Endemska vrsta vezana za prostore gimnazija i umetničkih škola te raznih filozofsko filoloških fakulteta, mada ni tamo nije dominantna. Najčešće uspeva u gornjoj srednjoj klasi roditelja uspešnih intelektualaca ili uspešnih privatnika neuspelih intelektualaca. Ona se ne odeva tako da bi pokazala kolko je dobra pička, ona se odeva tako da bi pokazala koliko je opičena. Nju pare ne interesuju ko ove druge normalne ženske. Nju ne zanima šta voziš, ni kolko si sladak, ni da li se sve drugarice lože na tebe, ni da li si prebio nekoga u gradu za vikend. Ona voli frajere koji ne prave belaja i ne psuju Alaha. Ona sluša džez ili trip hop ili tako ta neka alternativna rock sranja od kojih sam ja davno digao ruke kad sam rekao zbogom pameti i bacio se na alkohol i narodnjake. Takvu ženu ne možeš da odabereš, ona odabira tebe.
Radimo ja i moj dobar ortak na mešalici i cugamo pomalo kad nailazi moja obostrana simpatija iz srednje škole. Nisam je video od mature i sada izgleda lepše nego ikad. Suknjica sa razrezom, gola ramena, kosa uvezana tako da otkriva svu nežnost onog dela između uveta i vrata koju imaju samo lepe žene, usne razvučene u širok osmeh i pametne okice kao i nekad pre.
(iz nekog razloga ja sam u ono vreme bio sposoban da privučem inteligentne devojke. Valjda zato što sam ćutao kad su se drugi svađali pa su mislile da sam veoma pametan, kao onaj lik u pripovetci “Vođa”)
I tu krenemo onu standardnu priču ćao, ćao, jao bre nisam te video/la 100 godina, ona završava sociologiju ja stao na drugoj, nije bilo kinte pa šljakam dok ne vidim šta dalje (drugim rečima prso), si vido ovoga onoga, šta rade, ko se udao, ko ima decu, ljubavni život, bla bla bla vidimo se čujemo se ćao, ćao.
I tu moj kompa (koji je inače duša od čoveka kao i svi dobri namučeni ljudi sa kojima se ja družim) počne da balavi te:
- Šta ti dođe ova riba, te daj mi njen broj.
A ja mu kažem:
-Man se bre ložiš ona je majndfakerka, a ja i ti da smo pametni ne bi bili ovde de jesmo. Doduše, mogli smo je tresnuti lopatom pa dok je topla, nego završavaj to pivo, neće ta kolica sama da se voze.
Fin, uglađen momak. Lepi maniri. Bečka škola. Obučen k'o za svadbu, služeći se arhaičnim jezikom sa dvora, na kolena baca dotrajale dame i gospođe. Još nepripitomljena vrsta na Balkanu. Može se reći, malo gejičast.
- Tata, sad će doći moj novi dečko, Alfred Džonatan O'Đilas!
- Lepo ćero. Lepo. Nego, jesu li ga krstili u Lazi Lazarević?!
- Tata... Ponašaj se lepo.
- Hoću ćero, ništa se ne brini. Nije tajo pio danas. Puno.
:ulazi mladić sa mirisom tek procvetale lavande na koju se posrao rozi jednorog gej:
- Dobar dan vam želim, milostivi gospodine i draga gospođo.
- Aj ne trabunjaj i ulazi. Hladi se pečenje.
- Samo vi izvolite. Moja porodica i ja se borimo za očuvanje životinja i biosfere. Znate, moj sako je od veštačkih vlakana, i ne emituje štetne materije po hemisferu pošto je potpuno ekološki!
- Je li momak? Drogiraš li se ti? Onako malo mu ga daš po veni?! Jesi li to ovo na Vimbldonu skupila ćero?!
- Dragi moji, lepo ponašanje, kulturno je odlika svakog visokog društva. Nema potrebe za takvim prostim rečima.
- Dobro mali, molim te, ne seri više. Imaš sreće, kupio sam ti poklon. Ženo donesi ono što mi dao jednooki Gavra sa Ravne Gore.
- Hvala vam. Vrlo ste ljubazni. Vaša ćerka je zaista divna, kao najmirisniji cvet u proleće. Njen glas je kao pesma ptica pored tek rođenog vulkanskog gejzira. Ona je...
