
Pesme koje obično slušate kad ste sami, obično su to tužne balade, pesme za zaljubljene, one koje nazivaju srceparajuće. Problem nastaje kada te pesme vide vaši ortaci bilo to preko objave na fb ili još gore u mobilnom ili mp3. Tada nastaje jeb**e u zdrav mozak osobe kod koje su nađene pesme.
A: haaa tebra šta ti je ovo ceo nov Brenin album u fonu...divi ga papuča...
B: nijee brate, to mi riba prebacila dok zameni fon, šta ti je jbt!
A: aee bre bežiii, znači pesme su ti totalno srcekarajuće tebra...
B: (uzima telefon i kreće sa brisanjem pesama)
Pogled Džordža Klunija, brada od 3 dana, proseda kosa, tetovaža JNA na podlaktici, majica Montere, Gemaksa ili neke treće firme za koju fizikališe (iz koje neretko viri jambolija), , Bavaria u levoj, leskovačka Drina u desnoj i lagana priča sa par maloletnih gangrba koje su pošle na more da se nezaboravno provedu.U prvi mah podseća na Kumašina, ali ne, ovo je posebno biće koje samom pojavom pleni srca devojaka koje upozna. Njegov supermoćni afrodizijak je pomešani miris piva i potpazušnog vonja koji razbija sve barijere i rešava sve nedoumice kod devojkinog večitog ''Dati ili ne dati!?''. Tesarske šake sa ragadama i ožiljcima još više pridaju njegovoj muškosti i nenadjebivosti.
Sa devojkama se upoznaje tako što im poruči po oznojeno i namigne im, kako bi one primetile da ih simpatiše. Predstavlja se, pita ih gde idu i poput starog lisca, prevejano im priča sve divote mesta u koje idu, dok one zadivljeno gledaju u njegove muskulozne ruke i pažljivo slušaju sve što im govori.
Posle nekoliko pića i priča sa ratišta '92, kojim je potpuno zadivio devojke, uzima jednu za ruku i odvodi je, uz šmekersko ''sad ćemo mi doći'' - njenoj drugarici.
U prljavom WC-u srpskog voza, dešava se ne toliko zanimljiva "vintage" scena u kojoj gore pomenuti trsi žrtvu naslonjenu na lavabo, brzo završava posao i vraća se u bife, na svoju primarnu poziciju, pali cigaretu i zadovoljno pada u nirvanu. Devojke ubrzo odlaze, a naš junak ostaje na istom mestu, vrebajući novi plen u povratku...
Još jedna od sočnih, jestivih psovki, koju neki ne vare baš najbolje.
:mali fudbal:
1: "Korner!"
2: "Nije bio korner odbila se od tebe!"
1: "Ne seri od tebe se odbila i otišla u korner!"
2: "NIJE!"
1: "JESTE!"
2: "NIJE!" :uzima loptu i šalje je na teren:
1: "Što me zajebavaš!" "VRAĆAJ LOPTU!"
2: "MALI, VEĆ SI MI SE POPEO NA KURAC, IGRAJ!"
1: "NAPUŠI SE KURCA KO PRŠUTA DIMA!!!"
:FAJT:
Razočarenje. Kad misliš da će sve biti idealno, a ispostavi se suprotno.
Završetak radova u kupatilu. Majstor zadovoljan uradjenim uzima telefon i poziva gazdu da pogleda, dok je gazda dolazio on uočava u kadi žutu fleku od lepka, brzo se naginje preko kade da fleku obršie, u toj brzini mu iz džepa od kombinezona ispada čekić i razbija kadu.
-Majstor: Eeeeee, pišaj bože na naše veselje!
Lik koji jako mnogo jebe, za njega su Don Žuan i Kazanova dva šalabajzera koji ponekad nešto nabodu. Naravno, sve u njegovoj "realnoj" samokritici. U stvarnosti je on tip opterećen seksom koji je pičku video samo kada ga je babica posle porođaja tukla po guzi okrenutog naopačke, a i tada se samo nazirala.
Sima i Nebojša bleje u parku, dolazi Žika kvazi jebač:
Žika: 'De ste jebači, šta ima, jel karate nešto? :čačka jaja i bolesno se kezi:
(Njih dvojica ništa ne govore, samo se pogledaju, Sima prevrne očima.)
Žika: Šta je? Muk? Suve patke, a? Eee da ste krenuli mojim stopama jebali bi nešto...
Još jedan pokušaj ukazivanja na suvišnost njegovog prisustva:
Sima: Žiko, idi molim te, Šone je pao ispit iz "Samokontrole i Emocionalnog reagovanja" i nervozan je, samo hoćemo da popijemo pivo na miru.
