
Prva pomisao kada pogledaš slike današnje ženske, neretko i zapostavljene muške đece sa fejsa.
P.S. O zapostavljenoj muškoj đeci ćemo nekom drugom prilikom.
- Đe li je mučenik da vidi šta mu kćerka čini u kupatilu ili nekoj sličnoj prostoriji korišćenoj kao foto studio?!
Kasnije ide i ona: " Svašta u Božijoj bašti ".
Retoričko pitanje sagovorniku kojim se izražava oduševljenje, ali i instiktivni usklik iščuđavanja, nakon što se sazna i prenese dalje saznanje o nekoj prilično nevjerovatnoj pojavi. Jedino što se tada traži zauzvrat je nepodijeljena podrška, ništa manje, inače cjelokupni efekat iznenađenja nepovratno nestaje.
- Juče, na ulici, prilazi mi neki tip i vadi iz torbe znaš kakav dvogled! Pogledah malo bolje kad ono ima i aparat za brijanje, kablove za startovanje i rej ban naočare. Sve za deset evra, ej!
- Pa nisi valjda kupio?
- Jesam, nego šta sam! Deset evra, đe to ima?
- U Kini, koliko znam, a možda i još poneđe...
- E, jebi ga...
1. Doručak
2. Ručak
3. Večera
Uobičajeno pitanje starije ili kompjuterski neobrazovane osobe kada se smesti za računar.
Deda: Nikola, sine, 'odi 'vamo, ljubi te deda, da mi pokažeš 'di sad da kliknem, izgubio sam ovu partiju, a ne umem da se vratim na početak. Ja ne umem, ću da sjebenošem* ovde nešto.
________________________________________________________________________
Keva: Nidžo, dodji ovamo pokaži mi 'de sad da idem, da odštampam ovo, treba mi za pos'o, i da mi snimim sve to na disk.
Ja: Auu, kevo, nije to tako prosto, bolje se ti 'lati vežbe u wordu, pa polako, ne može sve odjednom da se nauči, sad ću ja da ti odštampam.
Keva: Aj' ljubim te.
________________________________________________________________________
Pomalo arhaičan izraz kojim činiocu neke radnje dajemo do znanja da nije sposoban da to što radi, ili bilo šta drugo, uradi na valjan način i onako kako Bog zapoveda.
Ćale puče opet drška od sekire!
O sunce ti jebem, pa kako tučeš to, oš pogodit oštricom već jednom?!
A pogodim ja, ovo se omakne nekad...
Ma kurac moj se omakne, ovo je već druga koju si sjebo!
Ajde daj još jednu i videćeš, više neće trebat...
Ma dam ti ja jednu uzuši, ae briši tamo turi nam kafu, ni za di si, nisi!
Na traženoj stranici prvo će biti učitane sve blješteće reklame i google oglasi, tek nakon toga željeni sadržaj.
Izuzetno zgodan da se odredi tačno vreme leganja na osnovu toga u koje smo vreme posetili poslednju stranicu.
Pitanje upućeno onome što je uspio da u rudniku dijamanata iskopa mrki ugalj idiotluka. A odnosi se na nekog ko se uklopio u društvo kao Kinez među nindže i nikome nije jasno kako je pored 'iljadu drugih opcija, baš ON odabran za neki pos'o.
Ajde dodaj!.... pokrivaj ga...... ma ne tamo..... trči nazad bre.... dodaj jebote! ........ alo ja igram za tvoj tim, sruši me još jednom nasapunjaću ti pičku! ..... pa daj gol jebo te Pantelić! .... ne trči u aut konjino! ..... Aaaa čoveče, đe ste ovoga iskopali majke vam?
Još jedan u moru fazona koji je bio smešan dok ste ti i tvoji ortaci mislili da ste jedini koji ga znate. A onda kad je na taj račun počela da se sprda i tvoja razredna i mama tvoje razredne shvatio si da je smorio, pa ga je preuzeo najveći kreten u razredu, zbog čega si mu izbio zube čitankom.
Etimološki dokaz za teoriju da su Srbi uzvišeni narod koji postoji od prapočetaka vremena i vuče poreklo od vanzemaljskih civilizacija gde ženka, ovde majka ili materina ima 3 jako lepa reproduktivna otvora. Na jedvite jade sam smislio da objasnim ovaj deo izraza, a onaj drugi, nepomenuti, kada Vi, jedan, treba da se odnesete u sve tri pizde Vam neću reći - improvizujte malo, ne uči se svet iz knjiga i pametnih sajtova! Bon Vojaž!
Uzvik koji se upotrebljava u situacijama kada nas viša sila toliko izjebe, da je nevjerovatno da se sve to dešava spontano, već da u pitanju mora biti skrivena kamera.
