Svestrana ličnost.
Čovek koji je komponovao najpoznatiju melodiju za Nokiu.
Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle.
Voleo je da se kladi...
Kada popiješ prvo pivo onda možeš da staneš i više da ne pijes, a da nemaš onaj osećaj da si se smorio, ali ako popiješ još jedno pivo i tu stanes, osećaćeš se veoma smoreno i pospano. Kada popiješ treće onda više nema nazad, posle trećeg samo klize!
Izraz koji koristimo da stavimo sagovorniku do znanja da je smorio sa pričom. Fraza čuvenog Save iz Kikinde.
- Znači, subota, tebra, smorčina, ceo dan pada kiša...
- Septička se preljeva.
- Štaaa?
- Pa, preljeva se septička.
Način, na koji Federer "čestita" protivniku na pobedi.
Očajanje usled uzaludnog ulaganja vremena, truda, novca..U nešto u šta si polagao veće nade, a na kraju ispao zajeb.
- Sad sam išao kod Saše na peder bal i nikad više. Gde sam bio, šta sam radio - pio pivo sa kladioničarima, štreberima i filozofima. Jebeš subotnji provod.
.......
- Godinu dana sam sprcao na ovu vukajliju. Gde sam bio, šta sam radio..
Dobronamjeran savjet koji sam svojevremeno dobio od jednog ultra bogatog amerikanca srpskog porijekla, a koga se i dan danas držim i smatram ga najvažnijim savjetom koji sam dobio.
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Izraz koji Srbi i komšije koriste umesto izraza "Najeo sam se".
1.Burazeru, ajmo na još jednu pljesku.
2.Hvala, ali ne mogu, pun sam.
Do jaja sam riba, ali hoću to da čujem od tebe.
Riba (gleda se u ogledalo): Joj bože, na šta ličim, baš sam ružna!
Lik: Ma daj bre, šta ti je, dobro izgledaš.
Riba: Eto, to je toliko očigledno, da ti je teško i da me valjano slažeš.
Lik: Nije, ozbiljno ti kažem, super izgledaš.
Riba: Stvarno?
Lik: Naravno!
Riba: Sigurno?
Lik: Ma sto posto bre!
Riba: A šta ti se to toliko sviđa?
Lik: Pa... Imaš lepe oči, lepu kosu, lep....
Riba: Šmrc, šmrc, eto znala sam! Imam male sise i pljosnato dupe!
Lik: Nijeee mico, imaš baš fine grudi i savršeno...
(sat-dva kasnije)
Riba: A vidi kako imam asimetričan vrat, odvratna sam!
Lik (ispijen kao dvolitra u studenjaku petkom uveče): Imaš vrat ko u labuda, muzo moja (da ideš više u pičku materinu).
Najgora manifestacija krkanluka svojstvenog balkanskim skorojevićima, roditeljima koje neobrijanom dripcu od 35 godina, dlakavom k'o šupak sredovečne romulanske kurve, podgojenom od lenjosti, supicu donose u krevet, tepajući svojoj mukici koji je jadan morao da se probudi u podne kako bi išao na sastanke nevladine organizacije, na čijem odboru je dao svoj glas, presudnu kap na vagu vrlo teške debate da li bolje paše svetloljubičasta ili teget boja kao pozadina na plakatima aktivista za predstojeću paradu šupakmeraklija i dukatlija.
U oku brižnih roditelja suza od ponosa na sina neradnika, jerbo otac se seća kako je za vreme prehodnog rata, sa novim kapitalom mukom stečenim švercovanjem benzina preko šeme sa Miletom Štanglom iz Krnjače, prve ruke za šverc rumunskog bezolovnog do 50 oktana, preselio porodicu iz sela Međedovog Polja u grad. Seća se otac kad je on u pet ujutru morao da ustaje da se sprema za školu, bi hladna zima 70-i neke godine, u školu koja se nalazila tri brda udaljena od njegovog sela. Seća se ponosni roditelj kako je kao mlad udarnik lopatao ugalj preko studentske zadruge da kupi pet pari gaća i farke švercovane iz Trsta. Oženio se, rintao mnogo kako bi nešto stekao da sin ne mora da radi. "Ako sam ja radio i patio se, ne mora moje dete"...
