
Super mega gigra riba pornićarsko dupe. Najbolje što devojka može da ima. Sija u mraku, kao što mu i ime kaže light emitting diodes. Ne brini te se, ono nije ravno kao LCD ekran, već veliko, tolko veliko da maltene ima sopstvenu gravitaciju. Privlači mužjake sa velikom uspešnošću kojima se desi da slučajno obrnu neki krug oko svoje ose da bi ispratili to blaženstvo.
- Ćofi, vidi Maju, ajooo!
- Ekran brate, LCD ekran. Uff, zaključao bi je u sobu pa bi progutao ključ pa bi je arčio dok ne ovlaži ko Zambezi u doba monsuna, pa sve dok ne dehidrira! Tako bi je punio da bi stvorio indukovanu struju, komšiji bi vajerles zaštucao! Ma ona posle ne bi mogla na stolicu da sedne, propala bi! Ujjjjooooj. Što mi bre reče da je gledam?
- Pa znam kako voliš da je vidiš, ajde ajde, smiri se, evo ti jedan brufen. Evo sad ću za Nes da stavim.
...
- Brate, evo u i u šoljici mi se ocrtao oblik njene bulje!
- Ma čini ti se.
- Nije bre, evo pogledaj!
- Šta ću da gledam, oblik njene guze jedino u lavabou može da se ocrta...
Vremenski period u godini kada nastaju metarmofoze neprelaznih ocena, stečenih u toku godine, u prelazne po principu "iz keca u dvojku" uglavnom zbog nevoljnosti profesora da poslednjih deset dana raspusta protraće slušajući u tmini školske učionice "istorijske činjenice iz istorije" i druge očajničke odgovore učenika napaćenih nametnutim imperativom popravke istih ocena koji im je želju da leto provedu pod palmom s pivom u ruci učinio isto toliko mogućnom koliko i Geringovu da bude streljan a ne vešan.
Učionica
Profesor: - Oooo, pa to ste vi, kolega? Eto, došli su Preobraženjski praznici za koje obećah da ćemo se videti.
Učenik: - Došli su, ali nisu prošli.
Profesor: - Pa sad, pošto je voda počela da se hladi, da vidimo da l' se i tvoja glava ohladila tokom ovih toplih dana.
Učenik: - Pa da vidimo, ako baš mora.
Profesor: - Ako ćemo pravo, da znaš i da ne mora. Nešto sam planirao da skoknem do kladže ovih dana da proverim šta ima da se igra, a ovo mi se vreme nekako čini najpogodnijim. Dakle, da se ja i ti nađemo na pola puta pa da zaključimo neku trojčicu, a? Šta kažeš na to?
Učenik: - Da se bunim neću.
Profesor: - Epa ako je tako, ajd' u zdravlje i iskuliraj još ovih desetak dana do škole, a onda da sedneš da zagreješ stolicu jer ako se dogodine nađemo na istom mestu možda neću biti toliko velikodušan. Jasno?
Učenik: - Jasno, gos'n profesore. Hvala, gos'n profesore.
Svatovi su možda i poslednji bastion kurčvevitosti običnog srpskog građanina. Kad krene kolona po mladu kao da u svima nama prorade neki životinjski nagoni, duboko zatrpani iza kičmenog stuba u koji je prethodno zabodena šipka učtivosti i poniznosti. Osećaj slobode se širi svuda okolo dok sviraju trube i zastave se viore, a masa auta radosno štekće, poput kolone tenkova koja pobedonosno prolazi kroz razrušene gradove neprijatelja.
Iako naizgled deluje anarhično, ova družina sa sobom ipak nosi određena pravila ponašanja. Trubi ali ne previše, provuci se kroz šiber ali nemoj da ispadneš, ne gađaj prolaznike praznim flašama u glavu, gađaj ih punim, bar kad se osveste nek popiju štogod, ipak je ovo domaćinska kuća, i slično. Greške napravljene u svatovskoj koloni mogu nas skupo koštati.
A: Tebra bre, dođi brzo.
B: Šta je bilo?
A: Neko mi brate izbušio sve čet'ri gume, koji kurac jebote...?
B: Jesam ti lepo rekao da ne pretičeš Stevu Palukuću, dobro da nije polio benzinom sve to.
C: Ej ljudi, koji je ovo smor, neko mi namazao stolicu tovatnom mašću, gledaj mi pantalone, koji smor jebote...
