Prijava
  1.    

    Put u središte proizvodnje

    Prvi odlazak novopečenog kancelarijskog pacova iz njegove udobne pećine na spratu, ispod, u proizvodnju.

    Devičanski silazak uglavnom obavlja uz iskusnijeg kolegu, koji je to već prošao mnogo puta, zato što mu treba neko da mu se nađe u pomoći ukoliko stvari krenu po zlu, jer u magli, prašini, teškom vazduhu, folk arijama koje se kroz taj vazduh probijaju i samom grotlu proizvodnje, čovek može da doživi svašta.

    Novajlija: Nikola treba da siđem dole u halu da nađem nekog Peru Mrtvaka, šefa rezača. Ko je taj i gde je dole?
    Johnny: Evo saću i ja dole sačekaj me. Samo da obavim jedan razgovor.
    Novajlija: Važi. Idem do WC-a. Čekam te ispred.
    Johnny: Dobro Ruki. E evo zvoni, vidimo se kod WC-a. Ej ćao Golube. Silazim sada sa ovim novim kolačićem dole kod vas. Javi svima. Znaš već šta treba da radiš.
    Golub: Jašta!

    Tri minuta kasnije. Proizvodna hala.

    Novajlija: Au šta se ovo čuje? Čuj koja seljana hehehe. Slušaju Draganu Mirković. Au.
    Johnny: Jesi lud bre! Tiše, čuće te.
    Novajlija: Ko, šta?
    Johnny: Golub. Šef farbara. O'š d'izginemo? Čovek je bio petnaest godina na robiji jer je razbijenom flašom zaklao lika, samo zato što je rekao da je Dragana Mirković imala nos kao kuka pre operacije. Ćuti. Evo ga. Eeej Golube.
    Golub: De si Džoni. Šta se radi?
    Johnny: Evo ništa Goksi, došao novi kolega, pa mu pokazujem malo fabriku.
    Golub: Novo meso hehehe dobrodoš'o.
    Novajlija: Dobar dan, ja sam.....
    Golub: Ijaooooooj stani. Kroz šljivike i livade. Au Peroooooo daj pištolj.
    Pera Farbar: Polako Golube, stoko jedna. O'š opet da rikošetira pa pogodi nekoga. Nećeš se opet izvući za to k'o prošli put.
    Golub: Dobro, sipaj onda onu majstoraču odmah da nazdravimo, sa ovim novim.
    Novajlija: Neka ne treba, ne pijem ja na poslu....
    Golub: Ma šta bre ne piješ. Fin si suviše. Ne odgovara ti društvo.
    Novajlija: Ma ne, ne, gospodine, samo ja na poslu znate.....
    Golub: A muzika ti ne odgovara. Ne voliš Draganu Mirković. Džoni jel rek'o nešto za Draganu Mirković loše?
    Johnny: Nije Gošo, 'leba mi. Gotivi Draganu čovek sto posto.
    Novajlija: D...d...d....da, da, obožavam je, imam sve pesme na empetriju....
    Golub: Na čemu? Jel ti to mene psuješ?!
    Novajlija: Ne, ne, ne, to je uređaj za muziku znaš...
    Johnny: Ne psuje Goksi, to je neki uređaj za muziku, staviš brdo pesama na njega, ubodeš sluške i slušaš muziku.
    Golub: A dobro, dobro, ja rek'o psuje me nešto.
    Johnny: Moramo da idemo Goksi, tražimo Mrtvaka nešto. Jesi ga video?
    Golub: Jesam, tamo je kod onih materijala, znaš na koje mislim, ljut je kao ris.
    Johnny: Fala Gošo. Vidimo se.
    Golub: Ništa Džoni. Aj Novajlija vidimo se i pazi šta radiš.
    Novajlija: Doviđenja. Au ovaj je lud kao struja.
    Johnny: Pa pazi, svi su ti ovde dole pomalo uvrnuti na ovaj ili onaj način. Evo i Pere Mrtvaka, kod onih kanistera i buradi. Mrtvaaaak. De si čoveče, šta se radi?
    Mrtvak: Šta de si? Šta se koji kurac smeškaš tu? Gde su moje rukavice? Gde su zaštitna odela? GDE!?
    Johnny: Polako bre Mrtvak, evo ovaj novi kolega je zadužen za to.
    Novajlija: Ovaj dobar dan. Ja sam......
    Mrtvak: Ma šta dobar dan svileni, gde su zaštitna odela? Gde su? Ljudi mi krv kašlju, a ti se ovde švrćkaš. Dođi 'vamo bliže, dođi.
    Novajlija: Pa stanite, ja sam juče tek počeo da radim....pa ne znam ja kakva odela....ko kašlje krv, ne znam o čemu pričate.....ja......
    Mrtvak: Ma šta ne znaš, juče si se ti rodio, dođi 'vamo. Džoni pusti me, ubiću ga ovom dizalicom.
    Johnny: Polako Mrtvak, polako. Nov je momak, nije još ni počeo, polako. Ajde smiri se. Ajde. Smirela. Evo videćemo šta možemo da uradimo brzo.
    Mrtvak: Dobro evo miran sam. Polako. Kada stižu skafanderi za moje ljude? Hoćete da pomremo svi dok se vi setite? Jel to hoćete?
    Johnny: Evo stigao je novi, dobar je Mrtvak ne brini brzo će on to da odradi.
    Novajlija: Naravno, samo da vidim šta vama tačno treba i.....
    Mrtvak: NEEEEE!!!! Pa gde si se tu naslonio čoveče, jesi lud ti?
    Novajlija: Šta, šta, šta je bilo? Što?
    Johnny: Ok, stani polako Ruki. Najbitnije je da ne paničiš u redu.
    Novajlija: Što, šta je?
    Johnny: Ti burići su radioaktivni, zato i trebaju Peri ta odela i rukavice.
    Novajlija: Šta bre radioaktivni? Kako? Pa ovo je fabrika autobusa? Šta tu da bude radioaktivno?
    Johnny: Polako, ne znaš ti sve šta se ovde radi. Ovo je za vojni program. Ajde ovuda sada idi do Transporta i traži šefa transporta Boru Picu. Dobro, nemoj da kažeš Pica, poludi kada to čuje. Jednom je u kancelariji mučio jednog našeg kolegu ceo dan zbog toga. Vezao ga za stolicu, mada nema sada to veze. Reci samo Bora. Odmah kreni, tamo sam za pet minuta, biću sa tobom u bolnici.
    Novajlija: Evo idem, idem. Požuri samo ovamo.
    Johnny: Ne tuda, čistačica je malopre čistila, ubiće te ako joj sada izgaziš.
    Mrtvak: Hehehe au bre Džoni kako ti nije dosadno da ih tako cimaš više? Meni već pomalo žao ljudi. Ali i dalje ne mogu da verujem da se izlože na tu radijaciju.
    Johnny: A malo ono, inicijacija jebiga.
    Mrtvak: Bole tebe pičke, klimica, internet, fotelja, i sprdnja sa ovim novim pacijentima, dok mi ovde ginemo.
    Johnny: Ne seri bre Mrtvak i ti ovde po ceo dan ladiš jaja. Nego odo' do Borine kancelarije, sigurno ga je već vezao za stolicu onako istraumiranog i preti mu heftalicom.
    Mrtvak: Ajde ludaku, vidimo se.