- Ajde bre umukni! Jedi taj brokoli! Nisam džabe smarao kasirku u Maksiju da ga ubere kod Ludog Milojka! Jadna žena izgubila je dosta krvi ne bi li ti jeo to vegejterijansko govno.
- Ali znate, ovaj brokoli je...
- Stani! Evo ga poklon! Znaš li šta je ovo?
- Pa... Ja... To je metak!
- Nije sine. To je protivtenkovska granata. Vidiš taman ti staje tamo odakle izlazi ono što paseš!
- Gospodine...
- Za tebe sam ćale! Kad si u mojoj kući ima da proždireš pečenje!
- Ali ja sam...
- Ja sam kontaktirao Miću grobara. Sredio je već sve. Eh, šta znači veza! I rakiju da piješ! Ščuo?!
- Da ćale! Stara majko, ulij mi u čašu tog melema od šljive, i donesi malo buta da mu ga damo po holesterolu, pa posle komšiju da teramo u pičku materinu!
Tvoje malene šake stežu malj, ili sekiru. Stojiš na blatnjavoj, krvavoj podlozi koja se puši od vrele vode koja ju je prelivala do malopre. Oči u oči s tom nakazom od 220 kilograma. Ona razjapljuje čeljusti, vrišti u tebe. Možeš gotovo da osetiš njen dah na svom licu. Očnjake joj obliva krv koja se sliva s njuške u koju je duboko usečena sajla.
Odjednom čuješ:
-Udari sine, udari je najjače što možeš. Baš tu, po sred čela!
-Ne plaši se kumiću, biće lakše iz godine u godinu...
-Hajde sinovac, stegni muda. Moraš da postaneš ČOVEK!
Čovek rekoše. Zar se tako postaje čovek? Zabijajući malj u lobanju papkara. Možda je utihnuće vriske i tup zvuk pucanja lobanje inauguracija novog člana ljudske zajednice. Možda je gusta i tamna krv koja lije iz grkljana da bi se skašila u bari pored, lubrikant koji će potpomoći kretanje mladog čoveka kroz okrutni život. U svakom slučaj, povici mog oca, strica i kuma bili su gori od vriske te odurne životinje. Bili su nadmeni, bili su meni neshvatljivi, bili su GORDI.
Bilo kako bilo, zvanično sam "čovek" od svoje desete godine. Sada sam i student, odlazim na glasanje, učestvujem u žučnim raspravama na mnogim slavljima širom sela. Moje mišljenje se uvažava, naročito od strane oca, kuma i strica. Ali opet, pre neki dan su mi pretukli druga, dok sam to posmatrao. Nisam ništa učinio, plašio sam se. Video sam devojku koja je dobila napad epilepsije, baš pored mene, na ulici. Nije bilo nikog u blizini, osim mene. Obišao sam je i nastavio svojim putem. Plašio sam se, ili mi možda nije bilo ni stalo do toga. Baba mi se razbolela, često pita za mene, kad ću doći. Nisam je obišao više od godinu dana, plašio sam se blizine bolesti, očaja i nadolazeće smrti. Umrla je pre neki dan, kažu pitala je za mene neposredno pre toga.
Da, ja sam ČOVEK. U punom sjaju svih pratećih karakteristika. Plašljivac, loš prijatelj, loš unuk. Nadmeni član društva koji misli da je nešto naročito samo zato što je masakrirao svoju kobasicu i kremenadlu kad mu je bilo deset godina. Možda će jednom "čovek" biti nešto više od toga. Ideal vredan dosezanja. Cipela vredna nazuvanja. Do tada, ostajmo gordi i UDRI PO SRED ČELA!
Definicija napisana za takmičenje Pačija škola.
До лактова у масти са кључем или бритвом у једној, а ракијицом у другој руци. Имао је црне зубе који никад нису смрдели као што зуби знају. Ваљда баш због те ракије.
Одувек је био зајебант. Причао је стално, често понављајући приче као каква покварена плоча а ја, савршен саговорник, сатима сам слушао и упијао те ловачке приче. Деда је био и ловац. То нисам споменуо! А када бих написао сваку његову згоду или мудрост коју знам... Ионако пола мојих ствари написаних овде су плагијати. Плагијати његове приче.