Žika: Šta, a ti ga tu kao tešiš? Da niste vi pederi? Jer, jebali bi sada nešto da niste. Jebote, ne mogu da verujem da imate po 25 godina i još blejite u parku dok normalni ljudi jebu nešto.
Sima(očajnim glasom): Šone, brate, reaguj!
Nebojša uzima štanglu, lomi Žiki noge, čereči ga na konstrukciji bivše ljuljaške, kašikom za sladoled na kugle mu vadi oči, zube mu masira hilti bušilicom zatim uzima motornu testeru i siluje ga njome.
Sima i Nebojša nastavljaju započetu bleju.
Kaze se za nekoga ko pokusava da dobije nesto na pogresnom mestu.
Baba: "Ajmo izvolte, lep paradajz"
Covek: "Posto ti je paradajz", uzima jedan po jedan, merka, pipka i kaze, "pa i nisam nesto zadovoljan!"
Baba: "Pa prijatelju, ti ako si dosao na pijac da se zadovoljavas, ti si boga mi zalutao!"
Uglavnom korišćena rečenica u nekom marketu,kada starija osoba nervozno čeka iza vas i sprema se da vam kaže da je pustite ispred.
Mladić:Hoćete ispred?
Starija Gospođa: Oću,naravno...(mrko pogleda mladića i stane ispred)
Mladić: Eto,ionako sam ja sad 100 ti kupac pa čuo sam da dele neke nagrade!
Starija Gospodja Kad je čula to...uzima korpu sa kase i kaže mladiću zaboravila sam kafu idi ti ispred..
Ironicna pohvala na necije fudbalsko ,,umece''.Izraz se koristi od trenutka kada je veliki strucnjak Pizon,dosao na selektorsko mesto i poceo da u reprezentaciju zove igrace uglednih klubova tipa:Spartak Zlatibor voda,BSK Borca(ponekad pozove i nekog igraca koji nastupa za drugoligaski klub neke vece zemlje)....
Mile:Cek,da ti pokazem jedan dribling koji sam naucio.
Zile:E,ajde i to da vidim.
Mile uzima loptu i pokusava da izvede novonaucenu fintu,ali se saplice i pada.Situacija se ponavlja vise puta.
Zile:E,u redu je,brate,vidim da znas....Pizon ce te zvati u reprezentaciju...on samo takve i zove.
Za razliku od običnih golmana koji nastaju na asfaltu gde deca izopšte najnesposobnijeg tako što ga postave na gol da brani jer ili nemaju dovoljno igrača ili im je prosto žao, i takvi prvo kao deca a kasnije i kao ljudi uvek bivaju smotaniji, nesposobniji deo društva, profesionalni golmani su se tolko uživeli u svoju ulogu najnesposobnijeg u ekipi da su time počeli profesionalno da se bave, to jest da zaradjuju na svom neumeću šutanja lopte i ostalim anatomskim nedostacima.
Stef: Ee ljudi, šta je sa Stojketom, kao da je u zemlju propao, jel živ on uopšte?
Mare: Ma kako nije, igra fuzbal, uzima dobru kintu!
Stef: Pa kako kad je uvek bio treća stativa na igralištu?
Pedja: Ma postao je profesionalna stativa, unovčava talenat..
Više dođe kao vraćanje svih nas u prošlost nego definisanje nečega.
Nekada je to izgledalo ovako:
Čitava porodica se okupi, jer fudbalska reprezentacija brani obraz njihove otadžbine. Obično su to svjetska ili evrpska prvenstva. Ljetni dani, zamrače se prozori da svjetlost ne utiče na kontrast boja na TVu (obavezno proizveden u Ex-Yu), zavisno od starosne dobi ukućana pije se 'ladno pivo, guja rakijica ili kakav slabo razgrađeni sok za najmlađe. Urla se i skače po kući, psuju se članovi porodice onom ko propusti šansu da osvijetli obraz otadžbinske reprezentacije. Urla se kao da nas neko stvarno čuje. Em ono sunce prži kroz zastor, em atmosfera dok slušamo i gledamo glavu porodice kako se nervira, jer je on trenutno najbolji stručnjak, ali eto, zadesila ga druga sudbina. A onda kad se završi utakmica trk sa drugarima na livadu ili ulicu, i naravno, najjači lik uzima za sebe ime najboljeg strijelca sa utakmice.
