Prekršajni nalog za seks na javnom mjestu
Najslađa kazna. San svakog od nas. Situacija koja od stipse izvuče i cenera za kafu šalteruši kad joj bude plaćao kaznu.
Facu drota koji ti napiše potvrdu da si imao pablik pamtiš čitav svoj život. Ne zbog para, ponavljam, nego zbog toga što je to možda i prva osoba koja te vidi kako jebeš, još te uz to nagrađuje. Car si pube, svaka ti čast. Nakon toga ti dani bivaju popunjeni sa jedno desetak ''Jebote, koliko sam ja moćan!'' momenata.
Ćale je prvi put sretan što ti daje veću svotu novca. Opsuje mamu drotovsku par puta, ali iz (vidljivo niskog) poštovanja prema tom ološu i iz navike, ništa strašno.
U očima svoje ekipe si veći nego u svojim u trenutku primanja kazne. Telefon ti neprestano zvoni, piješ više kafa nego u završnici ispitnog roka.
-Mogao si ga bar izvaditi dok nam je pisao kaznu.
-Nisam, jer mi nikad u životu veći nije bio.
Pregled nedelje
Među studentima popularan naziv za đuveč iz menze. Pravi se od boranije, krompira, pirinča, šargarepe, graška, ...ukratko, od svakog povrća koje ste mogli videti na tanjiru te nedelje. Otuda i naziv.
Sloboda
Sleng. Nešto za šta se mnogi sećaju da su se borili. Puškom, crvenom knjižicom, medijima... U proteklih 200 godina se ratovalo diljem vaseljene, pa sada kada smo se skoro svi oslobodili, da se samo kratko osvrnemo na rezultate:
- Je li sloboda negirati sve što je prethodilo da bi tvoje mišljenje imalo gde da nikne?
- Je li sloboda to što je brat na brata pucao, pa sad svako u svoj ćošak, i prepucavaj se komentarima na Youtube-u? (prevashodno deca koja su se posle "rata" rodila)
- Je li sloboda to što sada ima ulja u prodavnicama? (pa mogu lepo, u jasnim granicama jedne potrošačke korpe, da biram hoću li ulje kupiti, ili pak knjigu o tome kako ulje nije zdravo i sprej koji ubija miris govana)
- Je li sloboda to što imamo internet? (za razliku od "zarobljenih" Kubanaca, pa oslobođeni sedimo pred ekranom i po 24 časa)
- Da li je sloboda pravo na glasanje? (pa svake četiri godine koristiš svoju slobodu (pod pritiskom) da bi sprečio veće sranje od dva)
- Ili možda pravo na školovanje? (pa ćemo svi lepo da budemo menadžeri i PR-i sa po 9 otaljanih ispita, taja će da nas zaposli, a da radi, to će...ko?)
- Ili je sloboda to što ćemo se integrisati u evropski kapital? (pa će samoproglašene piratske nacije da nam uvrste kulturnu baštinu u evropsku, brišući ovo malo zemlje što je ostalo)
- Ili je ipak sloboda to što ćemo moći da slobodno šetamo Evropom? (trč' u Budimpeštu na vikend, pa brže-bolje nazad i kači 327 slika na Facebook (ca. 3 dana))
- Ne, sloboda je najverovatnije pravo izbora na to kome ću da ga trpam (pritom imenujući običan nagon ljubavlju, pa bez obzira prema kome i od koga)
- Ili se sloboda ogleda u tome što možeš da izabereš broj slojeva i stepen hrapavosti svog toalet papira? To je baš fino, nemam kontraargument.
- Je li sloboda što ti negde nije dozvoljeno da imaš više od jednog deteta, a negde te pozivaju (čitaj: obavezuju) da ištancaš sedmoro, zarad kontrolisanog prosperiteta zemlje? (koji, na kraju, mnogo pa zavisi od tebe)
- Demokratija?! Zar bi neko od nas zaista ovom i ovakvom (ili bilo kom drugom) narodu dao vlast? Grčka mitologija, bre.