B: Da palimo mi ipak, lud je Palikuća, uvredio si mu čast, ne obilazi se Golf dva sa OPEL Astrom tek tako sinovac... Napravio si tipičnu svatovsku grešku matori.
A: Kurac palimo, vidiš da su mi izbušenje gume.
C: Jel ono Stevo, ide ka nama, nosi neke lance?
B: Begaj braćala.
A: A kola, a pičke, a torta?!
B: Jebeš kola, jebeš tortu, pičke ćemo naći na fejsu, vidiš da je lud.
A: I to što kažeš. Palimo!
Razlikuju se od pijanih incidenata, po tome što u njima niko nije stradao i niko nije ispao glup, sem naravno, tebe. Dok pijani incidenti mogu da budu i zakonom kažnjivi, ovi samo prouzrokuju kratkotrajnu sramotu, a posle im se svi rado smeju, pa čak i ti.
Dolaziš kući, pred tebe izlazi keva i jebe ti sve po spisku. Ti opušteno staviš prst na nos i kažeš: pssssst, probudićeš mamu.
Gladan ulaziš u kuhinju, otvoriš frižider i izvadiš 4 sarme. Lenj da ih podgreješ, pojedeš ih hladne. Sutra te keva pita: "kakve su sine bile sarme"? Na tvoj odgovor, da su bile dobre, keva kaže" Bile bi sine još bolje da su bile kuvane".
Pošto si pojeo dve pljeskavice onako pijan, jedva stižeš kući da se pokenjaš. Uredno sedneš, izbaciš sve, povučeš vodu i legneš spavati. Ujutru te keva budi: "ustaj stoko, i sklanjaj ono govno iz bidea! (Ako neko ne zna, bide je ona glupost što se nalazi odmah pored WC-šolje, isto izgleda i za ništa ne služi).
Da te tvoji ne bi provalili kako si se razbio kao bilmez, sve sa sebe uredno skineš i složiš na stolicu pored kreveta. Ujutru ustaneš, odeš u WC da pišaš, i nadješ dve patike ispred šolje koje si izuo dok si sinoć kenjao onako pijan. Matorci ih naravno namerno nisu sklonili, da se što gluplje osećaš za nedeljnim ručkom.
...
Zamolio bih, ako neko ima još neki incidentić, naka ga ostavi u komentaru.
Odgovor na glupa pitanja gde je neko/nešto. Upotrebljava se u sledećim situacijama
1. Osoba traži stvar koja joj je ispred nosa
2. Vi ste poslednja osoba na svetu koja bi mogla da zna odgovor na pitanje, i sagovornik to zna, no to ga ne sprečava da vam postavi pitanje
Sinonim je "Kod mene u džepu", mada je verzija sa gaćama favorizovana, posebno od strane pripadnika muškog pola
1.
A: Gde mi je tašna? Okačila sam je na stolicu, sad je bila tu!!!
B: Evo je kod mene u gaće. Pogledaj malo jebote, vidiš da je pala na patos
2.
(ispred kabineta nekog profesora na fakultetu)
A: Je l' tu profesor Simić, je l' si ga video možda?
B: Nije, i ja ga čekam.
A: Ali piše da su mu konsultacije od 9 do 11. Sad je 9:02, stvarno mi nije jasno kako je tako neodgovoran. Baš bezobrazluk prema studentima...kakav je to način...a i ja žurim...hoće li više...(blabla, petominutni traktat o bahatosti profesora, malo za sebe, malo obraćajući se nesretniku koga, ni krivog ni dužnog, smatra sagovornikom, iako se ovaj pravi da je udubljen u čitanje novina ili kucanje SMS-a) Gde je više???
B: E, evo ga kod mene u gaće, sad ću da ga izvadim, samo da napišem poruku. 'Ajde sad ćuti malo...
Pored onog da se "ne valja" ne dati trudnici ako ti nešto traži, jer ćeš dobiti čireve po dupetu, ovo je još jedno uvreženo, a glupo zakonopravilo u Srba. Sa kćerkom mo'š kako o'š, al' ne daj Bože da neko uskrati nešto naŠljedniku i nosiocu Visimira Međunogovića, kome još kad se rodi malo ko u facu gleda, no svi pravo međ' noge. U upražnjavanju ovog zakonopravila prednjače upravo žene (majke, babe, tetke), a njihova postupanja se često graniče sa potpunom idiotarijom (vidi primer koji je istinita priča). Sa posledicama se možemo suočiti svakog dana.
