
F5 na tastaturi je virtualna šamarčina za operativni sistem kako se nešto ukuca ili se sjebe u pokušaju da izvrši prostu, standardnu radnju. Mozak, kao operativni sistem u homo sapiensa, ima slične ''greške u programu'', zakucavanja i afinitet za povremenim fejlovanjem u najosnovnijim radnjama, bilo fizičkim ili verbalnim.
F5 efekat kod čoveka se manifestuje nesvesnim, kratkotrajnim (1-3 sekunde) trešenjem glave levo-desno, obično praćen zatvorenim očima, uzdignutim kažiprstom i/ili glupavom grimasom lica, koja jasno odaje zajeb. Cilj, da ispravi grešku, se u većini slučajeva ostvari, ali, kao i kod dragog nam kompjutera, ne prodje sve uvek kako je zamišljeno.
(Avgust, popravni)
- Ajde Milane na tablu, malo da prodžaramo tablicu množenja, da vidim jesi li pikao knjigu ili menadžera preko raspusta.
Milan: Profesore? Tablicu množenja? Pa ovo je 4.
srednje, mislio sam da ćete me pitati ove integrale.. A i učio sam!
Profesor: Ohoo, tako dakle?! Odlično! Ajde ti samo na tablu, sad ćemo blic pitanja. Odgovori na 3 komada, i puštam te da ideš da lažeš one kretene na prijemnom za faks. Ako zajebeš, zovem ti Miroslava da ga obradujem vešću kako mu je sin posrnuo popravni.
Milan: Nemojte profesore, učio sam stvarno!
Profesor: Dobro, ajde.. U stvari, zajebi 3 pitanja, samo jedno, to je esencijalno! Spreman?
Milan: Jesam!
Profesor: Koliko je 1 podeljeno sa 0?
Milan: (ko iz topa) 1!
Profesor: Molim?
Milan: (F5) 0!
Profesor: ŠTA?
Milan: (F5) integral od 0, (F5) 1!
Profesor: (Di Kapriov pogled iz Insepšna, mukla, deseto-sekundna tišina)
- Milane, dete, idi kući. Nije mi pojedinac ovako digao pritisak još od one prečke devedes' osme. Neću ti ja zvati ćaleta. Sam ćeš ovo da mu kažeš. Pa će on da objasni zašto se ne deli sa nulom.
Srpska preteča VAR tehnologije.
Krnješevo protiv Donje Trešnjice, neizvestan meč visokog rizika, 89. minut utakmice, 11-10 za Krnješevo, fudbaleri Trešnjice se bore da opstanu u petnestoj ligi zapad Vukojebinaca i lome sve u ljudskom obliku što se kreće po terenu ne bi li izvukli jedan bod. Urlanje iz 16erca Krnješeva, napadač Donje Trešnjice urla kao da rađa trojke, čuje se zvižduk sudije, odluka je jasna, penal za Donju Trešnjicu.
1: Alo majmune, nije ga ni tako!
2: Je★em te u sviraljku sudija!
3: U ćer mu je★em, sad se setio da zviždi. Pa nabiću ti tu sviraljku u dupe samo da te dovatim!!!
3: Ne može tako, Raćko daj kanap i krep traku!
4: Moj je, vezujte ga, di je bunar?
5: Ne u moj, prošli mesec ste zaboravili da izvadite sudiju, nije 'tela krava da pije vodu.
Deset minuta kasnije.
3: Ako je penal klimni glavom gore dole, ako nećeš da sudiš penal klimni levo desno.
- Sudija klima levo desno.
4: Pa reko sam ti ja lepo da nije penal, vidiš kako umeš da lepo sudiš, Raćo vadi ga, vidiš da je naš čovek. 'Ajde sad lepo na teren javi ljudima finalnu odluku.
Stari, majstorsko-domaćinski izraz za davanje bakšiša muzikantu na narodnom veselju. Obično u tom trenutku muzika svira jednu od onih "U SRCE" pesmu ili treba da zasvira posle colovanja.
Stvar narodnog običaja koju najčešće podgrevaju gastarbajteri posredstvom materijalnih dobara bundes-banke-šparkase-COLENZI BITE. Ostatak nas smrtnika to obavlja nacionalnom monetom (najčešće crvene boje) al mu poenta dođe na isto.
Jes, jedino što naše colovanje bude ispraćeno polovičnim refrenom željene pesme dok za evropsku valutu dromuljaju po 3 pesme u rafalu al je to više stvar domaće ekonomije i ličnih prioriteta.
Svadba Durđinke Miladinović i Žarka Miladinovića iz Begeča, jeseni gospodnje 2012.
Vidi Žiku Dortmunda što se otvorio. Coluje baćo onim ciganima kao da otplaćuje novog Opela.
- Bole ga. Radi u inostranstvu. Tera x5, kovana kapija na kući... Jebe mu se!
Jes vala! Od kad je ošo u te Nemačke, samo doteriva neka kola i troši lovu.
- Uostalom, ajmo i mi malo do muzike. I mi malo da se kurobecamo. Da i nama ševa peva! Nismo ni mi iz šugave pizde ispali.
DIII!? Maaani se ti tebe i muzike. Šta? Sad misliš - baba ti dao par hiljada da imaš i ti bi oma sa ovim guzonjama da se takmičiš ko je veće mudo?
- Neka! Da se i ja veselim.
Ček! Sed tu. Di ćeš majmune? Nisi ti njihov kalibar. Ne češeš ti muda od Nemačke skele. Sedi bolje!
- I to što kažeš... Bolje da ja te pare sačuvam. Za to mož kupiti novu grafičku pa da igram novi Krajzis ko car. Jebeš ti i njih i njihovu muziku. Ima bata jutjub pa može da pušta šta mu duša ište. Aj živeli!
ŽIVELI!
Katkad dok blaženo spavate, radite nešto važno, ili vam pak jednostavno nije ni do čega i želite samo da vas svi ostave na miru - zazvoniće fiksni telefon. Po pravilu, onaj ko zove uopšte ne traži vas, ali je istrajan u tome da nekoga dobije. Njegov rezon je da ako nema nikoga, niko se neće ni javiti, ali ako je neko u kući javiće se sigurno - samo treba malo duže zvoniti. I tako telefon zvoni, i zvoni, i zvoni...
Nervozno grizete jastuk, lupate tastaturu ili pokušavate da odzenujete u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazite. A on i dalje zvoni li zvoni. I to traje, i traje, i traje. A onda posle višeminutne agonije - muk... Divna tišina. Mmm.
