Појава најочитија у доба контролних и писмених задатака. Ти људи напросто не знају шта ће са собом док четрдесет и пет минута влада тишина у учионици.
Неки се нон-стоп шеткају између редова, други покушавају да тихо заподену разговор са бољим ученицима који су већ завршили вежбања/задатке. Трећи пак причају о својим породицама, приватним проблемима и начинима за припремање купуса у земљаном лонцу.
Дефинитивно најгори пример је професор који малим прстом ишчачка садржај свога ува и онда га палцем зевајући лансира на косу ученице која седи у првој клупи и ревносно пише погнуте главе, ни не сумњајући шта је управо атерирало на њу.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Nadam se da ovo nije iz ličnog iskustva...?
+
Moja drugarica, prof.matematike, mi na pismenom šalje poruke i cvili da joj odgovorim. Kaže, da deca prepišu na miru!!
kod mene ima slucaja gde sedi zvace zvake i broji grane na drvetu ispred, ali svejedno +
Kakav odrad...
Ahahaha, dobro je da nije slinac iz nosa, to je sluzavije od cerumena.
+ i tebi i Majavoj za komentar.