U lekarsku ordinaciju sva uspaničena uleće žena od šezdesetak godina sa detetom u naručju.
- Doktore, pomagajte moj unuk se zadavio ribljom koščicom ...
- Gospođo, a koliko je star mališan ?
- 9 meseci ...
- (sa nevericom u glasu) ... A ko mu je dao da jede ribu ?
- Pa ja ...
- Pa da li ste normalni gospođo ? Zašto ste dali ribu detetu koje nije napunilo 3 godine starosti ? Pa i na igračkama vam piše ... (iznervirano) ... Ma kome ja pričam !!! ...
- Pa šta ću ja kad me gleda, doktore, dok jedem ribu, nisam ga smela odbiti ... MUŠKO je to, znate ...
(sledi procedura vađenja koščice iz detetovog grla, pri kojoj se mališan sit isplakao i upiškio od muke, a doktor dobro preznojio)
DOKTOR: (mazeći klinca po glavi) - Sine, kad porasteš, babu da vezeš za stolicu i da joj daješ ribe da jede dok se ne usere ....
BABA: - Jujujujuuuuu, a što doktore ?
DOKTOR: - Zato što ste zaslužili i mnogo gore ....
Rečenica koju je većina majki izgovorila barem stotinjak puta u odbrani svog sina. A ako je jedinac puta 10 na taj broj. Najtužnije je da one iskreno, kao i sve keve, veruju u to dok mi sinovi, konji, obilno koristimo to poverenje. Ali takve stvari nekako nikad ne funkcionišu sa ćerkama. Ćerka uvek dobije po pičici od keve ako napravi sranje. Uvek je tu ta suprotnost i ukrštanje mamini sinovi/tatine ćerke. Možda je drkavi Frojd stvarno nabasao na nešto ispod svih tih perverznih aluzija ali nije mogao normalno to da formuliše od visoke procentualne prisutnosti opijuma u krvi.
(real life primjer)
- Gdje mi je dijete? Šta mi je sa djeteta? Milane! Mišo!
- Smirite se gospođo. Sjedite tu na stolicu. Malo se hladi dečko u drugoj sobi.
- Molim vas ko Boga gospodine, nemojte ga tući. Oca je izgubio u ratu. Nije mu lako.
- I od tuge je za života nakupio toliko krivičnih prijava od čije bi se gomile postideo i ceo "glumački" sastav dokumentarca "Vidimo se u čitulji".
- Nije on ...
- Nije on? Pa ko je? Jesam li ja?
- Znate, njega su nagovorili. On je dobar ali je naivan i upao je u to društvo sada pa se malo pravi mangup da ga prihvate.
- Dve razbijene glave ...
- Joj.
- Polupan frižider pun pića ...
- Kuku!
- Čak 5 polomljenih stolica ...
- Ju ju ju Milane u grob ćeš me poslati!
- Baš je zapeo da se uklopi vaš Milan.
- Nije on gospodine, molim vas, druge vi gonite. Ove što su ga nagovorili.
Uzvik na slavljima ili pijankama, nekad od radosti, nekad od tuge, nekad od oba, često ima nastavak "dok ne čujem glas Berete, sedam, osam da izlete". Posle ovog obavezno sledi hvatanje za pištolj i pucanje u nebo ili plafon, šta god da je u tom trenutku bliže. Ovaj običaj se najduže zadržao u mestima u kojima su i dan danas veće šanse da čovek u kući ima pušku nego televizor u boji.
Kraj šezdesetih, Rusi popeli letelicu na Mesec, Ameri se spremaju da popnu i čoveka, na srpskoj svadbi su se poslednji gosti naoružani do zuba popeli na stolice i pevaju one pesme koje nisu smeli dok je tu bio seoski udbaš. Jedan gost sedi i ćuti, prvo su ga pukle tri-četri zdravice, pa pet-šest velikih rakija, pa sedam-osam malih, pa onda (o)sećanja a za njima opet rakija. Zovi, cimaj, drmaj, utepani ne reaguje, izgubio volju za život. Ostali znaju šta mu je, pa zapevaju "Oj đevojko iz Medveđe" ili koje je već selo aktuelno kod opijenog, na šta se ovaj vozdiže iz alkoholne kome, penje se na stolicu, izgovara "ja za pesmu nemam volju dok ne čujem glas pištolju", isprazni tetejca u plafon i peva dok ga rakija opet ne spusti na zemlju.
