Prijava
  1.    

    Prosečan radni dan klošara u Rejkjaviku

    U suštini sličan prosečnom neradničkom radnom danu u Srbiji, s tim što ga solidna socijalna pomoć čini kud i kamo podnošljivijim. Bitno je jedino da ideš na povremene razgovore za posao. Ako te prime - prime, ako ne živiš i dalje od socijale.
    Vreme je krajnje u kurcu i uglavnom je hladno, nema turista, nema plaže, nema blejanja napolju..Jednom rečju, duhovi se dosadjuju.
    Ali standard jebiga..

    Ponedeljak:
    - Ejdur Ujberg je ustao u 5 popodne, ranije nego obično. Napolju se izgleda već treći mesec smrkavalo, ili je uporno ustajao kasno - on to nije mogao da zna. Počešao se po mudima dok je setno gledao kroz prozor, pokušavajući da pogledom dosegne do toplijih krajeva. Poželeo je da ubije muvu koja mu ide na kurac, ali ovo je jebeni island gde nema iritirajućih i nsekata jer je hladno u pičku materinu. Depresija. Osetio se kao aždaja iz vica o sedam gora i sedam mora. Moralo se napiti. Hlinur ga je već čekao u ajs baru.

    Utorak:
    - Ejdur Ujberg je ustao u pet popodne, ranije nego obično. Sinoć su ga kući mrtvog pijanog dovukli na sankama, pa je blejanje na fejsbuku i gledanje pornića batalio i otišao u svoj topli krevet. Probudio se ozaren - obradovali su ga lavovi na zlatnim obalama Afrike, mirisalo je na vanilu a oko njega su trčale razdragane sisate Crnkinje do pasa gole. Nosile su voće na glavama, bilo je beskrajno leto, dve su mu prišle i onda - onda se probudio, setio se u kakvoj ledenoj vukojebini živi i za dobrojuto sočno opsovao. Moralo se napiti.

    Sreda:
    - Ejdur Ujberg je ustao u pet popodne, ranije nego obično. Napolju se i dalje smrkavalo, i napustila ga je nada da će ovaj dan ikada proći. Skenjalo ga je ubedjenje da i pingvini na južnom polu žive srećnije od njega. Moralo se napiti.

    Četvrtak.
    - Ejdur Ujberg je ustao u sedam popodne, ranije ili kasnije nego obično - nije znao. Stigla je socijala, znači mesec dana jednog istog dana je prošlo. Nije znao šta to znači ali nije bilo ni važno - moralo se proslaviti.

    Petak:
    - Ejdur Ujberg se probudio. Negde, nekad. Pogled mu je bio uprt u donju stranu nekog kafanskog stola, nije se sećao kako se to dogodilo ali odgovor je mogao biti samo jedan - juče je stigla socijala. Glavu gore - Dabliners, jebeni Dabliners! Dobro alkohol u pabu nije bio naročito skup, ako je i spucao pola socijale grebaće se o Hlinura i kevu zdnjih deset dana u mesecu. Konobar, pivo i doručak, bilo kakav!

    Subota:
    - Ejdur Ujberg se probudio na ulici ispred Dablinersa. Bio je polu-smrznut i nekako se doteturao do ulaza, mora da je opet krenuo da piša na pogrešnu stranu pa je završio preko puta. Ko ga jebe, jednom se živi. Možda je i trsio debelu šankerku koja je na njega već odavno imala pik. To se nije moglo sa sigurnošću znati. Konobar daj pivo i doručak - jaja sa slaninom i hajneken, ne ono naše domaće govno.

    Nedelja:
    - Ejdur Ujberg se probudio u pet popodne, ranije nego obično. Napolju se nije smrkvalo - bio je dan, kao i predhodna dva meseca u pet popodne. Shvatio je da mu je roletna na prozoru mesecima bila spuštena, i da ju je konačno podigla keva koja mu je ušla u sobu dok je spavao. Moralo se napiti. Od radosti il muke - nije ni važno.