Neki ratovi traju godinama, neki decenijama, a nekima nikad nema kraja. Pre mnogo, mnogo godina, veliki ljudi borili su se za svoj jezik, jezik naroda, protiv Turaka, Ugara i mnogih drugih. Svesni činjenice da je jezik najveća tekovina čovečanstva, i da smrt jezika znači i smrt jednog naroda. Danas, rat i dalje traje. Stari neprijatelji su se pritajili, ali se pojavio, novi, znatno jači neprijatelj. Mi sami.
Đura: Vuče, Vuče, hajde Boga ti prevedi mi ovo: ''dusxo wolim te, twoja mawena''.
Vuk: Đuro, opet se igraš sa tim egipatskim knjižicama, mani se ćorava posla, vidiš da su hijeroglifi neki u pitanju..
Đura: Ma, ne znam, ima tu nečeg što me podseća na naš, srpski jezik.
Vuk: Ma nismo mi sigurno ratovali, da bi se tako pisalo, mani se..
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Тако је ! Правда за Ђуру и Вука !