- Ili je OVO sloboda, što jedan JA mogu da prosipam svoje mišljenje o ovome i onome bez da mi neko prisloni cev uz čelo? (mnogo se pa bitno osećam, svet bez mojih stavova ne bi mogao...)
I tako redom: ze odeću, za boje, za komunizam, za kapitalizam, za feudalizam, za zastavu, za to ko je stariji, za to ko je pametniji, za bezukusno iskustvo mas-proizvodnje i bezukusnu propagandu mas-medija. Već naša deca moći će da prođu kroz život a da ni ne znaju šta sve nisu okusila.
Za slobodu...? Ako me ikad nateraju da uzmem pušku, neka mi presude istog časa, i neka je nosi neko ko će nešto sa njom i uraditi. Ja za ove slobode boj ne bijem.
P.S. "Sloboda? Pa šta kenjaš Vehbija, to se samo tako kaže..."
Kasni mi
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Čovek se mogao roditi više puta
Филозофска теза коју је заступала српска администрација док једна паметна глава није лупила шаком о сто, рекла "Једна особа се могла само једном родити!" и увела правило по којем је извод из матичне књиге рођених постао трајни документ.
Слава му, ко год да је у питању!
Hristos Restart
Jezik budućnosti. Način na koji će jednog dana naša deca čestitati jedni drugima Uskrs. Odgovor na to će verovatno biti "Restart Confirmed".
Hladi se adapter
U vreme Sege i Terminatora ovo je bio odjeb za sve drugare i rođake koji su nas smarali i terali nas da ih pustimo da igraju igrice jer ili nisu imali konzole, ili su te konzole bile u kvaru. Jedan od čestih kvarova bio je i crkavanje adaptera, najčešće zbog pregrejavanja, te se najčešće igralo sat vremena, pa se onda čekalo najmanje pola sata da se adapter ohladi, u neku ruku, ovo je i olakšavalo roditeljima da odvoje decu od džojstika.
Klinac 1: Hoćemo jednu partiju tenkića?
Klinac 2: Ne može, hladi se adapter.
Klinac 1: Dobro, sačekaću, onda ćemo posle.
Klinac 2: Nećemo posle, tata gleda dnevnik.
Klinac 1: Čika Mićo, jel' možemo da igramo malo igrice dok ne počne dnevnik?
Ćale: Ma igrajte bre kol'ko oćete, ja taj bučuk ne gledam otkad se zaratilo...
Klinac 1: Eto vidiš, možemo da igramo.
Klinac 2: Pa ne znam bre, možda će mama da gleda seriju
Ćale: U ovoj kući bogami neće, te meksičke novotarije neću da vidim, čujem li španski ima da razbijem televizor...
Klinac 2: Dobro, ajde, igraćemo, ali samo 15 minuta. Nego, da ne znaš možda šta je bilo danas u Moćnim rendžerima?
Klinac 1: Ne znam, malopre mi došla struja kad sam krenuo kod tebe, nisam imao struju ceo dan.
Klinac 2: Ni ja.
Klinac 1: Pa od čega ti se onda hladio adapter?
Kad đavo sere, sere na istu gomilu
Nesreća nikad ne dolazi sama u kombinaciji sa rođenim pod srećnom zvezdom.
Zavisi od toga sa koje strane batine života se nalaziš.
- Ustao jutros, gabor u krevetu, ne znam ni gde sam, ne znam gde je auto, ne odem na posao, krenem kući, zvekne pljusak, počnem da kijam i kašljem, nemam ključ od kuće, mokar se okliznem niz stepenice, slomim mogu, zovu me da se i ne pojavljujem na poslu.... govno.
- A onaj Miloš iz ulaza što je završio andragogiju i nema posla, zamisli juče, usred onog pljuska se izgubi u nekim pizdićima, pokupi neku devojku u ćaletovom fići usput, odveze je do kuće, ona sva fina, da se tata zahvali.... jutros priča, ovom profi fali neki stručnjak na temu nekih kurac palac istraživanja. Ode čovek u Švajcarsku da proučava ljudologiju.