Danas:
Haj-tek TV kojem ne smeta ni radijacija a kamoli sunčeva svjetlost. Fotelje koje nas masiraju i olakšavaju kičmene tegobe bolje nego kosmodisk. Gledamo blijedo u TV, eventualno neko dobaci neki komentar o nekadašnjoj i sadašnjoj reprezentaciji, navijačima, kakve boje im je dres sada a kakve je bio nekada. Kao da je ovaj ubrzani život i sve na dohvat iscrpilo energiju iz nas. Više nas ništa ne raduje, kao da odgledamo tu utakmicu jer odajemo počast nekadašnjem strastvenom navijanju. Život je postao siv i pored ovolikog šarenila, ili nas je baš to šarenilo zaslijepilo.
Pobjeda Jugoslavije, izlazimo na ulicu.
Najdeblji lik je naravno Ivica Kralj, jer je on golman, ne može trčati, i on je mačka od golmana.
Najjači lik je Savo Milošević, jer on zabija golove. Najgprgaviji je naravno Zoran Mirković (sjećate se onog crvenog protiv Hrvata). I tako dalje.
Danas pobijedi Srbija (rijetko), klinci se okupe, odu do kladžera da podignu crkavicu koju su dobili i odlaze u obližnju birtiju da ispoštuju dobitak i prokomentarišu bezglavo jurcanje Krasića i bace komentar na Pantelića koji se obavezno krsti kada ulazi u igru, a za vrijeme meča se krsti publika.
Kritika upućena devojci na račun jačine njene kafe, elem, toliko je slaba da međ' prisutnima vlada mišljenje da je dotična oprala tabane u toj vodi. Čisto da dobije boju, i bog zna kakav ukus.
Stojana:I??? Šta velite, jel mogu da se udajem?! :trep :trep
Ljubodrag:Sa'će vidimo ćero... (uzima srk i pljuje istog momenta)Šta je ovo 'bem ti lebarnik?! Pa jes' ti kuvala kafu il' prala noge u toj vodi pička mu materina! Prosipaj ovo i kuvaj novu, nemo' me brukaš pred kumovima!!!
Često korišćena reč koja je nastala nepravilnim spajanjem sad + ću, alternacijom po zvučnosti pa onda gubljenjem suglasnika. Inače reč se koristi kao izvanredan odgovor na skoro svaku naredbu, a neretko i na pitanje. Ima dva značenja : nikad i nekad (u bližoj ili daljoj budućnosti)
PRIMER br. 1
- Sine, batali više taj kompjuter, idi bre do Milojka donesi mi testeru, znaš onu što sam mu dao kad se ti još nisi ni bio rodio, znaš na koju mislim.
- Znam ćale, saću
Posle 15 min
- Šta sam ti ja rekao?? Ostavi se više tih definicija i idi po testeru!
- Pa evo saću, ćale
Posle 30 min
(Ćale, iznerviran, uzima stolicu i odvrće osigurač)
- Idi više po testeru!
- Joj više,`ajde eto me idem ...e a čekaj ćale a koju testeru??
PRIMER br. 2
- E, ćale, `ajde mi daj 35000 za ekskurziju.
- Evo, saću.
Kompulsivno - patološka osobina balkanskog troglodita da od najobičnije kafe stvori lični brend i životnu filozofiju. Ako nemaš svoju specifičnu kafu, džaba ti je što si zaseo u najprometniji lokal u najboljoj garderobi i izbacio na sto turbomegakul telefončinu - nije to to. Čim sedneš, konobar mora odmah da prevrne očima i usluži te bez da pita šta hoćeš, upoznat sa tvojim ukusom i navikama. Ako te neki radoznalac slučajno upita kako si došao do idealne kombinacije i savršenstva esencije ukusa, gledaj da se ne nadješ u problemu već uvežbaj nekoliko rečenica kod kuće i deklamuj ih u svakoj prilici. Tako ćeš bez preterane nametjivosti istaći da si iskusan i dugogodišnji probirač. Ako te mrzi jednostavno reci da se kafa od vajkada tako pije u Italiji, i predupredićeš dalja zapitkivanja...
Varijacije su neograničene : naime, pošto u tursku, nes i espreso kafu možeš da dodaješ natren, žuti šećer, običan šećer, šećer u prahu, šlag, kravlje mleko, kozije mleko, sojino mleko, barista dodatke, monin likere sa ukusima lešnika, crne čokolade, bele čokolade, kokosa, ajriš krima, vanile, lubenice...Ne postoji izvesna mogućnost da ćeš naručiti simetričnu kafu onoj iz tvoje bliže okoline. Gledaj da to bude espreso, jer nes je ipak za žene a turkača za seljake. Obavezno traži makijato, jer zvuči italijanski a kapućino je malo retro. Tako ćeš u jednom potezu u očima pičaka dobiti na prefinjenosti i stilu, i počeće da luče vlagu. Tako kažu.
