
Obicno se javlja u klubovima i diskotekama pa se kao takav resava na razlicite nacine:
-Smestanjem ruke u dzep
-Postavljanjem ruke na astal
-Drzanjem telefona u ruci
-Vinuti ih u vazduh kao pa da vas pesma pogodila
-Grliti prijatelja pored dok slusate 'pijem na eks'
-Pipkanjem rukama neke devojcice pored
-Paliti cigaretu
-Neispustati flasu pivsku ili casu rakijsku(u odredjenm slucajevima odnosi se na drzanje sokica)
-Ne raditi nista rukama tj. drzati ih spustenim kao da ste dosli na izlozbu.
Opaka zajebancija. Lik koji se brije u ratnom filmu je 19 puta opasniji od oklopnog bataljona, 5 puta opasniji od T-1000 i 2 puta opasniji od Ramba. Često se viđa u partizanskim filmovima gdje postoje 2 varijante: 1. Partizan koji se brije = Bata Živojinović na steroidima, odgovoran za 7000% povećanu prodaju crne konfekcije od Lajpciga do Menhengladbaha; 2. Njemac koji se brije - ultimativni protivnik, glumi ga Stevo Žigon, ima sposobnost čitanja misli, vidi u budućnost do 3 godine unaprijed. Uglavnom gubi zato što ga izjebu njegovi nadređeni il zato što partizani nadgenijale njegovu genijalnost.
Planine iznad Užica. Šuma. Avioni nadlijeću područje. Bombe padaju na partizanski kamp. Na sve strane leže ranjenici. Otkinute ruke, noge. Milena Dravić ošišana na ćelavo zbog tifusa pjeva neku srceparajuću pjesmu. Ogledalo okačeno na granu podrhtava. Njegova ruka ne drhti. Laganim potezima četkice nanosi pjenu na bradu staru najviše 6 sati. Precizni pokreti britvom. Urlici ranjenika u blizini. Udar granate. Grana se trese, ogledalo pada, lomi se. Ledeni pogled. Bijes. Smrt dolazi. Obrijani partizan - peti jahač apokalipse.
Endemska vrsta vezana za prostore gimnazija i umetničkih škola te raznih filozofsko filoloških fakulteta, mada ni tamo nije dominantna. Najčešće uspeva u gornjoj srednjoj klasi roditelja uspešnih intelektualaca ili uspešnih privatnika neuspelih intelektualaca. Ona se ne odeva tako da bi pokazala kolko je dobra pička, ona se odeva tako da bi pokazala koliko je opičena. Nju pare ne interesuju ko ove druge normalne ženske. Nju ne zanima šta voziš, ni kolko si sladak, ni da li se sve drugarice lože na tebe, ni da li si prebio nekoga u gradu za vikend. Ona voli frajere koji ne prave belaja i ne psuju Alaha. Ona sluša džez ili trip hop ili tako ta neka alternativna rock sranja od kojih sam ja davno digao ruke kad sam rekao zbogom pameti i bacio se na alkohol i narodnjake. Takvu ženu ne možeš da odabereš, ona odabira tebe.
Radimo ja i moj dobar ortak na mešalici i cugamo pomalo kad nailazi moja obostrana simpatija iz srednje škole. Nisam je video od mature i sada izgleda lepše nego ikad. Suknjica sa razrezom, gola ramena, kosa uvezana tako da otkriva svu nežnost onog dela između uveta i vrata koju imaju samo lepe žene, usne razvučene u širok osmeh i pametne okice kao i nekad pre.
(iz nekog razloga ja sam u ono vreme bio sposoban da privučem inteligentne devojke. Valjda zato što sam ćutao kad su se drugi svađali pa su mislile da sam veoma pametan, kao onaj lik u pripovetci “Vođa”)
I tu krenemo onu standardnu priču ćao, ćao, jao bre nisam te video/la 100 godina, ona završava sociologiju ja stao na drugoj, nije bilo kinte pa šljakam dok ne vidim šta dalje (drugim rečima prso), si vido ovoga onoga, šta rade, ko se udao, ko ima decu, ljubavni život, bla bla bla vidimo se čujemo se ćao, ćao.
I tu moj kompa (koji je inače duša od čoveka kao i svi dobri namučeni ljudi sa kojima se ja družim) počne da balavi te:
- Šta ti dođe ova riba, te daj mi njen broj.
A ja mu kažem:
-Man se bre ložiš ona je majndfakerka, a ja i ti da smo pametni ne bi bili ovde de jesmo. Doduše, mogli smo je tresnuti lopatom pa dok je topla, nego završavaj to pivo, neće ta kolica sama da se voze.
Trend koji su promovisali srpski auto-mehaničari, pod izgovorom "kako da se počešeš po glavi kad su ti ruke prljave"
Bolji od papirnih maramica, čačkalica, štapića za uši.
otorinolaringološki rekvizit u svakom slučaju.
Da nije njih, pojedinci ne bi ufatili olovku u ruke, a kamo li napisali nešto.
Znate, to je ona mala korisna stvarčica, koje je već boje, oko vaše ruke sa kojom ulazite na festival, spavate u šatoru na pesku u sred Novog Sada, kupujete šta ja znam već...
Ali nije poenta u kupovini i spavanju. Naime, široko rasrostranjeni sindrom u srpske omladine, ne znam dal' je i ovijeh stranaca što dođu ovde da se leše od života i da skrnave do iznemoglosti, da posle ovog kulturnog događaja kako ga osnivaoci zovu, nose narukvice još jedno cirka dve nedelje.