:u isti glas:
- Eto, kad đavo sere, sere na istu gomilu.
E, a do kad vi radite danas?
Pitanje kupca u butiku, nakon što je probao određenu količinu stvari, zaključio da ako kupi bilo šta od toga, da će gladovati narednih mjesec dana, i sad smišlja pristojan način na koji bi mogao da se izgubi.
Kupac: Kako mi stoje ove pantalone?
Prodavac: Odlično, ja sam sebi baš prekjuče kupio/la iste takve, baš su udobne, peru se same od sebe i izgledate 30 kila mršavije u njima.
Kupac: Da, da.. Mislim da ću da ih uzmem, kao i ove majice koja sam probao/la..
Prodavac: Da vam spakujem?
Kupac: Ne, nemojte odmah, nemam baš tu novca.. E, a do kad vi radite danas?
Prodavac: Do 7.
Kupac: E, odlično! Hvala.
Profesionalna deformacija
Kada uzmeš da sipaš koka-kolu ili neki drugi sok, pa nakriviš cašu da ne bi bilo pene.
"mlejd divajs" stadijum
Izraz predstavlja ultimativni stepen štreberizacije mozga usred ispitnog roka, kad ti je libido ravan nuli. Potekao od drugara koji je otvorio fajl sa pornjavom pod nazivom "Mlade device" misleći da je reč o softveru za komp.
- Vojo, brate, ona sisata ti se smeška već pola sata...
- Koja sisata? Pusti me sad sisa, nego jel imaš skriptu iz osnova elektrotehnike 2?
- E moj Vojo... Ništa, odo' ja da je startujem ti si ionako u "mlejd divajsu"...
Higijeničar
У време владавине комунизма на овим нашим просторима, изузетно се обраћала пажња на то да се и у школама заведе хијерархија и расподела улога по узору на актелну власт.
Тако је свако одељење имало председника одељенске заједнице, заменика председника одељенске заједнице (у случају да је председник спречен да присуствује настави), секретара, били су ту и редари (који су пријављивали сваку аномалију, били су дежурне тужибабе. Настали су по узору на државну милицију, они су преживели промене у структури власти, и опстали су до данас) а једна од најзапаженијих улога је била улога хигијеничара.
Дужност хигијеничара је била да у свеску, посебно за то намењену, бележи промене у хигијени обичних ђака. Задатак им је био да редовно прегледају чистоћу ноктију, дланова и косе обичног ђака.
Сваки обичан ђак је могао да се замери било коме од ових званичника, осим хигијеничару. Јер, ако се замериш хигијеничару, он ти из освете налупа минусеве на све дефиниције, овај, пардон, у свим рубрикама, па онда на часу одељенске заједнице јавно изнесе све те минусеве. па испада да имаш црно испод ноктију, прљаве ти руке, имаш вашке и гњиде итд... били су прави хејтери...
Tamo Daleko
Pesma iz Prvog svetskog rata nastala u čast srpskih vojnika koji su se povlačili preko Albanije. Kompozitor je izgleda ili imao izrazen osećaj za sarkazam ili je stvarno verovao da je njima, gladnim, promrzlim i žednima baš bilo do neprijateljskog austrougarskog valcera.
Ja nemam ništa protiv valcera, bio je veoma popularan u to vreme. Samo mi je čudna ideja da se jedna vojska povlači uz muziku vojske koja je progoni. Osim ako su ih Austrougari jurili igrajući moravac. To bi bilo fer, ali i pogubno po srpsku vojsku jer moravac može da se igra pravolinijski u jasno određenom smeru i njime i možeš nekoga da stigneš a valcer ide levo-napred-desno-nazad pa bi se vrteli u krug, tačnije u kvadrat.
GSP Drekavac
Осим по звуку и мирису, ово је аутобус познат по томе што се, када је хладно, аутоматски прилагођава спољним временским приликама. Кад напољу пада киша, пада киша и унутра. Ако је напољу минус десет, и у аутобусу је минус десет. Једина разлика је у томе што унутра дува ветар чак и кад не дува напољу.