Izvanredna prilika da domaćin zajapurenog lica, u podmaklom stanju pijanstva, obruka svoju lepšu polovinu koja celo veče sedi k'o na iglama kezeći se, trudi se, da sve bude kako valja, pred polupijanim gostima i njihovim i te kako treznima suprugama koje jedva čekaju materijal za trač koje će raširiti po kasabi, nekom krajnje "mudrointeligentnom" izjavom ispijajući još jednu čašicu rakije na iskap.
Gosti:(svi u glas)Ajde domaćineeeeeeeeeeeeeeee, zdravicaaaaaaaaaa!
Neko iz mase: 'Ajde Bogoljube, je l' ti se zalepilo dupe za tu stolicu?
Neko iz mase 2: 'Oće čovek da snese jaja, kokoške mu slabo nose izgleda.
Domaćin: Ustajem, evo ustajem!
Domaćica: (šapuće) Sedi bre tu pijanduro jedna...
Domaćin: (polu glasno) Pusti me bre ženo... (glasno) Da se obratim cenjenim gostima što nas udostojiše svog dolaska na ovaj skup.Hm. Daklem. Fala vam što dođoste. Još brži da odete, hm...'Oću da kažem još brže nas sledeći put našli i više poklona donosili, ne bili stipse, i naravno puno zdravlja imali! Jer, kako reče 'Ipokrat, zdravlje je najbitniji resurs! Može Dinkić da vadi naftu u Beograd, al' 'ko nema zdravlje....
Domaćica: (šapat, vuče ga za sako) Sedi bre dole!
Domaćin: Živi bili i veliki vam porasli! (Ispija šljivovcu do dna)
Nekoliko dana kasnije
Žena sa proslave: Je l' si čula Dragana, Stojanin Dragoljub istres'o patku na sto dok drž'o zdravicu!
Žena iz varoši: Iju! Bruka!
Patkice, šotkice ili pilići: šta ste već, svi zeleno opervaženi, zarobljeni u svežinu mente, miris kajsije, breskve, leticije kaste, mekoća njenog pogleda, sav u cvetićima okružen natpis da je čovek govno: pravi savršenstvo mekote i nežnoće da bi u sledećem, odlučujućem, momentu po samu bit i kratki vek toalet papira unizio i zaprljao najgore samu tu mekotu i nežnost.
A svesno si, znam, Istoče, masteru marketinga turio pačiće malene nežne kako bi prodao robu i širio laž o svetu a znao si da će se ti pačići i pilići ugušiti prvo u smradu i prljavštini a onda u nezamislivim kanalima nastaviti mučno polupostojane plutanjem među govnima; znali ste to, govna, znali ste.
I zašto estetizovati sve? Zašto to ti nije samo parče belog papira, nešto samo higijenski, bez upliva izmišjenih bajki, nešto čisto tehnički – ne, neću od sranja praviti nauku, niti se diviti govnima već je to jednostavna stvar koja još nije rešena napretkom tehnologije – čisto životinjstvo, kao i smrt, nešto nužno: pa da, nužda se i zove, ah kako ružna riječ ta nužda prosto smrdi na školski wc i gugutanje usranog golubarnika: nužda ko neka golužda i govnurda i snuždena nužda prdeža i muža njemačkih baba, i tu nuždu neće ulepšati klonirane patkice utisnute na listiću mekom ko duša reklamnog slogana, ne, ne želim patkice kako cvile u ruci dok čekam, želim samo parče nemog, mrtvog, papira.
S r e d s t v o i samo to, trebovanje, potrepština, stvar bez žiga duše živog oblika.
Ili za terenutak postavši balegar:
Sanitariši slobodno ovu divljinu keramikom ali ostavi mi poljski wc van kuće i trenutak smrada i sopstva glibavog, nestalnog: dnevna doza sećanja na propadljivost, sirovost, majmunstvo, čučanje, propuh vjetra odozdole, granje, paučina, pauci, sumnjivo šuškanje, trošni krov, trošne daske, mogućnost propadanja, siromašna roze boja Diva toalet papira, zeleni omot siromaštva, sve to u nekih deset minuta presabiranja samog sa sobom a posle ću već biti Keri Grant koji izmiče stolicu sveže opranoj i neobranoj studentikinji ekonomije Evi Mariji još mirsinoj na more i imena na jorgovan koju po ramenu dirkam neopranom rukom nežnu ko pilence iz perfeks reklame - uostalom sve u isti stomak ide, sve se, na kraju, izmeša.