E sad... šta je problem... problem leži ako niko ne primećuje da ste vi, zamisli koji luksuz, bili 4 (slovima: četiri) dana na prestižnom Exit festivalu,busate se u grudi ko da ste išli na rafting rekom Kolorado,ili na Madridsku koridu,a ne na Exit, gde je lakše pokupiti sifilis nego u bugarskim selima južno od Varne, i da ste se tako ludo proveli, da vam je žao da skinete istu sa ruke, ko da je Swarowski pravio svojoj unuci u miraz lično.
Sledeća stavka je čekati pitanje prijatelja, poznanika, tetke na šalteru studentske službe da li ste bili na tom veleleponom događaju. Odgovor mora početi mimikom očiju... pogled negde u levo ili desno, ne pod velikim uglom, podizanje ruku u fazonu ''ako nisi bio, bolje 'si se ubio'', i žaljenje sagovornika ko da je propustio ekskurziju pijanih, sisatih Šveđanki, koje čim bi ga videle, digle bi nogu preko glave.
Svaka čast majstore, samo skini to govno sa ruke, molim te... počeće još iz guče da donose listove kiselog kupusa.
Mile, majke ti, što ne skineš to govno sa ruke, proš'o ti je Exit još pre 10 dana!
E seljačino jedna, ti znaš šta je exit. Idi u selo svoje, nije to za tebe.
Najbolje da odeš na centar da staneš pred katedralu, pa da pokazuješ svima, vijaj ljude ko oni što skupljaju prilog za narkomane iz Drajzerove i decu sa Kosova.
Ti si seljačina, ti bi se na exitu izgubio koja je to ludnica, majmune!
Ajde beži mi sa očiju, jebem vam sunce narkomansko, letos kad ste bili kod mene u selu na slavi, svi ste padali pod sto na narodnjake, tri puta ste večerali prase sa ražnja, sad si mi kao postao pro evropljanin. Sikter!
Sličan izraz sa onim: "Kad si u Rimu, ponašaj se ko Rimljanin", ali na prosto nema veze ni sa selom, ni sa seoskim osobinama i običajima.
Prosto se taj izraz koristi da se dočara nekome da radi stvari na pogrešan način.
Kroz primere:
Brate, u mom selu, kad može treća smena u integral da se uvede, mi je i uvodimo.
-------------------------------------------------------
Gospođo, u mom selu, kad su nam prljave ruke, ne pipamo leba u Maxiju.
-------------------------------------------------------
Tečo, u mom selu, koristimo otvarač, a ne viljušku.
Izgled ruke u žešćih narkomana. Ruka im ima više rupa nego sir Ementaler.
Pogledaj onog narkosa. Nosi majice kratkih rukava, a ima istetovirano Braillevo pismo. Bar mu je ventilacija bolja od one u Spaladium Areni.
Mr Proper je pobegao sa etikete za neku hemikaliju za klonju, zgrabio mikrofon u ruke i sada se predstavlja kao Boban Rajovic !!!
Pokušaj koji mi nikako ne ide od ruke,zato se samo slikam.
Kazemo kada nam ne ide od ruke ono u cemu smo izuzetno dobri.
-Mare, b'e sta ti je, nikako da pogodis kos?!
-Jbg, nije svaki dan petak.
Poznati stari način zahvaljivanja tetki, kumu, stricu (gastarbajterima)... Kada nam strpaju neke pare u ruke.
Tetka iz Nemačke: Daje 50 €, evo kupi čokoladu.
Bratić: Tetka taman posla, puno je.
Misli: Daj to 'vamo!
Tetka iz Nemačke: Ma nemoj da se naljutim, kakvi puno...
Bratić: Ma niste trebali! Hvala
Pre jela oprati ruke, sitno ih naseckati i služiti sa krompirom i salatom!
Vremenska prilika.
Prepoznaje se po tome što i političari drže ruke u svojim džepovima.
Kažemo za nekog kome neuspešno baratanje stvarima ide od ruke k'o etiopljaninu dijeta.
Idealna prilika da i najgori štreber i čovek sa dnom od krigle mesto stakla za djozluke utera i sprži ortaka koji ga smara celo veče. Lep i suptilan način za diskretno odjebavanje smarača. Naravno, pod uslovom da ga isti ne skonta.
-I tako, kažem ja njemu, kakve bre nevladine organizacije, kakvo spašavanje drveća, jebeš ti to sve ako je meni flaša i dalje prazna. Za koji kurac?!
....(namešta cvikere srednjim prstom)....
-Šta radiš ti bre?
-Nameštam naočare, što?
-Ma ništa, učinilo mi se.. Druga stvar, koja bre teve pretplata, šta je taj glavonja za mene uradio? Pa ja kad bi ga video uživo, zapuc’o bi ga glavom u nos, šta on ima nas da proziva, da ga jebala i pretplata, nek me hapse, evo, odmah! (pruža ruke šatro da mu stavljaju lisice)
-Aha...
....(opet namešta cvikere srednjim prstom)....
-Jesi ti to opet meni pokazao srednjak?
-Šta? Ma šta je s tobom, skliznu mi naočare s nosa...
-Dobro... i na kraju, ti likovi što su po ceo dan na netu, da im jebem sve po spisku, ja zadnje dve godine lopatam ko konj! Iz nozdrva mi curi prašina od lignita, iskašljavam piljevinu, a oni, šta, ni dana staža! Paraziti bre!
....(srednjak, podiže naočare)....
-E sad ću ti jebem sve po spisku! Nameštaš naočare, a?
-Pa da, št...
-Sad ću ja da ti ih namontiram, sunce li ti štrebersko! Evo! (šamarčina) Vidi kako sad stoje! Malo ukrivo, da ih ispravim?
-N, n, ne, ne, ne, s..s..s..sve je u redu!
-I ja mislim!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.