Ovaj obicaj koji je preuzet sa zapada ustaljen je u Srbiji vec nekoliko godina. Posto sada vise nema vojske, a samim tim ni ispracaja, morao se naci neki drugi razlog za prezderavanje i ubijanje od alkohola. Postoje dve vrste ovakvih proslava: u kafani i u lokalnoj diskoteci sa samoproklamovanim dj-evima.
Prvi slucaj
Lik1: Kako si pros’o za 18-i?? Jel se skupilo sta?
LIk2: Hiljadu i nesto evra. Jos cale da mi da neku kintu i da kupim kola. Posle sam na konju.
Drugi slucaj
Lik1: Koliko si puk’o za rodjus?
Lik2: Preko 500 evra. Jebali mi majku, nije mi sto su pili, nego sto su pola prosuli. A i upali neki likovi, nikad ih u zivotu nisam video. A onom dj-u cu da jebem majku negde sto je pustao one seljake sve mi zenske rasterao.
LIk1: Pa jel ti donesose sta?
LIk2: Jesu, kako ne…roze da pomesam sa onom kiselom sto je ostala.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.