- Daćeš mi produženi makijato u veliku šolju, stavi prvo jedan natren pa pusti da teče, i malo ga onako više produži, sa kap bejlisa i tri suze mleka od gore.
.......
Konobar se posle tri minuta vraća sa produženim makijatom u velikoj šolji, zasladjenim natrenom, malo više produženim, sa malo bejlisa i tri suze mleka. Drama.
- Šta je ovo, pa tražio sam produženi makijato u veliku šolju sa natrenom, bejlisom i tri suze mleka, a ti mi doneo ovo? Zovi mi menadžera, neću ovo da pijem.
- Ali gospodine, niste ni pro...
- Ovo? Ovo da probam? Zovi mi menadžera smesta.
.......
Dolazi menadžer, ujedno i šanker koji je i skuvao kafu, dobija napušavanje uz obrazloženje da gospodin već dvanaest godina po celom svetu pije espreso i zna šta valja na prvi pogled, uzima kafu, vraća je u lokal, stavlja na kafemat. Posle pet minuta konobar uzima bućkuriš sa kafemata i vraća ga nazad gospodinu.
- Je l valja ovako?
- E sine to sam ti tražio. Šta sam dužan?
Reči kojima majstor daje do znanja svom šegrtu kako će sada da sledi objašnjavanje biblijskih razmera. Papir i olovku u ruke i hvataj beleške!
Nakon ove rečenice master Joda pokazuje mladom Skajvokeru kako se svetlosni mač može upotrebiti kao dildo i njime ukrotiti i zadovoljiti pola tuceta mladih, ratobornih i napaljenih Sit ratnica. Mesi ostatku sveta daje do znanja da će proći šest odbrambenih igrača, u isto vreme počešati levo mudo jednom, a desno dvaput, iscediti čibulju iznad levog oka i za vreme lobovanja goše upitati ga kako traje oporavak njegove babe u banji. Tesla u prvom osnovne uz pomoć svog tač skrin daljinskog za upravljanje veštačkom muvom daje ostatku razreda lekciju iz zajebavanja učiteljice.
- Ćale! Neće da upali onaj krš od Stojdže.
- Šta je sad bilo? Nikad ništa ne znaš da radiš kako treba.
- Nisam ja kriv što je to govno od kola.
- Gledaj i uči! :uzima čekić od 500g, otvara haubu i uz korišćenje 25 džula energije pogađa karburator u ciljanom poluprečniku od 12 milimetara, seda za volan i iz prvog verglanja startuje motor: El pali? Pali!
Loše da lošije ne može biti. Mrtvo sranje. Ne daj bože nikome.
- A: Brate a jel slušaš ti još nešto osim te metalike?
- B: Pa slabo, malo nešto roka domaćeg eventualno.
- A: A jel voliš nešto na ovu foru? (uzima telefon i pušta neku najgoru seljaniju)
- B: Pa pazi, nije to loše, samo ko voli. Ako me razumeš...
- A: Da, da, da. Razumem te. (uneo se u "pesmu" i ne konta ništa)
- B: :ekukalatimajkapogled:
Je posao koji ne bi hteli da radite ni da vam plate!
-Ej druže jedna farbika parfema uzima radnike!
-E stvarno mora da je dobar posao mmmm parfemi...a ne kao ovaj usrani smrdljivi posao!
-Pa ovaj, posao ti je samo da proveravaš delovanje parfema na oznojenom pazuhu.
-Šta! ma ne bi to radio ni da mi plate!
Švajcarski pandan našem izrazu: "Samo nemoj učiti, radit ćeš na mješalici".
Švica, mart 2013.
- Marko, jesi li uradio domaći zadatak?
- Nisam, majko. Ne radi mi seeeeeeeeee.
- Ali, šaci, znaš da moraš učiti. Ako ne budeš učio, radit ćeš u fabrici za 3000 franaka, pa ti vidi!
:Marko uzima knjigu u šake i bori se protiv neimaštine, čemera i jada:
Jadni oni, nemaju šta da jedu...
Upozorenje na iznenadnu buku a čijim bučnim uređajem rukuje onaj koji upozorava, ujedno je i zajebancija.
- Nemoj da se uplašiš. Palim.
- A što?
Vrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
- Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Ugasi to sranje od aspiratora!
