
U nekom životnom dobu svako od nas " shvati " da bi bilo dobro da se " opameti " i da svoje ideale iz mladosti trampi za sigurniju materijalnu budućnost. Tada na scenu stupaju kompromisi uz pomoć kojih lažemo sebe da se nismo odrekli svojih ideala i svog mišljenja. Tešimo se da smo i dalje " dobri " ljudi koji se samo snalaze u "teškim " vremenima.
A ako bi realno sagledali svet oko nas primetili bi da je svako vreme teško kada samostalno treba doneti odluke o svom životu ili o životu svoje porodice.
Verovanje u ideale nikada nije bilo isplativo kao pragmatizam i zato svi mi pomalo prodajemo veru za neveru.
Ovo nije kritika već sagledavanje realnosti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Паметно.
+
A ko je to meni malo ciničan? Prodao svoje ideala, pa mu je lakše da veruje kako svi to rade, ili makar ogromna većina, kako ne bi ispao najgori. Toliko o zavaravanju.
@bukajlija - Ja tebi iskreno čestitam na tome što si sačuvao svoje ideale i nikada nisi napravio nijedan kompromis na njihovu štetu.
Ma opušteno, Nešoli, nije fora u prodaji ideala, nego što si akcentovao zavaravanje... Ja sam još mlad, ima vremena za trgovinu:)