to je neki drugi intervju, ja sam iz novin...
    The Premijer:Tišina tamo! Znam ja dobro iz kojih ste vi novina! Samo trenutak... Halo Nele, gde si?
    Neša:Tuuuu sam... noge su mi namazane kokosov...
    The Premijer:Bataljuj sad. Imam situaciju. Pošalji par momaka, da budu one kobre, dabre, kako bi, ali da budu poveći. Po tvom ukusu.
    Neša:Ali kak... zar bi vi... šta ja d...
    The Premijer:Ne zbog toga Nešo, imam ovde nekog novinara.
    Neša:Jupiii!!! Biće po mom ukusu. Veći!
    The Premijer:Odlično. Poštovani novinaru, strpite se malo, pa će na snagu stupiti dva, dopustite mi da se tako izrazim, kršna momka. A da imaju snage - imaju, znam iz ličnog iskustva. Oni će vam objasniti kako se pišu članci.

    -Neće ovo moći vako, ceo dan se izležavaš, ločeš pivo, gledaš fudbal a ja radim, kad dođem kući spremim ručak, počistim, operem veš i sredim decu dok ti gajiš stomak. Kad staneš stopala ne vidiš. Ucrvljaćeš se. Na snagu stupaju moja pravila! Od sad ćeš mora...
    -Stupiš ti na moj kurac. Tvrd. Tako... uzmi taj nož pa ljušti klompir, sad će utakm... AAAAA! Baci to! Ne u glavhrkljzrh...

  13.    

    Pasji život

    Svakodnevnica jednog prosečnog građanina Srbije.

    Ustaješ ujutro i režiš na alarm: Pu jebem ti telefon, joj da mi je još samo sat da odspavam.

    Dolaziš na posao i režiš na kolege, a povremeno i zalaješ, ali i podviješ rep: Koji si kurac prebacio one palete tamo, lepo sam ti rekao da ih prebaciš u drugi magacin! Hjoj, sa kim ja radim, pa jebemu gde je sad onaj novi, jel opet kasni? - u međuvremenu se pojavljuje šef - Dobro jutro šefe? Kako ste?

    Na poslu ima jedna prelepa sekretarica oko koje svi obleću, između ostalog i vi. Režite na svakoga ko priđe toj kancelariji.

    Vraćate se kući sa posla,osuđeni na GSP i režite na sve okolo i njuškate ih: Ja sam prvi video prazno mesto, marš otale!!! Joj je se ova namirisala! Gospođo, alo, probija vam znoj ispod tog parfema! Neki se ne kupaju u ovom autobusu! -neko iz mase dobacuje- Ćuti tamo, ni ti ne mirišeš bolje! Pored vas stoji čovek koji se oseti kao da ima govno u džepu.

    Napokon bežite iz gradskog prevoza i dolazite kući. Sa vrata njuškate da osetite šta vam je voljena osoba spremila za ručak. Ulazite u stan i počinjete ritualno mahanje repom: Draga, daj ručak. Šta si mi pravila? Tada vidite da je za ručak pirinač sa nekim pilećim leđima i trticom, pogledate u vreću sa briketima i one silne konzerve hrane za pse koje vas je naterala supruga da kupite za njenu Čivavu, jer "fifi" mora da jede najskuplju hranu, i pitate se: Koliko to malo čudovište može da pojede? Shvatite da da ta mala aždaja jede bolje od vas, i daleko skuplju hranu nego vi.

    Pokušavate da se odmorite posle posla, i tada ponovo lajanje. Neki od komšija u zgradi je baš tada odlučio da buši nešto: Jebo majku svoju, koji kurac sad postavlja?!?!?!

    Za večeru njuškate onu istu šerpu što je bila za ručak na stolu. Deca su pojela i ono malo mesa što je bilo, a vama su ostavili koske.

    Napokon veče, slinite i njuškate oko supruge, koja vam lagano govori da nema snage, ili da je boli glava. Objašnjavate da je nećete u glavu, i pitate je da ona samo legne da ćete vi sve da odradite.

    Ne pomaže, ostaje samo da zavijate na mesec.

    Pasji život, nema šta...

  14.    

    Sprečen

    Izraz kojim se sagovorniku iznosi činjenica da direktor nije stigao na vreme na posao, a od strane zaposlenog koji radi kod tog istog direktora. Manje-više suptilno se nagoveštava da dotični ima puno obaveza i trenutno se bavi nekim bitnim stvarima koje ne bi trebalo običnih smrtnika da se dotiču. A oni ih ionako ne bi ni razumeli.