I dok blaženo zaranjate u jastuk, nastavljate da radite to što radite, ili sami samujete - DRRRRRRNNNNN! Evo ga opet! DRRRRN! DRRRN! DRRRN! Sve iz početka. Zvonjač misli da ukoliko nekoga nema kod kuće neće se ni javiti, ali ako je neko tu - pa sad nema šanse da se ne javi.
Najjači voljom će stoički podneti zvonjavu do kraja. Ponekom će pak volja u jednom trenutku popustiti, i kada teškom mukom bude otišao do telefona da podigne slušalicu čuće samo "tu-tuuu". A najveći nesrećnici... Oni zaslužuju poseban primer.
More. Jahta. Mazna plavuša sunča batake na palubi. Sniffff. Ahhh. Klik! Puf-puf, huuuu.
- Dušo, sipaj i meni malo šampanjca.
- Stiže, bejbe.
- Mmm. Ah, kako mi je divno.
- Tek će da ti bude divno kad te razvalim od kurca! He he!
- Ihi hi hi hi
DRIIIIIIIINNNNNNNNNNNGGGG!
Oh, ne! Šta je ovo dođavola?!
DRINNG! DRRRING! DRIINNGGG!
Ne, ne! Prestani prokletniče! Iskuliraj. Još uvek si u polusnu. Prestaće. Zen, zen, zen.
DRRRINNNG! DRIIING!
Spavaš, još uvek spavaš. Još samo malo, još samo malo.
...
Ah, stalo je. Uh.
- Dragi, kakav mir i tišina ovde.
- Da stvarno je...
DRRRRRIIIINGGGG!
Neeeeeee! Zar opet?! Pa saću da ti jebem majku!
- HALO?!
- 'Alo! Perice ti li si?
- Nije Perica!
- A ko je?
- Njegov cimer!
- A, živ bio. A di je Perica?
- Ne znam.
- A dobro. A ti spavaš, a?
- Spavam.
- Ovde njegova baba Stamena, znaš.
- Aaaa...
- Nešto imam problem sas varenje. Tvrdu stolicu, znaš. Pa ima neki lek za to, da se izklistiram. To mi Perica kupovo onomad, pa reko' da vi'm da l' se seća kako se zove. Ja zaboravila.
- Aha. (Jebem ti život)
- Dobro kaži mu da sam zvala. Aj lepo spavaj, ljubi te baba.
Svako od nas ponekad zapadne u životne dileme. Uglavnom ljudi biraju onu opciju koja je dobra za njih. A šta učiniti ako ta "dobra" nije dobra za tebe?
Dakle 'vako:
Ako od dva zla (žene) moraš da odabereš jednu, uvek biraj onu manju po gabaritu i težini. Nikad se ne zna. Može biti neki manijak, pa te prebiti i silovati danima, mesecima, ili čak godinama. Ako je manja i lakša, veće su šanse da ćeš je savladati.
Ako moraš da biraš između eurokrema i nutele, uvek biraj eurokrem. Razlozi su prosti. Eurokrem je jeftiniji, a nutela je vrhunsko uživanje za čula, a samim tim Sotonino delo. Dakle, eurokrem.
Ako kupuješ telefon, uvek uzmi onaj veći i jeftiniji. Jer ako te napadne pajdoman u krizi, neće ti biti žao da mu razbiješ glavu tvojim "cigla" telefonom. Em što telefonu neće biti ništa, em će ti trajati duže. A i otporni su na sve vrste nepogoda. Ovi novi su goli kurac.
Ako biraš između faksa i kopanja kanala uzmi kopanje kanala. Jest' da ćeš imati sjebanu kičmu, al' makar ćeš imati kintu da platiš doktore. A ako odeš na faks, i poludiš, nećeš imati kintu za psihijatra i one pomoćne tetkice. I ostaćeš matorcima na grbači zauvek.
Ako si u frci, i ne možeš da se odlučiš između palice i pendreka, uvek uzmi palicu. Tuče isto k'o i pendrek, a posle možeš sa njom i bejzbol da igraš.
Ako biraš između proslave rođendana i eskurzije, uvek uzmi eskurziju. Bolje biti pijan, nego star.
Ako učiš nešto online, a ružna ortakinja te zove napolje, idi napolje. Jebeš učenje, uči jebanje. Da se lepo ispraksiraš, pa kasnije da praviš klince. A na kompjuteru bi sjeb'o oči. A što se učenja tiče, ma ionako ćeš kopati kanale.
Rimuje se.
- Di si ti bija do sad? Cilu noć nisam oka sklopila. Bija si reka da si tu za uru i pol.
- Morao sam da se napijem sa kumom Mikijem, nije do mene, nisam imao izbora. Imao sam težak dan. Ovi Indijci ništa ne znaju, sve moramo sami pa smo zato otišli u kafanu, inače ne bi. Prvo smo krenuli u Zeleno Zvono, ali to je zatvoreno, pa smo krenuli u Zanatliju, ali tamo više nisu pankerci neko neki fenseraj, pa smo na kraju kupili gajbu jelena u Gomeksu i seli na Kapetaniji i taman se zaleteli sa pet-šest piva kad nas je Magi zvao i rekao da njegova keva pravi pomfrit, a ti znaš kako je dobar pomfrit Magijeve keve, pa smo krenuli tamo kad je Miki na pešačkom spazio nekog lika sa rancem na kom je nacrtan beba Joda, a ja sam rekao da je to sad moda, a on je rekao: bitno a se proda...au al' se ovo slaže, koja bi to hitčina bila kad bi Neđo Kostić to malo doterao. Slušaj (peva): Beba Joda, to je sada moda, bitno da se proda...
- O Isuse Bože...
Konstruktivnija verzija onog ''ja mu dam prst, on 'oće celu šaku'', kad neko pretera u svojoj pohlepi i preterivanju, naravno korišćenja tuđih dobara, koja su naravno slađa od tvojih ličnih, i onda dok ti to skontaš, zajeb'o te taj već odavno ..
Šta je ćale? Štas' besan, ko leptir na sijalicu ? Aj vamo da popijemo po špricer!
Mani me špricera i svega, dao sam prošle nedelje Rajku dole u selo kazan da ispeče onu njegovu lozu, i odem jutros kod deda Štifle da vidim 'oće da proda onu frezu njegovu, kad Paja kakilo pored pustio Krajišnike, uteram mu s' dupeta, i peku rakiju na naš kazan!
ja odem do Rajka, 'di je moj kazan leb mu jebem, on kaže tu je, sam' ga je ostavio kod Paje, kao treb'o mu na dan, ovaj će ga pojesti, jebala ga Drina njegova!!
