
Jedino mesto na kom možeš da postojiš onakav kakav zaista jesi. Osamljen od bliskih i dalekih ljudi, čisto nebo i bezlična površina peska, nema ukusa niti mirisa. Ceo tvoj život, nikad jasniji stoji na dlanu, glavu sa svih strana okružuje horizont nepoznatih granica, misli svaka za sebe, vezuju se u jedan jasan stav, sliku, osećaj i cilj.
Ako ikada poželiš da pogledaš duboko u svoj izvor, i spoznaš svoje biće bez straha, sitnih iluzija i senki, i budeš na čisto koga zaista nosiš u srcu i ko bi ti mogao nedostajati..Idi u pustinju. Sebe pred sobom ne možeš slagati.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
u pustinju,u oazu,u hladovinu,pored izvora,gdje hladan vjetar duva
+
Nista vetar, izvor, hladovina..Samo gola pustinja.
u oazi da zivim,to sam mislio
Ah..
http://www.youtube.com/watch?v=0nVtmQRKvKM
+
I ja sam o ovome razmišljao, ali šta kad nestane vode?
nema da nestane,sam si u njoj,jedino ako si tolika kamila pa da sve popijes :)
ne mora u pustinju, pametnom čoveku je dovoljno da se pogleda u ogledalo... +
pogledajte film 25th hour, ima fin monolog o tome..
interesantno,plusovano!
ako stvarno hochesh da spoznash sebe,ne treba ti pustinja,dovoljno je saslushati sebe...
pustinja,metafora,ne mora biti nuzno geografska odrednica,mozda negdje duboko u nama