    Naravno, ukoliko običan radnik ne dođe na vreme na posao, koristi se izraz "kasni" začinjen još po kojim od strane direktora...

    - Halo, direktore, pa gde ste vi? Imam ovde komercijalistu iz Vranja što se još juče najavio, čeka li čovek, čeka!
    - Jao, bre, Neno, pa nisam ja na čiviluku! Znate li vi koliko posla imam, kako je teško voditi firmu u ovo vreme neprekidne tranzicije? Uh! Ne može sve da se postigne! Vi mislite, šta, direktorov pos'o je samo da drži ruke na guzici, šeta okolo i dere se na radnike? Kamo sreće...
    - Ma, znam ja da ste razapeti na sto strana i da jedva sve postižete, nije sporno. Rekla sam i ovome da ste trenutno sprečeni. Ali...
    - Uf... Naruči mu tamo kafu i viski dok čeka...
    - Pa, jesam... A ako još malo ne dođete, moraću da zovem taksi 194 za njega jer će morati ili na detoksikaciju od alkohoa ili će da ga strefi srčka od pritiska koliko je popio.
    - Ufff, dobro, dolazim... Samo da skinem led sa stojka, dosad splasnulo...
    - Hehehe, direktore, bilo baš žestoko...
    - Ne pitajte, Neno! Ali nisam mogao da odolim kad sam video kakav donji veš kupila ona moja! Pa, i Vas bih da se u onome pojavite uprkos Vašim godinama...
    - Iju, direktore! Mada Vi i Vaša žena, ako tako i posle toliko godina braka...
    - Koja, bre, moja žena?! Ne pominji mi tog nadrkanog paročistača! Neće, a buni se kad joj prebacim, bezrazložno ljubomorna... Šta mislite, zašto ste mi Vi sekretarica? Mogao sam da angažujem neku, bez uvrede, reprezentativniju od Vas, ali tek tad bi mi kenjala!
    - Aaaa, na ovu najnoviju mislite! E, onda ste opravdano sprečeni.
    - Jašta! Ae šalji mi Jozu i službeni auto pa da se dovlačim.
    - Ovaj, već jesam, pre dva sata...
    - Nema ga pred kućom... Kasni! Mora da se kreše opet sa Mirom iz administracije! U radno vreme! E, kad im zviznem po 20% ima da zapamte kakav odnos prema radnom mestu bi trebalo da imaju! C, c, c, kakav narod...

  15.    

    Kancelarijsko žongliranje krivicom

    Pojava koja se dešava u svakom iole većem sistemu, koji se sastoji iz više međusobno povezanih službi gde je sasvim normalno da zbog velike količine ljudi upletene u projekat, dođe do grešaka koje su ponekad skupe, a ponekad sitne i skoro neprimetne.

    Kada dođe do onih velikih grešaka koje koštaju firmu k'o Svetog Petra kajgana.

    Naravno u toj igri, ništa manje brutalnoj od igre prestola, potrebno je biti namazan, potkovan, obezbeđen papirima, član vladajuće stranke, dugogodišnji radnik te firme, ali treba imati i mnogo sreće jer u principu svi su tu krivi po malo, ali kola će se slomiti na najslabijem ili na onom ko nema nikakva sredstva odbrane.