Ne vredi, pustiš seljaka u wc, on ti pojede sapun!! Od sad ima da držim kazan u predsoblju!!
Paz' da nećeš ćale, i ovako ti keva ne da više da pečeš rakiju,od kad ste ti i teča onomad pijani prosuli po' bureta komine u dvorište, smrdelo je do svetog Nikole, pa mi prodaješ muda za bubrege kako nemaš vremena, i bolj' što se kazan šeta po selu!!
Štas' kaz'o derane ? Pa ti već misliš da si jači od mene? Aj beži u štalu, da ti ne bi gurno ovu flašu poprečke usta!!
Svestrana ličnost. Čovek koji poseduje znanja iz mnogih oblasti života.
-Kakva ti je ovo slika, nova neka?
-Ma riba mi kupila za rođendan.
-Gde je to kupila, majke ti?
-Što, jel ti se ne sviđa?
-Užas.
-Ona kaže da je to ekspresionizam, šta znam, ja se ne razumem, meni se sviđa...
-Zato što se ne razumeš, zato ti se i sviđa. Katastrofa. Trebala je mene da pita, ja bih joj izabrao dobru sliku...
-Ma dobro bre, jebeš sliku, daj da gledamo film.
-Koji si nabavio?
-Shutter island.
-Sa Di Kapriom film da gledam?!
-Da, što?
-Pusti me njega i njegove "glume", molim te...
-Što, pa nije on loš glumac...
-Gledaj ga ti ako ti nije loš, ja ionako idem još malo kući. A šta ti je to sa kompom, što ne pokreće film dva sata?
-Ma moram da podignem sistem...
-Ne.
-Šta ne?
-To ti je hard...
-Šta hard?
-Crći će ti hard uskoro, moraš da kupiš novi.
-Ma jok, pitao sam Mareta, on radi u servisu, kaže samo da formatiram i to je to. Nemam sad vremena, srediću to za koji dan.
-Ko je njega zaposlio u servisu, majko moja... Dobro, kad ti crkne hard i izgubiš sve podatke, nemoj da kažeš da ti nisam rekao...
-Dobro bre, pusti to, nego šta je bilo sa tobom i Majom?
-Aaa... Ma rešio sam se bede. Mala je glupa ko kurac, a i imam utisak da se nije jebala više od tri puta u životu... Nema pojma...
-Ja sam čuo da je ona tebe ostavila.
-Ma jebi se...
Leđenda urbanosti i borac protiv svih oblika primitivizma kojim je brdoviti Balkan i njegova pokretačka sila Srbija preopterećena.
Retko napušta krug dvojke, a kada to čini, nosi specijalni skafander koji je za nju dizajnirala Snežana Dakić u kooperaciji sa Biljanom Srbljanović i preko tog skafandera Sajsa dobija dovoljno količine tečnosti i urbanosti kako ne bi zanemoćala. Inače skafander je poznat i po tome što Sajsa može da se i olakša u njemu, a mokraća onda ide u specijalan filter koji je prečišćava i ponovo može da se koristi za piće. Što se tiče sranja to nije problem. Sajsa ne sere.
Urbane poruke Sajsa uglavnom prenosi putem slike i zvuka, a početni pokušaj da ih prenosi nekim urbanim hausom zamenila je nečim što ona naziva rep, jer putem te vrste muzike može mnogo više da kaže u jednoj pesmi. Spotovi su krcati antiestablišment porukama i u njima Sajsa srednjim prstom poručuje državi, šabanima, seljacima i svim ostalim grupacijama koje nisu urbane, da mogu da joj samo sisaju. Naravno dok to radi okićena je k'o mongolska mlada, a celo izlaganje upotpunjava mršteći se k'o da sisa limun.
Uz nju obavezno ide i njena sestra koja je poznatija kao Sajsina Sestra i neki feminizirani lik koga svi znaju kao Sajsin Isfeminizirani Drug, te tako oni čine u principu ženski trio, jer ipak je trebalo vremena da se provali da je Sajsin Izfeminizirani Drug muško.
- Ulazim u zatrovanu zonu. Skafander zaptiven sto posto. Vidiš li nekoga od domorodaca Izfeminizarni?
- Vidim jednog. Au kako je prljav. On ne zna za negu lica.
- Očigledno. Hoćemo da probamo da ga kontaktiramo?
- Hoćemo.
- Gospodine! Želite li karte za moj koncert u strogom centru?
- Idi be, Sajso be, pa nisam ti ja gospodin.
- Nisam ja Sajsa, nego Sajsi Emsi seljaku.
- Ma nema veze be. Kaćeš dođeš da pevaš kod nas u Malo Lebljane?
- Kad izgrade aerodrom pored tog vašeg sela kreaturo jedna.
- I bre Sajso što si na kraj srca. Daj broj od ove tvoje drugarice.
- To je muško kretenu.
- Muško HA-HA, nikad ne bi rek'o.
- To što nije dlakav i što se oblači po poslednjoj modi ne mora da znači da nije muško šabane.
- Mori Sajso skin'te ti i drugarica ti skafanderi da vas pocepam k'o mače muškatlu.
- Ne kaže se ciganin, nego Rom.
- Skačeš mi po mom. OPAAAAAA!
- U bre je l' to Sajsa?
- Jeste be. Sajso, daj kartu ovom ovde.
- Sajso bre kume, ćekaj malo. Ja sam Avatar, tvoj sam veliki obožavalac. Daj kartu bre, Bog će te čuva.
- Skloni se od mene sa tim prljavim šapama.
- Daj Sajso kume. Il' daj kartu il' daj broj od drugarice.
- Beži Izfeminizirani. Beži!
- Pokušavam, al stego me seljak, ne pušta.
- Di ću da te pušćam, kad si tako dobra be.
- Odelo mi je puklo, gubim urbanost! NEEEEEEE!
- U bre kume, gubiš ti mnogo više od urbanosti ja da ti kažem.
- NEEEEE! STANI SAJSOOOO! PROBIJA SE MIRIS ĆEVAPA KROZ ODELOOO! NEEEE!
- Da ti kažem ja kume ovako pošteno, čini se meni da se probija još nešto tude.
- NEEEEEEEEEEEEE!