*
Žig je isti, kalup je isti i samo udara po toalet papiru, po tapetama, po tetovažama ispod sisa, po igračkama za djecu, svuda samo pile pile pile
đavolje pile.
Ono što je nekad bilo "Molim" ili "Nema na čemu", u upotrebi isključivo na televizijama. Pojava nastala prvih godina 21. veka, koja se očituje u voditeljevom/kinom zadihanom zahvaljivanju gostu što je svoju pamet i logoreju podelio s nama, a on uzvraća sintagmom iz naslova.
U korenu pojave je psihološka podložnost autoritetu Televizije, kao i marketinško shvatanje života koje podrazumeva da si se, pošto si imao svojih 5 minuta na tv-u, izreklamirao onoliko, pa ćeš posle te glamurozne pojave nadalje bolje prolaziti u životu i radu, i da ćeš možda za Prvi maj dobiti čestitku od predsednika, ili bar od njegovog savetnika za medije, propalog Idola.
(Njiva negde u Vojvodini.)
Poljoprivredni stručnjak:... pa će, tako, žetva ove godine podbaciti za oko 10 procenata u odnosu na prethodnu godinu jer je zrno natopljeno vlagom.
Voditeljka sa frenč manikjuriom, u miniću, klateći se na visokim štiklama po oranici: Hvala na učešću u emisiji!
Poljoprivredni stručnjak: Hvala i vama!
****************
(Hidrometeorološki zavod. Meteorolog uglavljen u stolicu, krut ko motka, bulji u kameru. Voditeljka Dnevnika ga fiksira iz studija, buljeći u ekran, okrenuta leđima kameri.)
Meteorolog: ... pa će zbog kiša koje ponovo padaju u gornjem slivu Bojane, sutra sa lica zemlje nestati Ada Bojana, a u donjem Štoju će kafana "Mira Furlan" biti potopljena do prozora. Padavine će se pojačavati tako da se očekuje da uskoro samo Njegošev mauzolej na Lovćenu ostane na suvom, ali situacija se prati iz časa u čas.
Voditeljka (okreće leđa monitoru, vraća se kameri): Hvala na gostovanju u emisiji!
Meteorolog, ukočen, gledajući u voditeljkina leđa: Hvala i vama!
Alfa i omega svakog objasnjenja i opravdanja tvog uspeha; sticaj okolnosti u kojima je sreca iskljucivi faktor za postizanje istog. Stepen userstva je, po definiciji, direktno proporcionalan velicini postignutog uspeha cime se, u krajnjoj liniji, nipodastava svaki skill koji (eventualno) posedujes.
- Uboo sam 5 tekmi, kv 150!
- Ma, usralo te...
Totalno je nebitna cinjenica da dva dana nit' si drk'o nit' si leba jeo, prateci na netu da l' ce Ben Arfa da zaigra.
- Flecer do Gigsa, ovaj do Nanija, 2x krug, Runi i raslje! Kakva bravura, kakav ples po terenu...
- Usralo te! Moj golman samo stoji u mestu! I ljubicast je!
Opet nebitna cinjenica to sto je isti na drugoj stativi i da mu nedostaje skocni potencijal Lebrona i vremeplov da uopste stigne do lopte.
- Kako sam rasturio Sociologiju danas, al' mi dade 9...
- Ma, usralo te - i ja da sam imao tvoja pitanja, ne bi pao (po 69. put).
Nebitna je i cinjenica da si bel' dan i ulicu video samo na razglednici od tetke iz Svice, kao i da si toliko zagrejao stolicu za 10 dana ucenja da si verovatno ubrzao proces globalnog otopljavanja za par godina.
Klozet, WC, bilo koje mesto koje nudi mir pri istovaru debelog creva. Platon je to još odavno shvatio a nauka potvrdila da se ideje rađaju tokom sranja u klozetu. Pri olakšanju prelazimo na višu vibraciju zbog radi osećaja rasterećenja posle obavljanja fiziološke potrebe, menja nam se talasna dužina i tu smo, na frekvenciji sveta ideja.