    Generalni Direktor Milan Dinkić: Upravo sam završio razgovor sa Čika Mlađanom. Hoću odmah da znam ko je zasrao? Zašto projekat kasni? Pucamo ozbiljne pare. Svi ćete da podobijate otkaze bre. Svi. Goveda nesposobna. Jovanoviću. Šta se desilo bre?
    Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Direktore što se moje službe tiče sve je u redu. Mi smo lansirali porudžbinu planskoj službi još u aprilu. Evo ga papir ovde. Moj potpis, Vaš potpis. Sve je regularno. Krivi su ovi iz Komercijale.
    Komercijalna Direktorka Tabaković: Kod vas sve u redu? Kod vas? A kome pripada planska služba?
    Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Nama.
    Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: E pa vi ste poslali dopis ovima iz plana, a oni su pijančili, ispijali kafe, bežali sa posla i poslali nama porudžbenicu tek u junu. Znate li vi koliki su rokovi isporuke? Mislite da može to tako brzo iz Brazila da se nabavi?
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Jovanoviću zašto u junu Jovanoviću? Krvi ću ti se napiti bre.
    Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: To je nemoguće. Evo sada ću zvati šefa plana da nam objasni.
    .
    .
    .
    Tehnički Direktor Jovanović: Bukviću, bukvo jedna. Zašto ste tek u junu poslali porudžbenicu koju vam je razvoj poslao u aprilu?
    Šef planske službe Bukvić: Ali direktore nije bio jun. U maju smo poslali. Trebalo je lansirati procesne delove koje su u proizvodnji sporo radili. Nismo mogli ranije. Evo papir, u maju smo poslali.
    Komercijalna Direktorka Tabaković: Tridesetog maja. To je već jun u principu.
    Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Ne, to je maj. Imali ste vremena dovoljno. A kada ste vi poručili robu?
    Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Početkom jula.
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Zašto tako kasno idioti jedni? Zašto vam je mesec dana trebalo bre?
    Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Pa čekali smo i mi proizvodnju da nam da zeleno svetlo u vezi onih procesnih delova.
    Direktor Proizvodnje Goran Đinđić: A mi smo kasnili zato što vi iz komercijale niste nabavili limove koji su nam potrebni za izradu procesnih delova.
    Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: To nisam znala. Evo odmah ću pozvati šefa uvoza, da vidimo kada je poslao porudžbenicu i za ovaj deo i za limove.
    .
    .
    .
    Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Nikoliću, kada ste poslali porudžbenicu za Brazil i porudžbenicu za limove.
    Šef Uvoza Nikolić: Pa poslali smo ovo za Brazil u Avgustu, a ovo za limove nismo ni slali, jer je bilo na stanju. Evo ih papiri. Tada smo poslali. Pa vi Direktorka ste potpisali.
    Komercijalna Direktorka Jagodinka Tabaković: Nije ovo moj potpis, ja sam bila na odmoru. Što tako kasno Nikoliću?
    Šef Uvoza Nikolić: Pa ovaj, nisu nam radili kompjuteri jedno vreme. Dve nedelje. Problem neki sa mrežom. Ne mogu valjda faksom u Brazil. A ovo nisu videli ovi iz tehnike da ima na stanju.
    Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Takođe zbog kvara kompjutera od dve nedelje. Posle sam i ja otišao na odmor.
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma jeste li vi normalni. Što niko nije prijavio kvar? Što to nije odmah sanirano. Pa trebali smo pre pet meseci to da imamo u firmi.
    Tehnički Direktor Vladimir Jovanović: Pa ovaj dečko što nam održava komjutere Vlada je trebao to da porpavi.
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Zovite ga odmah!!!
    .
    .
    .
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Idiote jedan. Kretenu. Zbog tebe plaćamo desetine hiljada evra penala. Zbog tebe i onih vražijih sokoćala što nisu radila. Skinuću ti pedeset posto od svih plata do kraj života.
    Stručnjak za kompjutere Milivoje Vučić: Nisam ja kriv Direktore. Povredio sam nogu i zvao sam firmu da kažem šta treba da se uradi. Javila se čistačica Đeljana, pa sam joj rekao samo da restartuju server. Ona je kriva, nije prenela poruku.
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma kakva čistačica bre kretenu. Otkaz ćeš da dobiješ.
    Stručnjak za kompjutere Milivoje Vučić: Pa dobro, ali kako da kažem, posle sam išao još nedelju dana u vikendicu mog rođenog strica Aleksandra Vučića na odmor pa nisam bio tu.
    Generalni Direktor Milan Dinkić: A to nisam znao. Aca je vaš stric. Pa što ne kažete. Puno ga pozdravite. Znači krivac je utvrđen. Marija.
    Sekretarica Marija, pardon, asistentkinja: Ali nisam ja kriva ljubavi, ovaj, Direktore. Šta sam ja kriva?
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Ma ne bre Marija. Nisi ti. Ovaj, ona se malo zbuni pod pritiskom znate. Zovi odmah tu čistačicu.
    .
    .
    .
    Čistačica Đeljana: Druže Direktore, tražili ste me da dodžem.
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Koštali ste ovu firmu desetine hiljada evra. Znate li vi to? Momentalan otkaz ćete dobiti.
    Čistačica Đeljana: Ali što druže Direktor? Oribala sam sve hodnike i počistila piksle. Čak sam i stolove prebrisala.
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Zato što niste preneli poruku da se restartuje server.
    Čistačica Đeljana: Da se šta, na sever?
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Kupite prnje i napolje. Odmah!
    Čistačica Đeljana: A bre, kurafte penja, asmo kar, ćivavći mokarano mui. Pu!
    Generalni Direktor Milan Dinkić: Tako, pošto smo to rešili idemo na sledeću tačku dnevnog reda. Moj novi službeni Mercedes.

  16.    

