
Nositi hrpu knjiga od mesta studija do rodnog kraja tokom vikend posete ili daj bože neke duže, sa ciljem učenja. :Ozbiljno!: Po pravilu uopšte ne budu ni otvorene, pa se samo pokupe u poslednjem trenutku i vrate nazad. Sreće se kod štrebera u pokušaju i uplašenih brucoša, kasnije se izvali fora pa se bude lakši makar za njih.
Histologija, to moram da ponesem, jebeni kolokvijum... Anatomiju... Uf! Moram onda i atlase... I genetiku... seminar... Teško bre ovo mamumujebem!
...
- Cimeru, seliš se?
- Hahaha! Ma jok, nego eto poneo knjige...
- Dosadno im pa da ih malo prošetaš?
- Jbg, bliži se rok pa moram da stisnem malo.
- Aha... dobro! E mislim da su ti ostale neke dve ispod kreveta.
...
- Sine još samo ove dve tegle i to je to.
- Jao bre kevo, gde više? Obe torbe pune... a još ni knjige nisam stavio.
- Ajde, ajde, smesti negde!
- Nema šanse. Slušaj, donesi onu litru rakije, pa da idem... ostalo ću sledećeg puta. (Jebale me knjige!)
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
U, lepo +