- Pa lepo sam ti rek'o.
- Ne, ne, nemoj paliti i kompjuter! Istih stopa emigriram na planinu. Vidimo se.
----------------------------
- Nemoj da se uplašiš. (uzima naduvan balon i iglu)
- (okreće se)
- (buši balon)
- Jebi se, znaš!
- Hehehehehe.
Sistem pomoću kojeg dva bioskopa prikazuju istu kopiju filma, sa vremenski pomerenim počecima.
Radi se na taj način što se filmske rolne, kojih ima tri za film standardne dužine 90-120 minuta, nose iz bioskopa koji prvi kreće sa prikazivanjem u drugi, i tako sve u krug. Konkretno to funkcioniše ovako.....svaki bioskop u kino-kabini ima 2 identična kinoprojektora:
1.) 1.rolna kreće (početak filma) u 16.00h i završava u 16.35h, posle čega se startuje druga rolna na drugom projektoru. Prva rolna se odmah premotava i nosi u drugi bioskop.
2.) drugi bioskop kreće sa 1.rolnom (početak filma) u 17.00h.
3.) 2.rolna u prvom bioskopu završava u 17.10h, odmah se premotava i nosi u drugi bioskop.
4.) 1. rolna u drugom bioskopu završava u 17.35h, do tada mu je stigla 2.rolna i spremna je za nastavak filma.
5.) čeka se da završi 1.rolna u drugom bioskopu (17.35h + par minuta premotavanje) i ona se nosi ponovo u prvi - koji ima sledeći početak u 18.00h.
6.) uzima se 3.rolna iz prvog bioskopa koja je završila u 17.45h i nosi se u drugi bioskop.
7.) 2.rolna u drugom bioskopu traje do 18.10h, do tada mu stiže 3.rolna, i tako sve u krug.
Tako npr. novobeogradski bioskopi "Fontana" i "Jugoslavija" prikazuju istu kopiju filma "Dve čađave dvocevke", i to: "Fontana" u terminima 16, 18, 20h a "Juga" u neparnim terminima od 17, 19, 21h.
Ovaj način prikazivanja filmova je značio veliku uštedu filmskim distributerima u Srbiji jer je jedna kopija filma (pogotovo nekog Holivudskog blokbastera) koštala nekoliko hiljada USD.
Bioskop "Jugoslavija" više ne postoji - sad je u njegovoj sali pozorište "Duško Radović".
Potresna priča.
Keva živi u šumi, ima ćerku dronfulju najveću, koja se potajno već duže vreme vata sa Bakijem, šumarom. Htela žena jedno pre podne da obiđe stara-majku koja je imala kuću tu blizu, preko brda. Put do bakine kuće bio je asfaliran. Normalan. Sasvim običan za seoski put kod nas. Međutim ova Crvenkapa dronfulja se seti da kao bude fina i uzme da odnese ručak, a usput svrati do Bakija koji je krao državnu šumu, malo dalje od glavnog druma. Krenu ona putem zatim, uđe u šumu. Ide ona ide, ptice cvrkuću ona peva "Ja sam kurva mala džiberu sam dala" i odjednom šušnu žbun. Kad iza žbuna Vuk se uštekao, ušiva čarapu čo'ek, ide zima, žena ga ostavila i čopor mu pobego. On onako gladan, nikakav k'o cigan ispred pozorišta, pita Crvenkapicu da mu da neki dinar ili nešto iz korpe.Crvenkapica mu opsova milosnu majku onako kurvinski. Vuku je to jako teško palo jer ga je keva sama podizala i on je bio mnogo vezan za nju, dok je nije pojeo kad je udarila zima. Vuk razjaren onim što je čuo poče da juri kurvu.Nije bio mnogo brz pošto je bio jako gladan, a crvenkapa uhranjena dugonoga kurva brzo je trčala. Spustila se na drum jer joj je tu bilo lakše da beži i krenu trkom ka bakinoj kući. Uđe u kuću, dok je vuk jurio za njom. Ona mu ona zalupi vrata ispred nosa. Vuk kuc, kuc, baba reče "ko je"?Vuk se razdra "Ja sam, mamu vam jebem, otvaraj oću da ubijem kurvu". Baka skinu dvocevku sa zida reče vuku da gvirne kroz špijuna, on gvirnu, ona opali, posle dođe i šumar da utvrdi da je ovaj Vuk stvarno mrtav i svi zajedno sedoše da popiju kafu i da se dogovore oko procenta koji uzima šumar kada proda Vukovo krzno.
Šta da vam radim deco, tužno ali istinito.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.