Када се и последњи пут вратио из мртвих, био му је то већ пети-шести пут, баш због те ракије, гледао је изгубљено у фамилију око кревета. "Старац, знаш ко сам ја? Ко је ово?" питао је мој ћале показујући на Јову, мог буразера. Тешко, слабим гласом изговори "Да знам, то је Филип!". Сва фамилија покуњи главу у јебига фазону а деда погледа у нас унуке, осмехне се и намигну. Јебени цар! Наравно да је знао све! Вратио се последњу фору да баци, да буде сигуран да ћемо га таквог памтити.
Наредна два месеца имао је замишљен поглед који се губио у даљини, вероватно иза њиве где је залазеће сунце последњи пут сијало по златном житу које је он посејао. Причао је с људима покојним одавно, а они су га сваким даном, све гласније и јаче вукли док није попустио и својевољно пристао да пође с њима.
Definicija je napisana za takmičenje Pačija škola
ranije se mislilo na maturantske ekskurzija a sad na ekskurzije osnovnih skola ... ovim tempom uskoro ce se misliti da izlet prvaka u zooloskom vrtu ...
1. januar - 1. mart: JUPI!!! SNEŠKO; SANKANJE; GRUDVANJE;
oko 20. januara - oko 15. juna: JAO KUKU, OPET ŠKOLA...
maj: JUHU! TREŠNJE, JAGODE, JUHU!
kraj maja početak juna: UŽAS, VALJA ISPRAVLJAT OCENE, MOZAK DA PROKUVA; TOTALNO ZASIĆENJE ŠKOLOM
15. jun: KRAJ ŠKOLE - najsrećniji dan u godini, u višim razredima osnovne povod za cepanje udžbenika i napijanje
15. jun - 1. septembar: RASPUST!!! BAZEN; ADA; MORE (sa roditeljima); FUDBALA PO CELI DAN NA LIVADI; ROLE; BICIKL
jul i avgust: JUHUHU! LUBENICE! JUPI!
avgust i septembar: KUKURUZI! JUHU!
1. - 15. septembar: kratkotrajni period u kome je prisutna radost i entuzijazam zbog početka nove školske godine
15. septembar: Mene ova škola već smorila!
oktobar: Prvi krug ispitivanja - već je krenulo, užas
oktobar - novembar, decembar: škola, kiša,užas jedina radost - KESTENJE!
decembar: NAJDUŽI MJESEC U GODINI! ISPITUJU, U ŠKOLI ISPITUJU MOZAK SE PREGRIJAO, VREME RUŽNO
15-31. decembar: Razmišljanje samo o novoj godini i o završetku usrane škole
31. decembar: Povod za nečije prvo iskustvo sa alkoholom ili prvo napijanje
Uh, fala Bogu i to prođe. Jeste bilo čupavo, sinuse i kosinuse sam za zadnje dve nedelje učio više nego sve ostalo u životu, ali isplatilo se. Dala mi je dvojku i zvanično imam najgori prosek u razredu. Jebe mi se baš za prosek!
Ovde na selu se zna, ako hoćeš da imaš para, moraš da radiš kao konj. Posla se ima, od jutra do mraka, težak je seljački dinar, ali kada uveče izađeš u obližnje selo, rasadnik budala, briga te što te lokalni indijanci gledaju popreko i peglaju ti crnu košulju. Tebi je super. Kinta za pivo, kinta za pljuge, kinta za gorivo, kurtone doneo komšija sa Exita za dž, neke Flumper Bumper, ali rade posao. Ako imaš sve to, radodajke same dolaze. Dobićeš pičke, ili po pički.
Ipak, ovo leto beše drugačije - ćale je dobio otkaz. Nakon 29 godina pišanja krvi u fabrici došao je neki kurton koji mu je rekao da je višak. Višak? Lep izraz za floskulu "koji ćeš nam kurac". Odmah sam shvatio da ovo leto neće biti kao drugo, ima da se radi, a pare će ići za neke druge, meni mnogo manje bitnije stvari. I tako je i bilo. Legla dnevnica, treba za koncetrat, legla dnevnica, fali prašak za veš, legla dnevnica, stigli računi. Sa sedamnaest godina se osećam kao domaćin, ali koga da krivim, ćuti i trpi. Bog sve vidi.