    Evolucija pojma kurve

    U zavisnosti od evolutivnog stepena na kome se nalazimo (a hoće malo i kućnog vaspitanja), prostituciju doživljavamo drugačije. To bi jelte, trebalo da bude seksualno opštenje zarad novčane koristi. Ali, šta ti je ljudska psiha i konzervativna zemlja. To je bre svako opštenje sa bilo kime za bilo šta!
    Ne bi tako bio da vulva ne gospodari muškim umom od kada se izlegne iz enterijera jedne. Zaglupiš iz mesta. I najgore od svega, nikad se ne opametiš, makar te to ubilo.

    Sa 4 godine u vrtiću, Kristina je imala čarobnu kosu koja je mirisala na 'Kosili' šampon. Delili ste bojice i crtali zajedno srca jedno drugom po papirima. Čak si joj i jabuku za užinu poklonio. A onda si je ugledao na igralištu kako joj Miša daje svoj sladoled da liže. Kurva neopevana, prodala se za dva liza.
    Nekoliko godina kasnije, dok su svi vukli devojčice za kosu i podizali im suknje, Milica je sedela sa tobom sa strane i, dok si je gledao kao tele, pričali ste o tome šta ste radili prošlog leta. Nije ti smetalo što vas zovu 'muž i žena, mačka pečena'. Dok ih nisi zatekao zajedno kako se kikoće i ogleda u njegovim cvikerima, jer je on najbolji za matematiku u razredu. Trebalo je da znaš da je jeftina.
    Sad si se već opamtio. I matematiku si naučio, majke im ga spalim. Neće neki teglaš da skida tebi ženske. Kad već pokazuješ matematiku, ponekad budeš tatino vaspitano dete i ispratiš je do kuće. Čak si je pozvao da ti bude 'par' za malu maturu. Dok nije osvanula na internetu u školskom WC-u u akciji oralnog ispita zrelosti za maloletnike. Šah mat.
    OK, srednja škola, resetovanje. Sve su kurve ako su našminkane, obučene, svučene, ćelave, sa dugom kosom, sa kratkom kosom, emo, dark, idu na splavove, sede kod kuće.... Nabijen hormonima, jebao bi i šuplje drvo u dvorištu da te onomad nije isprepadala neka veverica. Sve što može da se jebe je kurva, možda.
    E na faksu već nema kurvi. Sve je jebljivo, sve se jebe, pa i nije zanimljivo nazivati bilo koju kurvom. Da se ne uvredi neko. Mada, crv sumnje se pojavio kada si kod devojke u sobi Studenjaka video prazne omote od Trojana. Možda su cimerkine, pa si prešao preko toga. Ona je kurva, jer si ti šmeker koji jebe njenu cimerku sa gospodskim Durexom. A i da nisu, bole te kurac, napokon redovno umačeš.
    A onda završe svi faks pa postanu naprasno gospoda. Jelte, na poslu se ne jebe, tamo su sve hermafroditi koji se redovno samozadovoljavaju. A kako je ona sisata sekretarica završila kao šef tvog sektora, to je naravno jer je kurva. A kad kreneš u noćni lov na ženku, nijedna kurva ne da. Sve kurve, bemu lebac. Nit' je bilo jebanja, nit' je bilo koristi, prosto su kurve jer ne daju. Pa su i ove što daju sumnjive da su kurve što daju.
    U moru svih tih kurvi našao si devicu Mariju da je ženiš da ti rodi čopor dece, jerbo smo na Balkanu, pa je svaka druga opcija isključena. Nema kurvi, sve i da si kolegi karao sadašnju ženu 3 godine na faksu a sa komšijinom ženom orgijao, to su sad supruge i majke.Onda ti život postane dosadan pošto se kolektivni jebarnik preselio iz tvog momačkog brloga kod mladog komšije. Ajde, uživaš i u svom životu, ali povremeno gvirneš i oslušneš zvuk štikli na stepeništu, dok se još jedna omladinka vraća kući namirena. On ti ne smeta, ali ona matora raspuštenica se trsi sa onim udovcem već 2 godine. A vi kao ne znate. 'Komšija, jel možeš da me uparkiraš?' je bila ultimtivna potvrda da je gospodŽa kurva koja se prodaje za parkiranje i veću gajbu. Nema drugih kurvi.
    Što više ulaziš u poznije doba, seks je ređi ako ti se uopšte i digne. Neukusno je i raspravljati o staračkom seksu, pa će biti izostavljeno. A najveće kurve su na TV ekranima, psuješ ih sve redom, od sudije, preko fudbalera, igrača karlinga, političara, one kokoške što je omanula vremensku prognozu, Ivana Bosiljčića i Ljovisnu. Pu, mamu im jebeš kurvanjsku što su se prodali za pare. Jok, najbolje da se prodajemo za klikere.