- E, brate, šta ima, kako je bilo sinoć u gradu, čujem izašao si sa malom Jecom iz ekonomske...
- Ma ćuti, ne pitaj...
- Što, šta je bilo?
- Našli se mi, sve kul, izašli na piće, prvo mi konobar donosi pogrešno piće, ništa, aj', zamijeni on, donosi novo, sapliće se i prosipa ga po meni, ja sav mokar...
- Au jebote!
- Ništa to, ima još, ajde nekako istrpim to, krenemo mi da je pratim kući, u nekoj uličici nas sa'vataju neki likovi, opljačkaju nas, novčanike, telefone, sve. Nekako stignemo do nje, rastajemo se, pitam je kad ćemo da se vidimo opet, ona meni odgovara da nije sigurna, ne sviđa joj se to što nisam spontan! Pa Boga ti jebem, ja je gledam je li normalna, gledam đe je kamera, đe da mašem, jebem ti majku majčinu, da ti jebem!
- Au sine, al' si se sjeb'o ti.
- Ma ćuti, da izbije rat, mene bi zadnji metak pogodio...
To je izraz koji označava da si sam u kući. Taj izraz je nastao zbog igre "Ne ljuti se čoveče" , ono kad uđe jedna figurica u kućicu i fale ti još tri.
Ćale : E , sine , kako je kući?
Sin : Ma , fali mi još tri.
Najčešći broj gledalaca na utakmicama JSL-a. I kada je na utakmici prisutno svega njih 10, ili 100, u novinama će pisati da je gledalaca bilo oko tri stotine.
- E, Mile, jesi li završio onaj izvještaj sa utakmice Spartak-Jagodina?
- Jesam, sve.
- Gledalaca?
- Tri stotine, standardno.
Samo idite.
- :šapuće: Što si opet dovuk'o ove čičke?
- :šapuće: Sami su došli... evo idu!
- Đe ćete momci fala Bogu?
- Sad ćemo doć', idemo po pljuge samo...
- Važi, bićemo ođe!
...
- Kreni da trčiš ka Bloku, ja te kao vijam!
''Srpski'' pozdrav, opšteprihvaćen u društvu tokom prvih godina devedesetih, iniciran od tadašnjeg simbola borbe protiv Slobodana Milošević, Vuka Drašković! Značenja koja je istom simbolu davao, varirala su od Otac, Sin, i Sveti Duh, do Sveti Sava, Karađorđe, Draža... Danas, kada treba izraziti radost, i osećaj nacionalne pripadnosti, dizanje tri prsta je nezamenljivo...
Primeri dizanja tri prsta u istoriji su mnogobrojni, onakvo kakvo je danas u upotrebi u Srbiji, korišćeno je u više navrata: Od strane hrvatskih Ustaša, Nemačkih SS jedinica, neonacističkih snaga u mnogim zemljama, Libanskih terrorista i mnogih drugih miroljubivih vladinih i nevladinih organizacija...
Prosto je začuđujuće što stari Srpski pozdrav, sa Tri SPOJENA prsta desne ruke u visini čela, više nema smisla... verovatno smo dragovoljno preuzeli nacistički i ustaški simbol, da bismo se što vie odaljili od ideje velikosrpstva i Miloševića... nek mu je teška crna zemlja...
Ko god da je smislio ovu spektakularnu frazu iz naslova mora da je bio vrhunski poznavalac ljudske prirode i ponašanja, genije psihologije koji je pronikao u tajne kako Čovekove svesti tako i njegove podsvesti.
I da – dabogda ga izjeo najgrđi rak koji je poznat savremenoj medicini. Ako već nije, tojest.
Elem i završivši taj uvek rado očekivani aspekt u mojim definicijama, vratio bih se, ako dozvolite, detaljnijoj analizi pomenutog izraza. Nema tu, ustvari, nešto previše detalja. Zapravo samo jedna prostoproširena govnurda od rečenice u kojoj se kriju svo zlo&nesreća koje nas praktično dnevno posećuju u našim domovima. U dnevnoj sobi - da budem sasvim precizan. I ako kojim slučajem niste rođeni kao retard ili posterdžija, do sada ste već sigurno i mogli da zaključite o čemu je reč. Da, ti prosečni autoru definicija što blejiš za tim lepljivim kompom – TELEVIZIJA je tačan odgovor! Jer, upravo je ona najveći bezobzirni eksploatator floskule iz naslova, tog zaraznog refrena komercijale, latentnog oružja za masovnu indoktrinaciju i, iznad svega, tog svojevrsnog pojačivača programskog ukusa koji će nas “naterati” da pogledamo i najočajniju emisiju, seriju, film, poverujemo i najdebilnijim marketinškim konstrukcijama ili, nedobog, ispratimo dvanaes’iljaditu reprizu nasumičnog od već poprilično transferogenog broja radioaktivnih domaćih kratkometražnih i dugometražnih ostvarenja koja je - između ostalih i već tradicionalno, napisao g-din skriboman - Siniša Pavić.
