
Prst na čelu označava da je neko prestao sa impulsivnim donošenjem odlukaveć mirno i staloženo razmišlja o svojim postupcima. Pojedinim osobama ništa ne vredi čak i da stave svih deset prstiju na čelo kad ispod čela ne poseduju funkcionalne sive ćelije. Poltroni, sve i da žele da stave prst na čelo – ne mogu jer im je glava gro vremena u šefovoj guzici. Poslanici u parlamentu takođe ne mogu staviti prst na čelo jer im prsti ( zajedno sa rukom) trebaju za glasanje na unapred određen način. Nasuprot njima stoje filozofi( analitičari) koki od silnog držanja prsta na čelu ne vide ništa dalje od svog dlana i realnost im nije bliska sa mozgom. Zaključak: Kao što to obično biva ispravno ponašanje je tu negde između.
Znao je nešto i taj Buda.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.