Od donošenja vrućih uštipaka u krevet sve kreće. "Neka sin spava, a šta će drugo." Vremenom roditelji istrpe i drecanja sina, neka ga. Uz misao "Neka, teška su vremena, dobar je kakav je današnja omladina" tolerišu se mnoge stvari, kriterijumi se spuštaju, od sina se očekuje sve manje. Grudva survana jednom niz brdo raste sve više, baterflaj efekat u kombinaciji sa Marfijem nije zakazao. Prohtevi sina rastu, takav je svaki čovek kad mu pustiš, izgubi meru, postane ajvan. Dva nova mobilna, tri kožne jakne... Ocu biznis baš i ne cveta, ali za sina jedinca mora biti. Kad je stigla i jakna, mora i motor. Roditelji dižu ušteđevinu, deo od toga je majka planirala za nove zube socijalce, otac planirao da ide u banju da se leči od operacije kile i ukoštenja trinaestog pršljena. Neka, može to i kasnije. Deo novca se uzima od zelenaša, jebemu mater za sina mora biti.
Jutro, nevremena doba, telefon zvoni... Iz policije javljaju da je sin poginuo, naroksan belim, i podgrejan vinjakom zapucao se motorom u Fergusona sa prikolicom đubreta, koji se taman uključivao na regionalni put. Muk.
Roditelji skrhani, u crnini, idu u manastir, pale sveću, gledajući u nebo traže odgovor na jedno pitanje - "Zašto?!" Ne shvatajući da se odgovor na majčino pitanje nalazi dole, daleko od Boga i bilo čega svetog - u parčetu zemlje po kojem ljudi puze, večno gramzivi, jure za materijalnim, izgube granice, ukrmače se u svojim prohtevima. Juri se samo više, brže. A retko ko pomisli da je i jedan dan života višak, poklon koji smo dobili, makar bili Moldavska kurva, pajdoman sa železničke ili episkop zvorničko-tuzlanski....
Lepo sam krenuo preventivno, dva samo šamara, i tri drka ispod sača, mlaka voda u život vraća, biće ovo lepo veče, sve je spremno, tries i tri istih replika, prepričavanje plebsovih poslovica, posle prvog već piva nisam toliko mislio o pasivnim umorstvima, posle drugog gurkao sam mrzovoljnog druga staljina, a kad grunu treće kraja nije bilo: skladištio sam osvojene sonike u podrum među zimnicom i delio neštedimice vakcine kapljom blagoslovenog urina u kocku šećera, smiješio sam i smekšao i kamen i paradajz i nakupca iz Bagrdana što peva looking foor paradajz
Umreću znam, pa kad se zaželiš mene ne viči ime moje u smiraj dana već uzmi tu glistu i molim te vidi šta se od nje učiniti može, a može veruj mi, sećaš li se one igre ti si bila moja zelena nula a ja tvoja jedanaestica koja stiže u zadnjem trenutku, volim taj broj nikada nisi cenila moju ljubav prema tome broju. Kučko raduj se sad muškatalama a mogla si da pokrivaš moje dugove i stegno moje predivno.
0, 11, 31, 33, 34, 3,5 otvorila se dizna častim odma u glavi mi brat kaže odmah ćeš sve da razbacaš pa nećemo tako.
Nisam popio više od pet šes neko treba to da broji mada smo već na osmici možda devet teško ne pije mi se više neć.
Ko hoće u utorak da uzma pare neka odigra na lotou 1, 3, 11, 22, 23, 30, 31, ja sam met dejmonTršaćanski palindrom je šifra.
Izraz koji se ruga izrazu "Sam svoj majstor" i "Danas je teško naći dobru poslugu, uradiću sve sam".
Vodi poreklo od empirijskih podataka da čoveka ne može neko drugi da zajebe, koliko on sam može da se zajebe, a i od poznate advokatske primedbe da je onaj koji neće stručnog zastupnika (advokata) notorna budala.
Životni moto drkadžija koji se nikad nisu spavali, niti planiraju u budućnosti.
- jebeš li ti šta?
- ja? Ne!
- što? Planiraš li u bliskoj budućnosti?
- ne bre! Ne treba meni to... Sedim kod kuće svaki dan i družim se sa svojom desankom. Milina...
- znači tako...
- da. Sam sam sebi dovoljan!