Dedina deviza kad se ujutru ospe paljba i ćaletovog dalekometnog topa marke trocevac m-55, i kevine haubice wz38 po mojim jadnim ledjima jer sam veče pre toga jedva kuću potrefio, i izuo cipele pred kapijom. Sve se svodi na to kako ne mogu da se ožderem ko sav normalan svet, neg' ih je uvek posle 5 dana sramota.
I šta sad, kao i svaki put, jel' si se mor'o derati ulicom kad si iš'o kući? Pa jel' svako mora da te čuje kad se vračaš? Ko da sam mahmuta napravio umesto čoveka, pa šta sam ti Bože zgrešio u životu?
U pravu ti je otac, imaš 22 godine, već bi čovek treb'o da si post'o, ja čupam kosu svaki put kad odeš od kuće negde! Pa sestra ti je zlato za tebe, ima 15 godina! manje brinem kad ode na eksukrziju u inostranstvo, nego kad ti sidješ kod Mite na jedan špricer! E bože, Bože, što nam ovo radiš?
Milorade pusti dete, pa nema pedes' godina pa da leže u jedanajs' ! JA kad sam bio njegovih godina pobeg'o sam sa mamom tvojom dva meseca od kuće, niko nije znao di sam, pa koji mi očin danas fali?
I nije se on napio što je pio, neg' što nije mezio! Jel' tako ime dedino?
Tako je deda, normalan sam doš'o kući, samo mi je....
DOSTA, NEMOJ DA TE ČUJEM!!!! A ti tata, ne zna se koji je gori od vas dvojice, il' ti tako mator, il' on balavac! Bežte mi obojica s'očiju!!
Hvala deda!
Ajmo mi ime dedino do podruma na po jedan, nije se setio da te pohvali što si ceo dan juče okopav'o baštu,sramota!
...9389. godina, negde na teritoriji antičke Donje Mezije... nekadašnji rimski grad Justiniana Prima... noć pred sahranu... ritual čuvanja pokojnika...
Rajko: Kad već pominjete Srbe, da li možda znate nešto više o njima? Da li ste znali da je ovaj običaj čuvanja pokojnika ostao baš od njih?
Ištvan: (šapatom) Sad kad opet krene sa nekom filozofijom, njemu definitivno treba oduzeti vremenski modulator.
Mate: (šapatom) Ili mu zbraniti onaj ćaj od Prunus domestice, što ga on nazivaše rakijom... hahaha?
Behrami: Stari ti bi mogao da odmoriš malo!
Mate: Ti Srbi, jel' to beše neko izumrlo pleme, nešto kao Huni, Avari, Vandali?
Rajko: Vidim da niste baš upoznati... a i ti mili moj Mate što tako iza leđa spomenu rakiju... da znaš samo, i ona vam je od njih... a pošto je duga noć pred nama iskoristiću priliku da nešto prvi put kažem o sebi... ne samo o sebi, nego i o vama.
Behrami: Kakve sad to veze ima sa Srbima?
Rajko: Ima i te kako. Sećam se priče đeda...
...
Pre tačno osam hiljada godina moj pra-pra kurajber Miloje Serbski, konjanik oklopnik krenu baš iz ovog mesta... :Huuuu: (uzdah i suza na lice staračko)... krenu sa svojom vojskom na Dardanijsko polje u boj, kasnije se to zvalo Kosovo... Behrami je verovatno čuo i njegovi su iz tog kraja.
Behrami: Jeste, čuo sam... i to da su Srbi na tom polju doživeli strašan poraz i od onda im se briše svaki trag.
Rajko: Daleko da je tako moj Behrami. Mi smo nakon toga na ovim prostorima, obitavali još oko 2000 godina, nas je samo istorija zatrla i sve ovo se ni bi sada ponovo nazivalo rimskim nazivima, već srpskim... i ovaj jezik što govorimo nije nikakav Balkanski no nekadašnji Srpski.
Ištvan: Oćeš da kažeš da si i ti od Srba?
Rajko: Naravno. Ali to sad i nije više bitno. Da nastavim...
Mate: Samo ne moraš toliko detaljno, krati slobodno! I isprićavam se meni je deda prića, da se ovaj Balkanski jezik nekada zvao Hrvatski a ne Srpski.
Rajko: Znam da nikada nisi voleo moje priče, skratiću koliko god mogu! A te izumrle Hrvate što pominješ... samo da znaš da su ti i oni bili nekada Srbi.
Mate: Nije točno! Hrvati su bili naslednici Ilira a ti Srbi neka Slovenska pljačkaška banda.
Ištvan: Daj pusti čoveka neka priča! Kao da je bitno ko su sad Hrvati.
...
Rajko: I desi se tada velika bitka, bi baš na Vidovdan... divlji udariše na pitome... Islam na Hrišćanstvo... Azija na Evropu, a samo Srbi kao okosnica... I junački se borismo protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, borismo i izgibosmo, ne svi ali podosta, 60 000 muškog življa, porobiše nam zemlju... pa jebaše i oca i majku 500 godina potom...
Tamo ti negde u 19. veku konačno zbacismo okove turske i krenusmo da jačamo kad eto ti nevolje opet, udariše Germanska plemena... u dva navrata i to žestoko. Ginusno i tada, al' preživesno opet... pa napravismo pakt sa tim Hrvatima, što spomenu Mate i s još nekima.
Kratko potraja, kol'ko zbog međusobnih čarki, tol'ko i zbog snage koju imadosmo tada, te opasnosti po velike sile.
...
Puče fudbal raziđe se društvo... okriviše Srbe za pocepanu loptu!
Svetski ''čuvari mira'' poslaše nam anđela, ''milosrdnog''. Nova stradanja. Mi Srbi rešismo da menjamo nešto tada, da se složimo i okrenemo novi list!
Ištvan: Ko bi rekao?
Rajko: Ma šalim se samo... hahaha! Priča postaje previše sumorna pa da osvežim malo. :Sine aj nalij još po jednu!:
Mate: Ajde sipaj i meni!
Rajko: Posle tog anđela, bili smo sluge, robovi... dođosmo do zaključka da je bolje biti rob nego Srbin, biti miran, tih, ljubiti dupe drugima i živeti a ne stradati, u stvari samo životariti.
... Napravismo kobnu grešku, polako, polako... bivasno sve manji i manji... mešasmo se sa drugima, nekada nedostojnima i nekadašnjim neprijateljima. Oni viđeniji se razbežaše i razastrše po svetu kao Cigani. Nametnuše nam nove jezike i imena, novu ''kulturu'', izgubismo sve... Državu, naciju, tradiciju... postadosmo čerga, a čergu vetar odnese...