A: Ima l' koga?
B: Ma de si navro na vrata čekaj da obrišem dupe.
A: Ajde i meni se sere...pa požuri više, ne brišeš halu fabrike nego dupe.
B: Čekaj izeš mi kurac! Putuj igumane!
. . .
B: Izvolte u rezidenciju vaša visosti.
A: E fala kurcu...
Monolog u mislima A: Uf, jebem ti suvu 'ranu, ko da kenjam vrengiju...To Mile, ajmo, to, izađi, ulaz je ionako bio džabe...uuu, to batice. Nego, da stavim još 300 na Jablonec, što da ne, do sad me nisu zajebali. A koliko li je sati, kad li počinju...au čoveče za 10 minuta počinje a ni dupe nisam obriso...ma kad dođe Jablonec kupiću 48 rolni. Bahati živote evo me. (istrčava spuštenih pantalona, gologuz, uzima listu, papirić i olovku i seda za stolicu neobrisan)
Odreagovao je, što bi se reklo, po difoltu; sa rezonom i nema tu šta da se prigovori. Svako bi tako uradio na njegovom mestu. Jednostavno, situacija, Saturnova putanja, baba Vangino proročanstvo i sopstveni osećaj su tog trenutka učinili da se neka situacija okonča - onako - FUDBALSKI.
Lokner: ...upravo vidite jedinu polušansu u prvom poluvremenu meča Srpske lige "Istok" između domaće Sloge iz Despotovca i gostiju iz Kladova, ekipe Đerdapa. Mlađani Popivoda, Slogina perjanica, se kao brzi voz stuštio ka šesnaestercu Đerdapa i nakon uklizavanja Miloša Dugića lopta se odbila do Zečevića, koji je iz prve poslao projektil u deveti red kukuruza. Jednostavno, povukla ga je lopta, odreagovao je fudbalski, i tu nema mnogo priče.
_______________________________________________________
________________________________________________
Lea Kiš: Na vruću stolicu ideeeeeee Duško Tošić. Aplauz! Prvo pitanje postavlja Goran iz OK benda. Gorane, izvoli.
Goran: Pa šta da pitam Duška? Eo, zašto si oženio baš Jelenu Karleušu? :javlja se Toma Blek Panters, dok glođe batak od kokoške:
Toma: Povukle ga lopte, hahahahahahahaha.
Jedan u nizu prirodnih kompasa.
Nepristupačna, hladna, suzdržana osoba nežnijeg pola s kojom bi se kresnuo svaki muškarac, koju svi žele al' ni jedan je ne doseže jer ta daleka zvezda nije padalica. Ona ne ispunjava želje. Ona zahteva.
Uglavnom je jako lepa, u najmanju ruku negovana, prefinjena i vrlo inteligentna. Šarmantna, ali u nagoveštajima.
Da je malo bliža možda bi sagorela od strasti.
Zasigurno - orijentir pripadnicima muškog pola koji su zalutali; Čim je vide znaju da nisu na pravom putu i da je najbolje da promene pravac. Ukoliko ne - biće olađeni - oduvaće ih severac sa sve muvačkim forama koje dotična zna već napamet.
Inače - veoma nesrećna. Usamljena zapravo. Previše emotivna. Čulna. Gotovo podrazumevano s nesvakidašnjom pričom koja je kob i kruna, distanca između Nje i sveta.
Zvezda samica.
- Dobro veče, slobodno? (seda na stolicu iako ga Ona ošine pogledom k'o bičem) Šta pije dama?
Ona ćuti. Spušta pogled ka praznoj čaši čije dno prožima odsjaj Njenih naušnica.
- I, zar je ćutanje sve što dama ume?
- Da li izgledam uslužno?
- Nimalo! Izgledate čarobno madam!
- Mislim da si zalutao.
- Ja ne mislim, he,he.
- Sada sam sigurna da si zalutao.
- Čarobnice nemoj tako, noć je magična, izvedi me na pravi put! He,he (kezi se)
- Ne mogu dok ti stojiš na mom putu. Tebi je do magije, a ne znaš ni trik. Nestani.
Sutradan...
- Bole šta bilo u klubu noćas?
- Čuj, noćas! Sinoć budalo, ni ponoć nisam dočekao!
- Ništa od pičke, a? Niko poznat?