Leto, ko za kurac, nikad toplije! Upeklo Sunce, probija plafon, pa kada se podigne prašina za kombajnom ili kada krene da isparava otrov kojim si prskao repu, psuješ i njivu, i život, i majku što te rodila. Posla sve više, gazda se nešto uzjebao sa novim reklamnim kulturama, pa mora sve da bude tip-top. Neka se goni u kurac.
Na bazen i reku nisam mogao ići, zbog posla, radio sam svaki dan. Ako ne radim, onda pada kiša, pa mogu samo u sobi da budem. Bio sam zahvalan i na tome, ali me je negde duboko pekla savest što blejim bezveze, umesto da radim. Odem napolje i počistim šupu, da ne moraju moji da se cimaju. Bolje to nego ulica.
Pitate kako sam proveo letnji raspust? Jebeno, vrelo, pražnjavo i znojavo. Napokon došao prvi septembar i počela škola, pa da mogu da odmorim ko čovek.
Definicija napisana za takmičenje Pačija škola.
Iliti auto škola, vozilo na koje niko ne obraća pažnju u saobraćaju (izuzev ženske vozače) ima istu vrednost kao i čunj na putu, služi za zaobilaženje.
Jel vedro sa tvoje strane?
- Da, može, samo čunj na putu ima.
Način polaganja nekog testa prepisivanjem sa puškica ili od nekog drugog. Aludira se na resavsku školu prepisivanja, koja je bila najpoznatija prepisivačka škola u svoje vreme.
- Jel si uradio šta?
- Aha, opet odradio resavu, opušteno.
Veoma mudar i poučan muški časopis, naime ovaj časopis ne samo da izaziva seksualno uzbuđenje već i služi kao podstrek za učenje, izučavanje velikih škola i zdrav život.
Otac:E vidiš sine(Pokazujući na naslovnicu Plejboja) ove pičke samo odlikaši mogu da imaju.
Objekat koji se nalazi u dnevnicima širom škola, a označava krajnju veličinu neke ocjene.
__________________________________________________________________________
Gradacija se predstavlja na sledeći način:
-Jedinica
-Jedinica k'o vrata
-Jedinica k'o kuća
Nikoliću, evo tebi jedinica k'o kuća!
Struja, voda, grejanje, infostan, televizija, televizijska pretplata, internet, škola, lekovi, prevoz (o putovanjima da nepricamo), klopa, piće, grickalice, utakmica, cigare, garderoba itd a ti sa primanjima oko 25 hiljada
Uzvik posle lupanja banane na basketu pod koševima osnovnih i srednjih škola ali i nekim profi terenima kada je igrač stasao kao igrač ali ostao dete u duši.
Stojaković ka O'Nealu:
-Another one and kilooooou!
O'Neal:
-WTF!!!
skraceni naziv za madjarsku valutu (forinta). Ovu skracenu izreku obicno izgovaraju ucenici srednjih skola koji su bili u budimpesti za vreme ekskurzije (verovatno pod dejstvom alkohola)
*brate kolko je pivo
-700 funti matori
*mislis forinti?
-pa to sam i mislio isto ti je to
Obavezno smaranje svake godine gde se samo jedan clan porodice od 5 clanova(ako ne racunamo bebu, komsiju, papagaja....) angazuje a svo ostali nesto drugo red(vesti, novine, posao, skola, komp....)
Ja:Cale, ajde da kitimo jelku!
Cale:(psovka)Pa ti kiti ako ti se kiti, sad ce ,, Slagalica"!
Lektira za prvi razred gimnazija i srednjih škola. Učenici je često mešaju sa poznatom dorćolskom ulicom Strahinjića bana (u kojoj je razvijen noćni život, poznatijom kao silikonska dolina).
Nastavnica: Koju smo lektiru imali da obradimo za ovaj čas?
Učenik: Strahinjića bana!
Nastavnica: Idi na mesto imaš jedan!
Narodni heroj čije ime nosi osnovna škola u Laćarku. Jasno je kako je dobio nadimak.
Laćarak, 1943.
- Gledaj Trivo kuću, zemlju i stoku, mani se više tih komunista...
- Mrš jebem ti lebarnik!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.