... starac ponovo zadrhta i krenu da jeca, spomenu pokojnika ponovo, pa šakama prekri lice... i ostali se zamisliše i zaćutaše... Mate zagrli Ištvana pa spomenu i sopstvenu tužnu sudbinu i gubitak identiteta, reče: Mislio sam da ovo nikada neću reći... ali... bolje je biti Srbin nego rob!
definicija pisana za takmičenje Bolje rob nego...
Devojka puna dinamike i temperamenta, a libida ima na izvoz. U seksu nezasita i spremna da preuzme kontrolu i inicijativu. Ne folira se i ne prenemaže.
-I?
-Šta ''i''?
-Šta se praviš prost? Pa dao sam ti gajbu prekjuče da privedeš koleginicu na prvi kres. Pričaj kako je bilo...
-A to?
-Da to! Kao fircaš svaki dan pa ne znaš šta me kopka? Balaviš za njom mesecima i sad mi se foliraš. Hoću detalje bre!
-Pa šta da ti kažem? Jednom rečju, živahna.
-Hm, definiši živahna.
-Pa eto, na vratima krenula da mi glaba Džonsona i dok nismo krenuli kući nije me pustila. Šibao sam je u sve rupe, u svakoj prostoriji, na svakom parčetu nameštaja, na podu, pod tušem. Lu-di-lo!
-Pa i jesi pričao da ti deluje kao kurožderka. Znači, dobro si je procenio?
-Više nego dobro. Kad sam mislio da ne mogu više, dokazala mi je da mogu, a tek što je glasna? Pravo derište. Mislim da je cela zgrada čula...
-Ahaa, znači zato me komšije gledaju sa rispektom i zovu na vopi?
-Vrlo lako moguće. Kako me sve nazivala i hvalila kako je dobro arčim, očekuj da ti i komšinice počnu dolaziti na vrata sa tanjirima punim kolača.
-Joj hvala ti ko bratu...
-jedan dan kasnije-
-Šta ti je to na glavi? Taj zavoj...
-A to? Pa njen muž Sekvoja te tražio. Toliko je bio živahan, da nisam stigao da mu dam tvoju adresu.
-Joj, hvala ti ko bratu.
-Posle jesam...
Sejanje semena tolerancije, u duh tradicionalno netolerantnog naroda. Na nama Vukajlijašima upravo zato leži ogromna socijalna odgovornost, da kao skupina avangardnih pojedinaca okupljenih oko motiva „HUMOR !“, ukažemo ostatku našeg napaćenog društva na koj način bi trebalo upražnjavati raznovrsne seksualne sklonosti i slobode. U ime toga:
Par dana ispred, prajda halabuke,
okupiše se silni, orgijaši s Vuke.
Sabrao sve ih je, mali gorski Meša,
„Vazda dosadno je, ajmo malo treša!“
Ko tu koga šlajfuje, ne zna se odavno,
za seks samo mare, sve ostalo ravno.
Vozić ćićifuje, Sevast usred reda,
Celt ga vata zguza, Seva cepa spreda.
Ciklon se protivi, u grudi se drmusa,
Džimi ga ne ferma, od iza ga bambusa.
Iskusni se čvrsto, slepio uz zid,
guzn’o bi se i on, al’ ne daje mu stid.
Neke ženske vrište, loži njih ta slava,
od sve pompe Bleka, zabolela glava.
On ih ignoriše, jer voli guze muške,
Lakija savatao, zicka ga trbuške.
Laki sav cvrkuće, pod staminom uda,
„U teretani benčam, bleka oba muda.“
Tulum razjareno, sav drven upada,
„Mučne ste mi babe, ima l’ neka mlada?“
Šana brakolomka, Tulumu tad viče,
„Odi vam’ kod mene, ćelavo mi piče.“
U to čiča Kajzi, upada na Vuku,
sponzorke staističarke, vuku ga za ruku.
Jarost mu splašnjava, diže se za njima,
samo mlade celiva, (nikad ga me prima!).
Vlajko je fin „Gospodžo, ispo’ ve silikon“,
oće da se očeša, za neku picu i on.
Gospa ni da čuje, utrčava Seleni,
ova je obnažena, maca joj se peni.
Stari lisac Vujak, voajer iz ugla,
neko mu seme ustajalo, orgazmira na vugla.
„Surovi picajzlo, zviznem ti ja Stojka!“,
izgubljeno-nađeno - „Čija ovo dojka?“
Euglena dernja se „dojku moju vrati,
ako oćeš klatiš, onda molim plati.“
„Pa pobogu ovde je, sve za dž na Vuki!“
JTU pravdu ganja, a šteka se za tuki.
"Ajd’ mali ne štekaj se", gladna je Insolent,
Peđa s praga ludosti, postaće violent.
Arte šapće tiho, Gvozdi gorostasu,
„Ajrone božanstven si, divim ti se stasu!“
Ajron masturbira, na nekog što plevi,
to Kurd je matori, neku devu ševi.
Neko viče „Kurton! Opasnost od side!“,
ma mali ti je prst i ostalo pride.
Harlekin se krsti „ta di će vam duša?“
na ušima sise, niko ga ne sluša.
Postrance odoleva, čedna Elenn lepa,
„Jahve satri Sodomu, duša im je slepa“
„U moje vreme moto beše - na kolac to nataći“
Al’ Kuvajlija došo dan da to se odomaći.
Jednačina sa jednom nepoznatom sa kojom zaljubljeni par i budući mladenci izglasavaju budžet za predstojeći najradosniji događaj u svih Srba. Algoritamska formula sa kojom bi i NASA-in lansirni panel u Hjustonu imao poteškoća...ali ne i pronicljivi roditelji trudnih mladenaca. I bakuta, naravno. Ustvari, od mladinih i mladoženjinih roditelja umnogome i zavisi da li će finansijska konstrukcija predstojećeg hepeninga izdržati teret ambicije i sujete koji joj je nametnut ili će se pod istim urušiti k'o onomad one dve straćare u Njujorku, pa za malo dana jopet.