- Bila je opet Golubica brate. Sjebala me, treći put. Svi su čuli. Jedva se dovukoh, nema cure koju nisam smuvao, šta je do đavola s njom?! Ima problem, šta li? A ja omađijan! Sramotim se za pola pogleda. I to ubitačnog, ledenog!
- Ta pička je Severnjača, kažem ja...
Podizanjem dva prsta skrećemo pažnju nastavniku da određenu stvar znamo ili želimo da uradimo. To je nešto što naučimo u školi pre svih ostalih stvari, premda je vrlo jednostavna radnja, često umemo da pogrešimo i da izazovemo smeh čitavog okruženja.
(Vrtić. Nikola ne može da izdrži koliko mu se piša.)
Nikola: Vaspitačice, da li mogu da idem da piškim?
Vaspitačica: Nikola, moraš prvo da podigneš dva prsta i da pitaš da li smeš do WC-a, a ne tako...
(Sva deca u grupi se smeju. Neki upiru prstom u njega.)
--------------------------------------------------------------------
(Treći razred. Učiteljica je zadala zadatak iz matematike i pitala je ko želi da uradi. Javljaju se skoro svi u odeljenju.)
Nikola: (Izdižući se na prste i naslanjajući se slobodnom rukom na klupu, trudi se da najviše podigne dva prsta.) Učiteljice, evo ja...Jel mogu ja!
Učiteljica: Nikola, treba da se javiš normalno, a ne da slomiš klupu i da mi isteraš oči s tim prstima! Sedi dole!
(Svi u odeljenju se smeju.)
------------------------------------------------------------------
(Sedmi razred. Nastavnica biologije je pitala ko želi da odgovara. Javljaju se svega 5-6 učenika.)
Nikola: (Zavaljen u stolicu, nesigurno podiže šaku.)Ja sam učio...
Nastavnica: Nikola, treba podigneš dva prsta a ne tako...Upristoji se, dečače!
Nikola: Ne razumem...U čemu je razlika.
Nastavnica: Pa ne znam da li ti se sviđam, pa mi mašeš ili želiš da odgovaraš.
(Svi se smeju, većina na silu.)
--------------------------------------------------------------------
(Treća godina gimnazije. Nastavnik matematike je napisao zadatak na tabli i traži dobrovoljca. Niko u razredu se ne javlja.)
Nastavnik: Ja nigde ne vidim dva prsta, ne moguće da niko ne zna...
Nikola: (Pokazujući srednji prst desne ruke.)Evo, nastavniče ja znam pola zadatka...
Nastavnik: (13 sekundi kasnije shvativši Nikolinu gestikulaciju.)M'rš napolje i da se javiš pedagogu, bitango jedna.
(Svi se smeju, neki su popadali sa stolica.)
--------------------------------------------------------------------
(Prva godina fakulteta. Profesor fizike započinje već treći čas predavanja, a da pritom nije pravio pauzu.)
Nikola: (Kulturno podiže dva prsta i čeka pravi trenutak da se obrati profesoru.) Profesore, izvinite što vas prekidam, smem li do toaleta?
Profesor: Kolega, idite slobodno... Ali nema potrebe da zato dižete dva prsta i da me prekidate, pa nismo u vrtiću, pobogu...
(Svi u amfiteatru se smeju...)
Najveće razočarenje u rođeno dete.
- Otac: Bio sam ti danas na roditeljskom, vidim imaš već deset neopravdanih a tek je početak školske godine. I nije mi jasno kako si već uspeo da dobiješ tri keca za dve nedelje!
- Sin: (smoreno) Ne znam ni ja...
- Otac: Ja stvarno ne znam više šta da radim sa tobom! Rekli su da moram platiti neke dve klupe i stolicu što si polomio. Sa tobom čovek što bolje, ti sve gori!
- Sin: (smoreno) Pa šta da radim...
- Otac: Pa kako šta da radiš? Uzmi unormali se! Hoćeš da me sa'raniš pre vremena?!
- Sin: (smoreno) Hoću naravno...
- Otac: A hoćeš kažeš? E, šta sam dočekao! Pa, bolje da sam svršio u lopatu i bacio svinjama, majku ti jebem nenormalnu!
Nepisana pravila kojih se treba pridržavati da bi se uklopio u društvo.
U kafani piješ stomakliju, eventualno pivo i merkaš konobaricu.
