Prijava
  1.    

    Reciklirana umetnost

    Da, dobro ste čuli. Na planeti koja je već odavno zaslužila da NE POSTOJI i to najviše zbog svojih 6 i kusur milijardi stanovnika, novotarije nastaju spontano, nekontrolisano i na dnevnoj bazi. Tih 6 i kusur milijardi stanovnika jedu, piju, rade, vole, mrze i – ako izuzmemo broj od oko 25000000 severnih korejanaca kojima je to zabranjeno – MISLE. To je jebeno zastrašujuća činjenica, zar ne, Čarlse...? ( autor misli na Darvina; prim.prev. ) Elem, od tih zilion misli i ideja, ooogroman je broj onih koje su praktične i rentabilne primene tj. ''mogu olakšati život lokalnom življu'', kako su nekad govorili u kolhoznim zajednicama SSSR-a. I život zaista jeste olakšan; toalet papir ima i miris i ukus ( Nemci objasnili ), krompir možete iseći u oblik jebenog leptira ( opet Nemci ), dok je na poljima nauke, tehnologije i medicine napredak vidljiv gotovo iz nedelje u nedelju ( kod nas to malo kasni al' zato jebemo u sportovima ). Uskoro ćemo se možda susresti i sa nekom drugom, vanzemaljskom civilizacijom – bez sumnje, veliki trenutak za čovečanstvo - pa ćemo i njima moći da pokažemo kolliko je život na Zemlji bogatiji uz novi čips sa ukusom šampanjca ili ''two-in-one'' viljuškom-češljem kojim će i sami moći da raspetljavaju svoje duge i ljigave pipke. Posle ih možemo odvesti na zakusku dobrodošlice u jedan od novootvorenih tajlandskih restorana u kojima hranu služe u pravim WC šoljama. Ionako jebeno neće znati šta je to. Noćni provod za naše zelene goste? Nema problema. Tokio nudi devojke koje najbolje ližu kvake na svetu. I to vrlo bukvalno. Da...Napredak je svuda i u svemu...osim u umetnosti. Neko će kazati: ''Što je to, bona, tako bitno?!'' ali to su Škoti i ima ih malo. Elem, količina sranja koja je danas prisutna u umetnosti nikako se ne može prikazati brojem. Naime, toliko velika cifra jednostavno NE POSTOJI ili je matematičari još nisu izmislili. Možda ćemo, ipak, tu degradaciju najbolje prikazati sledećim nedvosmislenim poređenjem : ako je nekada definicija umetnosti bila - UMETNOST=Uzvišenost Kreativnog Duha, danas ta jednačina otprilike ide 'vako : Marina Abramovič+Sranje+Gusto Granje+Pička, Dupe, Sisa+Malo Loše Vutre+Kurčina+Dva Kineza ( ne znam otkud oni tu al' ajde )+Opet Sranje+Reklama, Natpis ili Pano na kojima piše ''OVO JE UMETNOST''+Kurčina = UMETNOST. Iako na prvi pogled druga definicija izgleda kudikamo komplikovanije od one prve i to ne samo zbog (pre)čestog pominjanja polnih i ostalih organa, prava istina je da je za prvu ''jedino'' potreban TALENAT kao tajno vezivno tkivo a to je, kako danas stoje stvari, izgleda nerešiva enigma za sve. Tako se ovih dana umetnikom može nazvati i jedan Francuz koji jede svoje meso ( navodno, žrtvuje sam sebe ), Indijac koji prdi melodije ( sam komponuje svoju muziku ), Rumunka koja puši konju...a ne, to je Ćićolina...i gorepomenuta Srpkinja koja se razapinje po galerijama, 7 dana se ne pomera sa mesta i priziva kišu svojim i dojkama još dvanaest baba, doduše u zatvorenom prostoru njujorške ''Avantgarde'' galerije...

    Ekrani jesu sve manji ali su zato naočari sve veće.

    Pre par dana bio sam svedok jednog neobičnog događaja ovde, u Berlinu. Sasvim slučajno šetajući krajem u kojem živim, na jednom ajdakažem trgu, naiđem na gomilu ljudi okupljenih oko nečega. Neki ćelavi nešto baljezga sa malog podijuma – shvatim ja da je u pitanju otkrivanje nekog spomenika, skulpture, statue ( na nemačkom je to sve isto ). I dolazi taj veliki trenutak, dolazi neki baja sa cvidžama, pored njega stoji neki drugi blago retardirani ( ispostaviće se kasnije da je to sâm autor ), tu je i ovaj ćelavi lik...i svi zajedno vuku zaštitni pokrov, šta li, sa 3 metra visokog umetničkog dela... Apaluz. Ozbiljan aplauz. Oduševljeni Nemci razdragano klapću ponosnom umetniku na onome što je napravio. A ja gledam i nači ne veruem! Ispred mene bleje metalne cevi različitih dužina i prečnika, zbudžene u neku haotičnu celinu k'o da ih je jebeni Optimus Prajm ispovraćao, ružno i nevešto zavarene ( moj ćale kad popije gajbu piva bolje bi zavario...ustvari, on tako jedino i vari ) k'o da će svakog trenutka celo govno da ode u tri pičke materine! Na maloj metalnoj pločici podno skulpture pisalo je COMPOSITUM#3. Iz želje da ne ostanem glup ili makar neinformisan, pardoniram tipa koji je stajao ispred mene i vidno uzbuđen posmatrao COMPOSITUM#3 kao što bi normalan čovek blenuo u sise mlade mame dojkare, željan da se iz istih malo posluži:
    ( ne treba trošiti reči da je razgovor vođen na ferpektnom nemačkom )

    - Oprostite, gospodine, ali šta tačno ovo predstavlja...?
    - Ah, naravno, naravno! – uskliknu on - To Vam je tzv. Reciklirana Umetnost tj. umetnik se služi ostacima radnih materijala, svojevrsnim otpadom, ako dozvolite, kako bi stvorio umetničko delo. Apel svetu za očuvanje ljudske sredine, zar ne? Dopada Vam se...?

    Slegao sam ramenima. Kome se još može dopasti govno? I to još od metala?!