Međutim, ako ste pod ovim prethodnim zamislili da su entiteti roditelja ti koji su odgovorni displjunu pare za čitavu operaciju zvanu “Svadba našeg Nikole/naše Ivane sa tamo nekom/nekim” – bojim se da su ta lepa vremena u nas Srba odavno prošla. Uhvatila, bre, kriza pa nikako da pusti (bismo mi nju al’ neće ona nas), zavladala insuficijencija na svim poljima, više ni kredit nije tako lako dobiti, gledaju ljudi kako će kraj sa krajem da sastave a ne sto sa stolom…uglavnom – kome je još do svadbe na ovu nemaštinu? Ali, eto, desilo se, deca se volu i to (snajka je u trećem mesecu;prim.prev.), pa je red da tu euforiju i ozvaniče pred zakonom, prijateljima i ljudima koje do tada nikada u životu nisu videli. Doduše, da je do nas dece, mi bismo verovatno napravili neku žurku za nas mlađe drugove & drugarice, ono, ništa fensi, neki ok prostor, lajv zika, previše alkohola i nešto za zobanje s nogu, pa ujutru na Kališ i gledanje izlaska Sunca uz burek od “Trpkovića” i jogurt iz čaše. Ili tako nekako. Avaj, ali, to su samo pusti i neostvarivi snovi poslednjih generacija stare Jugoslavije jerbo se danas svadbe redom prave zbog rodbine i tih gorepomenutih ljudi koje do tada nikada u životu nismo registrovali…što najčešće ume da bude jedno te isto, al’ ajde.
Bilo kako bilo, uz narečene elemente finansijske skljokanosti i dijametralno suprotnog broja gostiju na predstojećem radosnom događaju (čiji smo većinski profil svakako utvrdili u prethodnom pasusu), u čitavu stvar treba uračunati i poslovičnu predusretljivost nasumičnog ugostitelja po izboru a za čiji se šator budući bračni par opredelio da bude poprište centralnog slavlja (ždranje, oblokavanje, drpanje, trpanje i slične aktivnosti). Jer on je human čova koji veruje u pravu ljubav i vazda želi da joj izađe u susret…iako ta ista najčešće nema para da mu unapred plati za svoju kmetovsku promociju, jelte. “Platite posle svadbe” parola je kojom se vodi samo ne on već i gomila savremenih pružaoca svadbarsko-propratnih usluga a motivisana takođe savremenim običajem uručivanja koverti mladencima ‘mesto prevaziđenih i najčešće tripliranih escajga, tanjira, svećnjaka, miksera, sokovnika, pegli, usisivača, palmi, “umetničkih” slika, otirača, bade mantila, peškira, zidnih satova, bugarskog zlata i inih poklonoidnih kategorija iz doba mezozoika. To praktično znači da su u savremenom poimanju stvari svatovi nedvosmisleno ti koji će u najčešćem broju slučajeva iz ličnog džepa platiti za boravak i provod na manifestaciji na koju su pozvani svečanom crnom pozivnicom sa roze mašnom...koju su, ispostaviće se, opet oni sami sponzorisali. Kovertom.
Da, koverta. To zapljuvano parče papira koje u sebi krije još papira, samo od vrednosti. Ali koliko tačno vrednosti? E, tu dolazimo do jednačine iz naslova i više nego komplikovanog procesa prognoziranja sadržaja koverte svakog gosta ponaosob, u paru ili porodično, a kroz analizu njegovog porekla, karaktera, stanja zaposlenosti i rodbinske linije, preko marke kola koju vozi i destinacije na kojoj letuje/je zimovao, do toga kojim stilom se oblači, hrani i vara ženu sa neimenovanom studentkinjom 2. godine turskog jezika. Jer od toga zavisi hoće li naši Nikola i Ivana imati švecki sto ili 6-delni meni, hoće li torta biti od dva ili tri sprata, hoće li bend biti kršten ili nekršten i, konačno, hoće li prvi ples otplesati uz ono govno što istovremeno ispušta dim i mehuriće od sapunice ili će “FIRST” hi-fi linija žešće da baguje dok sa zvučnika bude zavijao “Moj svijet” od Sergeja Ćetkovića, jebem mu majku da mu jebem stvarno.
- A mehurići? Šta ćemo sa mehurićima?? Kako može prvi ples bez mehurića???
- Ćero, već sam ti rekla da su u familiji tvog oca sve stipsa do stipse, ne znam ni da l' će se pretrgnu i tu čokoladnu fontanu da plate a kamoli šta drugo...E, a da pozovem ja onu moju tetku-štali što živi u Sidneju, a?
- Bože, mama, pa ona ima 80 banki, gde bi u tim godinama zapucavala čak odatle?!
- Pa, možda i bi, šta znaš...al' barem mož' da pošalje nešto onih njihovih dolara, pa duzmemo one fine kifle 'mesto običnog leba...
Definiše zajeb lika koji se zatelebao u dosta mlađu devojčicu ubeđen da je još netaknuta. Po pravoslavnim običajima kada se ulazi i izlazi iz crkve ljube se vrata hrama. Poznato je da čak i oni polovično religiozni Srbi idu u crkvu bar na Božić. Pa sad računajte posetioci puta dva kisa u vrata koliko je to....
Sloba, lik u tridesetim. Prošao i sito i rešeto, a naročito rešeto.
Đomla, stari vuk, poznatiji pod nadimkom čagalj, ne propušta ništa žensko što hoda na dve noge i što je mlađe od godišta njegove keve a upada u pravnu kategoriju 18+.
Deki, šunjara panevropskih razmera. Samo ćuti i smrdi okolo.
Sloba: Ženim se, ženim se stare ću cureeeee rasterati s.....
Đomla: Alo bre debilu, koji ti je?
Sloba: Tebra našao sam ribu, nova tebra, muška ruka nije pala na nju, čak i ženskog ginekologa ima!
Đomla: Daj jbt danas se klinke satiru....
Sloba: Tebra, kad ti kažem, devedes'šesto decembar!
Đomla: Bratiću to ne postoji kao ni mercedes C klase iz 2002 godine koji je prešao 128.000 KM.
Sloba: Ali provereno 100%. Pricao sam sa njenim burazerom, Krletom, što radi u kladionici na bulevaru.
Đomla: Krletova sestra?! Vesna?!
Sloba: Jeste bato, ne ljubljena kao ruža ranaaaaa......
Đomla: Batice, ona je neljubljena k'o crkvena vrata na Božić! Prošle godine redaljka bila u bilijar klubu....čekaj, čekaj, pa tvoj burazer je bio tamo, ima i home video.
Sloba: Aj nemoj da jedes g...
U tome dolazi i bata Deki.....
