Ništa ne radiš, nemaš nikakvih briga. Imaš sve što ti treba. Ne razmišljaš kako do hrane, odeće, obuće. Klimatski uslovi nemaju uticaja jer si uvek na suvom i umereno toplom mestu. Dažbine... šta to beše? Samo razmišljaš o sebi i svom uživanju.
U raju si.
A onda zagrmi ćale:
- Alo, bre, dangubo jedna, radi nešto! Šta ti zamišljaš, da te čuvam k'o kućno mezimče do kraja života, a? More, m'rš napolje, završavaj škole, nađi pos'o i ženi se da doživim bar unučiće da vidim! Ma, učini nešto sa svojim životom, pička ti materina!!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.