
Povratni glagol posle kojeg, pak, nema povratka. Specifična i nezaobilazna faza u odrastanju jednog ljudskog primerka, koja s jedne strane nedvosmisleno označava kraj njegovog arhetipskog detinjstva a sa druge početak spoznaje svih čari reči bezobrazluk, kao i njenih varijacija. Najčešće dolazi uporedo sa adolescencijom a odlazi sa rođenjem personalne dece. Kažem, najčešće. Uglavnom, jebeni rolerkouster za našeg novoformiranog mangupa, 9-ti krug Danteovog Pakla za roditelje istog.
Šta to u praksi zapravo znači?
Ako je, na primer, nekada naš egzemplar kako-tako i šljivio svoje roditelje i slušao šta mu oni govore, sada je ta barijera konačno i terminalno probijena a to se, interesantne li kolone u našoj statistici, dešava i sa stambenim zidovima a kako broj decibela (dB) u toplom porodičnom domu nezaustavljivo probija stotku (100). On - a u najvećem broju slučajeva je to upravo i singularno on; prim.prev. - jednostavno počinje da radi šta ON hoće, ili barem onoliko koliko mu to dozvoljava i dalje osetna fizička premoć njegovih matoraca. Vremenom se, ali, najpre prevaziđu kevini šamari i čupanje za kosu a finalnu pobedu bludni sin ostvaruje pošto i muški roditelj odloži svoj opasač iz JNA jer više ne deluje na njegovog mladog naslednika (žalosna je činjenica da savremeni roditelji i ne koriste brutalnu fizičku silu u vaspitavanju svoje dece te ovo vremenom traje značajno kraće nego što je nekada bio slučaj; prim.prev.). Tim poslednjim bolnim porazom ekipe Mom&Dad, izgubljeni su krucijalni bodovi u vaspitavanju donedavnog maminog bucka i tatinog pišonje, zaostatak na tabeli postaje kosmički nenadoknadiv i, eto, konačno može da počne era odrastanja u sopstvenoj režiji mladog nosioca genetskog materijala.
Ono što sledi je klasičan i, bojim se, prilično zastrašujući horor "roditeljstvovanja": nevaspitano, drsko i brecajuće ponašanje kuratog juniora u čijem se svakodnevnom vokabularu sve više počinju pojavljivati psovke (i to one zrelije, sočnije potkategorije), što deluje dosta deprimirajuće na roditeljske nade položene u nekakvu svetlu budućnost istog. A taj junior je stravično iritantan svima oko sebe sem svom jednako iritantnom i jednako balavom godištu i možda eventualno svojoj bakuti, koja je, reala, i ovako gluva&slepa da bi skapirala u kakvu se dileju pretvara njen plavokosi unuk. Kao prilozi glavnom jelu, normalno, serviraju se loše ocene u školi, psovanje profesorke francuskog jezika (koje i mogu nekako da razumem) i nebrojeni mada i dalje bezazleni fizički okršaji sa lokalnim besprizornicima. Oni se, pak, mogu objasniti novonastalom željom mlade vucibatine da se fizički dokaže u društvu, kako zbog novostečene sigurnosti u samog sebe tako i zbog novostečene senzacije koja se polako javlja u predelu ispod subjektovog pupka. Tu, zapravo, i dolazimo do glavnog i, čini mi se, jedinog generatora pojave iz naslova - muškog penisa. Šnaucere valjda zato i kastriraju kada dođu u to razdoblje - ne mogu se izdržati, reče mi neko skoro.
Kako, avaj, kastracija u ovom slučaju nikako ne dolazi u obzir (ili barem NE pri teritoriji na kojoj ne važi jebeni šerijatski zakon, mada ko zna šta nam donosi budućnos'), verovatno jedini recept za ovu situaciju je ne činiti ništa i pustiti junca da dvadesetak puta dooobro lupi dupetom o ledinu i shvati da ono dvoje što sede kući i kunu dan kada su ga napravili to samo čine jer ga neizmerno vole. U čitavoj priči jedna konstanta je poprilično neoboriva - jednoga dana, sve će se ovo i njemu desiti i tada će, na nepodeljenu radost svoje omatorele keve i ćaleta, konačno naučiti šta znači termin kosmička pravda.
(Defka inspirisana originalnom idejom i svrhom ovog sajta. Autor.)
- Mihajlo, reci dragička!
- Dragička...
- Trudna sam! Imaćemo dete!
- Ništa. Zakazećemo abortus i gotova stv...
- Molim?! Abortus?! Pa, ti mene uopšte ne voliš!! BUHUhuhuhuhuhuhuhu!!!!
- Ma, kako te ne volim, Milena, naravno da te volim! Nego još smo mladi, studiramo i dalje, ceo život je pred nama, ja hoću da kupim mot...
- BUHUHUHUUHUUUUUUUUUUU!!!!!
- Dobro, dobro...Smislićemo nešto, samo nemoj više da plačeš, molim te...
######
- Dragoslave...Je l' i tebe žacnu nešto u rebrima maločas?
- Jeste, ženo, otkud si znala??
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
Koi sam Don Kihot, jebote!
Јесте жалосно.
Описао си све нас, рекао бих. И ја бих исто тако само мало простијим језиком :)
Jebiga. Trudio sam se da ne budem baš toliki mangup lololo :)