Pitanje koje postavlja devojka/sestra/keva kada očekuje da će kao odgovor dobiti cenu koja je znatno viša od zaista plaćene. Cilj je da se opravda obavljena kupovina i da se zaključi da bi samo luda osoba propustila takvu ponudu. Lako se zaključuje da postoje dva moguća odgovora koje možete dati:
1. Da kažete nižu cenu. To je fatalna greška koju čine osobe sa manjkom iskustva. Najčešće sledi nešto od sledećeg: ’’Koji si mentol’’, ’’Je l’ ti vidiš koja je firma ovo?’’, ’’Pogledaj materijal, magarče jedan!’’.
2. Da kažete višu cenu. To je odgovor koji ona očekuje i treba joj ga dati kako bi se izbegle bespotrebne svađe i prepirke.
1. slučaj
Ona: Ljubavi, vidi što sam kupila prave italijanske cipele. Vidi, šta misliš koliko sam ih platila?
On : Neam pojma, nekih 600 kinti?...
Ona: Koji si debil, kako bre 600 dinara za ovakve cipele. Pipni kakva je koža, evo pipni, bile su 49.000 pa su spustili na 3.200, kako bre možeš da lupiš tako?! Stvarno si idijot, ne znam ni što sam ti pokazala (zalupljuje vrata).2. Slučaj
Ona: Ljubavi, vidi što sam kupila nove prave italijanske cipele. Vidi, šta misliš koliko sam ih platila?
On: Neam pojma, mada s obzirom da su italijanske i da je kvalitetna koža, pa jedno 100.000 minimum..
Ona: Hah! To sam i ja mislila, ali kad sam videla da su snižene sa 49.000 na 3.200 pomislih da bi bila debil da ih ne kupim. Jes' da sam prekjuče kupila slične, ali pipni tu kožu, pređi rukom, i još kako su samo udobne. Je l' da da sam dobro prošla?
On: Ma savršeno, stvarno imaš oko za kupovinu(zeva..).
Ona: Jao, baš sam srećna, dođi da te poljubim.
Nadobudna tvrdnja svakog živog muškarca, da ne kažem pičkopaćenika. Naravno, iz potpunog neznanja budala može izgovoriti ovu rečenicu, ali šta se zapravo krije iza rupe? Ne pada vam na pamet depilacija, jebena čorba i bolovi u vezi sa istom, napadi depresije, ljubavi, pižđenje, histerisanje, preemotivni ispadi, kuliranje, slamanje srca (množina), nokti, kose, šiške, feniranje, šminkanje svakog jebenog jutra, detalji, prokleti detalji i naravno bol bol bol? I kome još može da padne na pamet da se svaki dan trsi?
Koristeći ženski unutrašnji monolog, zavirimo u svest jedne nesrećnice na samo pola sata. Pakao.
Da zar je već jutro ma mogu još pet minuta jebote nemam vremena gde mi je čarapa brus uf ala žulja ova žica pu majko što sam na tebe nasledila ovolike ali dobro bar sam visoka mršava iju na šta mi liči kosa pa dobro nije loše a jebem ti maskaru ko je izmisli zar je moguće tri dana ranije a sve ti pa zar danas gde su mi tamponi samo mi fali da se pokida končić šta bi rekla doktorka sigurno joj se to pre dešavalo smotanuša vidi je kao da joj je prvi put ali ne sigurno ne bi navikli su oni na to gde mi je telefon jao srce moje zašto me nije zvao skotina jedna ko zna s kojom se valjao sinoć ali boli me ja znam da on mene voli jao vidi ovu ćurku šta je obukla kako mogu tako u crno da se oblače kako im ne dosadi svaki dan gledati nakazu u ogledalu a kako je lepo jutro gde je glupi autobus ma idem peške šta je to dvadeset minuta opušteno ali pokvariće mi se šiške ma sačekaću kako je užasno biti mator nadam se da ću ja zauvek ostati ovakva vazduha bre majstore otvaraj zadnja kako ih nije blam da viču kao da ne znaju da će otvoriti uvek otvori da a šta ako je stvarno bio s nekom uu kako lepe oči srce moje da si mi samo na jedan dan mani se ludačo ti si zaljubljena ali šta fali ako mi se sviđa više njih u isto vreme sve je to normalno ti ga voliš voli i on tebe ma nemoj više razmišljati zdravo oštrokonđo kučko prokleta znam da si ga sa'vatala onomad vidi kakva ti je kosa zaobiđi me se neću više ni da te gledam nikad obećavam neću da razmišljam o njemu ne zanima me što su raskinuli ja sam srećna ali boli i dalje boli boli zašto zašto e povadiću sve šta će mi deca ikad biti potrebna u životu ali sin sa njegovim očima ipak ne ali deca seru kenjaju urliču ma misliću o tome posle i sad ovaj razglaba o boli me ćoše stilu oblačenja smaraču prokleti kako me samo pogledao tog dana da da da.