Na utakmici pevaš navijačke pesme ili ćeš da dobiješ po pički zato što si pička.
Ne pišaš gde stigneš, iako možeš, nego to radiš u WC-u.
Dupe brišeš toalet papirom ili pereš vodom, zavisno od veroispovesti,
ali je bitno da ne navlačiš gaće na usrano dupe.
Medicinskim sestrama kupuješ kafu i čokolade, a doktorima daješ viski i keš.
U slučaju saobraćajnih nezgoda vadiš dizalicu i krećeš u objašnjavanje ko je kriv.
Ne prdiš u liftu i u avionu jer stvarno nije lepo.
Braći i sestrama ne psuješ majku, jer bi to bio incest.
Ako se pomenu pederi kažeš da bi ih prebio, da te ne sumnjiče da si i ti peder.
U restoranu, kada dama seda pridržiš joj stolicu,pa tek onda ti sedneš.
Ne pišeš dugačke definicije, jer ako si ti lud da ih pišeš, niko nije lud da ih čita.
Ovako izgleda moje jutro.....
Spavam. Svira mi alarm. U svom tom haosu nekako uspevam da skupim snage da svoju levu ruku podignem 12,68 santimetara u vis, spustim ih na regal, tj. policu i prstima pocnem da udaram u sve moguce dzidza-bidze koje se tu nalaze, da bih napokon dosla do mobilnog telefona i ugasila taj progresivni zvuk. Dalje sledi ustajanje...Spustam prvo levu nogu, pa desnu, pa onda dizem gornji deo tela. E onda tako sedim jedno 5 minuta i "drogiranim" pogledom gledam u zid, i napokon dolazi taj svecani trenutak i ja odlazim u WC! xD
(WC nije potrebno opisivati, zar ne?) E, onda umesto u svoju, skrecem u burazerovu sobu i "zakucavam" se za njegovu stolicu, palim racunar, naravno prvo proveravam postu i onda sva uzbudjena idem na Vukajliju da vidim "koliko sam porasla od prethodnog dana"! E, a kad vidim da sam porasla za nekih 2-3 santimetra.....ONDA SAM TOLIKO IZNERVIRANA DA MOZDANE CELIJE JEDNOSTAVNO NE MOGU VISE DA IZDRZE I ONDA>>>>>Pa vratim se u krevet da odspavam jos neka 2 sata....
U društvu uvek neka mora da bude prva. E, ako to niste vi, nego vaša drugarica, onda spremite razumevanje i živce za to da će centar njenog sveta u narednih par godina biti to pridošlo klinče. Ono postaje 100% njenog vremena i 100% njenih priča. I naravno, 100% vašeg slušanja i klimanja glavom u znak prijateljske podrške kad god ona izdvoji i to malo slobodnog vremena da se vidi sa starim neudatim drugaricama. S druge strane neke mlade mame od silne preokupacije postanu selektivno gluve za sve drugo što nije u direktnoj ili indirektnoj vezi sa njihovim mladuncem.
- drugarica: E, da ti pričam. Prijavila sam se za neki novi posao, i pozvali me na razgovor...
- drugarica mama: To je super. Nego, moj Strahinja je opet jutros imao zelenkastu stolicu, onako prolivastu, mirisala je na kuvani kukuruz.
- D: (u sebi: ups, odjednom više ne volim kukuruz)
- DM: Al nije imao temperaturu. Mada mi se činilo da nešto češće dira uši...
- D: Jesam li ti pričala za onog novog dečka koga sam upoznala prošle subote u gradu?
- DM: Kog beše? Joj, treba majka da me zove, da mi kaže broj telefona onog pedijatra. Strahinja je isto tako pre godinu dana imao upalu uva. Baš onda kada je prohodao...
- D: Pa šta misliš, je l' treba da ga pozovem?
- DM: Pa pozvaću ja pedijatra, naravno. Ipak kod dece to može da bude ozbiljno...
- D: Je l' idete negde na odmor?
- DM: Pa, preporučili su nam da Strahinju ne vodimo na more. Još je on mali za ovo sunce. Ne znam da li da ga ostavim kod babe, al opet nisam još sigurna da mogu da se odvojim od njega na 10 dana...
- D: E, onaj posao, je u striptiz baru i planiram uskoro da počnem da se kurvam.
- DM: E, evo zove me majka, zbog pedijatra, čekaj...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.