
Jedino mesto na kom možeš da postojiš onakav kakav zaista jesi. Osamljen od bliskih i dalekih ljudi, čisto nebo i bezlična površina peska, nema ukusa niti mirisa. Ceo tvoj život, nikad jasniji stoji na dlanu, glavu sa svih strana okružuje horizont nepoznatih granica, misli svaka za sebe, vezuju se u jedan jasan stav, sliku, osećaj i cilj.
Ako ikada poželiš da pogledaš duboko u svoj izvor, i spoznaš svoje biće bez straha, sitnih iluzija i senki, i budeš na čisto koga zaista nosiš u srcu i ko bi ti mogao nedostajati..Idi u pustinju. Sebe pred sobom ne možeš slagati.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
u pustinju,u oazu,u hladovinu,pored izvora,gdje hladan vjetar duva
+
Nista vetar, izvor, hladovina..Samo gola pustinja.
u oazi da zivim,to sam mislio
Ah..
http://www.youtube.com/watch?v=0nVtmQRKvKM
+
I ja sam o ovome razmišljao, ali šta kad nestane vode?
nema da nestane,sam si u njoj,jedino ako si tolika kamila pa da sve popijes :)
ne mora u pustinju, pametnom čoveku je dovoljno da se pogleda u ogledalo... +
pogledajte film 25th hour, ima fin monolog o tome..
interesantno,plusovano!
ako stvarno hochesh da spoznash sebe,ne treba ti pustinja,dovoljno je saslushati sebe...
pustinja,metafora,ne mora biti nuzno geografska odrednica,mozda negdje duboko u nama