Đomla: Deki, daj onaj video sa malom Vesnom da vidimo.
Deki: Di bre, pa to sam izbrisao od kad sebe. Maloletna kurva bila umalo bajbok da napipamo. Šteta, Krle dobar momak a sestra mu....ali puši mala za sve pare!
Sloba: Kupi mi maaaajko top!
Đomla: Konjuuuuu khjkhjkhjkhj
Ultra, mega giga zajeban, opičeni ili jednom rečju - lud. Izraz se koristi da izrazi najviši nivo zajebanosti, viši i od samog Josifa Visarionoviča Staljina.
Koliko je Staljin bio zajeban, može se sagledati iz sledećeg primera:
Staljin: Kašljem, slinim, kijam... Šta mi je?
zamenik: Ne brinite druže Staljine! Idem smesta po najboljeg lekara u državi!
:kasnije:
zamenik: Druže Staljine ovo je dr. Kadranovič najbolji lekar specijalista interne medicine! Kažu da je najbolji u celom Sovjetskom Savezu!
dr. Kadranovič: Čast mi je lečiti vas, druže Staljine!
Staljin: :lekaru: Nemoj da me dodiruješ! Neznam 'di su ti ruke bile...
:posle sat vremena:
dr.: druže, vi imate UPALU PLUĆA!
S: MOLIM?
dr.: Ponovio sam analize, imate blaži oblik upale pluća
S: LAŽEŠ KUJO! RECI KO TE PLAĆA, DA TE NE BI' MUČIO! KAZUJ, KURVO! ZAMENIČE, STRELJAJTE GOVNO FAŠISTIČKO - KAPITALISTIČKO, LAŽE, 'OĆE DA ME TRUJE! STRAŽA! STRELJAJTE MI ZAMENIKA I LEKARA KADRANOVIČA! UROTILI SU SE PROTIV MENE JADNIKA! ŠTA SAM JA IKAD KOME URADIO?
kasnije:
novi zamenik: Ja sam vaš novi zamenik, druže Staljine!
S: Odlično! Nađi mi lekara, kašljem, kijam...
:situacija se ponavlja u nedogled, dok ne poubija sve bolje lekare:
novi zamenik: Druže Staljine, ostao je samo jedan bolji lekar u celom Sovjetskom Savezu
S: :KHM! KHM!: Vodi me... kod njega... KHM! da me leči... KHM!
:u bednoj kancelariji odlepljenih tapeta pored praznih flaša, na stolu spava lekar:
S: Dobar danm dok... KHM ...tore imate li moje nalaze?
lekar: Mmhm imam, hik, tu dole u, hik, polici...
S:Od čega bolujem?
lekar: Od, hik, upale mišića! Svako jutro se kupajte u 'ladnoj vodi, da se mišići opuste, ima budeš zdrav k'o dren, o veliki vođo!
S: ODLIČNO! KONAČNO JEDAN ISKREN ČOVEK! ODSADA SI MINISTAR ZDRAVSTVA!
Sjećam se kao da je jučer bilo.
Bila je veljača 2009 godine. Ima sam 13 godina i roditelji su mi još bili skupa.
Bilo je to brutalno spuštanje (roast) koji nije bio namjeravan i kojeg sam na pola puta improvizirao.
FBI: Di si dosad bio?
Ćale: Susrea sam prijatelja kojeg nisam vidia 20 godina. Jbg, zalomilo se. Nisam puno popio. 3-4 pive samo.
FBI: Puhni u mene.
Ćale: Neću ženo, šta mi ne viruješ.
Ja: Šta je, ćaća, bojiš se alko testa?
Ćale: Mali, ne seri i idi u krpe.
FBI: Ne virujem, puhni.
Ćale: Evo, pušem.
FBI: 8 pivi.
Ćale: Koja si ti vištica, uvik znaš. Šta je za mene 8 pivi, pokazat ću ti balans.
FBI: Ajde da te vidim.
Ćale (dodiruje livim laktom desno koljeno s jednom podignutom nogom i obrnuto): Vidiš da sam priseban.
Ja: Ćale, stoj na jednoj nozi.
Ćale: (stoji na jednoj nozi, prvo na livoj pa na desnoj) Jesi vidia sine svoga ćalu (pijani cerek).
Ja: Podigni livu nogu i drži je u zraku i istodobno nasloni desni lakat na livo koljeno te dotakni desnim palcem nos, mali u zraku i 3 prsta povuci k sebi.
Ćale: (diže livu nogu, drži je u zraku, nasloni lakat te dotakne desnim palcem nos i poklikne slavodobitno): A nevjerne Tome, jesam vam reka da nisam p'jan.
FBI: Jbg godine iskustva, otupia si ti na alkohol ako nije baksa.
Ja: Majko, je, dokaza je. Nego mene je uvik zanimalo kako je to imat kućnog klauna.
Ćale: (zabezeknut, u nevjerici, zamrznia se, nikad dužih 3 sekunde):Ja, ovaj...
FBI (hihoće se): Je li se ovo upravo dogodilo?
Ćale: Je me navuka i zakovilja. Ajde, bit će nešto od malog Židova.
Osobina. Jako loša osobina, direktan produkt umobolnosti osobe skolne samopovređivanju. Egzistira u narodu u par oblika, od najbezazlenijeg do najozbiljnijeg.
- Prvi oblik bi bio taj najbezazleniji, iako ni on nije naivan. Javlja se kod fizički nesposobnih osoba koje se stalno povređuju. Tanka je linija koja razgraničava povređivanje od samopovređivanja kod ovih osoba. Prevagu u korist drugog donosi njihova sapetost koja je neposredni uzrok svake povrede. To su one osobe koje su u stanju da se poseku na prženo jaje ili da polome domali prst punjačem za telefon.
- Drugi oblik je samopovređivanje usled napravljene greške. Naravno da tu ne spadaju slučajevi svima nam bliski, kao povrede prouzrokovane nervozom. Ne, ovo su ljudi koji sebe kažnjavaju kao srednjovekovni katolički isposnici i to uglavnom zbog krajnje nebitnih stvari. U stanju su da sebi iskopaju oči, odgrizu prst i ko zna šta sve još.
- Najgori oblik samopovređivanja je onaj prouzrokovan depresijom. To je ono: "ostavila me žena/devojka, sad će vene da se režu, da se skače s Brankovog". Ubedljivo najgori, jer je karakteristika mentalno nestabilnih ljudi koji i ne znaju zašto bi se ubili, karakteristika klasičnih pički nesposobnih da izađu na kraj sa problemom čak i tako bizarnim poput raskida.
