
Umro si.
Tvoje spiritualno ja, tvoja duša ,napušta tvoje fizičko ja , tvoje telo. Lelujaš između neba i zemlje . Ničim izazvano setiš se lika svoje majke kada je još bila mlada devojka. Ne pridodaješ preveliki značaj tome. Nastaviš da se penješ, sve jasnije i jasnije vidiš svoje detinjstvo, osnovnu, srednju, sve svoje drugare prve simpatije se sećaš tako živo da si se opet zaljubio u nju do smrti ( ironije li mrtav si) . Klupko tvoga života se odmotava, a ti počinješ da primećuješ da ima sve više čvorova, a i stanjenih delova konca. Fleš bekovi te udaraju sve jače i jače, dok te ne zaboli glava, i počneš da vrištiš u agoniji .
Tada si već u belom svetu, držiš u krilu smršeno klupko konca. A jedan čikica u sav u belom te pomiluje po ramenu i upita :
"Sine da li su ti vredeli svi ovi čvorovi i stanjene niti."
A ti plačeš od bola svoje duše još dugo ,dugo.
Ako se oporaviš i prihvatiš sebe, u raju si.
U suprotnom postaješ lud i sena svog nekadašnjeg ja, dobrodošao u pakao.
Gde tek počinja prava bol svakog tvog čvora dok ti kao bodljikava žica prolazi kroz srce, čineći da svaki čvor traje vekovima. A bol neizdrživ.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.