Mis’im...Je l’ ONI stvarno cene da ćemo MI da poverujemo da smo tražili da gledamo jebenog Šotru?! Ili “Porodično blago srećnih ljudi u boljem životu”?! Ili šou Ivana Ivanovića sa sve transferogenom pojavom benda Ane Štajdohar, kao i nje sâme?! Ili raspali “Bonux” u pakovanju od 12 i kusur tona?! Ili čips sa ukusom račića i sendvić sa pršutom i nori-algom u mrtvom MekDonaldsu?! Ili TOG čoveka na TOJ funkciji?! Da li ONI zaista misle da će tom kontra-psihologijom uspeti naše mozgove da pretvore u konformističku kašu koja misli da to nije, te na taj način kontrolisati naše želje, potrebe, snove?! Doduše, ona pršuta i alga bi do jaja išle zajedno...Saću se vratim...
Ne tako daleka budućnost bi otprilike mogla da izgleda ovako:
● Visok procenat nezaposlenosti – jer ste VI to tražili!
● Niske plate za one koji su zaposleni – jer ste VI to tražili!
● Bez standarda – jer ste VI to tražili!
● Bez Kosova – jer ste VI to tražili!
● U Kapitalizam – jer ste VI to tražili!
● Sa jakom inflacijom i slabom ekonomijom – jer ste VI to tražili!
● Sa nepismenim seljačinama ali visoko kvalifikovanim lopovima na vlasti – jer ste VI to tražili!
● Jebi nas, Svete – jer ste VI to tražil...
Ah, da, to je već sadašnjost...
Tri sveta pitanja su pitanja koja vam drugovi postavljaju nakon sastanka sa nekom devojkom.
Goran: gde si Mare brate,sta ima?
Mare: evo brate bio sa onom Oliverom sa faksa
1)Goran: i brate? sta bi? jesi jebao?
Mare: ma nisam brate
2)Goran: pa jel ti popusila bar?
Mare: ma nije brate
3)Goran: pa jesi je smuvao uopste?
Mare: ma nisam
Goran: pa ste ste vi heklali,jebote?!
*redosled moze da varira,zavisno od situacije*
Konstatacija moralnog prijatelja, zgroženog sranjem koje planirate da napravite
(negde na ekskurziji...)
Ti: To brate, daj još tanjir tog pasulja, začini ga kol'ko možeš, i daj tri šljive, i palimo...
Ortak: Evo, uzmi i bananu, da bude tvrđe...
(15 minuta kasnije...)
Ulazi ortak moralista: Štaaa?!! Alo, mentoli, šta to radite?!!!
Vi (obojica):Zar ne vidiš, iskenjaćemo se u tuš kabini. Ekstra, hahahahahhaa!!!
Ortak: Koji ste vi seljaci, u pičku mater...
Priča posle škole: ....i posle joj je ubacio ruku u ....
Nailazi lokalni štreber: I, koje ste vi seljačine...
Ekipa: Beži bre pičkice...
Štreber posramljen odlazi...
Pitanje koje dva iskusnija ispijača rakije postavljaju sebi međusobno dok gledaju utakmicu.
Igra se utakmica lige prvaka. Meze je na stolu i naravno rakija.
-Ništa ovi današnji igrači nisu. Ovaj Messi pokušava nešto k'o Maradona, al' nema hljeba od njega.
-Đe je 'no Maradona igr'o?
-Hoće l' bit da je u Milanu?
-Jest, jest. Meni nešto Napoli u glavi. Dobro si, u Milanu je on igrao sa Gulitom, Rajkardom i onim žutim...kako se ono on zvao?
-Kuman.
-Eh, on. Kuman. Joj on je bio igračina.
-Eh, to su vremena bila.
-Znaš Petar Borota? Golman Partizana. Nosio kačket na golu. Odbrani Zvezdi penal i onda s loptom u ruci uđe u go po kačket. Cigani mu skandiraju: "Borota majmune", on se uhvati za prečku, oguli bananu i jede dok napad traje.
-Znaš ti šta je Chelsea tad bio? Sedamdesete. Žicom okružili teren da degeni ne uskaču. Struja u žici jer degeni uskaču. Gumena odijela preko struje i uskaču. Chelsea. Sedamdesete. Druga liga, prvo mjesto, zadnja utakmica. Ako izgube ne ulaze u prvu ligu.
U tom trenutku ulazi unuk u sobu.
-Vidi ti našeg fudbalera.
-On? Ma on fudbal samo na onom kompjuteru igra. Samo nešto snima na njega, ganja, kaže to je fudbal. Video igrač. Diže l' se sistem, a?
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.