- Jebote, nećeš verovati šta se desilo. Popravljam veš mašinu juče i dođe Sloba, pita treba li mi pomoć. Ja rekoh, 'ajde, što da ne, neka ga nek pomogne kad je već tu. I, jebiga, ja mu kažem da mi doda motorcangle i on ih podiže iz kutije. Sledeće što me je zadesilo je litar krvi i deo palca na kupatilskim pločicama. Samo sam ga pitao: "Kako, jebote!?"
- Brate, jes' mi poneo svesku?
- Jao, NE, NE, NE, NE, NE! AAAAAAAAAAA! Kako sam tako glup!; počinje da lupa glavom o zid.
- Ej! Šta ti je?! Sti puk'o!
- Ja sam kriv, brate! Ja sam kriv! Izvini, molim te, brate! Sutra sigurno, sutra sigurno!
- Ma, okeanija, jebote, nemoj da ludiš.
- Draga Marija, ovo je moje oproštajno pismo. Dok ti ovo čitaš, ja već ležim mrtav na krevetu gde smo nekad se strasno voleli. Zašto? Zašto si morala da odbaciš našu vezu? Mi smo bili Romeo i Julija našeg vremena, Tristan i Izolda, Kejt Vinslet i Leonardo Di Kaprio! A ti si sve to bacila niz reku. Reći ćeš, bili smo zajedno samo dve nedelje, ali ja sam za te dve nedelje dobio vernu drugu i srodnu dušu, a i ti si, samo što to ne shvataš. Čak si odbila i "Sve za ljubav"! Meni život bez tebe nije isti, ja odlazim. Zbogom Marija, moli se za moju dušu.
*
- Vidi naslov: "Šesnaestogodišnjak pokušao da sebi oduzme život".
- Pa, šta je bilo?
- Pa, malo se zajebalo. Mislilo da je popilo otrov, al' je popilo ricinus.
Pandan kontradiktornosti. Filozofski-lingvistički koncept koji je utemeljio George Orwell u romanu 1984. Vjerovanje u svjesnu laž koja se prihvaća kao neupitna istina - aksiom.
- Idemo li na 'Ajduka? Gorit će sve.
- Ne da mi se. Proša me taj đir. Ima bitnijih stvari od baluna u životu.
- Koja si pička, ne mogu vjerovati. Još igramo protiv Dinama. To je pitanje života i smrti.
- Daj reci, odakle ti pare? Non stop cviliš da si dekintiran i slušam tvoje kukulele.
- Škapulat ću se nekako do kraja miseca. 'Ajduk živi vječno, Bog i niko više. Odjebi mi, majmune. Volim te, Ajduče (nana nana na na)!!!
- Šta je s Makijem? Nisam ga dugo čua?
- Al' ne znaš? Pa on ti je u mirovnoj misiji u Afganistanu.
- A e. Pa meni je reka da mu je pun k rata.
- Nije ti rat i mirovna misija jedno te isto.
- Aha... skužaj. Imam nešto obavit. Aj, jebač, vidimo se.
Premijer: Građani moraju shvatiti da je MMF tu da pomogne iz ove nepovoljne gospodarske situacije. To je financijska injekcija koja će nas pogurnuti prema likvidnosti.
- Dida, al' nas ovo još dublje neće gurnut u govna kao Grčku s njihovim mjerama štednje?
- Sinko moj, di MMF zakorači nogom, tu trava ne raste.
- Jes' čita da je naša prćija prva u svitu po provođenju represivnih mjera?
- Mali, ne seri. Triba željeznom rukom vladat. Da bar prođe ovaj zakon o praćenju putem mob'tela, pa da se stoku kontrolira i onda prekrš'telje obisit.
- Al' ovako se otvara mogućnost za policijsku državu. Ovake mjere nisu bile od rata.
- Bolje biti rob i živit u miru.
To je jedan od poznanika koji vam neretko odgovara na pitanje bukvalno i vrlo opširno.
- Gde si brate, što te nema sinoć?
- Pa nisam mogao da dođem jer mi je majka rekla da bih trebao da raspremim sobu. Ja sam znao da je ona u neredu, ali sam mislio da je raspremim danas. Posle toga sam se zagleda. Počeo je Sunđer Bob. Odgledam ja to i zove mene baba. Kaže da dođem jer ne ume da nađe Pink na novom televizoru. Ja kod babe, namestio joj to i dolazi ona Mira što živi preko puta. Tu se ja zapričam sa njom i krenem kući.
- Pa što nisi...
- Stani, da ti kažem. Dođem ja kući i zove me burazer iz Kragujevca. Hoće da igramo Counter online. Ja razmišljam, ostalo mi još sat vremena, što da ne. Igramo mi, a on pojma nema. Meni skor bio 45 u rundi od 30 minuta, a za to vreme me roknuli samo 7 puta. Razbio sam ih. Hedšotova sam imao oko 20, 3 puta sam zakl'o neke likove i 4 sam rokn'o bombom. Završimo mi sve to i taman da krenem kad vidim Dragicu na Fejsu. Ja kao šta ima, kako si i onda kaže da je super. Prepričam ja tu njoj 3-4 filma i krenem. Ja došao u kafić, a vas nema. Odem kući, sednem za komp i tu sam blejao po netu nekih 3 sata.
- Pa dobro. Lepo. Gde ćeš sad?
- Idem do Nešketa da mu odnesem ove diskove. Treba da mu dignem sistem pošto je nešto zajeb'o kad je instalir'o GTA. Kaže stalno mu se pojavljuje plavi ekran i nešto piše, a on ne zna engleski. Ja znam, imam završen FC i plus C2 na faksu. Sećaš se da sam dobijao one desetke stalno? Jao jbt, ona Darinka što nam je predavala me tako smara. Ja joj kažem PAST PARTICIP, a ona: MA JOK, TO TI JE PAST SIMPLE. Ona će mene da uči...
- E, moram da palim...
- Brate kakav ti je to izraz PALIM. Reci da moraš da ideš, imaš da učiš, itd. Reci bilo šta samo nemoj PALIM! Nervira me taj izraz. Kada sam čitao rečnik Matice srpske toga tamo nema. Znači čist žargonizam.
- Ok. Onda idem. Vidimo se.
- Kad se vidimo? Ne mogu posle, moram do Marijane da joj popravim...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.