Savjet koji mi je dao đed, za slučaj da mi se ' zaglavi kurac u pičku' dok jebem, kako se on biranim riječima izrazio.
Godinama sam uvidio da ne mora samo da se zaglavi kurac, već može i priča sa nekim, lopata u tvrdoj zemlji, hemijska. Đedov savjet mi je pomagao. Upirao sam i upirao. Kad je dolazilo do neprijatne tišine u razgovoru sa djevojkom, izvlačio sam viceve iz naftalina, novčiće iza ušiju, brus kroz rukav. Kada mi se lopata zaglavljivala, vlažio sam zemljište, da bi ga omekšao i onda upirao, cimao, izvlačio. Uspjevalo je i to. Hemijske sam odšaraljivao, pritiskao o zid, o pod. I to mi je uspjevalo.
Iz svih tih primjera i situacija sam učio i shvatao da mi naučeno nekad može pomoći.
Sad pričam viceve, kapiram možda smijeh opušta. Podmazao sam ovom kremom na bazi bilja, da klizne. Cimam, izvlačim, upirem. Pritiskam o zid, valjam se po podu. I ne uspjeva. Šta da radim kad se zaglavi kurac u pičku, pošto đedov savjet ne pomaže?
Hvala.
Nemam ni pišljivog boba. Totalno sam švorc. Donedavno sam imao para, međutim sve sam spiskao. Verovatno sam u ovakvoj situaciji i zbog toga što je visok datum pa me je uhvatila opasna stiska. Probaću nekako da ih nabavim za nekoliko dana, pa da nastavim sa iole normalnim životom, a danas ću ipak samo da čamim u kući, k'o popišan, čisto zbog toga što mi nikakva druga aktivnost ne pada na pamet.
- Kad ćeš mi vratiti one silne pare? Moram i ja od nečega živeti.
- Jao, molim te daj mi nekoliko dana, trenutno sam u goroj situaciji nego crkveni miševi.
Devojčice od 13 do 16 godina, koje se svaki vikend "ubiju" od dve đus-vodke i jednog piva i onda tako "pijane" kruže po diskoteci da bi ih što više ljudi videlo, pozdravljaju se sa svima koje poznaju, a neretko i sa onima koje ne poznaju, igraju u kavezima i 'vataju sa svakim dečkom koji im priđe. Čim dođu kući (dakle, oko 1h jer dotad su ih roditelji pustili u grad), na fejsbuk stavljaju status: "xaxa suoer je bilp wechrs", a sutradan, za svaki slučaj (ako neko nije shvatio da su se one "napile"): "Suntze me pr0budil0, a u glawi lo0dil0... Definitiwno wishe ne pijem!"
Odličan lek za devojke koje imaju kolac u leđima.
- Pročistio sam sinoć grlo Mileni.
- Ma daj, kako si to uspeo, ona baš nije u tom fazonu.
- Ja sam ti rekao da ima leka i za to.
- Jesi, ali iskreno, nisam verovao da će iko uspeti da je natera na to. U čemu je trik?
- Pertla.
- Šta pertla, pa ona ih nikad ne odvezuje, samo nazuva obuću?!
- Pa moja pertla, zamolio sam je da mi je odveže.
- I šta, kao pala je na to, daj ne zezaj, nije mutava?!
- Pravo da ti kažem, nije odma', morao sam da se pomučim, ali isplatilo se. Kad sam video da ne ide, kažem ja njoj, zavezao mi se čvor a baš sam malopre sekao nokte pa ne mogu sam, a tvoji su baš lepi, vidim da si ih skoro lakirala a i sviđaju mi se te šare na njima, pa bi mi bilo zadovoljstvo kad bi mi njima odvezala patike pa da se izujem da ti ne gazim po tepihu. I ne bi verovao, ona se sagne. I onda sam morao brzo da reagujem, izvadim ga lepo a ona kad ga vide sama se poslužila.
- Pa da, nje mogla da te odbije, bio si prilika koja se ne propušta, kako se ja toga ne setih, jebem te, koji si srećnik.
- Ajde, ajde, biće bolje sledeći put.
Kada se više ne radujete ni tuđoj nesreći.